Piranha Bytes GmbH, studio iz doline Ruhra neumorno izdaje svoje naslove, bez obzira na činjenicu da im je količina „radne snage“ dosta ograničena. Nakon Gothic serija i prvog Risena spremimo se za njegov direktni (iako je po nama spiritualni) nastavak. Sada su u glavnim ulogama drvena noga, povez za oko koji je izgubljen u borbi sa strašnom morskom nemani, kreštavi papagaj na ramenu te litarska čaša u kojoj se presijava tek utočen rum.  Obilježja svakog kultnog gusara su na broju, pa uz jedno glasno AHOY!  zaplovimo mračnim vodama Risena 2.

Goloprsa junačina kreće u nove radne pobjede!

PRIČA

Iako se pričom Risen 2: DW nastavlja na original, setting se iz srednjovjekovnog (u kojem su imali svoje prste i elementi fantasya) prebacio u novovjekovni, odnosno doba novih zemljopisnih otkrića i početka masovne piraterije (naravno, po morima). Tako ćemo sada umjesto lukova i strijela koristiti muškete i pištolje, a teške mačeve i oklope zamjenit će prozračna košulja i elegantni rapir. Sama priča počinje u utvrdi Calderi, posljednjoj utvrdi Inkvizicije (koju smo upoznali u prvom Risenu) koja se bori za svoj opstanak.  S jedne strane, na kontinentu, se vodi rat između Titana Ursegora i Ismaela, dok na moru gospodari Kraken. Tako je Caldera izolirana od cijelog svijeta, a naš neznani junak (Piranha Bytes je i inače previše lijena da „krsti“ protagoniste) je spreman za popravljanje situacije, a da to učini, mora napustiti redove Inkvizicije i infiltrirati se među gusarsku bagru kako bi pronašao mitsko oružje koje može ubiti i samog titana. Sama glavna priča je odlično zamišljena i definitivno se uklapa u cijeli piratski setting, ali ono što nam pomalo smeta u cijeloj ovoj priči jeste premalen utjecaj odabira frakcije na sami završetak, na što nismo navikli od Piranha Bytsea.  Što se tiče side misija, one su tu, i to su sve uglavnom u gusarskom štihu, ali (na sreću) bez klišeiziranih motiva, već su to potrage za blagom, natjecanja u ispijanju ruma ili pak dvoboji za pohabanu staru kapetinu koja ponos znači.

Nekada se kopalo po škrinjama kako bi se zaradio koji dinar, a danas…

GAMEPLAY

Kada je riječ o gameplay elementu Risena 2, ne možemo se preoteti dojmu da je sve nekako moglo nešto bolje proći. No, krenimo redom. Kao što smo već rekli, kompletan quest sustav je centriran oko piratske tematike, koja je jako dobro iskorištena. Pri prelasku side questova, nikada nećete ostati praznih ruku, već će uvijek se naći nešto za vaš džep, ali od cijele opreme, jedino rijetka oružja je moguće pronalaziti. Što se tiče odjeće/oklopa, oni se mogu jedino kupiti kod trgovaca određenih frakcija, čime se gubi „ekskluzivnost“ takve opreme koja je postojala u prvom Risenu. No jedna stvar nas je posebice razočarala, a to je sustav borbe. Naš neznani junak može biti opremljen s jednim mačem i jednim pištoljem  ili isključivo mušketom, što isprva zvuči izrazito zanimljivo za taktiziranje, no nažalost, upravo takav pristup je doveo do klišeiziranih borbi u prvom dijelu igre.  Naime, svi dvoboji se mogu dobiti veoma jednostavnim receptom: upucaj protivnika pištoljem, blokiraj sve dok se pištolj ne napuni i ponovi postupak. No, što igra odmiče i kako dobivamo sve više i više različitih poteza (koji se „uče“ od NPC-eva) ranija teza pada u vodu. Upravo tada možete se u potpunosti iskazati koristeći razne comboe i načine blokiranja. Kada su u pitanju bitke protiv čudovišta, stvari postaju drugačije. Divlja zvjerka će u većini slučajeva bezglavo zalijetati se  u vas ili kružiti oko vas poput strvinara, pritom apsorbirajući veliki dio štete što nanosite. Naravno, možete koristiti i ranije spomenute muškete, koje su veoma efektivne i precizne, ali takav način igranja ubrzo postaje izrazito dosadan, s obzirom da ne uključuje nikakvu vještinu. Aim. Shoot. Kill. I to je to.

Osim dvoboja, tu su i tehnike vudua koje zamjenjuju magiju iz originala. Tako ćete moći koristiti vudu lutkice i preuzeti ulogu lokalne p’jandure i neopaženo se infiltrirati u neprijateljski kamp.  Risenov skill sustav se definitivno udaljio od originalnog koncepta jednostavnosti i prilagodbe samom igraču. Otključavanje novih mogućnosti neobjašnjivo zahtijeva cijeli ritual bespotrebnih procedura gdje se često i ne primijete učinci tih unaprijeđenja. Kompletiranjem questova ili borbom protiv raznih neprijatelja zarađujete slavu (glory, odnosno iskustvene bodove) koju primjenjujete pri unaprjeđenju lika. U tom sustavu ne postoje nikakva ograničenja kad je u pitanju put razvoja, što nam omogućuje kreaciju jedinstvenog lika, što s druge strane, može dovesti do neravnomjernosti u samim borbama.

Vidi majmuna…

PREZENTACIJA

Šetuckajući se prostranstvima Antila, nisam mogao se preoteti ambijentu koji ova igra stvara za igrača, omogućujući mu potpuno uživljavanje u tematiku i priču koju ova igra donosi. Tome pridonose živopisni krajolici (koji su većinom obavijeni u mračne i nepoznate džungle), ali i živopisni likovi, koji često graniče s potpunom ludošću. No ni taj dio nije odrađen onako perfektno kako bismo očekivali od njemačkih developera. Velika većina otoka kroz koje ćemo prolaziti su previše slični jedan drugome kao jaje jajetu, pa se često nalazite u situaciji kada morate gledati na mapu kako biste mogli odrediti na kojem ste. Zvukovna prezentacija također je u ovoj igri na nivou, uz neke (iznimno očite) iznimke. Kompletan ambijentalni zvuk i soundtrack je odrađen odlično i u potpunosti se prilagođava ovoj temi.  Također, iako su tekstovi koji likovi izgovaraju izrazito komični i intrigirajući u svim slučajevima, sama izvedba jednog dijela glasovnih glumaca se doima kao da je urađena od likova koji se svaki moment spremaju na masovni suicid zbog kronične depresije.

I nekada se skakala “bomba”

Risen 2: Dark Waters definitivno nije podbacio kao igra, gdje postoje neke stvari koje su odrađene jednostavno besprijekorno glatko , dok su druge neobjašnjivo ispale onako kako nisu trebale. No bez obzira na te imperfekcije, Risen 2 je definitivno jedno zanimljivo i zadovoljavajuće iskustvo gdje će vas na kraju svake špilje čekati blago, odnosno gdje nikada vaš trud neće ostati nezapažen i nenagrađen. Ipak, bez obzira na činjenicu da je priča odlična, ona nema „ono nešto“ što će vas privući da odigrate igru više puta. Sve u svemu, nadamo se da će skorim patchevima i DLC-evima kompletno Risen 2 iskustvo postati još bolje, osobito kada krene u prodaju na konzole. Uz jedno „AHOY!“ deformirano grloboljom od hektolitara ruma, završavamo ovu recenziju.