Scars Above je SF avantura, odnosno pucačina iz trećeg lica koju je razvio srbijanski studio Mad Head Games. Ovaj studio osnovan je 2011. godine i izdao je znatan broj igara kao što su Wanderlust, Nevertales, Adam Wolfe itd. Scars Above je zapravo trebao biti malo veći iskorak, a sudeći prema kritikama javnosti, nije baš u cjelosti postigao taj cilj. Kako znamo, Mad Head Games imao je vrlo dobru promociju i marketing usmjeren prema širenju popularnosti ove igre, a svatko će, naravno, drugačije gledati na sve ovo, netko će lošije govoriti o njoj, a netko će reći: „Pa gle, i nije toliko loša“. Ova igra je spoj Dark Souls naslova i Returnala, gdje napade neprijatelja uglavnom izbjegavamo kotrljanjem, a i nedostaje malo „dublji“ sustav opreme kako bismo se u potpunosti mogli povezati s ovim igrama.

Nećemo lagati ako kažemo da je Scars Above grafički vrlo dobro napravljen. U suštini, igra ni jednom nije izgledala loše ma gdje kod se tijekom igranja nalazili. Jedan od većih aduta ove igre je atmosfera koja je vrlo dobro uklopljena sa samom grafikom i svijetom u kojem je stavljena. Tijekom cijele avanture imate taj osjećaj panike, straha, kao da nešto očekujete, a nikad da dočekate. Svaki od bioma u igri razlikuju se po vrsti neprijatelja, flori i fauni, te elementarnim smetnjama koje direktno utječu na samo igranje. Pa tako u početku imamo močvarni biom, koji se zatim nadovezuje na travnjake (grasslands), zatim snježni biom, a istražujemo, primjerice i laboratorij.

Dotaknimo se još jedne stvari. Same animacije igre nisu dobre, u smislu da su animacije lica vrlo jeftino napravljene i da se uopće ne pokazuju emocije. S druge strane, cutscene znaju zaštektati i dogodi se da fps zna pasti. Također, bilo bi vrlo lijepo da se možda moglo mijenjati iz trećeg u prvo lice jer se znalo dogoditi da se kamera previše približi glavi naše protagonistice i onda ništa ne vidimo zbog kuta u kojem se nalazimo.

Glavna protagonistica ove igre je znanstvenica Kate čiji glas daje Kate Yvette, poznata po svojim glasovnim ulogama u igrama kao što su The Wolf Among Us i The Walking Dead. Priča i nije nešto posebno originalna. U orbiti Zemlje pojavio se misteriozni objekt, a Kate, koja je poslana s ostatkom istraživačkog tima, mora utvrditi o čemu se tu radi i što se zapravo dogodilo. Igra započinje tako što se budimo na nekom nepoznatom planetu bez traga i glasa o posadi. Radnja je bila puno bolja nego što sam očekivao, bila je sama po sebi zanimljiva i dao sam sve od sebe da „uhvatim“ sve audio zapise kako bi što bolje upoznao svijet u kojem je igra smještena. Samo eto, volio bih da je bilo više interakcije s likovima jer nedostaje ta povezanost s članovima posade, odnosno gubi se taj osjećaj empatije zbog kojeg bismo marili za njihove sudbine.

Uglavnom smo naviknuti da sirova snaga uvijek pomogne u teškim situacijama kada se trebamo boriti protiv neprijatelja, ali u Scars Aboveu značaj je stavljen na sam mozak i razmišljanje. Uz pomoć tehnologije, Kate vrlo brzo (pa tako i mi koji igramo) shvaća što je sve očekuje, kako poraziti čudovišta koja vrebaju, kako nadograditi svoje oružje itd. Postoji nekolicina različitih tipova neprijatelja u igri, a sve pokreće predvidljiva umjetna inteligencija, u smislu da će ponašanje neprijatelja biti skoro svaki put isto. Postoje neprijatelji koji pljuju kiselinu, koji kopaju pod zemljom i uvijek iskaču iza protagonistice. Postoje stvorenja slična gorilama koja štite slabu točku na svojim prsima, a kada se pripremaju za napad izlažu tu svoju slabu točku. To su samo neki od neprijatelja koji se mogu naći u različitim biomima, a sa vremena na vrijeme, pojavi se i specifičan boss kojeg morate poraziti kako biste napredovali dalje.

Međutim, veliki minus je sama repetitivnost igre, jer omogućuje da se uvijek iznova borimo protiv istih neprijatelja, ne nudeći puno istinskih izazova, osim što njihovi napadi nanose veliku štetu kada napadnu. Također, Katein arsenal oružja može „neutralizirati“ gotovo svakog neprijatelja u igri, što znači kada shvatite koje metke i oružje morate koristiti te koje su slabe točke vaših neprijatelja, neprijatelji jednostavno postanu lutke koje je vrlo lako ubiti. Primjerice, tijekom igranja otključa se štit koji omogućuje da budemo neuništivi, a tu su i granate koje usporavaju vrijeme i omogućuju da čak i one najteže neprijatelje vrlo brzo svladamo. Neka oružja bit će korištenija od drugih, a najbolje je izbjeći borbe na blizinu, pošto su i ionako same puške dovoljno jake.

Iako se možda čini u početku da je sama mehanika borbe teška, ona se svodi na povezivanje različitih značajki kao što su izbjegavanje kotrljanjem, korištenjem različitog oružja ili koji elementalni napadi ne odgovaraju neprijatelju (led, vatra, struja). Da, dobro se pročitali. Oružja mogu ispaljivati vatru, led, struju ili možete baciti granate kako biste obuhvatili veći prostor, a ne samo jednu metu. Osim toga, i okolinu možete iskoristiti kako biste ubili neprijatelja, bilo da uništite eksplozivne mjehuriće ili zaledite vodu.  Kada shvatite gdje im je slaba točka, kako se kreću i kako se ponašaju, tek tada vam igra postane ponavljajuća i lagana, jer, kao što sam već rekao, provlači se osjećaj da iznova ponavljate iste borbe i to se dogodi nakon sat i pol vremena igranja. Međutim, borbe zahtijevaju kreativnost, kombinaciju vaše reakcije i razmišljanja i to omogućuje igri da varira s vremena na vrijeme pa onda i nije toliko dosadna kakvom se čini. Tu se također pojavljuju različite puzzle i zagonetke, poput onog skeniranja okoline za pronalazak tragova ili lociranja izvore za otvaranja vrata. Nema ih puno, ali malo razbiju tu repetitivnost. Postoje i takozvani spomenici koji služe kao checkpointi koji regeneriraju zdravlje i municiju, a koliko sam vidio, municije uvijek tijekom igranja ima i previše tako da se ne morate brinuti oko toga koliko vam je još metaka ostalo u oružju.

Sam crafting sistem i nije toliko kompliciran. Tu vam pomažu već spomenuti checkpointi koji se nalaze svugdje tijekom igre, odnosno daju vam baterije i te same resurse također dobijete tijekom igranja gotovo stalno, a sami vrlo brzo shvatite kako napraviti i poboljšati neko oružje ili napraviti neko novo, moćnije oružje. Igra nam u principu sve daje, što dodatno olakšava posao pa se sami ne moramo dodatno mučiti kako bismo nešto napravili ili pronašli.

Možda će za neke ljubitelje ovakvih igara ovo biti dobra stvar, a nekima ne, no Scars Above ne traje dugo i možete ga završiti za šest sat do osam sati. To sve ovisi koju ste težinu uzeli i koliko dobro se snalazite na mapi, jer karta koja vam pokazuje put zapravo i ne postoji. Uglavnom tijekom prvog igranja uspijete otključati većinu postignuća i trofeja, a dobivate postignuća za stvari kao što su izrada svih predmeta, pronalaženje svih nadogradnji, skeniranje svih neprijatelja itd. Osim toga, igra dopušta samo jedno spremanje, što znači da ako propustite bilo što, ne možete se vratiti, nego morate krenuti ispočetka kako bi pronašli ili napravili stvar koja vam nedostaje.

Kada uzmemo sve u obzir, Scares Above ima ogroman potencijal, ali trenutno se nije uspjela izdvojiti iz mora prosječnosti. U početku nas zabavlja, otkrivamo svijet u kojem smo bačeni, isprobavamo oružja i koristimo naš mozak kako bismo razvili neki svoj stil igre, da bismo naučili kako sama čudovišta funkcioniraju i kako ih najbolje možemo ubiti. Priča, odnosno radnja nije najbolje povezana. Iz studija kao da su se požurili da završe igru,  jer pred sam kraj igre otvoren je veliki broj novih značajki koje nisu do kraja istražene. Tko zna, možda neka nova nadogradnja popravi stvari..

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.