Saints Row serijal je u svojih nekoliko godina postjanja prošao zaista fantastičan evolucijski put. Počevši od klasičnog GTA klona namijenjenog u to vrijeme „svježe“ izašloj Xbox360 konzoli, preko veoma zabavne i dodatno unaprijeđene inačice istog, pa sve do ultimativnog miksa apsurda i totalno otkačene akcije, od kojeg vam se diže kosa na glavi, Saints Row je konstantno napredovao. Prve tri igre iz serijala stekle su pravu vojsku fanova jer, za razliku od brojnih GTA klonova, Saints Row je sa svojim igrama jedini otišao korak dalje i, unatoč činjenici da je usporedba s gore spomenutim Rockstarovim remek-djelom neizbježna, svakim njegovim novim nastavkom dobivali smo priličnu dozu svježine i nečega po čemu se ovaj serijal razlikovao od ostalih sličnih igara.

Nevolje po ovaj serijal započele su bankrotom THQ-a, zaduženog za izdavanje igre. Nakon tri veoma dobro prihvaćene igre, Volition Inc. (Red Faction i Summoner serijali) pripremao je veliku samostalnu ekspanziju za igru Saints Row: The Third, a onda su nastupili problemi. Krajem prošle godine, nekada veliki THQ je proglasio bankrot, a sve njegove franšize našle su se u milosti i nemilosti potencijalnih kupaca na velikoj THQ aukciji. Na sreću svih fanova, Deep Silver je uvidio potencijal ovog IP-ja te ga odlučio otkupiti od THQ-a. Budućnost serijala je bila sigurna, a ubrzo potom Deep Silver je i najavio novi nastavak igre. Nekadašnja ekspanzija pod imenom Enter the Dominatrix preinačena je u punokrvni nastavak, iza kojeg je stajao broj IV.

Nakon službene najave igre, Deep Silver nas je svakim novim trailerom ili bilo kakvim drugim prikazom igre, dodatno oduševljavao. Fanovi, ali i veliki broj onih koji uopće nisu zaigrali neku od Saints Row igara, željno su iščekivali izlazak igre. Nepunih godinu dana kasnije, Saints Row IV je konačno u prodaji, no je li hype oko njegovog izlaska bio u potpunosti opravdan?

OBAMA DOLJE, STIGAO JE “DA BOSS”!

Saints Row serijal oduvijek je bio poznat po totalno otkačenoj i nevjerojatno apsurdnoj radnji, tako da ni ovo najnovije izdanje ni po čemu nije izuzetak. Pa što se to novo događa u Steelportu?

3rd Street Saintsima i njihovom Bossu u posljednje vrijeme nikako ne ide loše. Nakon što su na kraju Saints Row: The Thirda spasili svijet od terorističke prijetnje, Saintsi odlučuju zaplivati i u političkim vodama, što ih dovodi čak i do Bijele Kuće.

Pet godina nakon događaja iz prethodne igre, Boss postaje predsjednik SAD-a, a nekolicina njegovih vjernih pratitelja postaju članovi predsjedničkog kabineta. Njihovim ulaskom u Bijelu Kuću sve se mijenja. White House (Bijela Kuća) sada je White Crib, sada je u njoj zabavnije nego na tulumima Hugha Hefnera, striperske šipke s zamamnim ljepoticama koje plešu krase njezine hodnike, a Oval Office sada je obojen u ljubičasto. Simpatično, zar ne? I totalno u prepoznatljivom znaku Saintsa!

Običan radni dan u Bijeloj Kući otkako su se Saintsi uselili u nju

I tako dok novi predsjednik SAD-a obavlja svoje uobičajene dužnosti, bivša FBI agentica Kinzie Kensington dolazi do saznanja o potencijalnoj alienskoj invaziji na SAD i ostatak svijeta. Kinzie pokušava stupiti u kontakt s Bossom i na vrijeme ga upozoriti na vanzemaljsku prijetnju, ali ne uspijeva to učiniti na vrijeme. U trenutku kada Boss odlučuje hoće li novčana sredstva usmjeriti na pronalazak lijeka za rak ili će istim sredstvima riješiti problem svjetske gladi, Bijelu Kuću napadaju izvanzemaljci. Zli alienski vladar Zinyak razara Bijelu Kuću i otima Bossove prijatelje, a Bossa zarobljava u kompjutorskoj simulaciji Steelporta.

Kako to izgleda kad alienska ekipa zakuca na vrata White Criba

Srećom, tu je simpatična Kinzie, koja uspjeva hakirati spomenutu simulaciju i na taj način Bossu omogućiti supermoći slične onima koje posjeduje Neo u Matrixu. Upravo te supermoći pomoći će Bossu da se suprostavi Zinyaku, spasi svoje prijatelje zatočene u sličnim simulacijama i usput još jednom spasi svijet.

To je kratak sažetak sulude radnje novih Saintsa, no kako igra funkcionira u pokretu?

PROTOTYPE, CRACKDOWN I INFAMOUS U SVIJETU SAINTSA

Saints Row je oduvijek bio poznat kao serijal čije vam vam igre omogućavaju da činite ekstremno glupe stvari. Ni „četvorka“ ne predstavlja poseban izuzetak kada je takvo što u pitanju. Naprotiv, Saints Row IV odlazi milijun svjetlosnih godina dalje, donoseći nam pravo more apsurda i totalnih gluposti od kojih će nam se mozak jednostavno istopiti.

U svojoj biti, Saints Row IV je klasična sandbox akcijska avantura obogaćena s nekoliko super svježih noviteta, zahvaljujući kojima je sve nekako podignuto na potpuno novi stupanj ludila.

Glavni lik više nije običan čovjek – u alienskoj simulaciji Steelporta on ima supermoći na kojima bi mu zavidjeli brojni super heroji

Novi nastavak popularnih Saintsa po svojoj gameplay koncepciji prilično se razlikuje od dosadašnjih igara iz serijala. Gotovo čitava igra se odvija u maloprije spomenutoj kompjutorskoj simulaciji Steelporta, a supermoći koje Boss dobiva zahvaljujući Kinzinim hakerskim vještinama same po sebi diktiraju potpuno drukčiji gameplay i tempo istoga prebacuju u „petnaestu brzinu“. Glavni lik više nije običan čovjek. On ima supermoći o kojima brojni strip-junaci mogu samo sanjati. Dovoljno je reći da sada običnim skokom možete preskočiti ogromne zgrade, da se „pješice“ možete utrkivati sa sportskim automobilima i pri tome biti brži od njih (izgleda da je Flash konačno dobio dostojnu konkurenciju) te da posjedujete ubojiti borilački arsenal kakvom bi pozavidio i ranije spomenuti Neo. Pa što vam još treba kako biste spasili svijet od alienske invazije? Ništa osim dvadesetak sati slobodnog vremena i sposobnosti da apsorbirate svu tu količinu ludila koje Saints Row IV donosi.

Brži od Bolta, jači od 10 Morgan Freemana

Upravo zahvaljujući ovim supermoćima i novoj gameplay mehanici, Saints Row IV bismo lakše mogli usporediti s igrama kao što su Prototype, InFamous ili Crackdown. U ovoj igri više se nećete toliko voziti automobilima, pogotovo ukoliko uzmete u obzir da ste mnogo brži kad ste „na nogama“. Ne, automobile ćete češće bacati (Hulk style) i uništavati nego što ćete ih voziti (osim u misijama, gdje je to potrebno). Zahvaljujući super moćnim napadima poput Freeze Blasta ili Telekinesisa osjećat ćete se kao pravi super heroj. Upravo te svoje supermoći koristit ćete pri rješavanju brojnih misija i mini-igara (npr. u mini-igri Mind over Murderer pomoću telekinetičkih moći bacat ćete ljude i auta kao da su kamenčići i pri tome se sjajno zabaviti i nasmijati). Sve supermoći, kojima glavni lik raspolaže, a kojih je mali milijun, zaista su zabavne i sasvim sigurno će svatko od igrača pronaći sebi najdraže. Nove moći i njihove nadogradnje možete steći skupljajući plave clustere, koji su razasuti širom Steelporta, a kojih zajedno s ostalim collectiblesima u igri ima više od 1600  – dovoljno da se izgubite na ulicama Steelporta na duže vrijeme. Još kad k tome dodamo i impozantan broj totalno otkačenog oružja na koje tijekom igranja možete naići, zabava je i više nego zagarantirana. Ne, ovoga puta nema dildoa od metar i pol, ali tu su svjetlosni mačevi u Star Wars stilu, Inflato-Ray puška kojom napuhavate protivnike, kao i Black Hole Gun (ime samo govori) te Alien Bounce Gun ili Dubstep Gun. Ovo su samo neki od primjeraka oružja – za ostale smijurije ipak ćete morati odigrati igru, jer zaista nema smisla sve spoilati…

Inflato-Ray – samo jedno od mnogobrojnih totalno otkačenih oružja

RAZNOLIKOST NA NIVOU

Većinu sandbox naslova odlikuje veliki broj raznoraznih misija, aktivnosti i ostalih zanimacija, na koje igrači potroše sate i sate slobodnog vremena. Iako će po tome pitanju praktički biti nemoguće dostići nadolazeći GTA V, ni sadržaj ove igre nije baš za bacanje. Pred nama je veoma zabavna igra, prilično bogata sadržajem. Pored velikog broja super zabavnih story misija, tu su i brojne mini-igre i side questovi,  za čije će vam završavanje biti potrebno barem 15-20 sati, što svakako nije malo, no ukoliko se odlučite potražiti i sve collectiblese (njih 1600!!!!), slobodno računajte na dodatnih desetak sati čistog gameplaya. Misije su manje-više klasične za ovakav tip igara (krađa automobila, utrke, klasična eliminacija protivnika i postupno čišćenje dijelova Steelporta od alienske invazije…). Također, tijekom svoje oslobodilačke misije, imat ćete priliku sjesti u cockpit velikog Mecha i s njime tamaniti aliensku hordu, letjet ćete alienskom letjelicom uz taktove Montell Jordanovog hita „This is how we do it!“ te ćete pomoću upravljati tenkom i uništavati preostale aliene, koji se nisu stigli regrupirati. Koliko je Saints Row IV raznolik svjedoči i činjenica da ćete tijekom igranja naletjeti i na mini-igru u formi tekstualne avanture, poput onih koje smo igrali prije dvadeset i kusur godina. Jednostavno, na svakom koraku naletjet ćete na nešto novo. A kad k tome dodamo i sjajan humor – zabava je zagarantirana. Zaista, nebrojeno mnogo puta ćete se naći u situaciji da se slatko nasmijete ludorijama, koje Volitionovci osmislili. Bijeg iz svemirskog broda dok u pozadini svira „What is love“ od Haddawaya ili uništavanje aliena uz Straussovo kapitalno djelo „Die Fledermaus“ – samo su neke od situacija koje će vas slatko nasmijati. Možda se pojedinim igračima i neće svidjeti sirovi humor koji donosi ova igra, ali svima mora biti jasno da je Saints Row IV nastao kao parodija na brojne video igre, filmove i pop kulturu općenito.

Trenutak kada uništavate nuklearku u letu dok u pozadini svira “Don’t Wanna Miss A Thing” od Aerosmitha – neprocjenjivo!

A kada već govorimo o raznolikosti, red je kažemo par riječi o customizaciji likova, koja je oduvijek bila jedno od glavnih obilježja ovog serijala. Zaista, teško da ćete pronaći sandbox ostvarenje s ovoliko customization opcija. Pored odabira spola, pred vama će se naći neverojatan izbor opcija pri stvaranju svoga lika. Na glavnom liku moguće je promijeniti sve – od frizura, stasa, glasa, pa čak je moguće povećati svoju „muškost“!!!  Samo nebo je granica pri kreiranju vašeg junaka. S druge strane, ukoliko ste odigrali Saints Row: The Third i vezani ste za svoga lika iz igre ili vam se jednostavno ne da eksperimentirati s milijunima mogućnosti koje donosi nova igra, dobra je vijest da svoj lik iz prethodne igre možete bez problema importirati u ovu igru te ju nastaviti igrati s njime.

Mechom na Predatore – i to je u ovoj igri moguće

Ovo je samo dio mogućnosti koje vas očekuju u Saints Rowu IV i gotovo da nema igrača koji će u ovoj igri pronaći barem djelić nečega što će mu se svidjeti, a to je ujedno i najsvjetlija i najpozitivnija točka ove igre.

TEHNIČKI PROSJEK, ALI KOGA BRIGA???

Kada su u pitanju tehnikalije i kompletna gameplay mehanika, Saints Row IV ne donosi ništa spektakularno. Grafika je jednaka onoj iz prethodne igre, što je u neku ruku i razumljivo s obzirom da je ova igra inicijalno osmišljena kao ekspanzija za Saints Row: The Third. Iako grafika toliko ne smeta, ono što bi moglo zasmetati svakako je dizajn Steelporta, koji se nije pretjerano promijenio u odnosu na prošlu igru, a i ono što je promjenjeno svakako ne izgleda bolje. Razlog prvenstveno leži u tome što, s obzirom na priču igre i simulaciju u kojoj se glavni lik nalazi, više nema smjene dana i noći. Stalno je noć, a ta mračna monotonija pomalo ubija volju za igranjem, pogotovo nakon šarenila na koje nas je ovaj serijal ranije navikao.

Grafika i gameplay mehanika su prosječni, ali teško da će to nekome zasmetati

Prosječnost vizualne strane ova igra nadoknađuje fantastičnim zvukom. Soundtrack je sjajan. Tijekom igranja imat ćete priliku čuti čak 109 pjesama koje će svirati na 7 radio postaja. Glazba u igri je nezaboravna, a pojedine pjesme će vam se, zahvaljujući veoma dobroj režiji, dobro urezati u sjećanje. Zanimljivo je i to što sami možete kreirati osobni mix pjesama iz igre i uživati igrajući ju. Voice overi su odrađeni odlično. Glasove likovima iz igre pozajmili su brojni poznati glumci poput Troya Bakera, Neilla Patricka Harrisa ili neizostavnog Nolana Northa (pa zar ste mislili da neki veći naslov može proći bez njega?), a tamnoputi glumac Keith David je pored svoga glasa pozajmio i svoj stas te u igri “glumi samog sebe”.

Unatoč supermoćima koje su je djelomično promijenile, gameplay mehanika igre općenito djeluje zastarjelo. Kontrole su pomalo krute, a pucački segmenti kaotični i totalno „aged“, ali ipak je igrivost na veoma visokom nivou. Eh, da su samo Volitionovci poradili na dodatnom osvježavanju i usavršavanju gameplaya…

OD GANGSTERA DO IZVANZEMALJACA…

Možemo li Saints Row IV smatrati “GTA V Killerom”? Definitivno ne, ali već duže vrijeme smo svjesni da Saints Row serijal to i ne pokušava biti. Zaista je zanimljivo posmatrati evoluciju ovog serijala, koji je od klasične sandbox gangsterske akcijske avanture prerastao u nešto sasvim drugo, nešto potpuno unikatno. Ono što ovu igru, ali i serijal općenito, izdvaja od ostale sandbox konkurencije jeste čista zabava i sjajni humor, koji se konzervativnim pojedincima možda neće pretjerano svidjeti.

Zahvaljujući svojim sjajnim misijama, raznolikosti i bogatstvu sadržaja, Saints Row IV predstavlja sjajnu ljetnju zabavu, koja je mogla biti i mnogo bolja da su se developeri samo malo vše potrudili oko pojedinih stvari. Ukoliko ste fan serijala, igru zasigurno već igrate i uživate o njezinoj otkačenosti. Ukoliko tražite igru koja će vas zabaviti i uz koju ćete lakše dočekati GTA V, slobodno nabavite Saints Row IV – ako ništa drugo, barem ćete se dobro nasmijati. Ukoliko ipak imate novaca samo za jednu veliku sandbox igru, onda se svakako strpite još nekoliko dana i kupite si GTA V…