YOU GOT WANG…

Za one koji nisu igrali original iz 1997., ime glavnog protagonista je Lo Wang.

“Wang”:
a) A very common Chinese surname
b) An ancient brand of computer systems
c) Penis

I da, namjerno se tako zove. Možda je dovoljno reći da iza originalne igre stoji 3D Realms koji su licencu za ovaj remake ustupili Digital Devolveru. Sjećate se Serious Sama, Miami Hotline ili nesretnog Đuke Nukema? Trebali bi se sjećati. E pa, ovo je Shadow Warrior remake i donosi puno toga dobrog sa sobom.

Sam početak igre je strašno klišejiziran i jednostavan, no čim se naš dragi Wang počne sprdati sa samom pričom i okruženjem u kojem se nalazi (tradicionalne kineske kuće i drva trešnje), jasno vam je što možete očekivati od ove igre. Priča počinje tako da ste vi (Wang, je li) zapravo samo obični plaćenik koji je poslan kako bi otkupio legendarni mač Nobitsura Kage. Situacija se, jasno, brzo zakomplicira, a vi uskoro počinjete vitlati katanom/mačem/što li je već po glavama isprva ljudskih nesretnika, a potom i raznoraznih demona, čudovišta i kojekakvih ispljuvaka iz pakla. Priča, koliko god sada zvučala smiješna i neinventivna je zapravo sve bolja kako napredujete kroz igru. Sa svakim novim otkrićem dobivamo uvid u prošlost dotičnog mača, a i drugih likova u igri. Iako neće dobiti Oscara za filmsku adaptaciju, za jedan FPS priča je i više nego dobra.

Naslov svakako obećava

Come for the shooting, stay for the swordfighting

Tako otprilike i jest. Iako nam igra nudi sasvim dovoljno raznog oružja, zapravo se ništa ne može usporediti sa sjeckanjem demona na sitno pomoću vjernog mača. Ovome svakako doprinosi i relativna nemoć početnih oružja, čak i nakon nekih upgradeova. Usput, sva oružja imaju nekoliko zanimljivih i originalnih modifikacija koja kasnije u igri dolaze do kakvog-takvog izražaja. Kako napredujemo, tako s vremenom dolaze i „the big gunz“ koja, kao uostalom i cijela igra daju onaj „old school“ osjećaj dizanja stvari u zrak. Pojam „run & gun“ apsolutno objašnjava sustav ove igre. Sjećate se Serious Sama? Vrlo slično. Horde neprijatelja puniti ćete olovom, vatrom i koječim. No, treba biti vrlo svjestan okoline u kojoj se nalazite, pošto većina stvari ima tendenciju da eksplodira ukoliko ih pogodite. Automobili, bačve, kojekakvi aparati, spremnici plina i slični objekti mogu vam pomoći u taktičkom istrebljenju neprijatelja, no mogu i rezultirati nenamjernim samoubojstvima ako ne pripazite. Tu ćemo se opet vratiti na „melee“ borbu pomoću vašeg vjernog komada čelika. Zapravo se ne sjećam da li sam u bilo kojoj igri toliko uživao u korištenju hladnog oružja. Kao i druga oružja i Nobitsura Kage ima nekoliko modifikacija, ali prava uživancija dolazi kada počnete otključavati Wangove napredne poteze kao što su moćna probadanja ili fenomenalan „slow-mo“ okret u kojem mač jednostavno prolazi kroz sve što vas okružuje. Spajanje nekoliko ovakvih poteza u combo pruža nevjerojatno zadovoljstvo, pogotovo kada negdje između ubacite i koju raketu iz moćnog „rocket launchera“, a demonsko meso i iznutrice počnu letjeti oko vas. Da, ako niste dosad shvatili, igra je poprilično krvava i brutalna. Na primjer, ukoliko dobro izrežete demona, možete u ruku uzeti njegovo srce i zgnječiti ga, što će ubiti sve slabije demone u blizini. Jednoj drugoj, jačoj vrsti demona možete odrezati glavu i potom je koristiti kao oružje pošto dotična ispucava lasersku zraku. Ako vas ovo ne privuče igri zaista ne znam što bi moglo.

Glavobolja u svom najopasnijem obliku

To the Wangcave!

Cijela igra obiluje Wangovim vulgarnim i neprimjerenim izjavama, kao i okruženje kojim se krećete. Tako ćete naići na slike „wangova“ (objašnjenje na početku teksta) po zidovima, čuti podosta izjava o dužini nečijeg „wanga“, naići na zečeve (da, stvarno zečeve) u ljubavnom klinču, pa i vidjeti ovakve prizore…

Ovo bi trebalo otprilike objasniti na koji način funkcioniraju dijalozi u igri. Ponovno, to je dobri stari 3D Realms. No, za razliku od Nukema ili Serious Sama, ovakve izjave i dijalozi gotovo nikad se ne čine suviše vulgarnim i ispadaju prilično simpatični i zaista smiješni. Ovome doprinosi i vaš suputnik i nekakav „sidekick“ duh Hoji. On zapravo ne pomaže u samoj borbi, ali je vrlo bitan lik u priči i nalazi se u Wangovom umu. Međusobni dijalozi ovo dvoje protagonista su često čisti urnebes. Popriličan broj dobrih provala me natjerao na iskreni smijeh tokom igre. Ovakav buddy-buddy sustav dijaloga u kombinaciji sa jako dobrim voice-actingom definitivno podiže cjelokupni dojam igre.

Humora u igri ne nedostaje

Grafički, igra izgleda solidno. Ništa posebno dojmljivo, ali sve je čisto i prepoznatljivo, sa nekoliko zaista lijepih scena. Svi likovi, uključujući i demone su odrađeni možda maaalo ispod nekakvog standarda, ali zato okolina izgleda prilično lijepo. Da se razumijemo, ovo i nije nekakav nedostatak, pošto u frenetičnoj pucnjavi i sjeckanju zapravo najviše gledate eksplozije i krv, a to izgleda odlično!

Yes..you are..

Kao i druge igre u ovom stilu, tako i Shadow Warrior obiluje raznim secretima koje trebate nalaziti i achievementima za napraviti. Dosta toga se temelji na samoj borbi gdje je bitno što raznovrsnije i brutalnije rješavanje protivnika pošto na kraju svake borbe izleti score vaše brutalnosti. Što brutalnije, to više bodova za pojačavanje healtha, napada ili slično. Nažalost, nigdje nije točno objašnjeno na čemu se temelji score sustav, pa rezultati nisu baš uvijek kao što očekujemo. S druge strane, prikupljanjem Ki kristala i sličnih starih artefakata Wang također podiže svoje mogućnosti.

This is how real men take selfies!

Do sada sam imao samo pohvale na račun ove igre, potrebno je napomenuti i malo loših stvari. Na sreću, njih stvarno nema puno. Treba navesti povremeno gubljenje u igri, pošto u old-school stilu nema mape. Znao sam se pogubiti u vremenu i prostoru tražeći određenu sobu ili dio koji će me odvesti dalje. No, prostori u kojima se sve odvija i nisu preveliki, pa se nakon malo lutanja nađe pravi put. Također krajem igre postoji opasnost od repetitivnosti. Doduše, ovo se javlja zbog jako duge kampanje. Naime, za završetak igre potrebno je otprilike 20-tak sati, stoga je neminovno da u ovakvom „hack & gun & run“ načinu igranja dođe do sitnog zasićenja. Ovome ne pridonose niti bossevi koji se putem pojavljuju. Iako su ogromni i vizualno impresivni, prilično su jednostavni po pitanju uništenja. U tom segmentu je svakako trebalo biti malo inventivniji.

Idol

Wang goes deep baby…

Lako je zaključiti da mi se igra svidjela. Zašto? Pa, zato što je old-school. Zato što je kvalitetno napravljena i zato što nosi dobru dozu humora i smijeha sa sobom. Kao jedan prosti jednostavni FPS, ovaj remake je svakako nadmašio i Đuku Nukema, a i Serious Sama (koji nikako nije bio loš). Shadow Warrior je pravi mali dragulj koji se gotovo provukao ispod radara, a to svakako ne bi trebalo dopustiti. Ovo je igra koja nam opet donosi zlatno razdoblje PC FPS-a, ali na vrlo moderan i zabavan način! Zaboravite multiplay, COD ili Battlefield i prionite na ovu makljažu! Svaka preporuka!