Six Days in Fallujah je realistična kooperativna pucačina iz prvog lica, odnosno sadrži jednu od najrealističnijih simulacija urbanih borbi, točnije ratovanja. Bazirana je na istinitim događajima koji su se dogodili u Drugoj bici za Falluju u Iraku 2004. godine. Stotinjak različitih američkih marinaca i vojnika i dvadesetak iračkih civila i vojnika pomoglo je pri razvoju igre kako niti jedan detalj ne bi promaknuo developerima i kako bi se očuvala povijesna dostojanstvenost ovog događaja. Iako je izbačena u Early Accessu, nudi četiri misije koje mogu igrati najviše do četiri igrača, a te misije se sastoje od zadataka u kojima je potrebno osigurati stan i pomoći ranjenim marincima, očistiti područje za zračnu potporu, zaštiti konvoj i osvojiti utvrđeni kompleks.

U Six Daysu sve se vrti oko timskog rada i komunikacijskim vještinama. Ako ste netko tko ne voli razgovarati s nasumičnim igračima preko mikrofona, onda definitivno trebate promijeniti svoj stil igranja za ovu igru jer u njoj ne možete samostalno bočno presjeći neprijatelje, otvoriti vrata, uči u zgradu bez da prvo kažete svojim suborcima. Zato je vrlo bitno da namamite neprijatelje da dođu do vas, pokrivate svoje suigrače dok se probijaju kroz razna područja ili trče prema zgradi. Osim toga, svaki put kad započnete misiju, zgrade će uvijek biti proceduralno generirane iznutra i izvana i neprijatelji će se uvijek nalaziti na drugačijim pozicijama, odnosno nikad nećete znati što očekivati od tog područja. Za razliku od većine igara, AI neprijatelji mogu se kretati bilo gdje na bojnom polju i primijeniti širok raspon taktika protiv vas. Mogu čuti vaše korake, vaše razgovore i reagirati kako im situacija nalaže. Dat ću jedan primjer, nakon što sam se uspio dogegati do jedne zgrade jer sam morao paziti da me snajper ne pogodi, očekivao sam trenutak mira, međutim, četiri neprijatelja su već okupirala zgradu jer su znali gdje se krećem i postavili mi zasjedu, to nisam očekivao i naravno da sam umro čim sam otvorio vrata. Nažalost, ni AI nije najbistriji.  Ponekad se znalo dogoditi da se nalazim odmah pored neprijatelja i on me ne vidi ili mu treba sto godina da reagira.

Koliko je realistična ova igra? U nekim svojim aspektima može se reći da je definitivno realistična, a u nekima ne. Cilj igre nije bilo prikazati krvoproliće, ljude bez ruku i nogu, preko čega mogu prijeći, ali su me animacije razočarale. Kada pogodite neprijatelja, točno se vidi njegova reakcija da je pogođen, ali on i dalje stoji kao da mu ništa nije bilo. Ako ga pogodite u nogu, očekujete da padne dolje i da vas pokuša ubiti dok leži, ali ni to nije slučaj. Trebate sto puta pogoditi neprijatelja da ga ubijete, što mogu shvatiti ako ima pancirku. Međutim, pogodak u glavu odmah označava smrt što je logično, ali to ne vrijedi za vas. Mogu vas pogoditi deset puta i opet nećete umrijeti, što nema smisla. O animacijama liječenja da ne govorim, naš vojnik traži ima li rane na svojem tijelu, ako ima onda koristiti bandaže, ako nema, kao da se ništa nije dogodilo iako su pucali prema vama. Ono što je vrlo realistično su trzaji oružja, mogućnost da se puška zaglavi i činjenica da ne znate koliko metaka imate u spremniku same puške. Neće svi meci pogoditi, zumiranje je jako bitno i glasovi i šumovi oko vas su realistični.

Kada uđete u lobby, ne možete birati koju misiju ćete igrati nego je sve odabrano nasumično, ali zato možete birati između četiri ponuđene uloge koje se nalaze u igri. Uloge djeluju kao sustav klasa, točnije demonstriraju napadački, obrambeni i podržavajući stil igre. Pa tako, primjerice, Ready uloga nudi klasičnu pušku s granatama, Voditelj tima ima dodatni bacač granata za probijanje i čišćenje manjih područja itd. Uloge ne možete promijeniti tijekom igranja, nego samo na početku. Ono što mi se jako sviđa su kratki dokumentarni isječci koji se pokazuju tijekom ulaska u igru. U full HD rezoluciji nam se pokazuju povijesni događaji i komentiraju razne stvari kako bi dobili detaljniji pogled na samu bitku.

Kako ovo ne bi bilo samo puko pucanje i taktično nadmudrivanje neprijatelja, developeri su nam ponudili razne grafičke i borbene značajke. Moram se složiti da grafika izgleda jako dobro u smislu da je igra vrlo detaljna i realistično se pokazuju razorene ulice Fallujaha i u tome također pomažu varijacije vremena jer neće isto biti boriti se tijekom dana i noći. Također, osvijetljene dinamički simulira stvarne vremenske uvjete i svjetlosne efekte tako da vidljivost oblikuje ratovanje, primjerice može vas oslijepiti sunce, neka prostorija možete biti previše mračna pa vam treba svjetiljka itd. Developeri su nam također ponudili mogućnost da možemo razbiti i raznijeti vrata, odnosno naglo ući u neku zgradu. Možemo se penjati na razne stvari, prijeći krovove na drvenim daskama, nagnuti se lijevo ili desno, čučnuti, šuljati se, trčati i umoriti se itd. Neki će možda reći da nemamo veliki izbor oružja, ali kako bi, primjerice, jedan američki vojnik mogao to reći 2004. godine kada ima ono što ima i to mora maksimalno iskoristiti. Vrlo je teško možda opisati način ratovanja u ovoj igri. Ono je uistinu kompleksno, treba paziti na svaki kut, svaki prozor, snajpere, morate iskoristiti svaku podlogu za obranu i skrivanje. Osim toga, bacanja granata, dima da vas pokrije s razlogom je uvedeno u igru kako bi igrači mogli biti malo kreativniji. Ovo je bez velikog preobličivanja vrlo realistična igra i jako mi se sviđa svaki detalj koji su unijeli u nju.

Međutim, ova igra još uvijek je u Early Accessu kako sam i ranije spomenuo, nema kampanju za jednog igrača, ali su obećali da će ju dodati, nego postoji samo kooperativni način igranja s drugim igračima. Također, prodaje se po cijeni od 40€ što je apsurdno ako bi u obzir uzeli samu količinu sadržaja kojeg uopće nema puno i igru možete „prijeći“ u samo nekoliko sati. Ima tu još dosta stvari na koje se treba poraditi, pogotovo na umjetnoj inteligenciji koja nekad zna biti izuzetno dobra, a ponekad podbaci. Ako ste početnik u igranju FPS igara, onda ovo itekako nije igra za vas, jer će se dogoditi da umrete sto puta prije nego što krenete uopće igrati samu igru jer vas na svakom koraku mogu upucati. Osim toga, ovaj igra je doista kontroverzna jer nas izaziva da se suočimo s moralnom složenošću ratovanja i pruža platformu za razumijevanje ljudske strane sukoba, odnosno potiče na razmišljanje iako nije možda svačija ideja zabave.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.