Još od vremena SNES i Sega Mega Drive konzola i legendarne WWF Wrestlemanie, uz koju su provedeni sati i sati kvalitetne zabave, igre zasnovane na američkom profesionalnom hrvanju bile su rado igrane, kako od strane fanova (kojih je zaista mnogo), tako i od strane onih koji jednostavno vole igrati igre sličnog tipa. Iako je bilo i ranijh uspješnih izdanja, popularnost virtualnih kečera naglo počinje rasti pojavom igre WWF Smackdown!, koja je napravila pravu malu revoluciju kad su u pitanju kompletna prezentacija i autentičnost ove franšize. Razvojni tim Yuke’s uspio je svojom igrom dodatno približiti ovaj sport milijunskim fanovima, što je bilo dovoljno da kečeri postanu jedan od THQ-ovih najunosnijih projekata, kojeg se nije odrekao ni kad je nedavno bio pred potpunim propadanjem. Još od, sad već davne, 2000. godine, svake jeseni nas dočeka nova igra iz serijala. Nakon nekoliko godina od originala, Yuke’s i THQ su promijenili ime serijala u WWE Smackdown! vs. RAW. Pored promjene imena, serijal je doživio nekoliko ključnih promjena i nastavio evoluirati sve do 2010. godine, kad se po prvi put u serijalu primjetno mogla osjetiti stagnacija i nedostatak one dobro poznate svježine koja ga je oduvijek krasila. Serijalu su prijeko potrebne bile promjene na koje, srećom po sve igrače i fanove, nismo morali dugo čekati. Prošle godine je ponovno došlo do male revolucije u serijalu. Serijal je ponovno dobio novo ime, ali i novi identitet. Odbačen je naziv WWE Smackdown! vs. RAW i nova igra je nazvana WWE ’12. Pored novog imena, WWE ’12 je donio i novi engine koji je zamijenio godinama nagriženi stari grafički pokretač, a nove kontrole u potpunosti su promijenile gameplay mehaniku igre. Kečeri su ponovno bili u modi.

Stigla je nova jesen, s njom je pristigla i nova igra, a što nam ona donosi?

LET’S GET READY TO RUMBLEEEEEEEEE!

Kad su u pitanju gameplay i njegova poboljšanja, prošlogodišnji WWE ’12 je zaista napravio veliki korak u tom pravcu. Prošlogodišnje izdanje je donijelo temeljitu promjenu gameplay mehanike koja se najviše ogledala u novom, mada prilično kompliciranom reversal sustavu kojeg, zbog visokog stupnja težine izvođenja, mnogi igrači nisu baš najbolje prihvatili. No, srećom po brojne fanove ove igre, WWE’13 je tu da ispravi sve propuste koje je, inače veoma dobar, WWE’12 imao. Pa krenimo odmah upravo od gameplaya, koji je vrlo sličan onome iz prošlog izdanja. Nove kontrole su dosta pojednostavljene. Nema više kaotičnog lupanja po gamepadu zbog konfuzije koju su prethodne kontrole često izazivale. Sada svaki značajniji potez (hvatanje, irish whip, udarci i specijalni potezi) ima svoju odgovarajuću tipku, tako da je sada igračima mnogo jasnije što i kada trebaju učiniti. Broj poteza koji svaki wrestler ima zaista je za svaku pohvalu, a tu su i signature potezi za svakog od njih koji, zahvaljujući dodatnoj fluidnosti i boljoj animaciji, izgledaju mnogo atraktivnije.Izvođenje pojedinih poteza ovisi o tome koliko ste udaljeni od protivnika, tako da se zaista rijetko događa da vaš wrestler pokušava izvesti neki potez koji jednostavno nije moguće izvesti u tome trenutku. Ipak, najveće poboljšanje, kad je u pitanju sam gameplay, dolazi u formi novog i unaprijeđenog reversal sustava o kojem je već bilo riječi. Kao i nekad, potrebno je u određenom trenutku pritisnuti odgovarajuću tipku kako bi se na vrijeme izbjegao protivnički zahvat, ali sad je tu od velike pomoći i indikator koji igračima pokazuje jesu li prerano ili prekasno pritisnuli određenu tipku. Zahvaljujući ovom indikatoru, već nakon malo vježbe može se dostići visok stupanj spretnosti izvođenja reversala, a tek onda svaki meč postaje zanimljiv. A zanimljivosti mečeva svakako doprinose i povrjede i izmorenost wrestlera jer se upravo zbog njih tijek meča vrlo brzo može promijeniti. Svi ovi noviteti i poboljšanja u mnogome su doprinijeli da ovaj naslov bude pristupačniji i onima koji se po prvi put susreću sa serijalom.

Atraktivnih poteza u igri ima jako puno

Oni koji su otprije upoznati s WWE serijalom znaju da se uvijek radilo o igrama s velikim brojem modova za igranje. Ni WWE’13 nije izuzetak jer tu je ponovno ogroman broj modova i mečeva za uživanje – ponovno su tu Royal Rumble, King of the Ring, I Quit, Tornado Tag i Cage mečevi, ali i mnogi drugi, koji garantiraju nekoliko mjeseci zabave. No to nije sve – tu je i veoma dobri WWE Universe – menadžerski mod u kojem je moguće simuliranje ili igranje čitave sezone SmackDowna, RAW-a ili drugih Pay Per View mečeva. WWE serijal je oduvijek poznat i po veoma dobrom customization modu. Tu se ništa nije promijenilo pa nas i ove godine, u hrpi modova i opcija, čeka i sjajan Create mod u kojem je, pored wrestlera, moguće kreirati i brojne poteze, arene i mnoštvo drugih stvarčica, koje je potom moguće koristiti u online mečevima. Zaista je pravi užitak zaviriti u customization opcije i vidjeti što se sve tu može napraviti.

Baš je lijep osjećaj kad vas grdosija od 180kg baci s vrha ljestvica, a potom skoči na vas

No, kako sve ne bi bilo savršeno, pobrinula se, kao i obično, kamera, koja baš i nije na razini ostatka igre. Upravo ćete se zbog nje u više navrata osjećati dezorijentirano, a brojni grafički bugovi i već uobičajeni problemi s detekcijom kolizije nisu izostali ni u ovom izdanju. Ipak, ukoliko se nadiđu ovi propusti, WWE ’13 je svakako igra vrijedna igranja; ako ni zbog čega drugoga, onda zbog još jednoga sjajnog moda o kojem možete čitati u nastavku.

Rijetki su momenti kada nema detekcije kolizije – ovo je jedan takav slučaj

WELCOME TO ATTITUDE ERA!

CM Punk se nalazi na coveru igre, on je glavni promotor igre, ali nije i njezina najsjajnija točka. Najsjajnija točka ove igre je još jedan novi mod, koji će sasvim sigurno oduševiti sve fanove i nostalgičare lude za kečerima. Najsjajnija točka ove igre, ali i serijala općenito jest novi Attitude Era mod, koji nas vraća u, po mnogima, najznačajniji period WWE-a (1997 – 1999), koji će nam kroz šest poglavlja (Rise of DX, Austin 3:16, The Brothers of Destruction, The Great One, Mankind, Wrestlemania XV) omogućiti povratak u vrijeme vladavine legendi kao što su Shawn Michaels, Stone Cold Steve Austin, Mankind i mnogi drugi. Attitude Era mod je dosta sličan prošlogodišnjem Road to Wrestlemania modu, koji je pokušao ispričati priče nekoliko legendarnih wrestlera. Međutim, njegov iritantni obavezni objective mod i struktuta mečeva prilično su narušavali gameplay igre, što kod Attitute Era moda nije slučaj. Naime, i u njemu postoje brojni zadatci koje je moguće izvršavati tijekom mečeva, ali njihovo izvršavanje više nije obavezno. Pred igračima je kombinacija brojnih primarnih i sekundarnih zadataka, koji definiraju način na koji igrači žele igrati spomenuti mod. Glavni zadatak je, naravno, pobijediti, ali igrači koji žele što autentičnije rekreirati pojedine legendarne trenutke morat će odraditi i sporedne zadatke, a nagrade koje slijede za njihovo izvršavanje svakako su vrijedne truda. Za uspješno izvršavanje sporednih zadataka nagrade stižu u vidu brojnih goodiesa (dodatni mečevi, kečeri, arene, odjeća) te bogatog audio i video sadržaja, prikupljenog iz WWE arhive, a takvo što znat će cijeniti svaki fan WWE-a.

Rivalitet najvećih – Attitude Era će nam omogućiti rekreiranje brojnih legendarnih događaja

(ALMOST) JUST LIKE ON TV!

WWE serijal je oduvijek bio poznat po visokom stupnju autentičnosti, koji je svaka igra pružala. Kako je WWE sam po sebi jedan veliki show, čijoj se atraktivnoj prezentaciji pridaje veliki značaj, jedan od najvažnijih zadataka koje je pred sobom imao ovaj razvojni tim, upravo je kreiranje što vjernijeg audiovizualnog prikaza igre. Prošlogodišnje izdanje igre bilo je građeno na novom grafičkom pokretaču, Predator Technology Engineu, koji je omogućio vjerniji prikaz. I WWE ’13 je građen na istom grafičkom pokretaču, čiji očiti potencijal ipak nije iskorišten do maksimuma. Da ne bude zabune, igra i dalje izgleda veoma atraktivno – i dalje su tu spektakularni ulasci i brojne druge sekvence, identične onima s TV-a, no publika je katastrofalno odrađena, a pojedine kečere, zbog traljavo obavljenog dizajnerskog posla, gotovo da nećete moći ni prepoznati (samo pogledajte Triple H-a i sve će vam biti jasno). Šteta – uz malo truda i velikog potencijala kojeg krije ovaj grafički pokretač, igra je mogla izgledati mnogo bolje. Dok još govorimo o grafičkim problemima, važno je još jednom napomenuti famoznu detekciju kolizije, čiji rezultati na trenutke znaju izgledati zaista smiješno. Ovaj problem, u kombinaciji s već spomenutom lošom kamerom, mogao bi prilično zasmetati čak i onim flegmatičnijim igračima.

Spektakularni uvodi, pirotehnika – sve je tu, baš kao i na TV-u

Međutim, grafički problemi nisu i najveći problemi koji su zadesili ovu igru. Grafički problemi djeluju čak i zanemarivo u odnosu na one zvučne, što je kod igara visoke produkcije zadnjih godina zaista prava rijetkost. Naime, zvuk i zvučni efekti katastrofalno su loše realizirani pa igra, od nekad vjerne audiovizualne interpretacije popularnog showa, postaje jedno blijedo ostvarenje, koje ne može parirati ni igrama sklepanim za nekoliko tisuća dolara. Popluarni dvojac, JR i Jerry „The King“ Lawler, ponovo je tu u ulozi komentatora, ali zbog strašno lošeg miksanja komentara (pojedini komentari su isječeni iz live događaja i klasičnih snimaka, ali su veoma loše uklopljeni u zbivanja u ringu) djeluju konfuzno i u potpunosti izgubljeno, dok su zvukovi publike prilično neujednačeni i jednostavno iritiraju te ćete vrlo brzo poželjeti isključiti zvuk.

Ovo je jedan od slučajeva kada protivnika morate mlatiti sve dok ne kaže “I quit!”

Ipak, čak i unatoč svim tim problemima, prezentacija igre je na veoma visokom stupnju i manje-više sve djeluje kao na TV-u, što je i bio cilj razvojnog tima. Izbornici su i dalje veoma pregledni, mada WWE Universe mod zna biti pomalo kaotičan. Sve u svemu, razvojni tim je korektno odradio posao, ali i ništa više od toga.

WWE Universe mod će znati cijeniti svi oni sa managerskim tendencijama

TO PLAY OR NOT TO PLAY?

WWE ’13, baš kao i svaka dosadašnja igra iz serijala, svakako je igra prvenstveno namijenjena fanovima, pa tek onda casual igračima i ljubiteljima borilačkih igara. Svi oni koji su barem jednom vidjeli WWE show znat će cijeniti trud koji je ekipa iz Yuke’s tima uložila u njezin razvoj. Ipak, da se još malo više poradilo na tehnikalijama igre, danas bismo imali jedno sjajno audiovizualno igraće iskustvo umjesto nedovršenog proizvoda koji jednostavno vapi za brojnim korekcijama. No, da ne cjepidlačimo, ipak je gameplay ono što svaku igru čini igrom, zar ne? Na tom polju WWE ’13 i dalje briljira. Sjajni Attitude Era mod je nešto najbolje što se dogodilo ovome serijalu tijekom čitavog njegovog postojanja, a brojni modovi i prilično zabavni multiplayer, u kojem je sada moguće koristiti kreirane wrestlere i ostale dodatke, garantiraju minimalno nekoliko mjeseci dobre zabave. Hm, a vrijedi li na kraju igru kupiti? Fanovi, uopće nemate razloga za brigu – kupite igru i uživajte! Ostalima bi ipak bilo dobro da igru prije kupovine isprobaju…