Firaxis i 2K odlučili su napraviti potpuni zaokret s igrom Civilization VII. Iako donosi niz noviteta, sedmi nastavak zadržava i neke klasične elemente serijala. Možda najzanimljivija nova značajka je smanjenje broja dostupnih razdoblja na tri, uz mogućnost promjene civilizacije tijekom tih epoha. Sama igra nije loša, ali je mnoge razočarala. Kao da se sve više moramo navikavati na poludovršene proizvode koji trebaju dodatno vrijeme da bi postali ono što su trebali biti od početka. Neke stvari su odrađene vrlo dobro, ali igra više ne pruža onaj osjećaj „samo još jedan potez” koji je nekoć bio zaštitni znak Civilization igara.

Posebno vrijedi spomenuti korisničko sučelje koje je, jednostavno rečeno, loše. Previše se težilo pojednostaviti, modernizirati bojama i prilagoditi lakšem pregledu gradova, ali su pritom uklonjene mnoge korisne opcije koje su olakšavale igranje. Ne razumijem zašto igra ne pruža detaljne informacije o tome što točno gradimo, hoćemo li izgubiti bonuse ako nešto sagradimo, koliko su građevine međusobno povezane i slično. No, krenimo redom.

Nova doba i strateške nadogradnje donose svježinu u Civ VII

Ono što je Civ VII svakako pogodio jeste podjela na tri različite ere: Drevno doba, Doba istraživanja i Moderno doba. Svako razdoblje funkcionira poput zasebne igre, kao da započinjete iznova, ali s nadogradnjom na temelju prethodnog doba. Za razliku od ranijih Civ igara, gdje su srednji i kasni dijelovi često postajali zamorni i dosadni, Civ VII održava angažman kroz smislene ciljeve i tranzicije između era. U prijašnjim naslovima, partije su znale trajati jako dugo, pa se ovaj novi nastavak kompletno odmaknuo od  toga.

Igra je postala kraća, ali i dalje istražujemo iste tehnologije i kulture kao u prethodnim naslovima. Prijelaz između doba popraćen je krizama koje uglavnom donose negativne učinke, poput gubitka zlata ili vojske. S druge strane, Civ VII odmah od početka uvodi zlatna i mračna doba, jer morate ispuniti određene trake napretka, odnosno četiri kategorije: vojska i osvajanje, ekonomija, tehnologija te gradnja svjetskih čuda. Vrlo je zanimljivo što nakon svakog razdoblja dobivate jasnu sliku o tome koje su civilizacije najbolje, a koje nisu uspjele ispuniti svoje ciljeve.

Druga velika novina jest formalizacija “glavnih” gradova i “potpornih” naselja, što je odličan dodatak. Ova podjela unosi dublju dimenziju upravljanja gradovima, gdje niste prisiljeni graditi svaki grad od nule niti upravljati svakim detaljem. Umjesto toga, potporna naselja služe za prikupljanje resursa i širenje teritorija prema drugim civilizacijama radi trgovanja.

U praksi sve funkcionira kako treba, povremeno širite svoj grad, odnosno sami birate gdje će se vaš grad širiti. Međutim, upravljanje gradom ovoga puta pati jer više ne možete birati hoćete li se fokusirati na jednu stvar kao što je hrana, znanost ili nešto sasvim drugo. Umjesto dodjele radnika unutar grada, postavljate tzv. radionice koje donose određene bonuse, ali koje se s vremena na vrijeme mogu nadograditi i poboljšati.

Zanimljiv sustav gradnje zgrada koji nije dovoljno ispeglan

Koncept prekomjerne izgradnje (overbuilding) uvodi još jedan sloj strategije. Zgrade iz prethodnih era osiguravaju besplatnu, ali neučinkovitu proizvodnju, što znači da konstantno morate raditi nešto bolje. Razlog je što postoje tzv. ageless građevine, koje su dostupne tijekom cijelog igranja, ali često su u sukobu s naglaskom igre na planiranje i bonuse susjednih pločica. Na primjer, ako u Drevnom dobu postavite žitnicu na određenu pločicu, moguće je da ćete zablokirati izgradnju modernih poboljšanja jer to ne možete znati. Naprosto tijekom ranih faza igre nemate pristup informacijama o budućim erama.

Ono što igri ozbiljno nedostaje jeste vizualno rješenje koje bi olakšalo odluku o tome koju zgradu nadograditi ili barem zamijeniti. U Civilizationu VII na raspolaganju imate ogroman broj novih građevina, od kojih su mnoge izuzetno korisne, ali nikada niste potpuno sigurni iskorištavate li ih na optimalan način. Unatoč svemu, novi sustav distrikata mogao bi vam se itekako svidjeti. Iza njega stoji odlična ideja kojoj nedostaje tek malo dorade da bi postala savršena.

Uvredljiva količina vođa i nacija, kao i loše sučelje

Korisničko sučelje jedna je od najvećih slabosti igre. Ključne informacije često su zakopane ili potpuno nedostaju. Primjerice, gotovo je nemoguće pratiti odakle dolaze bonusi, razumjeti trgovačke rute ili jasno vidjeti prednosti svjetskih čuda. Civilopedia je potpuni nered, nedostaju joj ključni detalji o tradicijama, budućim erama i mnogim drugim aspektima igre. Istovremeno, igra vas zatrpava beskorisnim skočnim prozorima, dok u isto vrijeme ne naglašava važne obavijesti, poput oštećenih građevina.

Izbor vođa u ovoj igri je u najmanju ruku smiješan, a u nekim aspektima i uvredljiv za igrače. Osim što ih ima premalo, njihov odabir djeluje neravnomjerno, osobito jer jedan lik ima više verzija. Istina, vraćeni su Isabella, Catherine, Konfucije i još neki značajni povijesni likovi, ali problem nastaje kod izbora nacija. Ne samo da je njihov broj ograničen, već su neke toliko moćne da druge postaju gotovo nebitne.

Još veći problem je mehanika promjene civilizacije kroz razdoblja. Nema baš smisla da, primjerice, ruska kraljica započne igru kao Grčka ili Rim, a tek dosta kasnije dobije mogućnost da odabere Rusiju kao svoju naciju. Svako razdoblje nudi određene civilizacije koje možete birati, ali pritom ih morate otključati dok igrate. Umjesto strateške fleksibilnosti, često postoji samo jedan “pravi” izbor koji se najbolje uklapa u snage vašeg vođe, što umanjuje samu raznolikost igre.

U jednu ruku zanimljiva je ta opcija alternative povijesti, ali to se neće svakome svidjeti. S druge strane, uvođenje višestrukih persona vođa, poput ratobornog ili miroljubivog Ašoke, zvuči kao zanimljiv koncept, ali u praksi djeluje nedovoljno razrađeno i zbunjujuće. Uvijek će jedan od njih biti očigledno bolji, što umanjuje osjećaj da stvarno imate izbor i pripremljenu strategiju.

Problemi s ratovanjem i diplomacijom

Sustav ratovanja donosi nekoliko pozitivnih promjena, više ne morate upravljati gomilom jedinica, već general sada može okupiti i voditi veće grupe, što bitke čini preglednijima i dinamičnijima. Međutim, novi sustav war supporta (ratne podrške) unosi ozbiljne probleme. On vas kažnjava i prisiljava da izbjegavate saveze kako bi održali svoju podršku za rat, jer ćete konstanto biti pozvani da sudjelujete u ratovima.

Još jedan problem je ograničenje broja naselja i stroge kazne za njihovo uništavanje. Ove mehanike tjeraju vas da se upuštate u neprirodne razmjene teritorija s AI-jem, što narušava tijek igre. Kazne za prekoračenje limita naselja ili njihovo rušenje toliko su rigorozne da potpuno obeshrabruju agresivnu ekspanziju. Mirovni sporazumi su također previše pojednostavljeni, odnosno možete zahtijevati samo naselja. Pa upravo zbog toga cijeli sistem je dosta nelogičan.

Nezavisni gradovi-države zamijenjeni su slobodnim gradovima, koje možete anektirati ili uništiti, ovisno o vašem diplomatskom utjecaju. Iako ovaj sustav donosi novu dinamiku u igru, čini se previše moćnim jer omogućuje igračima lako manipuliranje odnosima i aneksiju gradova bez značajnog otpora.

Osim toga, diplomacija u igri ostavlja mnogo prostora za poboljšanja. Istina, sada napokon možemo koristiti druge igrače za razmjenu hrane, tehnologije, zabave i kulture u ranim fazama igre, ali se sve uglavnom svodi na repetitivno klikanje istih akcija. Tu su i špijunski zadaci koji vam omogućuju špijuniranje protivnika od samog početka ili krađu tehnologije, ali je sustav toliko loše balansiran da ga se rijetko isplati koristiti. U većini slučajeva će vas AI otkriti.

Loša umjetna inteligencija, standard za Civilization igre

Naravno, od umjetne inteligencije u Civilization serijalu nikada ne treba očekivati čuda. AI igrači tradicionalno dobivaju razne bonuse kako bi se mogli suprotstaviti ljudskom igraču, ali pravi problem leži u tome što u ovoj igri donose izrazito nelogične odluke.

Primjerice, AI može odlučiti postaviti naselje točno između dva resursa koji se nalaze između dva grada druge civilizacije, umjesto da zauzme bolju poziciju. Ili, umjesto da se strateški širi, može se smjestiti između dviju drugih civilizacija kako bi se domogao slobodnog prostora koji mu uopće ne treba. Također, umjetna inteligencija se previše oslanja na diplomaciju i gotovo nikada ne pokreće ozbiljne ratove. Iako će vam neprestano prijetiti i iritantno upozoravati, rijetko će vas zaista napasti, što čini geopolitičku dinamiku igre prilično predvidljivom.

Jedan od najvećih nedostataka Civilizationa VII je potpuno neuravnotežen sustav ekonomije zlata. Iako je novac napokon postao ključni resurs u serijalu, s velikim fokusom na kupovinu jedinica i infrastrukture, problem leži u apsurdno velikim količinama zlata koje naselja generiraju, u Modernom dobu ta brojka često prelazi 1.000 zlata po potezu.

Naporan sustav meta-napredovanja

Sustav meta-napredovanja u Civilizationu VII pretjerano je zahtjevan i ograničen. Igra vas prisiljava da podignete svakog vođu na devet razina kako bi otključali ključne značajke koje mijenjaju tijek igre. To uključuje Mementose – posebne bonuse ili početne prednosti, poput dodatnog zlata nakon sklapanja mira ili poboljšane sposobnosti istraživanja scouta. Ovakav sistem unosi nepotreban grind u igru, što je osobito problematično u naslovu gdje pojedinačne partije mogu trajati satima. Umjesto da doprinosi strateškoj dubini, sustav meta-napredovanja samo odvlači pažnju i ne uklapa se dobro u tradicionalni Civilization gameplay.

No, budimo iskreni, Civilization će uvijek ostati jedinstvena igra. Bez obzira na to volite li ili mrzite ovaj nastavak, uvijek će postojati nešto što će nekome smetati. To je jednostavno neizbježno, zbog čega je možda najbolje pričekati s kupnjom ovog naslova. Ono što posebno izaziva raspravu jestd odluka developera da uklone jedan od najzanimljivijih aspekata igre, ogromnu slobodu u oblikovanju mapa i eksperimentiranju s njihovim dizajnom. Umjesto toga, dobili smo proceduralno generirane mape koje su, bez pretjerivanja, najlošije u serijalu. Na kraju će, kao i uvijek, modovi vjerojatno spasiti igru, jedino je pitanje kada će se napokon uvesti službena podršku za njih.

Civilization VII donosi mnogo zanimljivih ideja, ali njihova realizacija ostavlja dojam da igra nije u potpunosti dovršena. Najveći problem je što sve djeluje prazno i nedorečeno; igra ima solidne temelje, ali cjelokupni gameplay jednostavno nije na traženoj razini. Iako dugogodišnji fanovi serijala mogu pronaći dovoljno novih značajki koje vrijedi istražiti, trenutno stanje igre otežava njenu preporuku. Uz veće zakrpe i ažuriranja, nastavak bi mogao postati dostojan nastavak franšize, no zasad ostaje obećavajući, ali neujednačen pokušaj evolucije Civilization formule.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.