Nekada davno, u vrijeme 16-bitnih SNES klasika, postojala je neobična igra po imenu Secret of Mana. U to vrijeme, kada sam bogu dane krao igrajući uglavnom ili arkade na konzolama ili point & click avanture na PC-u, sama koncepcija ovog JRPG-a koji je, eto igrom slučaja dospio u moje ruke, bila mi je pomalo neobična, prvenstveno jer sam kao okorjeli ljubitelj zapadnjačkih akcijskih igara igre slične njemu u to vrijeme zaista rijetko igrao. Ipak, ovo simpatično ostvarenje uspjelo me je privući i dugo dugo zadržati okupiranog ispred TV ekrana i ostati zauvijek u mome gamerskom sjećanju.

Moj stari SNES odavno je otišao u mirovinu i usput negdje nestao bez traga (živ se grizem što kao klinac neke od svojih starih konzola i igara nisam bolje čuvao), godine su prolazile, a u međuvremenu Square je uspio stvoriti i cijeli „Mana“ serijal, no ipak, Secret of Mana nije pokleknula niti pred jednom od idućih Mana igara te je kao takva ostala zapamćena kao jedan od najboljih i najljepših RPG-ova svih vremena. 25 godina kasnije, situacija na gaming sceni znatno se promijenila, a povampireni Square Enix i dalje redovno nastavlja oživljavati svoje klasike i izdavati ih na novim platformama, pa je tako na red stigla i Secret of Mana, no je li svakoj legendi i potrebno novo ruho ili je ponekad ipak bolje pojedine stvari ostaviti u prošlosti i sjećati ih se i veličati ih onakve kakve su svojevremeno bile?

Nostalgično putovanje s neispravnim kompasom

Za one koji ne znaju, Secret of Mana je svojevremeno bila jedna od najbolje ocjenjenih i najpopularnijih JRPG igara devedesetih, koja je vrlo brzo po svome izlasku stekla kultni status. Nošeni idejom da 25 godina kasnije sve to isto prepakiraju u potpuno novo ruho, uz pokušaj da zadrže sve najvažnije elemente originala, Square Enixovci se odlučili na izdavanje gotovo identičnog remakea, uz tek nekoliko sitnih, uglavnom kozmetičkih izmjena.

I tako je sve počelo..

Tako je pred nama još jedna bajka o borbi između dobra i zla, koja prati dječaka Randyja i njegovo dvoje prijatelja u njihovom zajedničkom pokušaju spasavanja svijeta od zlih sila. Naime, Randy je potpuno obični dječak koji upada u velike probleme kada lutajući s prijateljima naleti na mač u kamenu. Nakon što ga „arturovski“ izvuče iz kamena i poremeti kompletan balans magičnih sila u svijetu, kako bi spriječio propast svijeta i zle sile koje prijete da zavladaju istim, Randy će morati pronaći sjeme Mane (magične energije) kako bi povratio razvnotežu magičnih sila, a naravno njegov put neće biti lagan, pa je tako pred nama standardna avantura ispunjena posjetom brojnim lokacijama, razgovorima s NPC-jevima koji ih nastanjuju te borbom koja nas čeka tijekom svakog našeg koraka.  Sve u svemu, Secret of Mana je svakim svojim atomom klasični JRPG gotovo identičan originalu, no ipak mu nedostaje onaj dobro poznati šarm koji je original imao, zbog čega cijela igra dobiva beznačajan i pomalo sterilan ton. Likovi su jednako zabavni, baš kao i dijalozi i manje – više gotovo sve je isto kao u originalu, no sve to nekako je bliže potpuno novoj igri nego prisjećanju na jedan od najboljih RPG-ova prošlog stoljeća.

Gameplay je u potpunosti klasičan RPG-ovski

To je posebno vidljivo i na polju gameplaya. Naime, originalna igra imala je klasično top-down izvođenje, dok je kamera u remakeu dodatno spuštena i često postavljena iz izometrične perspektive. Sama jezgra igre ostala je gotovo nepromijenjena u odnosu na SNES original, što znači da nas još jednom očekuje lutanje brojnim lokacijama, uz borbu u stvarnom vremenu koja je doživjela nekoliko intenzivnijih izmjena. Prije svega, zbog trodimenzionalnosti u koju je ovo izdanje igre kročilo, sada je moguće zadavati udarce u svim pravcima, uz potpuno slobodno kretanje tijekom borbe. Svoje protivnike možete napadati konstantno, no budući da postoji skala jačine udarca koja se prazni nakon svakog udarca, da bi vaši napadački potezi bili što učinkovitiji potrebno je pravilno pozicioniranje prema protivniku i naravno puna napadačka skala, a takvo što se svodi na udaranje protivnika i konstantno bježanje po mapi (magični napadi učinkoviti su protiv svih protivnika koji se nađu u našem dosegu, pa je s magijom nešto drukčija priča, no budući da je mana koju koristimo jako rijetka ili skupa za nabaviti, magiju ćemo vrlo rijetko prakticirati). Iako djeluje vrlo jednostavan, borbeni sustav u igri prilično je kompleksan. Svi likovi u igri mogu nositi isto oružje, ali se razlikuju po određenim sposobnostima i vještinama, a tijekom igre moguće je mijenjati kontrolu nad svakim od njih, no najveći problem koji se tiče samih AI kontroliranih likova jeste upravo ta umjetna inteligencija koja je na momente blago rečeno užasna. Vrlo često ćete čupati kosu gledajući vaše suborce kako rade razne gluposti tijekom borbe. Rezultat ovoga leži u nedostatku Grid sistema u kojem smo ranije mogli defininirati ponašanje suboraca, no za utjehu, igra nudi i mogućnost lokalnog kooperativnog igranja u društvu još dva prijatelja (online co-op nažalost nije dostupan), koji značajno popravlja situaciju.

Iako izgleda jednostavan, borbeni sistem u igri zapravo krije određenu dozu kompleksnosti

Unatoč nešto pojednostavljenijem gameplayu, Secret of Mana remake ipak ne blista u potpunosti kada je u pitanju ovaj segment igre, a to se vrlo često očituje brojnim problemima i nejasnoćama. UI u igri jednostavno je loše riješen i uopće nije prilagođen modernim standardnima, a treba spomenuti i poprilično zbunjujući i loše riješeni Ring  Command sistem (svojevrsni quick menu), koji postaje sve nepregledniji kako napredujemo kroz igru i skupljamo nove skillove, sposobnosti i opremu. Također, situacija nije ništa bolja ni kada je u pitanju kupovina novog  oružja i opreme, budući da nam ne nudi mogućnost usporedbe statistike istih, pa čak ni u uvid u to imamo li oružje koje nas interesira možda već u svome arsenalu. Ovakvih propusta u igri je napretek, a svaki od njih prilično ometa ugodno i fluidno igranje, a hoće li Square Enix neke od njih ispraviti pomoću nekog od budućih patcheva, ostaje nam da vidimo.

Slična je situacija i s produkcijskom stranom igre, koja je definitivno daleko od sjajne. Potpuno osrednju produkciju i zastarjele vizuale koji bi izgledali osrednje i prije 10ak godina dodatno kvari i generični art stil koji je zaista neinspirativan i pomalo bezličan. Igra je prepuna objekata (pa i 3D poligonalnih likova koji su dobrim dijelom ubili duh igre) iznimno siromašnih tekstura, zbog kojih igra doista izgleda kao da je izašla prije 10ak godina a da ni tada nije briljirala na produkcijskom polju. Kada je u pitanju njena zvučna komponenta, igra nudi mogućnost engleskih i japanskih voiceovera, no isti su jako loše realizirani, što osobito dolazi do izražaja budući da igra ima priličnu količinu dijaloga. Situaciju donekle popravlja remixani soundtrack, koji ipak opet na momente briljira dok je na momente jako dosadan i iritantan, zbog čega nas tijekom cijele igra prati osjećaj „toplog-hladnog“.

Likovi su simpa, tu se nema što prigovoriti

Dodatni tehnički problemi koje Secret of Mana ima tiču se vrlo čestog smrzavanja igre, koje nas vrlo često može lijepo unazaditi, ubijajući nam volju za daljim igranjem, pa ukoliko uspijete prebroditi sve navedene probleme, i dalje  stignete uživati u zabavnoj bajkovitoj priči  koju igra donosi. Ako uspijete..

Je li ovo remake ili remaster i tko ga je uopće tražio?

Secret of Mana je jedna od onih klasičnih igra koju svi vole, za koju su svi čuli, a čiji remake doista nitko nije tražio, prije svega jer je takvo što u neku ruku suvišno pored još uvijek sjajnog originala. Štoviše, nova iteracija nekada legendarnog JRPG klasika zapravo je bliža nekoj varijaciji remastera originala, no u svakom slučaju nije ni približno pogodila duh nezaboravnog originala, što je ujedno i njen najveći minus. Šteta, jer da se rimejkanju (koje, ponavljam, nitko nije tražio) igre pristupilo mrvicu ozbiljnije, rezultat bi sasvim izvjesno mogao biti mnogo bolji – nedavno izašli Shadow of the Colossus najbolji je primjer što se od jednog starog klasika može napraviti pametnim i požrtvovanim radom. Secret of Mana remake je nažalost potpuna suprotnost, zbog čega ga možemo gledati isključivo kao potpuno prosječan JRPG kakvih smo se doista mnogo nagledali u proteklih 10ak i kusur godina i uopće ga ne stavljati u koš s originalom.

Nostalgičari i fanovi originala vidno bi mogli biti razočarani ovim remakeom, no s druge strane, ukoliko ste od onih koji original nikada nisu zaigrali a pri tome niste nešto naročito izbirljivi kada su u pitanju JRPG-ovi, Secret of Mana bi vas svojom simpatičnom pričom i solidnim borbenim sustavom ipak mogla privući da je jednom odigrate, no nažalost i nikada više ponovo.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.