Manija se vraća. Sjećate se malog francuskog developer studija Nadeo, zaslužnog za genijalni TrackMania serijal koji od 2003. Tiho, ali sigurno stoji pri vrhu najigranijih online igara. Ovoga puta Nadeo se vraća u stilu, spreman da oživi davno zaboravljeni plemeniti žanr – twitch shooter, a na svom putu u vrijeme modernih fps igara gotovo da i nema suparnika. Povrh svega, u igru su prenijeli dijelove provjerene TrackMania mehanike. Ako vas zanima kako sve to izgleda u paketu, nastavite čitati…

Good old FPS

Idemo odmah u glavu. ShootMania Storm je igra koja me oduševila. Nakon dugo godina dobili smo FPS naslov koji odudara od modernih FPS igara i svojom mehanikom je na tragu legendarnih naslova kao što su Quake Arena i Unreal Tournament. Zaboravite bilo kakav progres u igri vezan za vaš account, igra vas ne nagrađuje nikakvim experienceom niti dodatcima u vidu oružja i poboljšanja, sve je to izbačeno, a naglasak je stavljen isključivo na čisti multiplayer. Igra je pojednostavljena do te mjere da igrate samo jednim oružjem koje ima 4 naboja koje ispaljujete i preporučljivo je ne biti lak na obaraču jer svaka zraka treba oko 2 sekunde da se napuni kako bi ponovno mogli zapucati. Healthbar i ne postoji, imate štit koji ovisno o modu igre uglavnom može izdržati jedan pogodak, a poslije drugog se već respawnate u bazi. Kretanje je također svedeno na minimum, osnovna 4 smjera plus skok koji je kombiniran sa staminom koju imate. Nju koristite pritiskom i zadržavanjem tipke za skok čime zapravo stvarate momentum, duže se zadržavate u zraku i malo se ubrzate. Što prije ovladate korištenje stamine, prije ćete postati teška meta vašim protivnicima jer će vas biti teže uhvatiti i pogoditi. Osnovno oružje ne pogađa metu u trenutku nego postoji određeni delay, odnosno zraka koju ispaljujete mora prevaliti put do protivnika. Sjetite se recimo rocket launchera iz Unreal Tournamenta i sve će vam postati savršeno jasno; protivnik se ne gađa na mjestu gdje se nalazi nego na mjestu gdje će se naći kada vaša zraka dođe do tog mjesta.

Rekao sam da postoji samo jedno oružje u igri i to je relativno točno, naime, po mapama su razbacane male platforme koje mijenjaju vaš način pucanja kada se nalazite na njima. Postoje dvije vrste, jedna vam omogućava ispucavanje velike kugle koja eksplodira blizu protivnika, a druga je nekakva vrsta snajpera, točnije railguna iz Unreal Tournamenta, a čim se maknete s takvih platformi ponovno koristite osnovno oružje. Jako malo igrača zapravo koristi takav pristup jer kod tog dodatnog oružja imate samo jedan naboj i kad ga ispucate ste uglavnom mrtvi. Mape na kojima igrate su razbacane raznim preprekama i uzdignutim razinama preko kojih se morate kretati i stvarati prednost gore spomenutim momentom koji vam dozvoljava da se odbijate od zidova što je vrlo teško za ovladati, ali je od velike važnosti da se što prije naučite brzo i nepredvidljivo kretati jer ako samo stojite na mjestu brzo postajete sitting duck i laka meta protivniku.

Igra se sastoji od mnoštva modova, ali razlikujemo 4 osnovna iz kojeg se razvrstavaju ostali. Redom su to Royale, Elite, Joust i Heroes. Svi su oni veoma slični, ali su ekstremno zabavni. Royale je vjerojatno najzanimljiviji od svih, a u njemu se borba započinje u velikoj areni s velikim tornjem (zastavom) u sredini. Bori se „sva’ko sa svakim“, a nakon nekoliko minuta središnja zastava može biti osvojena. Kada jedan od igrača okupira zastavu, oko cijele arene se pojavi oluja (otuda „storm“ u naslovu) koja se počme sužavati prema tom središnjem dijelu tjerajući sve preostale igrače u maleni centar gdje se odvija završni shootout koji, vjerujte mi na riječ, izgleda kaotično! Rijetko koja igra daje tako dobar osjećaj kada izvučete free-for-all pobjedu u ovako frenetičnoj akciji.

Heroes mod se igra po principu 5vs5 gdje jedna ekipa napada,  druga se brani, a shodno tome opremljene su različitim oružjima te količinom shielda. Cilj je osvajati protivničke stupove, a prva ekipa s 10 osvojenih rundi pobjeđuje na dotičnoj mapi.

Joust mod je barebone bitka u kojoj se bore samo dva igrača jedan protiv drugog. Zanimljiv je iz razloga što se naboji za oružje ne pune automatski nego morate doći do određenih stupova kako bi se napunili, a pobjednik je onaj koji protivnika pogodi određeni broj puta.

Elite mod je priča za sebe. Ekipe se sastoje od po 3 igrača, ali u jednoj rundi igra samo jedan igrač iz tima protiv trojice iz protivničkog. 1vs3 sistem je izuzetno dobro izbalansiran; igrač koji igra sam je opremljen s instant-kill oružjem, a trojica protivnika s običnim. Cilj je eliminirati protivnički tim ili osvojiti određene kontrolne točke. Doživljaj ovog moda je poseban i zaista ga je teško riječima opisati, definitivno je nešto što sami morate probati da bi razumjeli o čemu govorim. Količina adrenalina koju osjećate dok znate da ste sami protiv svih je jednostavno neopisiva, a s druge strane cijeli tim ovisi upravo o vama i sve oči su uprte samo u vas pa se osim s protivnicima borite i s golemim pritiskom ostavljenim na vašim leđima. Najzanimljivije što sam primjetio u ovom modu i što ostavlja neopisivo pozitivan dojam na igru je upravo vaš tim, zapravo cijela zajednica okupljena oko igre. Kad sam recimo napravio neki krivi potez, moji suborci me nisu počeli flameat, vrijeđati i urlikati kao što je to često slučaj u popularnim multiplayer pucačinama danas, tipa jedan CoD ili Bf u kojem se skuplja leglo balavih pubertetlija i neodgojenih divljaka pa se više manje svaka partija pretvori u splačinu u kojoj su svi noobovi i debili. Ovdje se događa upravo suprotno i ostao sam istovremeno zbunjen i oduševljen činjenicom da me ostali igrači ohrabruju, ukazuju na stvari koje su sami otkrili te se svi skupa trude da igraju kao tim. Jednostavno fantastično!

Ostalih modova i izvedenica istih je zaista puno i mogli bi ih danima nabrajati, svi se temelju na istim principima, a naglasak je isključivo na čistoj akciji. Kako sam na početku spomenuo, Nadeo je odlučio neke elemente iz TrackManie prebaciti u ovaj naslov, a to se prvenstveno odnosi na Create mod po kojem je TrackMania postala prepoznatljiva i igriva do danas. Ako imate volje i želje, možete sami kreirati vlastite, ne samo mape nego cijele modove te ih vrlo jednostavno podijeliti sa zajednicom. Create mod je u isto vrijeme i jednostavan i kompliciran; ako ste ikad probali napraviti nešto u TrackManii znat ćete o čemu govorim. Temelji se na principu slaganja gotovih blokova od kojih kreirate mape, ali dalje ide u takve detalje da ćete se vrlo brzo naći izgubljeni u šumi skriptiranja određenih modova. Srećom postoji jako puno talentiranih ljudi diljem svijeta pa u trenutku pisanja ovog teksta na ManiaPlanetu već postoje stotine novih modova koje su kreirali useri, a neki su toliko dobri da su igraniji i od defaultnih. Upravo se na ovome temelji moć ovog naslova te je njegova budućnost definitivno zagarantirana.

Nadalje, ManiaPlanet je „launcher“ kojeg je Nadeo zamislio kao portal iz kojeg pokrećete sve Mania igre, bilo da se radi o TrackMania igrama ili pak ShootMania Stormu. Osim prečaca za pokretanje igara tu se nalazi hrpa informacija vezanih za naslove; vijesti, najave turnira, pretraživanje i instaliranje modova, statistika vašeg accounta gdje vidite koliko ste rangirani na svjetskoj ili lokalnoj listi. Generalno gledajući ideja nije loša, ali u funkcionalnom smislu ruže baš i ne cvatu. Razlog tome leži u činjenici da bi ovaj launcher koji užasno podsjeća na omraženi MetroUI trebao služiti kao odličan matchmaking sustav u kojem bi igrači za shortcutove postavili svoje najdraže modove i vrlo brzo preko njih mogli uskočiti u igru, a upravo tu leži najveći problem ne samo ManiaPlaneta nego rekao bi i same igre. Spajanje u željenu igru ponekad može biti pain in the ass; vi lijepo stisnete search i dobijete prazninu, igra vam ne izbaci niti jedan match koji bi vama i vašem rangu odgovarao, pogotovo ako se radi o modovima koje općenito manje ljudi igra. Tada ne preostaje ništa drugo nego otvoriti server browser i sam nasumice odabrati random server. Vjerojatno mnogi ne vide problem u ovome što navodim, ali ja ga ne mogu oprostiti upravo iz razloga što su developeri napravili i nametnuli nam matchmaking sustav koji s druge strane ne radi, jer ako vas i spoji s nekim u igru, nerijetko se dogodi da upadnete s ekipom koja je rangirana visoko iznad vas pa igra može biti frustrirajuća.

Audiovizualni doživljaj igre neću niti spominjati. Ruku na srce, niti je zanimljiv, a niti je pretjerano bitan. Ono što vidite na slikama je poprilično sve što igra nudi. Zvukovi u igri su generični kao i dizajn mapa, a glazbu moram priznati da nisam ni primijetio. No kako stara izreka kaže, nije zlato sve što sja, stoga ću je primijeniti i u ovom slučaju te zaključiti kratku priču o ShootMania Stormu.

The Verdict

Mnogi će se pitati zašto bi ovakav pristup bio nekome zanimljiv i upravo se tu krije i činjenica da ovo zasigurno nije igra za svakoga, pogotovo ne za mlade fps igrače koji nikad nisu okusili krv i znoj frenetične akcije u jednom Quakeu ili Unrealu, a odrasli su na Call of Duty/Battlefield naslovima gdje je previše stvari stavljeno u prvi plan ispred same zabave i kompetitivnog multiplayera.  Ne pokušavam navedenim naslovima umanjiti vrijednost niti tvrditi nekome tko je ljubitelj istih da je to smeće. Upravo suprotno od toga, želim preporučiti ShootManiu kao odličan primjer kako se nekad dobro igralo. Starijim igračima ne treba posebno crtati da vide o čemu se ovdje radi. Ovih nekoliko negativnih stvari koje sam naveo ne bi previše ubrajao u konačnu ocjenu jer niti malo ne smetaju gameplayu koji je fantastičan, a ako primijetimo da se igra prodaje po cijeni koja je zapravo 30% cijene razvikanih naslova, ne vidim razlog da ovu igru ne preporučim apsolutno svima. Ako ste se zaželjeli frenetične twitch shooter akcije gdje je vaš skill puno bitniji od opreme i toga jeste li počeli prvi pucati po protivniku, onda je ovo igra za vas. GO FOR IT!