Da je cjelokupna gaming scena doista gladna igara sa samurajskom tematikom, najbolje je dokazala sjajna PlayStation ekskluziva Ghost of Tsushima. Osim nje, tokom proteklih godina, vidjeli smo još nekoliko sjajnih ostvarenja, kao što su Nioh (i njegov nastavak) ili, recimo Like a Dragon: Ishin. Međutim, jedna igra je potiho nastajala u pozadini svega što se na sceni događalo svih tih godina…

Već duži niz godina, ekipa iz studija Team NINJA „kuhala“ je paralelno sa svojim brojnim i doista sjajnim hitovima svoju dosad najambiciozniju igru pod nazivom Rise of the Ronin. Ta igra kuhala se na laganoj vatri, evo, gotovo cijelo jedno desetljeće, ali njenu najavu smo vidjeli tek 2022. godine, dakle nakon izlaska Sucker Puncheve „Cušime“.  Upravo zbog toga, reakcije na njenu najavu i sve dosadašnje prezentacije bile su često pomiješane.  Jedni su oduševljeni onim što su vidjeli u dosadašnjim najavama i trailerima. Drugi su odmah odmahnuli glavom i rekli da Ronin izgleda znatno lošije od Cušime i da joj nije do koljena, a da igru nisu nisu isprobali. Takva mišljenja će se sudarati i nakon što ova PlayStation 5 ekskluziva sutra konačno stigne u prodaju i svjedočit ćemo im još dugo, dugo. No, kao netko tko je dobio priliku zaigrati i detaljno secirati ovo ostvarenje znatno prije njegovog izlaska, reći ćemo samo ovo: „Ghost of Tsushima i Rise of the Ronin su možda tematski slične igre, ali opet, drastično su različite.“

Usporedba između ova dva ostvarenja je nekako logična ali opet, iskreno, nepotrebna, budući da je svaka od navedenih igara svijet za sebe. U jednoj bez problema mogu uživati i casualci, dok ova druga od igrača ipak traži znatno više truda, zalaganja i živaca, ali sve uloženo višestruko vraća. Bez obzira na to, često ćemo se vraćati Sucker Punchevom hitu, ali i nekolicini drugih poznatih naslova na koje Ronin povremeno zna „zamirisati“.

Posljednji samuraj iz Assassin’s Creeda

Zanimljivo je da je razvoj Rise of the Ronina započeo prije izlaska Nioha, tako da spomenuti soulslike hit zapravo nije prva igra inspirirana feudalnim Japanom na kojoj je Team NINJA radio. Ipak, vizija onoga što su autori Ninja Gaidena željeli postići sa ovom igrom zahtijevala je višegodišnju pripremu i razvoj te veliku posvećenost detaljima vezanim za navedeni povijesni period.

Zanimljivo je i to da je Rise of the Ronin zapravo prva open world igra spomenutog studija, koja inspiraciju crpi iz brojnih hitova koje smo vidjeli tijekom protekla dva desetljeća, pa možda i više. Ima tu malo Assassin’s Creeda, Nioha i Dark Soulsa, pa čak i legendarnog Bushido Bladea i, naravno, Tsushime. Da, djeliće svakog od navedenih naslova, pa i mnogih drugih, moći ćete pronaći u ovoj igri.

Priča Rise of the Ronina smještena je u Japan 1863. godine, tokom finalnih godina Edo perioda, u vrijeme brojnih političkih previranja i sve češćeg i intenzivnijeg zapadnjačkog utjecaja. Radnja nas baca usred jednog od najintenzivnijih perioda japanske povijesti, u period građanskog rata koji je vođen između Tokugawa šogunata i brojnih anti-šogunskih frakcija nezadovoljnih rezultatima Zapadnog utjecaja.  U ulozi ronina, bezimenog ratnika bez gospodara i jednog od posljednjih članova tajnog društva Veiled Edge, pokušat ćemo skrojiti ne samo svoju sudbinu, već i sudbinu cijelog Japana. Vrijeme je za revoluciju, a na vama će biti da je pokrenete i odvedete u pravom smjeru.

Radnja igre sa sobom donosi pametno složenu nelinearnu komponentu, nudeći igračima mogućnost da svojim odlukama i izborima te odnosom sa određenim likovima i frakcijama na određeni način kreiraju sopstvenu avanturu koja će sa sobom donijeti i različite ishode. Tokom svoje avanture, susrest ćemo se sa nekoliko različitih frakcija i mnogo više povijesno poznatih likova. Tu je, primjerice, frakcija Sabaku koja podržava Tokugawa šogunat, na čijem se čelu nalazi ministar Naosuke Ii, koji upravlja japanskim lukama čineći ih dostupnim Zapadnim snagama. Zatim, spomenut ćemo frakciju Tobaku, koja se na svojevrsni gerilski način pokušava suprostaviti Tokugawa šogunatu, a čiji su ključni članovi kao što su, primjerice, Ryoma Sakamoto ili Kogoro Katsuru, vrlo dobro poznati svakom ljubitelju japanske povijesti. Na kraju, spomenut ćemo i frakciju Obei sa zapovjednikom američke mornarice Matthewom Perryjem, koja donosi zapadnjačke vjetrove promjene koji se ogledaju u pokušaju otvaranja Japana za trgovinu sa Amerikom i Europom.

Rise of the Ronin odbacuje nadnaravne i mitološke elemente kakve smo imali u igrama kao što su Nioh ili Wo Long: Fallen Dynasty i okreće se stvarnim povijesnim događajima i likovima što ga, u kombinaciji sa veoma kompleksnom i prizemnom pričom, čini znatno uvjerljivijim ostvarenjem. Stoga, ukoliko ste ljubitelj filma „Posljednji samuraj“ ili ste se taman sad nabrijali na seriju „Šogun“, ova igra će vas vrlo lako uvući u svoj svijet i tamo zadržati barem nekih 30 ili 40 sati, a možda i više, ukoliko se odlučite zaviriti u svaki kut njenog otvorenog svijeta.

Team NINJA konačno u open world vodama

U svojoj osnovi, Rise of the Ronin je open world akcijska avantura s RPG elementima i primarnim fokusom na brzu, atraktivnu i veoma kompleksnu borbu koja od igrača traži sate i sate učenja. Kao što smo već spomenuli, izgleda kao miks Assassins Creeda, Nioha i Ghost of Tsushime. Ima tu i konkretnijih tragova soulslikea, pa čak i sličnosti sa igrama iz zaboravljenog Way of the Samurai serijala, ali opet sadrži i svoj unikatni potpis koji će se sam po sebi nametati što duže budete igrali igru.

Sam početak igre više je fokusiran na priču i predstavljanje igre. Prilično je linearan i stvara drukčiji dojam o igri, međutim prava stvar počinje tek nakon što se igra nakon nekoliko početnih sati potpuno otvori i pretvori u klasično open world ostvarenje sa brojnim lokacijama, misijama i aktivnostima, kakve i očekujemo od jednog takvog naslova.

Otvoreni svijet igre je veoma živ i krcat sadržajem i aktivnostima. Igra se postupno otvara i predstavlja vam veliki otvoreni svijet kojim se možete slobodno kretati na leđima svog vjernog konja, koristeći fast travel opcije (gdje je zabava u tome?) i lebdeći s visina pomoću glidera koji će se u nekoliko navrata pokazati doista korisnom stvarčicom.

Kao što smo već spomenuli, Rise of the Ronin je smješten u povijesno točni Japan. Uz prekrasne prostrane ruralne i gradske krajolike i naselja, njegova mapa obuhvaća i nekoliko velikih gradova kao što su Yokohama, Kyoto ili Edo (današnji Tokyo), a svaki od tih gradova ima svoju prepoznatljivu arhitekturu, znamenitosti i distrikte krcate raznim sadržajem i aktivnostima. Kao i u svakom open world naslovu, i ovdje ćete putovati od lokacije do lokacije, susretati brojne zanimljive likove koji imaju svoje priče i za njih obavljati razne zadatke. Neki od njih će nam pomagati tijekom naše avanture, a od nekih ćemo čak naučiti i određene borbene stilove.

S obzirom na dosadašnje igre studija iz čijih redova dolazi, Rise of the Ronin je odmah po pretpostavci pakleno teško ostvarenje. No, to ipak nije slučaj. Ok, radi se o iznimno kompleksnoj igri koja ne oprašta pogreške baš kao i ranije Team NINJA igre, ali koja višestruko nagrađuje vaše učenje i pametno igranje. Na raspolaganju su nam tri razine težine, Dawn, Dusk i Twilight, koje zapravo predstavljaju sinonime za Easy, Normal i Hard. Na taj način u igri će moći uživati i oni hardcore soulsike fanovi koji uvijek traže izazov, no vrijedi naglasiti i to da igra već na Easy težini predstavlja priličan izazov koji bi mogao obeshrabriti brojne igrače koji su se sa Tsushime prešaltali na Ronina. Zato, tutorial koji vas očekuje na samom početku od iznimne je važnosti budući da vas uči osnovama igre koje ćete brusiti tokom igranja.  Druga stvarčica koja Rise of the Ronin igru čini pristupačnijom širim masama svakako su česti kontrolni punktovi (tzv. Veil Banneri) koji predstavljaju klasične checkpointe najsličnije onima iz, recimo, Ninja Gaiden igara, kod kojih snimate poziciju i punite energiju. Veil Banneri su strateški pametno raspoređeni i ima ih znatno više nego u FromSoftwareovim hitovima, tako da nas ne vraćaju predaleko nakon što poginemo. A ginut ćemo i ovdje često, ukoliko ne budemo pažljivi budući da se svako srljanje u klinč s protivnicima vrlo često skupo plaća.

Na samom početku igre, pred nama će se naći iznimno bogati character creator u kojem ćemo kreirati heroja ili heroinu po svojoj mjeri. Uz popriličan broj kozmetičkih i estetskih opcija, očekuju nas i one kojima definiramo glavnog lika, a koje se tiču njegovih borbenih stilova i vještina. Na početku, biramo borbene stilove i dvije vrste oružja koje na određeni način određuju klasu, no kroz igru ćete vrlo brzo shvatiti da to nije toliko važno budući da ćete tokom igranja bez problema moći koristiti sva oružja i njihove specijalnosti bez obzira na inicijalni odabir. Osim raznoraznog hladnog i uglavnom veoma oštrog oružja karakterističnog za period u kojem se radnja igre odvija, na raspolaganju imamo i zavidan arsenal vatrenog i drugog oružja za borbu na daljinu te kuku koja ima višestruku namjenu. Osim što služi za vertikalno kretanje i dostizanje viših lokacija, doduše na samo unaprijed definiranim mjestima, kuka je vrlo korisna i u borbi budući da njome možemo ometati protivničke napade, privlačiti ili bacati protivnike ili, primjerice, bacati na njih eksplozivnu burad i slično.

Kada je u pitanju konfrontacija s protivnicima, vrijedi naglasiti da je igru moguće igrati na više načina. Dobar dio igre moguće je igrati koristeći stealth, tiho šuljajući se oko protivnika i eliminirajući ih na dobri stari Tenchu način. Takvo što ni po čemu nije revolucionarno, ali je pitko, učinkovito, zabavno i veoma brutalno. Drugi dio, onaj koji se odnosi na akciju, mnogo je bolji i nudi doista mnogo ako mu se na pravi način posvetimo.

Prije nego što se fokusiramo na samu borbu, red je da kažemo još ponešto o samom gameplayu i sadržaju koji nas očekuje tijekom naše avanture. Misije u igri su konceptualno slične i za ovakav tip igara klasične. Ne nude ništa revolucionarno, a svode se na eliminaciju određenih neprijatelja, oslobađanje nekog mjesta od opresora. Igra donosi miks režiranih, odnosno definiranih misija i klasičnih nasumičnih događaja, a od sporednih aktivnosti, kojih također ima poprilično, posebno su nam se svidjele one u kojima skupljamo mačke i družimo se s njima. Tu je i posebni Bond sistem koji se ogleda u setu određenih misija i aktivnosti u kojima se na neki način povezujemo sa raznih likovima. Veza s određenim likovima, uglavnom povijesno poznatim osobama, donosi brojne pogodnosti poput dobivanja raznih perkova ili pak učenja novih vještina. Takve misije se lijepo stapaju sa glavnom pričom igre i prirodno se na nju nadovezuju. Također, na misije je moguće povesti i saveznike, a moguće je prebacivati se s jednog lika na drugi, koristeći njihove vještine, što je posebno korisno prilikom nekih izazovnijih fajtova.

Kada već spomijemo fajt, red je da kažemo koju riječ o borbi i njenim mehanikama. Naime, borba je najznačajniji element Rise of the Ronina, a donosi nam zanimljiv miks onoga što smo ranije vidjeli u pojedinim soulslike igrama na čelu s Niohom te klasičnim akcijama poput već spomenutog Ninja Gaidena. Jedan od ključnih elemenata borbe, uključujući cijeli niz Martial Arts skillova koje ćemo neprestano koristiti, ponovno je famozni „Ki“ koji predstavlja fizičku i mentalnu izdržljivost, kako protivnika, tako i našeg glavnog protagonista. Tokom borbe potrebno je paziti na svoj i protivnički Ki, a tko ga prvi potroši nalazi se u ozbiljnom problemu. Cilj je protivniku „skinuti“ Ki i potom ga atraktivno i veoma brutalno eliminirati. Ki se troši kroz napade, izbjegavanje ili blokiranje tako da je potrebno taktički pristupati svakoj borbi. Zbog toga je tokom borbe fokus na kvalitetnom i pravovremenom pariranju, izmicanju i izvođenju uspješnih protunapada. Tu na scenu stupa Counterspark, posebni parry sistem koji pred igrače baca izazovnu mehaniku pravovremenog pariranja protivničkim napadima, čijim uspješnim izvođenjem u kombinaciji sa Martial Skillsima drastično smanjujemo protivnički Ki i otvaramo si mogućnost za finalni smrtonosni udarac. CounterSpark zna biti prilično izazovan i zahtijeva dobru porciju koncentracije, zbog čega ćete prvih nekoliko sati igranja biti prinuđeni na neprestani „trening“ sve dok ovu vještinu ne izbrusite. Na raspolaganju imamo dva osnovna napada, a zanimljivo je da u igri nema klasičnih combo napada, već se sve zapravo svodi na već spomenuto pariranje i plesanje oko protivnika u pokušaju da mu pronađete slabu točku i udarite ga tamo gdje najviše boli. Nešto slično smo imali i u Tsushimi, no tamo se sve ovo izvodilo mnogo jednostavnije, gotovo automatski, dok je ovdje doista potreban pravi tajming. Kako se sve ovo ne bi pretvorilo u klasičnu SoulsBorne igru, ovdje je protivničke napade znatno lakše pročitati, a često imate i sasvim dovoljno vremena za reakciju. Ukoliko vam se kockice poslože, u početku sve djeluje jednostavno, no s vremenom dolaze i snažniji protivnici čija eliminacija traži određene Martial Artse, no s obzirom na to da je krivulja učenja znatno lakša nego u, primjerice, Sekiru ili nekoj drugoj Soulslike igri, znatno je manja vjerojatnoća da ćete odustati od igranja. S druge strane, ako pohvatate sve konce, očekuje vas jedan od trenutno najboljih i najkompletnijih borbenih sistema.

Last gen showcase

I sada, dolazimo do najlošijeg dijela ove igre – njene prezentacije. Da nas ne shvatite pogrešno, Rise of the Ronin nije potpuna tehnička katastrofa, ali nepobitna je činjenica da izgleda zastarjelo u usporedbi sa drugim novijim open world ostvarenjima. Takvo što je, ruku na srce, donekle i očekivano s obzirom na to da je spomenuta igra u razvoju bila gotovo cijelo jedno desetljeće.

Grafiku u ovoj igri bismo najlakše mogli opisati kao „prošlogeneracijsku“ i to je to. Unatoč veoma dobro dizajniranom i uvjerljivom otvorenom svijetu, raznoraznim stvarnim lokacijama, likovima i aktivnostima, zastarjeli i pomalo siromašni vizuali prisutni su na gotovo svakom koraku. Tu su i povremeni problemi sa framerateom, budući da igra ne uspijeva da zadrži konstantnih 60 sličica u sekundi. Na raspolaganju imamo nekoliko grafičkih modova, ali nekako nijedan od njih ne uspijeva da ispuni ono što „na papiru“ nudi.

Zvučna strana igre je mnogo bolja i na tom polju sve funkcionira u najboljem mogućem redu, bilo da se radi o voiceoverima, efektima ili pak glazbi koja u potpunosti odgovara settingu i onome što se događa. Slično je i sa kontrolama koje također djeluju pomalo arhaično, ali su veoma pitke, brze i precizne.

Na kraju, mnogi će Rise of the Ronin uspoređivati sa „Cušimom“, pa čak i s tehničke strane. No, takva usporedba je pomalo nezahvalna, osobito uzme li se u obzir višestruko veći budžet Sucker Puncheve PlayStation ekskluzive te činjenica da je ova igra bila u razvoju dugi niz godina pa čak i generacija. Iako i ovdje vrijedi ona dobra stara izreka da „nije sve u grafici“, realna je situacija da bi razina produkcije ove igre mogla odvratiti od igranja one koje je Tsushima razmazila.

Drugačije od Tsushime…

Na kraju, je li Rise of the Ronin uspio ispuniti očekivanja? Usudit ćemo se reći da jeste. Team NINJA nam je isporučio doslovno ono što smo znali da ćemo i dobiti – igru koju krasi iznimno zabavan gameplay i kompleksan borbeni sistem koji ne prašta pogreške ali zauzvrat daje puno. Da, sve je to upakirano u zastarjele i često neatraktivne vizuale koji su kilometrima daleko od super nabrijane i višestruko skuplje Tsushime. No, hej, to smo znali još od najave same igre i činjenice da je ista bila u razvoju gotovo cijelo desetljeće!

Na kraju, kome preporučiti Rise of the Ronin? Odgovor na to pitanje je vrlo jasan – isključivo hardcore Soulslike igračima koji traže nešto za razbibrigu dok čekaju Shadow of the Erdtree ekspanziju i onima koji doista vjeruju u onu dobru staru izreku da „nije sve u grafici“.  Ukoliko spadate među takve, a trenutno uživate u fantastičnoj seriji Shogun, obavezno zaigrajte Ronina. S druge strane, ukoliko vas je u svakom smislu spektakularna Tsushima pomalo razmazila i sada jednostavno ne možete „s konja na magarca“, ponovit ćemo ono s početka recenzije – u pitanju su dvije u mnogo čemu različite igre koje zapravo ne bismo ni trebali uspoređivati.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.