U S.T.A.L.K.E.R. 2: Heart of Chornobyl sam ušao bez prethodnog iskustva s ranijim igrama iz serijala. Iako je razvojni studio GSC Game World iz Ukrajine prošao kroz turbulentan put kako bi ovaj naslov ugledao svjetlo dana, ono što nam je ponudio kao konačni proizvod je zaista impresivno. Tehnička izvedba nije savršena, treba poboljšati optimizaciju, ispraviti bugove i doraditi nepredvidljivi AI. Dok sam završavao ovu recenziju, stigao je novi update koji je popravio velik dio tih problema, no ako nemate snažan PC, ne očekujte stabilan fps. Međutim, igra se ističe odličnom pričom, realističnim pucačkim mehanikama, upravljanjem resursima i izvanrednom atmosferom, što je čini iznimno kvalitetnim naslovom.

Imerzivna atmosfera i izgradnja svijeta

Mjesto radnje igre, inspirirano katastrofom u Černobilu, nudi bogato i uznemirujuće okruženje. Dinamične vremenske prilike, radioaktivne oluje i izuzetno detaljni krajolici stvaraju svijet koji odiše životom i opresivnom atmosferom. Impresivni vizuali dodatno pojačavaju ugođaj, od mračnih noći do obojenog neba tijekom oluja. Zvukovi mogu izazvati tjeskobu, dok glazba često odlično odgovara, što vjerojatno objašnjava zašto ovakvi naslovi privlače velik broj igrača. Svaki kutak ovog svijeta prožet je osjećajem napetosti, s oronulim građevinama i donosi osjećaj kao da vreba neka opasnost iza svakog ugla. Bez daljnjega, glasovna gluma u ovoj igri je jako dobra.

NPC-jevi su autentični, svaki sa svojim glasom i osobnošću, što čini istraživanje različitih lokacija još zanimljivijim. Nažalost, nisu svi likovi važni, već uglavnom oni koji vam daju zadatke ili žele s vama trgovati. Zanimljivo je da čak i potpuno nasumični likovi koji stoje na mostu mogu razmjenjivati predmete. Čudovišta koja susrećete unose element psihološkog horora, dok vas banditi mogu napasti u bilo kojem trenutku. Anomalije su još jedan sjajan aspekt igre – bilo da se radi o vatri koja izbija iz zemlje ili snažnom vjetru koji vas može otpuhati, jako je bitno da pratite svoj detektor i pazite kuda stajete. U tim trenucima, vijci koje bacate kako biste aktivirali anomalije na sigurnoj udaljenosti postaju neprocjenjivo korisni.

Priča prati Skifa, bivšeg vojnika koji istražuje misteriozni artefakt. Postoji 12 frakcija u Zoni i sve imaju svoje razloge za borbu oko resursa i teritorija. Postupno ćete ih susretati tijekom priče, a neki čak mogu tražiti od vas da donesete neke potencijalno važne odluke. Da, neke odluke u ovoj igri uistinu mogu utjecati na ciljeve i kontekst misije, uglavnom suptilno, ali isto tako većina razgovora može donijeti neke zanimljive činjenice. Zona je podijeljena u nekoliko regija koje otključavate kako igrate, pa očekujte otprilike 40 sati glavne priče, a tu su još i razni sporedni zadaci koji su zapravo dosta zanimljivi i gušt ih je rješavati s vremena na vrijeme.

Narativ se odvija kroz niz međusobno povezanih manjih priča, stvarajući privlačno, ali povremeno iscrpljujuće iskustvo. Zašto? Zato što struktura priče ponekad stvara lažan dojam da se bližite vrhuncu, baš kad pomislite da ste pri kraju, otkrivate da ima još sadržaja. Uz to, igra ima i četiri različita završetka. Tematski istražuje poznate motive iz prethodnih S.T.A.L.K.E.R. naslova, poput opasnosti psi-emisija, moralne kompleksnosti sukobljenih frakcija i uzaludnosti traganja za nekim istinama. Fanovi će uživati u referencama na prethodne igre, dok i novi igrači (poput mene) mogu pratiti radnju bez većih poteškoća. Igra također obiluje easter eggovima, na primjer, možete pronaći logorsku vatru iz Dark Soulsa.

Pripremite se za upravljanje zalihama, uz brojne zadovoljavajuće pucačke elemente

Zona je neumoljiva kao i uvijek, nudi teške izazove i minimalno vođenje za ruku. Osim početnog tutoriala, gotovo da nema smjernica, na vama je da pronađete svoj put kroz ovaj surovi svijet. Survival elementi su jednostavni: morate upravljati glađu, izloženošću zračenju, krvarenjem i izdržljivošću oružja. Zanimljivo je što gotovo sve može uzrokovati krvarenje, pa su zavoji iznimno važni u ovoj igri. Inventar je ograničen, što znači da se za svaku misiju morate pažljivo pripremiti. Iako postoje škrinje za spremanje viška opreme, ne možete nositi sve sa sobom. Uz to, nedostatak fast travel opcije čini duga putovanja kroz Zonu neizbježnima, a sve to pomalo postane iscrpljujuće, posebno kada se morate vraćati na ista mjesta kako biste dovršili misiju.

Cijeli gameplay je dosta rastegnut. Uvijek ćete raditi iste stvari kroz čitavu igru tipa nađi hranu, kupi metke, izliječi se i idi dalje na priču. Napokon je poboljšan i balans ekonomije nakon novog updatea, odnosno količina novca koju dobivate i cijene po kojima NPC-ovi otkupljuju robu. Osim toga, redovito ćete popravljati oružje i opremu jer, kada nešto padne na crvenu razinu kvalitete, puška vam može, recimo, zablokirati usred borbe. U suštini, dosta toga je skupo i neće svi trgovci imati iste cijene.

Gunplay u igri je iznimno dobro izveden, posebno s modificiranim oružjem. Dobro opremljena sačmarica ili puška mogu preokrenuti tijek borbe, pri čemu realističan recoil i visoka šteta pri pogodcima u glavu dodatno pojačavaju osjećaj autentičnosti. Posebno je impresivno što mutante možete svladati na različite načine, primjerice, Bloodsuckeri su vrlo iritantni jer su nevidljivi, odnosno vidljivi su samo dok napadaju, pa ih trebate prvo izbjeći i onda pogoditi sačmaricom. Borbeni scenariji su nepredvidivi, posebno u kontekstu priče. Bit će tu i stealth momenata gdje ćete se morati prikradati, ali više puta mi se dogodilo da namjerno upucam nekoga ili kažem nešto što ne odgovara drugoj strani.

Kreacija ukrajinskog studija ima i svoje slabosti

Jedna od najočitijih slabosti igre je AI sustav, poznat kao A-Life. Iako stvara dinamične situacije, poput divljih pasa koji napadaju kontrolne točke ili sukoba između frakcija bez vašeg uplitanja, AI često pokazuje značajne nedostatke. Neprijatelji imaju gotovo savršenu preciznost i sposobnost uočavanja, dok su im obrasci kretanja, posebno kod mutanata, često nelogični i predvidljivi. Umjesto da borbe s mutantima budu uzbudljive i izazovne, često je bolje izbjeći ih zbog njihove neprirodne mehanike. Osim toga, A-Life sustav ponekad djeluje nepredvidivo i zbunjujuće. Na primjer, učitavanje spremljene igre može promijeniti situaciju oko vas – primjerice, jednom sam se vratio u igru gdje su divlji psi misteriozno zamijenjeni banditima.

Druga značajna slabost su tehnički problemi. Unatoč čestim zakrpama, igra i dalje pati od bugova i glitcheva. NPC-jevi prolaze kroz zidove, mogu vas vidjeti čak i dok se šuljate s velike udaljenosti. Tu su i problemi s korisničkim sučeljem, clipping greške u okruženju i propadanje likova kroz teksture. Iako su glavne pogreške koje su onemogućavale napredak većinom ispravljene, manji problemi i dalje postoje. Performanse također ostavljaju dosta toga za poželjeti. Fps rijetko ostaje stabilan, posebno na lokacijama s velikim brojem NPC-jeva. Anomalije, kada se pojave u velikom broju, mogu dodatno opteretiti sustav i uzrokovati pad performansi ili čak privremeno zamrzavanje igre.

Treba biti strpljiv

Iako ovaj naslov možda još nije na očekivanoj razini, važno je biti strpljiv. Igra će se s vremenom sigurno poboljšati, a određeni problemi će biti riješeni. No, već sada vrijedi isprobati jer vas neće razočarati. Posebno je korisno što je dostupan putem Xbox Game Passa, pa ga možete testirati i sami procijeniti odgovara li vam. Kao novi igrač serijala, mogu reći da me je osobno oduševila dubina igre i njene mehanike. Ako možete prijeći preko tehničkih poteškoća, dobit ćete izuzetno bogato postapokaliptično iskustvo. Uz to, već sada možete preuzeti modove koji mogu dodatno unaprijediti igru i prilagoditi je vašim željama. S.T.A.L.K.E.R. 2 svakako preporučujem svima koji žele uroniti u mračnu, napetu atmosferu Zone i doživjeti izazove koje ona donosi.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.