Gamerima, kojima je poznat lik i djelo američkog developerskog studija Tripwire Interactive, nije potrebno posebno predstavljati njihove genijalne naslove Red Orchestra i Killing Floor. Čarolija ovih kraljeva modificiranja započela je davne 2006. godine kada su na „Make something Unreal“ nVidia natjecanju odnijeli prvu nagradu s Red Orchestra: Combined Armsom, modifikacijom za Unreal Tournament 2004, koji je kasnije postao njihov prvi retail standalone naslov. Prošlo je dosta vremena, a na njihovim policama je osvanulo mnoštvo nagrada za Red Orchestra: Ostfront 41-45, brutalno dobar Killing Floor te sada već dvije godine star Red Orchestra 2: Heroes of Stalingrad. Tako dolazimo do zvijezde ovog teksta, Rising Storma, standalone ekspanzije Red Orchestre 2.

Nakon teške zime i borbi bez čarapa po nasipima Staljingrada gdje vas i poluzaleđena Volga želi odnijeti na prijeki sud, došlo je vrijeme da se skinu kaputi, obuče lagana odjeća i ponese vaš omiljeni repelent jer vas igra iz Rusije s nemilosrdnih -30°C šalje na Pacifik gdje vas na obalama Guadalcanala i Iwo Jime, uz miris spaljenih tijela u vulkanskom mulju i svu leteću gamad, stavlja na ugodnih +40°C. Kada se prije dvije godine pojavila, Red Orchestra 2 je imala relativno težak start i gomilu negativne kritike je primljeno na račun hrpe bugova i problema koje je igra imala na startu. Vrijeme je prolazilo i problemi su uvelike otklonjeni i sada je to totalno druga igra, a što je najvažnije ugodno je igriva. Nedavno je uveden dugo priželjkivani sistem tenkovskog ratovanja te single-player mod, a s Rising Stormom igra odlazi još jedan korak dalje. Rising Storm je kruna rada Tripwirea u suradnji sa svojom zajednicom i nekolicinom talentiranih modera koji su dali svoj obol u ovoj standalone ekspanziji koja potpuno mijenja setting i pristup same Red Orchestre 2.

Najveći novitet u igri odnosi se na, nazovimo ga, asimetrično ratovanje. Većina današnjih FPS naslova radi po principu mirrored ratovanja, mape su napravljene simetrično, u borbi se suprotstavljaju dvije ravnopravne strane s jednakim izborom oružja i jednakim uvjetima, no Rising Storm je otišao daleko od toga i to upravo u suprotnom smjeru. Iako grafički možda nije najbolji reprezentativni primjer te ispod haube ne krije nabrijanu vizualnu poslasticu, Rising Storm svog konja za utrku krije upravo u level dizajnu i ugođaju WW2 ratovanja. Mirne savjesti tvrdim da bolji osjećaj stvarne borbe, krvi i znoja nećete doživjeti u nijednoj drugoj FPS igri. Genijalno dizajnirane mape, taktičko napredovanje po bojištu, skrivanje po džungli, iskrcavanje na plaže, osvajanje mitraljeskih gnijezda i jurnjava na protivničke rovove uz zvukove granata, pucnjave, panične dernjave i hukanja metaka oko vas stvaraju jedan od najrealnijih osjećaja sudjelovanja u samom činu rata. Najveći naglasak, oko kojeg se vrti cijela ova ekspanzija, je stavljen na dvije totalno suprotne strane. S jedne strane Amerikanci, koji su tehnološki napredni, a s druge strane Japanci, tehnološki daleko lošiji od Amera, ali sa svojim adutima u rukavu. Pomislili biste da to možda stvara negativan učinak i disbalans u igri, no gadno biste se prevarili. Ameri su opremljeni sa sofisticiranijim puškama, teškom artiljerijom te jednom jako zabavnom stvarčicom predstavljenom u ovoj ekspanziji, plamenobacačem. Jedna od klasa vam, dakle, dopušta i igranje ovom paklenom napravom. Ukoliko vi ili vaš suborac uspijete neprimijećeni doći do japanskog rova ili bunkera, nastaje kaotična pomutnja koja zna rezultirati pogubljenjem čitavog bataljuna protivnika, a osjećaj kada veliki plamen čisti rov ili drugi prostor, odbijanje vatre od zidove ili rušenja svega pred sobom u jednu ruku je zadovoljavajuć jer ste donijeli prednost svom timu, no, s druge strane užasno zastrašujuć zbog svoje realnosti u kojoj ste upravo dobili stvaran osjećaj da ste osam Japanki učinili udovicama. S druge strane, Japanci, gotovo goloruki brane svoju otadžbinu. Zadivljujuće je da je Tripwireu uspjelo poći za rukom balansiranje takve strane, tako da ni Japanci nisu za baciti, niti su ona strana koju će manje igrača odabrati za igru. Njihovi aduti su kao i uvijek, japanska čast, disciplina, frenetična hrabrost te dobra stara čelična oštrica, katana. Japanci su u mogućnosti pokrenuti grupni banzai napad i sručiti se na ukopane američke linije. Pri tome dobijaju veći i duži fatigue pomoću kojega, za tren oka, dolaze na domet oštrica. Ako ste u toj situaciji na strani Amera, od kojih samo nekolicina ima automatsku pušku, a ostali pucaju pojedinačnim hicevima, nastaje brutalna panika, dernjava na japanskom, urlici i sve u trenutku postaje srednjovjekovna borba prsa o prsa u kojoj, naravno, Japanci uredno naprave sušije od Amera, a krv, glave, grkljani i udovi su razbacani na sve strane. Pored toga, Japanci su opremljeni sa mortarom (minobacačem) koji zahtjeva određeno vrijeme da ga se nauči koristiti i precizno ciljati s njim, no kada pogodi na mjesto, bez problema napravi kebab od pet, šest Amera. Budući da je japanska specijalnost skrivanje i diverzija po đungli i rupama, njihova mogućnost jest i ta da ručne granate zakopaju u zemlju, a ako ih se smisleno postavlja na strateškim mjestima, nerijetko će Ameri na tim mjestima ostaviti pokoje stopalo i nogu, isto kao i neoprezni Japanci koji su zaboravili na iste. Mislim da ste iz ovih nekoliko primjera mogli poprilično shvatili realizam Rising Storma, no on tu ne prestaje.

Oružje je opet priča za sebe. Tripwire se kune u svoj realistični model balistike oružja. Svaki model s kojim ćete se susresti u Rising Stormu je svijet za sebe i ima svoj vlastiti unikatni mehanizam. Nasumično pucanje i trčkaranje po mapi glavom bez obzira kao u drugim FPS-ovima ovdje jednostavno ne dolazi u obzir, no toga ćete vrlo brzo i sami biti svjesni kada istrčite iz zaklona i nakon tri metra vam snajperist kirurški precizno odstrani glavu, a da niste ni svjesni otkud je hitac došao. Ciljanje je kompleksno i to u mjeri da na puškama morate podešavati razmak između ciljnika koji odgovara udaljenosti na koju pucate ako želite imati imalo precizne hitce, a u sve to morate uračunati i gravitaciju, jer meci naravno padaju, odnosno imaju parabolu. Ne trebam ni napominjati da balistički model ima i svoju fizičku stranu penetracije, koja je različita za svaki materijal kroz koji metak u igri prolazi. Rising Storm od vas zahtjeva popriličnu razinu učenja i prilagodbe za različite klase, jer nije isto igrati kao prašinar s jurišnom puškom, ukopani snajperist ili neka posebna commander-klasa od koje se očekuje da taktički usmjerava i koordinira svoj tim na bojištu, što je, vjerujte mi, jako komplicirano ako uzmemo u obzir da se na mapama može boriti čak do 64 igrača. U igri se nalazi ukupno 10 različitih klasa i svatko može odabrati nešto što mu najviše odgovara. Nakon nekog vremena, kako se vaš score i učinak poboljšava, možete lagano poboljšati svoje statove u pojedinoj klasi, u smislu da ćete s njom moći brže i više trčati, malo poboljšati preciznost neke puške ili smanjiti recoil iste, ali naravno, sve u granicama realnosti, da ne biste pomislili da ćete time postati supermen koji će na glavu skakati u rovove i ubijati protivnike. Toga ovdje, kako sam već spomenuo, nema; pucanje je isključivo moguće dok stojite ili se lagano pomičete, pri trku nikako, a njega ćete najviše koristiti za kretanje od jednog zaklona do drugog. Rising Storm je timska igra, solo rambo misije ne dolaze u obzir jer u 99% slučajeva gubite glavu, a da niste ni svjesni tko vas je ubio.

Kako smo već ustvrdili, što za sobom povlači i određene probleme začaranog kruga, zajednica koja se stvorila oko Red Orchestre/Rising Storma je, iako mala, iznimno jaka, a razina i kvaliteta igre koju ćete zateći ukoliko dođete zaigrati na servere činit će vam se opakom. Ti igrači vjerojatno i ne čitaju moje baljezganje jer već mjesec dana, siguran sam, igraju ovaj odličan naslov, ali jako je važno naglasiti novim igračima, koji će ga poželjeti igrati, da će upravo njima Rising Storm biti iznimno teška igra. To je taj problem kojeg sam spomenuo. Novi igrači, nakon nekoliko zaredanih smrti, kada shvate da će puno vremena morati izgubiti samo na učenje sistema, nerijetko odustaju od igre što u krajnju ruku izgleda pogubno za Rising Storm. Strašno je vidjeti server listu koja izgleda prazno kao stanje tekućeg računa prosječnog Hrvata krajem mjeseca. Tužno, no izgleda da je to još jedna surova realnost ove igre za koju moram reći da je zaslužila puno više pažnje i igrača.

No, nije sve tako crno. Tripwire je upravo zbog ovog problema i zbog približavanja igre novim i mladim igračima osmislila, po meni, odličan model reprezentacije statistike. Naime, tijekom igre kada pritisnete TAB, dobit ćete uvid svih igrača i učinak istih. Rising Storm u ovom slučaju pokazuje samo pozitivne stvari, dakle broj vaših killova, a potpuno izbacuje broj vaših pogiblji. Na taj se način stavlja naglasak na učinak i doprinos timu. Sjetite se popularnih FPS-ova i kako se svaka partija svede na besciljno i samostalno hvatanje najboljeg Kill/Death ratioa pri čemu se nerijetko mogu vidjeti rage, omalovažavanje i vrijeđanje kretenskih malodobnih drkadžija. Toga nema u Rising Stormu, nema takvih balavaca jer im je to preteško za igrati. Rising Storm je timska igra, iskusna igra, igra koja pruža genijalan ugođaj i prije svega, igra sa jednom od najkvalitetnijih zajednica koja će svakako primiti novog igrača, a pri učenju čak i pomoći.

Uzajamna ljubav Tripwirea i zajednice očituje se i kroz potpuno besplatan SDK distribuiran preko steama te uvrštavanje Red Orchestre/Rising Storma na Steamworks gdje svakim danom zajednica vraća kvalitetnim modovima, mapama i sličnim stvarima, a kupnjom same ekspanzije dobivate i Red Orchestra 2 Eastern Front kampanju. Kada sve zaključimo, Rising Storm je igra koja je očito s ljubavlju i pozornosti Tripwirea, ali i zajednice, rađena prema što više detalja i sitnica koje čine iznimno gameplay iskustvo. Problemi su naravno tu, a najviše se manifestiraju kroz jednostavno malen broj igrača te poneke lag spikeove na serverima. Igračima koji se ne mogu priviknuti na veliko vrijeme potrebno za učenje igre to će sigurno biti preveliki zalogaj, ali za sve ostale i za one koji traže kvalitetno FPS multiplayer kompetitivno WW2 iskustvo, u kojem će nakon mukotrpnog učenja i stjecanja skilla osjećati iznimno zadovoljstvo i zabavu, Rising Storm je po cijeni od 13, 99€ definitivno najbolje i najviše što mogu dobiti. Amen.