Nova godina i siječanj već su iza nas. Iako je početak godine obilježio Resident Evil VII, malo prije njega isčekivao sam jedan maleni indie naslov proizašao iz suradnje developera „ultra cool“ imena, Super Awesome Hyper Dimensional Mega Team i izdavača Adult Swima, koji je poprilično zaposlen u zadnje vrijeme s igrama (Headlander, Ray’s the Dead, Death’s Gambit, Headlander, Rain World, Duck Game and Small Radios Big Televisions itd.). Taj naslov je Rise & Shine, 2d akcijski platformer po gameplayu, homage gejmerskom univerzumu po radnji. Na prvi pogled privlači estetika i dojmljiva grafika. Ali što se sve zapravo krije ispod šarmantne premisli i kratkih opisa na prodajnim mjestima, zavirimo.

Samo na jednom ekranu toliko referenci, a ovo je prvi kadar…

Ukoliko vas je naziv igre Rise & Shine asocirao na poznati citat iz Half – Lifea 2, s razlogom ste prizvali tu asocijaciju. Spomenuti homage gejmerskom univerzumu u igri je predstavljen kroz pregršt referenci, likova, parodiranja klišeja i tropeova, pa čak i cijelih nivoa koji su im posvećeni. Na samom početku susrećemo dječaka imena Rise usred napada na svijet u kojem živi, Gamearth. Ubrzo nakon invazije legendarni junak koji nimalo ne liči na Linka (wink) predaje Riseu legendarno oružje, tj. pištolj Shine…koji usput govori i prepun je crnog humora, cinizma, sarkazma i ostalih poznatih karakteristika. Rise preuzima ulogu odabranog junaka i mora se probiti kroz horde svemirskih gruntova kako bi dosegnuo kralja Gamertha koji nimalo ne nalikuje na Maria (wink). Reference u ovom kratkom osvrtu početka radnje igre su samo vršak ogromne sante leda referenci. U tom slučaju identitet igre je Titanic. Svakim korakom, u svakom kutku leži poveznica s nekom video igrom, serijalom, franšizom itd. Ono što je moj problem s time jest što je većina toga jeftino i ne baš suptilno. U vremenu u kojem postoje jutub kanali posvećeni parodiranju i satiri video igara, vidjeli smo sve i Rise & Shine u pojedinim slučajevima uspijeva na svoj način izmamiti podsmijeh…ali pojedinim. Ali priznajem, postoje scene crnohumorne prirode poput vlaka izbjeglica napunjenog likovima iz povijesti gejminga. Crno – ratne izbjeglice, humorno – jer su likovi koje nismo navikli vidjeti u takvom ambijentu. Ili se možda moram zabrinuti? Uglavnom, igra se previše fokusira na sve druge igre osim na sebe i kao Titanic, identitet Rise& Shinea leži negdje duboko.

Ipak odajem pohvalu na stvaranju mračne atmosfere…

Možda to ne bi bio toliko problem da je igra dulja i da su reference i cijeli asortiman odavanja homagea gejmerskoj industriji bolje raspoređeni. Ali igra traje nešto manje od četiri sata. Samo trajanje igre u mnogim slučajevima mi nije problem ukoliko se iskustvo igranja čini cijelovito i potpuno, ali Rise & Shine završava taman kad se gunplay počne osjećati prirodno i kad se uđe u štos s gunplay mehanikom. Boreći se protiv posljednjeg bossa, imao sam osjećaj kako to nije to još i kako će igra trajati još par nivoa (tada nisam još znao da je to zadnji-zadnji boss, jel). Ali ne…odmah nakon toga uslijedila je finalna cutscena i krediti. Istina, igru možete ponovno odigrati na ajron men težini, ali vjerujem kako će i prvi playthrough biti dostatan crpitelj svega što igra može ponuditi. Šteta, jer da su se developeri manje fokusirali na namigavanje oko Gamearth svemira i prolongirali igru s još puzzleova, boss borbi i levela, Rise & Shine bi mogao više…zasjajiti.

Samo je velik, ne znači da je prijetnja…

Da izbacim još jednu kritiku, a to je prema kontroli. Točnije prema kontroli s kontrolerom. Naravno, platformer za mene znači automatsko korištenje kontrolera, ali u ovom slučaju tipkovnica i miš pokazali su se adekvatnijom solucijom. Gunplay se svodi na pritisak botuna za ciljanje i pritisak botuna za pucanje. To nije problem dok niste u zaklonu, ali kad ste u zaklonu morate kontrolirati tri botuna na kontroleru. Prvi kako biste izašli iz zaklona i aktivirali ciljnik, drugi kako bi pucali, treći (tj. gljivica) kako bi pomicali ciljnik. Usputno rečeno, ciljnik nestane kad otpustimo botun (RT il što li je već) ili prilikom reloada, stoga sekunda koju možda izgubimo kako bi ga s gljivicom pomaknuli na željeno mjesto ili protivnika u ovoj igri može značiti mnogo. Akcija je intezivna i u pojedinim situacijama nalikuje bullet paklu. Preciznost je jako bitna, pa ovakva kontrola može predstavljati problem, nesavladiv, ali ako postoji jednostavnija opcija kao tipkovnica + miš…nema potrebe dodatno se frustrirati. I o da…frustracije će biti. Jer iako je borba intezivna i zna biti uzbudljiva, Rise često pogiba od jednog pogotka, što dovodi do frustrirajučih respawnova. Tako je ulog povišen, ali narušeno jedno iskustvo zadovoljstva prilikom savladavanja borbi. Često iz borbi izađemo mahnito se krećući po ekranu i pucajući u svim smjerovima, i tako dok ne uspijemo i zahvalni idemo dalje zaboravljajući prethodnu traumu. Boss borbe su s druge strane klasične pattern borbe i ono malo što ih ima su zadovoljavajuće. Naročito jer traže od nas korištenje Shineovih sposobnosti.

I da, postoji schmup level…

Shine može koristiti tri moda (slow-mo, granate, obični) i dvije vrste metaka (obični i električni). Iako se čini malen arsenal, zapravo je dovoljan i zabavan način kombiniranja prilikom prolaženja „puzzleova“ i boss borbi. Kad sam rekao kako je šteta što igra ne traje dulje, nisam podrazumijevao da bi trebalo dodavati išta na tu mehaniku, već da je dodan sadržaj gdje se možemo nastaviti igrati s tom mehanikom. Kad nam se taman uvuče pod kožu i čak na samom kraju imamo nivo gdje možemo trenirati sve modove…igra završi. Shine je odlično animiran i napucavanje je dobro ispolirano što sa zvučne strane, što sa animacijske strane.

Igrini vizuali dostatni su predivnih desktop pozadina

I to me dovodi do najbolje strane ove igre. Izgled. Odmah prema slikama i trailerima vidi se kako imamo vizualnu poslasticu. Fantastična rukom nacrtana grafika, animacija i efekti krase Rise & Shine i još jednom…prava je šteta što sam duh igre leži ispod količine referenci, jer da je lišena barem upola svih tih stvari, ovo bi bio dopadan samostojeći akcijski platformer. Staze su predivne za gledanje, prepune detalja i odlično dizajnirane za vizualno upijanje iskustva…iako doduše jednostavno dizajnirane za sam gameplay. Također, ako išta još želim iz ove igre, to je strip. Između staza događaju se cutscene u stripovskoj formi i našao sam se u htijenju da provedem više sati u čitanju stripa Rise & Shine (ukoliko bi postojao) nego li u igranju igre.

Drinking igra – pijet čim prepoznate lika

U konačnici, Rise & Shine ima za ponuditi zabavan gunplay, dojmljive vizuale i soundtrack, ali sve je to premalo da stignemo zavoljeti naslov. Preopterećen, uglavnom nepotrebnim referencama i namigivanjem industriji i razbibrizi koju volimo, te nedovoljnim trajanjem kako bi izvukli potpunije iskustvo iz njega, Rise & Shine izgubio je svoj potencijal da bude…sjajan naslov. Ovaj put, no pun itended. Ali ukoliko imate fetiš prema homageu svim voljenim serijalima i naslovima iz povijesti gejmanja, onda možda i pronađete neko zadovoljstvo u ovom naslovu. Ili drinking game…