No cover, all Man!

Ovo otprilike opisuje treći nastavak, kao uostalom i cijelu dotičnu domaću franšizu. Sam „Serious“ Stone se vratio i spreman je pobiti još pokoji trilijun bijesnih neprijatelja koji prijete majčici Zemlji. Desetak godina nakon prva dva nastavka, Croteam je (konačno) dovršio i treći dio ovog legendarnog serijala u kojem ne manjka aliena/čudovišta/nečega, kao ni oružja, krvi i letećih organa, vanjskih i unutrašnjih.

Story.., Are you serious?

Kako je ovo prequel (BFE iz naslova znači Before First Encounter), radnja se odvija prije originalna dva dijela, točnije u 22. stoljeću za vrijeme invazije aliena/čudovišta/nečega na jedini i tako nam dragi planet. Mjesto radnje je Egipat, u početku igre Cairo. Zemljani traže način kako upotrijebiti vremeplov kojim će se naš junak (u prvim dvjema igrama) vratiti u prošlost te ubiti vođu ove invazije, starog frenda koji se zove Mental. Dakle, ”here comes Sam” u helikopteru sa suborcima, helikopter biva srušen, Sam pada na zemlju, no, naravno, nije mu ništa. Trenutak kasnije, čupate oko jednookom čudovištu te prekriveni krvlju tim okom gađate njegovo truplo. (Ovo gađanje trupla je opcionalno, ali se nekako nameće samo po sebi…). Uz nezaobilazni Samov komentar, naravno.

Ova neman zapravo ima duboku pozadinsku priču. Šalimo se, nema.

Ukoliko vas ovaj početak ispunjava veseljem i toplinom, podsjeća na to kakvi su nekad bili FPS-ovi i potiče sjećanje na bad ass Sama, čemu čitanje recenzije, to je ionako za p……, trk na Steam po igru i udri!

Po pitanju neke priče, to je to. Misije se sastoje od stvari tipa,”idi ovdje i nađi pilota” ili ”idi ondje i nađi ulaz u zgradu”. Misije nisu bitne. Priča nije bitna, niti je ikad bila. Ona služi samo pomicanju s jednog mjesta na drugo, dok svo to vrijeme radite ono što je bitno, čistite planet od horda neprijatelja. Igra kreće polako, upoznavajući vas s raznim tipovima protivnika i oružjima te traje bitno dulje od drugih modernih FPS-ova, a vrlo brzo bit ćete okruženi i prepušteni borbi za goli život.

Nažalost, više nema noža i motorne pile koja je bila Samov zaštitni znak, no zamijenio ih je sledgehammer, vrlo korisno oruđe kojim ćete većinu mrskih čudovišta riješiti muka jednim potezom. Također, njime ćete razbijati kojekakve drvene ograde da bi došli do prijeko potrebnog healtha i armora. Bez brige, većina vatrenog arsenala iz prvih igara je još uvijek ovdje. Oružja ima više nego dovoljno, kao i municije i pokretnih meta. I u samoj osnovi, to je to. Ako ste igrali prve dvije (ili tri) igre, svako drugo objašnjavanje je nepotrebno. Provjerite jesu li sva oružja reloadana, pojačajte zvuk kako bi čuli iz kojeg smjera stoka trči na vas i prepustite se…

Kao što smo rekli, igra je za.. opustiti se.

Serious engine 3.5 (kako maštovito) upotrijebljen u ovoj igri svoj posao odrađuje više no dobro. Igra je brza, eksplozivna i na trenutke kaotična. Nakon većih okršaja, imat ćete trenutak ili dva za skupljanje goodiesa, no nema stajanja. Kad krene akcija gotovo je neprekidna, ali vrlo fluidna, bez trzanja i zastajkivanja. Grafika u igri je dosta dobra, na današnjoj razini. No, ovdje se javlja vjerojatno najveća Samova mana. Croteam je kiksao po pitanju okruženja u igri. Koliko god je zanimljivo vidjeti Dinamov grafit  na zidu u Cairu, sam grad, kao i zgrade/grobnice po kojima jurcate, vrlo brzo postaju jednolične i nekako naporne. Kad vas napadne 50-ak neprijatelja u izuzetno skučenom prostoru, obično napravite više štete sebi no njima i vidljivo je da gameplay kakav jest nije namijenjen za ovakva okruženja, a tu ni dobra grafička strana igre ne pomaže. No, velik dio borbi se odvija na otvorenom, a tu Serious Sam blista. Pijesak je smeđkast, krv je crvena, iznutrice zelene, a eksplozije ogromne i lijepe.

Shotgun is your friend

Što reći za igru za koju smo tako emocionalno vezani (Ipak je domaći proizvod!). Treba biti realan i svakako upozoriti na činjenicu da Serious Sam BFE ima dosta mana. Uz navedene totalno krive pojedine prostore na kojima se igra događa, primjetno je da Sam nije više onako smiješan kao prije desetak godina. Još uvijek svako malo izbaci kakav sočan komentar, ali to nekako nije to. Taj njegov „punch-line“ bio je jedan od najzabavnijih segmenata originalnih igara, no Croteam nije uspio isto i ponoviti. Kao da se naš Sam našao pomalo u krivom vremenu…

Predivni krajolik i oružje, što ti još treba? : D

No, za samu igru to ne možemo reći. Osobno, smatram da je ova igra dugoočekivano i dobrodošlo osvježenje. Ne sjećam se kad sam zadnji puta igrao FPS s takvim smiješkom na licu, razvaljujući stotine kojekakvih spodoba ne brinući za municiju, stealth ili slične stvari. Zapravo, sjećam se, bilo je to 2005. i Serious Sam 2! Ne, nećete u ovoj igri naći ništa slično realnosti, ali možete naći sate i sate neprekidne zabave. Serious Sam je FPS koji možete upaliti bilo kada, odigrati 20 minuta, dići si moral i ugasiti (naravno da ga nećete ugasiti niti za dva sata). Glavna opasnost koje se morate plašiti igrajući ovu igru je da ćete trčeći unatrag naići na zid. Trči naprijed, pucaj, trči nazad, izbjegni raketu, izmakni se kosturu, promijeni oružje, pucaj, izbjegni divovskog bizona, pucaj, trči naprijed… Jednostavnost u svoj svojoj snazi i ljepoti. U ovoj igri nema dirljive moralne priče, nema upgradea, nema XP-a, nema zaklona, samo stotine raznih neprijatelja koji galopiraju na vas otvorenih usta, sve s ciljem gutanja što većeg broja metaka, raketa ili nečeg razornijeg.

Preko vode do slobode!

Naravno, dosad smo svi mi već navikli na velebne igre s filmskim pričama, savršenom produkcijom, besprijekornom grafikom i koječim drugim. Ova igra po puno kriterija zaostaje za drugim modernim naslovima, no sa sobom nosi dašak starih vremena i drugačije shvaćanje zabave. Serious Sam BFE sasvim sigurno neće biti igra godine, možda ni igra mjeseca, ali Croteam je uspio u nečemu na čemu je jedan Duke Nukem Forever pao i slomio zube, noge i kičmu. Uspjeli su nam donijeti onaj old school 90′ osjećaj FPS-a s modernom grafikom i gameplayem. Doom, Quake, stari Đuka Nukem, Serious Sam…, nije potrebno dalje ni nabrajati.