Silent Hill…Taj izmaglicom prekriveni gradić, oduvijek je privlačio izgubljene duše. Te su iste duše svoje iskupljenje tražile u mračnim kutovima njegovih pustih ulica, a sudbina bi ih uvijek, u potrazi za pojedinim teškim pitanjima koja ih muče i proganjaju, na neki svoj čundovati način uvijek vraćala u Silent Hill. Mnoge osobe su u ovome gradiću pokušale pronaći pravi put i odgovore na sva pitanja koja ih muče, ali jesu li im se svidjeli odgovori koje su na kraju dobili? Hm, to je već nešto sasvim drugo…Jer, životi onih koji posjete ovaj magloviti gradić pored jezera više nikada neće biti isti. Zašto? E pa to vam neću otkriti iz jednog jedinog razloga – igre iz ovoga serijala zaslužuju pažnju svakog ozbiljnijeg igrača i zato smatram da bi ipak bilo bolje da sami otkrijete sve tajne, koje se nalaze duboko skrivene u samom srcu ovog gradića. A ima ih zaista mnogo, pa zato ne gubimo vrijeme…

POČETAK NOVE ERE STRAHA

Iako je još s Alone in the Darkom započeo žanr survival horror igara, nekako se nismo bili pošteno isprepadali sve do izlaska prvog Resident Evila, koji je zapravo i stvorio onaj dobro poznati stil, kojeg se oni pravi (iako rijetki) survival horrori i danas djelomično pridržavaju. Jezovita atmosfera, napeti trenuci i klasične horror trzavice koje su obilježile prve tri Resident Evil igre i još nekoliko zanimljivih igara istog žanra (npr. ClockTower), glavni su razlozi za popularizaciju ovog žanra sredinom i krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. A onda je, sada već davne 1999. godine, na samom zalasku PS Onea, na scenu stupila jedna nova igra, nakon koje ništa više nije bilo isto. Konami je lansirao novi survival horror projekt pod nazivom Silent Hill, koji je od Resident Evil serijala gotovo preko noći oduzeo titulu najbolje i najstrašnije igre. Ostalo je povijest, koja se i nakon punih trinaest godina i dalje postepeno piše, upravo zahvaljujući brojnim izdanjima koja je ova franšiza do sada iznjedrila. Originalna igra iznenadila je mnoge koji su očekivali još jedan RE klon, jer je bila miljama daleko od toga. Priča igre pratila je zbivanja u misterioznom gradiću, kojeg proganjaju strahote tragičnog požara koji se dogodio sedam godina ranije. Na nagovor svoje usvojene kćerke Cheryl, samohrani otac Harry Mason odlazi u ovaj nekada mirni gradić, međutim na putu doživljava prometnu nesreću. Probudivši se i shvativši da je Cheryl nestala, Harry kreće u potragu za njom. Međutim, ubrzo će shvatiti da ovaj nekada mirni i pitomi gradić više nije isti i tu će početi njegova najgora noćna mora, iz koje se neće tako lako moći probuditi. Jezivi koraci koje panično osluškujemo u magli, srušeni putovi, sablasno glasanje radio prijemnika koji nagovještava dolazak odurnih i fantastično kreiranih stvorova, odlične zagonetke (samo se prisjetite zagonetke s klavirom) te alternativna stvarnost, koja izgleda poput samog pakla, bili su glavni razlozi uspjeha ove igre.

Za razliku od RE igara u kojima smo uvijek igrali s likovima obučenim za borbu, ovdje smo kontrolirali sasvim običnog čovjeka, kojem je borba gotovo u potpunosti nepoznanica. U svim dotadašnjim survival horror igrama, znali smo čega se plašimo, dok je kod Silent Hilla situacija bila potpuno drukčija. Strah je dolazio od onoga nepoznatoga i to je ovu igru činilo doista posebnom.

Ovaj psihološki horror, zahvaljujući snažnoj atmosferi i sjajnoj režiji odmah je stekao kultni status te se veoma brzo prodao u preko milijun primjeraka, što je Konami nagnalo na razmišljanje o nastavku. Dvije godine kasnije, na samim početcima vladavine nezaboravne prošle generacije konzola, stigao je i Silent Hill 2.

Po mnogima i najbolja igra u serijalu, Silent Hill 2 je, pored sjajne audiovizualne prezentacije nove generacije i već standardno fenomenalne atmosfere i svih ostalih, tada već klasičnih SH elemenata, donio i novu dozu svježeg i originalnog straha i odlične priče, koja je ovoga puta pratila novog aktera, Jamesa Sunderlanda, koji dolazi u Silent Hill u potrazi za svojom mrtvom suprugom. Dobivši pismo upravo od nje u kojem piše da ga čeka na njihovom posebnom mjestu, potpuno shrvan, s nevjerom, ali s nadom u srcu, James dolazi u ovaj gradić u potrazi za odgovorima, no ubrzo shvaća da je grad obavijen nekim nejasnim zlim prisustvom, koje mu neće olakšati potragu za odgovorima zbog kojih je i došao.

Nevjerojatno napeta i nestvarno dobro ispričana priča ponovno nas je provela kroz nekoliko lokacija, koje će polako postati zaštitni znak ovoga serijala. Škola, bolnica, hoteli i još nekoliko upečatljivih lokacija kao i jedan od najstrašnijih protivnika u povijesti video igara, Pyramid Head, zauvijek će ostati duboko urezani u sjećanja svih onih koji su zaigrali ovu igru. 2002. godine izlazi i PC inačica igre, kao i PlayStation 2 Director’s Cut verzija.

Godinu dana kasnije izlazi Silent Hill 3, s kojim se, slobodno možemo reći, završava zlatna era serijala.

I ovaj nastavak je donio sve ono na što nas je Konami navikao s prethodne dvije igre. Igra je zapravo bila direktni nastavak na originalnu igru. Krasili su je poboljšani vizuali, odlične zagonetke (na najvišoj razini težine predstavljale su pravi izazov), a po prvi (ujedno i jedini) put glavni lik u u ovome serijalu je bila ženska osoba. Priča trećeg dijela igra fokusirana je na mladu djevojku po imenu Heather koja će se, naravno, igrom slučaja zadesiti u dobro poznatom gradiću, gdje će otkriti istinu o svom pravom porijeklu.

Baš kao i prethodna igra, i Silent Hill 3 se prvo pojavio u verziji za PlayStation 2, da bi potom uslijedile i one za PC i Xbox.

NEKI NOVI SILENT HILL

Silent Hill serijal nastavljen je već iduće godine, a nova igra u serijalu, Silent Hill 4: The Room, koja se pojavila u ljeto 2004. godine, hrabro je odstupila od klasične koncepcije dotadašnjih igara.

Priča nas je ovoga puta odvela u South Ashfield Heights – gradić koji graniči sa Silent Hillom, ili da budemo točniji, u stan 302 u kojem živi novi glavni junak, Henry Townshend. Henry je u ovome stanu bezbrižno živio dvije godine, a onda su počele noćne more. Naime, Henry je postao zatočenik unutar sopstvenog stana. A što je razlog tomu? Kakva ga zla sila spriječava da napusti svoj stan? Henry će to pokušati saznati napuštajući svoj stan putem rupa u stanu, koje će ga odvesti, pogađate, u svima dobro poznati ukleti gradić. Ono po čemu se ova igra razlikovala od prethodnih triju igara jest to da je stan glavnog lika zapravo imao funkciju huba, po kojem smo se kretali s pogledom iz prvog lica te pomoću kojeg smo pristupali određenim dijelovima mape. Pored toga, u ovoj igri nailazili smo na mnogo žilavije protivnike, kojih se nije bilo moguće trajno riješiti (naravno, ne svih), što je izazivalo dodatnu nelagodu pri igranju igre, najviše zahvaljujući konstantnoj spoznaji da su čudovišta uvijek negdje u blizini.

Iako je ova igra donijela nova tehnička poboljšanja, mnogima nije baš najbolje “sjela” ova nova gameplay koncepcija te je igra kod igrača i kritike prošla nešto lošije u odnosu na prethodne naslove iz serijala. Nakon ove igre, Silent Hill franšiza je počela gubiti onaj dobro poznati sjaj. Na scenu su stupile neke nove survival horror igre poput Sirena ili Fatal Framea, zbog kojih je Silent Hill i izgubio titulu najboljeg u žanru. U međuvremenu, 2006. godine, Silent Hill je doživio svoju prvu filmsku inkarnaciju koja je, za razliku od većine filmova napravljenih po igrama, veoma dobro prihvaćena od strane fanova i gledatelja (za kritiku ionako više nitko ne mari). Za ekranizaciju ove igre bio je zadužen Christophe Gans (Le Pacte les Loups), a među glumcima našlo se i nekoliko zvučnih imena kao što su Sean Bean, Radha Mitchell, Laurie Holden ili Deborah Kara Unger.

Nakon nekoliko spin off naslova, stripova i knjiga (o njima pročitajte više u posebnom poglavlju ispod), Silent Hill se vratio na pravi put izlaskom pete službene igre, koja je zapravo bila prequel originalnoj igri. Namijenjen prvenstveno Sonyjevom PSP-u, Silent Hill: Origins izlazi 2007. godine, a godinu kasnije pojavljuje se i u verziji za PlayStation 2. Ovoga puta u magloviti gradić zalutao je kamiondžija Travis Grady, a radnja se odvijala sedam godina prije događaja iz prve igre te smo mogli doznati kako je sve i započelo.

U ovoj igri mogli smo naići na neke dobro poznate likove iz prve igre, poput Dahlie Gillespie, Dr. Kaufmanna ili Lise Garland koja je, vjerujem, svima onima koji su odigrali originalnu igru, veoma dobro ostala u sjećanju. Silent Hill: Origins je bila zadnja prava “velika” igra na prošloj generaciji konzola.

EVOLUCIJA SERIJALA ILI TAPKANJE U MJESTU

Nepune tri godine od dolaska nove generacije konzola na red je došla i prva (u to vrijeme) next gen Silent Hill igra. Silent Hill: Homecoming se na tržištu pojavio krajem 2008. godine, a u Europu je stigao početkom 2009. godine. Prateći trend svih mulltiplatformskih izdanja, igra se pojavila u verzijama za Xbox360, PlayStation 3 i PC.

Ovoga puta, u potrazi za svojim izgubljenim mlađim bratom, sudbina je u Silent Hill dovela i Alexa Shepherda. Alex Shepherd, vrativši se u svoj rodni gradić po imenu Shepherd’s Glen, doznaje da mu je brat nestao te kreće u potragu za njim, a ta potraga će ga odvesti u Silent Hill.

Za razliku od svih dosadašnjih Silent Hill igara, ova igra je bila više fokusirana na borbu nego na rješavanje odličnih zagonetki, a novi borbeni sustav, koji se sastojao od napada i izmicanja, u potpunosti je promijenio koncepciju igre. Onaj dobro poznati strah nekako je bio u drugom planu, upravo zahvaljujući nadmoćnom glavnom liku, koji se s lakoćom nosio sa kreaturama koje su nastanjivale magloviti gradić i njegovu okolinu. Iste godine izlazi i Silent Hill: Shattered Memories.

Ova igra ostala je upamćena po nekoliko zanimljivih činjenica – prvo, bila je to prva Silent Hill igra koja se pojavila na nekoj od Nintendovih „velikih“ konzola, drugo radilo se o remakeu originalne igre i treće, bila je to igra koja se, zahvaljujući određenim parametrima, prilagođavala profilu igrača koji ju igra.

Ovom igrom, ponovno je vraćen fokus na odlične zagonetke, a napetost i strah je proisticao iz ponovne nemoći glavnom lika, koji je ovoga puta u većini slučajeva izbjegavao kontakt s protivnicima i često bježao od njih. Zanimljiva implementacija motion kontrola Nintendovog Wiija, povratak poznate horror atmosfere i solidne tehnikalije, ovoj su igri priskrbjeli veoma dobre kritike, a 2010. godine igra izlazi i za PlayStation 2 i PSP.

SILENT HILL U 2012. GODINI

Početkom ove godine imali smo priliku zaigrati dva Silent Hill izdanja, Silent Hill: Downpour i Silent Hill HD Collection. No, to nije sve, jer uskoro nas očekuje i Silent Hill: Book of Memories – igra koja će se pojaviti ekskluzivno za PS Vitu, kao i Silent Hill: Revelation 3D – drugi dio filma, koji je ovoga puta okupio još impresivniju glumačku postavu, a kojem je za predložak poslužila igra Silent Hill 3.

No vratimo se nakratko do igara, koje su izašle ove godine. Silent Hill HD Collection zapravo predstavlja HD reizdanja igara Silent Hill 2 i Silent Hill 3, zasigurno najboljih igara u serijalu. O radnji ovih dviju igara možete pročitati na početku ovoga specijala, tako da ćemo se fokusirati samo na novitete koje je ova kolekcija donijela. Dakle, radi se o kolekciji remasteriranih izdanja spomenutih igara, koja je izašla u verzijama za PlayStation 3 i Xbox360.

Pored HD grafike, koja ipak nije uspjela sakriti svoje bore, ova kompilacija nam je donijela i mogućnost uključivanja potpuno novih voice overa koji, ruku na srce, ipak nisu impresivni kao oni iz originala (srećom, igru je moguće odigrati i sa starim voice overima). Također, svi novi igrači koji se prvi puta susreću s ovim igrama, mogli bi naići na ozbiljne probleme sa starim kontrolama, koje u kombinaciji s unaprijed režiranim statičnim kadrovima, sada uistinu izgledaju zastarjelo i prilično loše. Pored trapavih kontrola, igrajući ovu kolekciju naići ćemo i na mnogobrojne bugove koji se tiču tehničkog dijela igre (između ostalog, problemi s maglom, koja je ipak zaštitni znak ovog serijala), no na sreću svih vlasnika PlayStation 3 inačice igre, izašao je patch koji ispravlja sve te probleme. Međutim, vlasnici Xbox360 verzije ipak neće dobiti svoju zakrpu, ali će zato kao ispriku imati priliku odabrati Konamijevu igru po želji. Međutim, unatoč svim tim problemima s kojima se ova kolekcija susreće, pomisao da se radi o dva prava gamerska dragulja, bila bi sasvim dovoljna da ovoj kolekciji date šansu. Ipak se radi o dva remek djela, koja će zahvaljujući svojoj priči i atmosferi definitivno ostati zauvijek upamćena u analima gaminga. Ukoliko još niste imali priliku zaigrati ove igre, nemojte se dvoumiti – nabavite svoj primjerak ove kolekcije i uvjerite se da iskonski strah ne zastarjeva.

Ove godine smo mogli zaigrati i Silent Hill: Downpour – službenu osmu igru u serijalu, nastalu u radionici češkog razvojnog tima Vatra Games. Ova igra donijela je novu svježinu u serijal. Počevši od potpuno drukčijeg i djelomično nelinearnog gameplay sustava i unaprijeđene borbe i inteligentnijih i lukavijih protivnika, preko 3D stereoskopskog prikaza koji igri daje potpuno novi ugođaj.

S Downpourom strah se vratio u Silent Hill, a ovoga puta proživljavat ćemo ga sa zatvorenikom Murphyjem Pendletonom. Murphy će put do iskupljenja pokušati pronaći u Silent Hillu, nakon što se autobus sa zatvorenicima, igrom slučaja, prevrne na samom ulazu u ovaj gradić. No, baš kao i mnogi prije njega, ubrzo će shvatiti da biti slobodan u ovom ukletom gradiću i nije nešto za poželjeti. Pristojna grafika, glazba koju po prvi puta nije radio Akira Yamaoka već Dan Licht, klasična SH priča i atmosfera, kao i solidne zagonetke glavni su razlozi za nabavku ove igre (ako ste fan, igru ste već davno završili). No i ova igra pati od određenih problema s framerateom, no u svakom slučaju je zanemarivo. Obzirom na oskudicu survival horror igara, ova igra je u svakom slučaju dobro došla. A hoćemo li dočekati još jedan nastavak na ovoj generaciji konzola, ostaje nam vidjeti.

DRUGA PERSPEKTIVA SILENT HILLA

Pored filmova i igara koje čine osnovni dio serijala, fanovi ovoga survival horrora mogli su dodatno uživati igrajući brojne spin off igre i čitajući stripove i novele. Dakle, pored igara koje smo mogli igrati na „velikim“ i „malim“ konzolama, još smo mogli zaigrati i nekoliko ostvarenja, namijenjenih mobilnim telefonima i arkadnim uređajima. Započet ćemo ovu priču sa naslovom Silent Hill: Play Novel. Igra se pojavila davne 2001. godine za GBA (Game Boy Advance) i zapravo je, kao što i njezino ime sugerira, predstavljala interaktivnu novelu baziranu na originalnoj igri. Ova interaktivna novela sastojala se iz statičnih slika, velike količine teksta i mogućnošću donošenja odluka od kojih je ovisio nastavak avanture. Iako je igra u Japanu stekla priličnu popularnost, nikada nije dočekala svoje zapadnjačko izdanje. Šest godina kasnije, izlazi Silent Hill: The Arcade, namijenjen arkadnim automatima. Naime, u pitanju je bio klasičan co-op shooter, koji je donio jednu novu i svježu priču u Silent Hill univerzum, koja je bila fokusirana na dvoje studenata koji pokušavaju preživjeti strahote ukletog gradića. Iako je prvobitno bila rezervirana za japansko tržište, igra se 2008. godine pojavila i u Europi.

Dolaskom naprednih mobilnih uređaja, Konami je izdao i nekoliko Silent Hill igara namijenjenih upravo njima. Tako samo od 2007. do 2009. godine imali priliku zaigrati i igre Silent Hill: The Escape i dva nastavka igre Silent Hill: The Orphan.

Još od samih svojih početaka serijala, na scenu su stupila i mnoga pisana ostvarenja, bazirana na Silent Hill franšizi. Pored stripova, koji su izlazili u periodu od 2004. do 2008. godine pod okriljem IDW Publishinga, izašlo je i nekoliko novela koje su pratile radnju prvih triju Silent Hill igara, ali koje se, nažalost, nikada nisu pojavile van Japana. DVD Lost Memories: The Art and Music of Silent Hill, koji je sadržavao brojne artove, video klipove, trailere i glazbu iz prvih triju igara, u prodaji se našao 2003. godine, dok je tri godine kasnije izašao i Silent Hill Experience, koji je predstavljao interaktvni UMD video namijenjen vlasnicima PSP konzola, a koji se sastojao od nekoliko stripova, trailera iz igara, intervjua i glazbe iz igara.

Silent Hill je svakako jedna od najznačajnijih gamerskih franšiza u posljednjih dvadesetak godina, a iako su njezini zlatni dani daleko iza nje, ona i dalje napreduje i širi se. Ipak, tron survival horror žanra sada drže neki novi naslovi, kojima je upravo Silent Hill nekada davno služio kao uzor. Međutim, sama činjenica da se o njemu već nakon nešto više od deset godina priča kao o nečemu kultnome i veoma utjecajnome, govori da se uistinu radi o nečemu posebnom.