Kod svake konzole koja imalo drži do sebe i do svoje pozicije na tržištu mora postojati par ”asova u rukavu”, koji se u većini slučajeva konkretiziraju u obliku ekskluzivnih gaming naslova. Ti naslovi, ako pogledate kroz povijest, odredili su put i komercijalni uspjeh mnogim velikim gigantima u igraćoj industriji i definirali idućih nekoliko godina u borbi konzola. Zadnjih nekoliko godina ”borba ekskluziva” je postala sve žešća, a u toj konkurenciji ekskluzive moraju biti nešto posebno, inovativno i toliko privlačno da se mnogi odluče za kupovinu stroja koji je pokreće. Uncharted serijal je svakako bio i ostao jedna od glavnih Sonyevih pijuna na šahovskoj ploči. Prvotno duhovito okarakteriziran od mnogih kao ”najbolji Tomb Raider nastavak ikad” Uncharted je svojom impresivnom grafikom, karizmatičnim likovima i genijalnim umovima iz Naughty Dog tima oduševio mnoge i postao jedan od glavnih razloga zašto kupovati PlayStation 3. Nakon prvijenca, došao je jednako dobar drugi dio, a treći je početkom studenog odlučio staviti ”točku na i” u ovom serijalu što se tiče mnogih stvari.

Ovaj video link nije stavljen slučajno. Molim vas da ga pokrenete dok čitate ovaj odlomak. Teško je, naime, opisati taj osjećaj ugode koji izaziva treći Uncharted koji igram u godinu dana (malo sam kasnio s nabavkom ove igre). Čim odvali uvodna glazba preliju te osjećaji nostalgije, kao da se Nathana, Sullya i ekipu igra godinama. Odmah se vraćaju scene bježanja od čudnih zombija, pucanje na nadnaravne ljude, šuljanje uskim i mračnim prolazima diljem svijeta, skakanje po vlakovima. U tom trenutku po prvi put shvatiš dubinu likova i impresiju koju nezamjetno ostave na tebe. Unatoč tome što se može smatrati kao jedna linearna pucačina iz trećeg lica koja jako dobro izgleda, Uncharted je zapravo puno više. Dizajn i arhitektura levela, glazba, atmosfera, ugođaj priče koja spaja povijesne činjenice s fantastikom i drži svakog igrača dovoljno zainteresiranim ipak je glavni dio cijelog doživljaja zbog kojeg vas trnci prođu puštanjem uvodne glazbe, po treći put (sad možete ugasiti glazbu).

SO MUCH MORE TO DISCOVER

Nathan nakon svojih pustolovina po Južnoj Americi, Himalajama i Nepalu odlučio krenuti na Arapski poluotok (uz Francusku i još neka mjesta po putu) zajedno sa svojim mentorom/očinskom figurom Sullyem i još nekoliko partnera/prijatelja. Nakon pronalaska bilježnice T.E.Lawrencea (Lawrence of Arabia, anyone?) i mape koja ukazuje na tajna putovanja Francisa Drakea, Nathanovog pretka, koji je bio zadužen od strane kraljice Elizabete da nađe izgubljeni grad Ubar, Nathan odluči svoju vječnu fetišizaciju za nepoznatim i tajnovitim opet utažiti novim pothvatima i zagonetkama, miješajući se i kvareći zlokobne planove novih (starih) neprijatelja. Glavni “lajtmotiv” ovog nastavka je i Nathanov odnos sa Sullyem što je u igri izvrsno naglašeno kroz nekoliko poglavlja u kojima ste u ulozi mladog Nathana, čime proživljavate prve dane njihovog velikog prijateljstva i suradnje. Naughty Dog je svakako tim poglavljima htio razbiti već donekle predvidljiv slijed događaja i svakako je uspio u tome. Uz to što je iznimno osvježenje, ova poglavlja omogućuju još luđe vratolomije i scene skakanja, razbijanja, trčanja i penjanja koja su odlika Uncharteda.

Prekrasna platforma za svakakve vratolomije, zar ne?

Upravo ta bitka s inovacijama je ono što je najzanimljivije u novom Unchartedu i kriterij po kojem dalje mnogi oblikuju konačni dojam. Naughty Dog ne voli mijenjati konja koji pobjeđuje, a Uncharted je svakako jedna takva imovina. Budući da su fanovi tražili još, još i još Drakea, a nisu imali puno zamjerki na prijašnje nastavke pa ni neke posebne prijedloge, teško je savršen proizvod napraviti još savršenijim. Pogotovo kad rizicima možete više izgubiti nego dobiti. Ipak, malih promjena ima. Već na početku igre vidimo neke nove pristupe u kontroliranju bliskih borbi, a kasnije kroz igru (osim tih poglavlja sa mlađim Drakeom) imamo i neke inovacije što se tiče oružja, ponašanja pri pucačkim dionicama igre i slično. Sve te inovacije ništa nisu pokvarile, dapače, sve je popravljeno. No, unatoč svemu, jedva ih mogu nazvati klasičnim inovacijama. Naughty Dog se malo pretvorio u plašljivog psića koji čuva predivnu kuću i ne želi preuređivati ništa osim travnjaka. A stanovnicima u kući je to dovoljno, kako vidimo po svim dosadašnjim dojmovima kako kritike, tako i publike.

Iskreno, i meni je u ovom trenutku bilo dovoljno. U doba kad ništa više nije sigurno, kad se filmovi i igre kvare pa poboljšavaju pa postaju kompliciranije, pa modem ne valja, pa imaš drugih obaveza (npr. posao, faks i slično) dobro mi dođe zaroniti u čudnovati svijet Nathana Drakea i njegove, u većini slučajeva, samotne i nevjerojatne borbe protiv svih izgleda, prepunom prelijepih scena, bjesomučne pucnjave i dozom humora koja je ”baš taman”.

OPĆENITE EPOPEJE

Ako ste igrali prijašnje Unchartede, s ovim riječima znate sve što trebate znati i daljnji redci ove recenzije vam neće previše pomoći ni odmoći. Za one koji nisu igrali, a pitaju se koji vrag pričam, probat ću ukratko objasniti. Klasična pucačina iz trećeg lica koja je zapravo akcijska avantura jer uz linearan prelazak razina i pucanje po neprijateljima imate veliki dio platformskih elemenata u igri gdje skačete, visite i istražujete razne artefakte (koji su zapravo dodatna postignuća u igri) i to uz savršene kontrole i vizualnu prezentaciju kakvu je Lara Croft samo mogla u ovoj svojoj drugoj karijeri poželjeti. Uz ove stvari tu je i bliska borba koja može biti repetitivna, ali je bar nema puno. Uz odličnu produkciju, režiju i priču, igra vam nudi i malo stealth akcije te dozu nadnaravnog što ste bliže kraju. Sve ostalo u svezi igre, naravno, ostaje da sami provjerite.

Bliske borbe izgledaju bolje i dinamičnije nego prije

Multiplayer nažalost nisam previše igrao i tu vam moram ostati dužan. Iskreno, nisam ni previše ”društven” u tom smislu u igrama, online multiplayer me jednostavno nije toliko privlačio. No, uz kooperativno i kompetitivno igranje tu su razni novi načini online igranja koji inkorporiraju odličan mehanizam pucačine iz trećeg lica koji imamo u single playeru i koliko vidim, mnogi uživaju u tome. Tu su, pak, i možda najveći napredci s obzirom na multiplayer iz ”dvojke”.

Pozdrav iz ”vragznagdje”

Nažalost, single play igra opet prekratko traje. Ako se požurite, možete je završiti za cca sedam sati, a onda vam ostaje otkrivanje tajni ili multiplayer. Pa, ako se nalazite u tome, svakako imate onda što za raditi nakon završetka glavne stvari u ovoj igri. Što nakon svega ovoga? Ekipa iz Naughty Doga je obećala neke radikalne poteze za idući PlayStation 3 nastavak. Do tada, zabavljat će se s raznim prequelima na PlayStation Viti koji nas čekaju početkom 2012. godine. Vjerujem da će biti jednako kvalitetni kao i sada nam dostupni nastavci u serijalu. A i radujem se tim novim radikalnim promjenama jer Drakeova priča još nije gotova. A mnogi ne žele ni da ikad završi. Sretno im bilo s novim rizicima i inovacijama, a do tada uživajmo u jednom od najboljih naslova 2011. godine, kako god okreneš.