Igre za tablete dobivaju na važnosti. Isprva su to bili portovi „velike braće“ s konzola ili nekih igara za smartphone, ali sada se već može reći da postoje kvalitetni naslovi napravljeni ekskluzivno za tablete. Sve je pokrenuo Infinity Blade (iako je dostupan za iPhone) pa se ubrzo najveći izdavač prijenosnih igara Gameloft umiješao sa svojim Modern Combat serijalom (uvelike podsjeća na Call of Duty).  Od početka je Madfingerov Shadowgun najavljivan kao top naslov za iOS i Android platforme, a kako je “ispao” saznati ćete u recenziji.

Kome bježiš?

Ček’, ovo mi poznato izgleda

Od samog početka igranja vidljiv je veliki utjecaj Gears of War serijala, možda čak prevelik. Dizajn vašeg lika neodoljivo podsjeća na članove Delta squada, način kretanja  i sustav zaklona kao da je kopiran iz Epic Gamesove ekskluzive. Naravno, nije loše do određene mjere, ali ovdje se pomalo gubi originalnost. No nastavimo s recenzijom.

Kontrole su veoma jednostavno odrađene, slično kao i u ostalim pucačinama za touch ekrane. Lijevo imate virtualni analog stick za kretanje, dok su na desnoj strani kontrole za  reload, pucanje i izmicanje. Vidno polje  mjenjate (odnosno ciljate) pomicanjem prsta po desnoj strani. Ukratko, kontrole su pojednostavljene što je više moguće. Sustav zaklona je za svaku pohvalu s obzirom da je to najvažniji aspekt igre. Ulazite i izlazite iz zaklona jednostavnim pokretom lijevog analog sticka, bez ikakvih dodatnih tipki. Veliki dio igre ćete se zadržavati u zaklonu, osobito pri većim težinama budući da protiv nabrušenih neprijatelja „Rambo badass“ stil ne pali (možda na easy, ali tko još igra na tome). Tu su i action tipke koje se prikazuju kada lik treba izvršiti neku određenu akciju (kao npr. deaktivirati lasersku barijeru, popeti se uz ljestve…).  Igra traje oko 6 sati. Cijela kampanja je u potpunosti linearno odrađena. Razumljivo je da se teško riješiti linearnosti kad je u pitanju mobile igra, ali ipak ste ovdje osuđeni na prijelaz od točke A do točke B bez mogućnosti ikakvih varijacija.

Kao svojevrstan odmor od akcije i napucavanja tu je hakiranje,  razrađeno u obliku mini-igre memoriranja određenog slijeda tipki koje nam se prikazuju na ekranu. Hakiranje nije  zamarajuće kako nam se na prvi pogled čini, već služi pokretanju  mozga koji je dotada bio preokupiran akcijom i napucavanjem.

Setting, prezentacija

Shadowgun je smješten u dalekoj budućnosti gdje preuzimate ulogu Johna Sladea, jednog od plaćenika. Plaćenici su postali glavna okosnica svih vojski svijeta. Imate naizgled jednostavnu misiju pronalaženja znanstvenika Edgara Simona, ali se uskoro stvari dodatno kompliciraju. Uz vas će biti robot S.A.R.A. koji vam pomaže u misijama, ali i razgovara s vama tijekom i između  misija kako biste predahnuli od akcije. Razgovori između Sladea i S.A.R.A.-e pomalo podsjećaju na razgovore Master Chiefa i Cortane u njihovom najboljem izdanju.

Shadowgun je grafički jedan od najboljih naslova na mobilnim platformama, tik ispod Infinity Bladea 2. Nažalost, ni izvrsna grafička prezentacija ne donosi hrpu pluseva jer je (više-manje) setting kopiran. Ogroman dio okoline i likova je dizajniran prema predlošku Gears of War serijala. Osim glavnog lika, koji kao da je iskočio iz Delta squada,  neprijatelji neodoljivo sliče na Locuste, a okolina je u tmurnim bojama baš kao i prvi GOW. Srećom, bossovi donekle spašavaju stvar. Svaki od njih je unikatno dizajniran, a posebno nam se dopala dovitljivost developera pri nazivanju prvoga bossa Cyberlobster – ime koje zvuči kao da je izašlo iz neke japanske anime serije. Ostale  “šefovske” bitke su zanimljive, poput goleme bušilice koja vas ganja kroz tunele.

Kad ga dokrajčim, ide na laganu vatricu….

Endgame

Shadowgun je jedna od najboljih pucačina  za mobile platforme.  Preokupiranost developera Gears of Warom je stvorila dojam da je ovo  GOW port za mobilne platforme, a ne u potpunosti drugi IP. Jednostavno ne mogu oprostiti toliku količinu kopiranja. Ostaje gorak okus u ustima, nešto što se jednom ovakvom naslovu nije smjelo dogoditi.  Igra je tijekom šestosatne SP kampanje pružila pristojno iskustvo ali gameplay jednostavno ne ostavlja onaj „WOW“ efekt  kakav ostavlja grafička prezentacija igre.