Skullgirls je jedan od onih naslova koji su nastali u potpunosti spotano i neplanirano. Sve je počelo kao dva u potpunosti različita projekta. Jedan od poznatijih igrača tournament fightera Mike Z (odnosno Mike Zamont) je radio na engineu za tabačine, dok je Alex Ahad radio na kreiranju zasebnog tournament fighter svijeta. Nakon gotovo dvije godine odvojenog rada, upoznati su putem zajedničkog prijatelja, a ostalo je povijest J. Ahad i Zamont su se udružili s Richardom Wyckoffom i Emilom Dotchevskim (osnivačima developerske kuće Reverge Labs) kako bi na svijet donjeli Skullgirls. Kakav je plod donijela ova suradnja, saznajte u nadolazećim retcima.

SETTING

Skullgirls je smješten u Canopy Kingdomu, gdje se naše junakinje bore za misteriozni artefakt po imenu Skull Heart, koji ispunjava sve želje korisnici (dada, rezervirano je isključivo za ljepši spol), ali pod uvjetom da isključivo djevojka čista srca može koristiti  Skull Heart. Ako taj uvjet nije ispunjen, želja će se ispuniti, ali uz određene posljedice. Naime, kada se to dogodi, djevojka postaje Skullgirl, čudovište nezamislive moći.  Za moći Skull Hearta tragat će Filia, Cerebrella, Peackock, Parasoul, Ms. Fortune, Painwheel, Valentine te Double, a svaka od djevojaka ima svoju vlastitu priču (odnosno kampanju) koja opisuje njen put do Skull Hearta. Da, ovaj koncept je i u praksi odličan kako zvuči „na papiru“, bez obzira na to što većina tabačina nisu imale bogzna kakvu priču. Također, to što je priča ispričana na veseo i pomalo neozbiljan način u potpunosti se priklanja kompletnom ambijentu. Iz svih dijaloga i animacija je itekako vidljivo kako je golem trud uložen u kreiranje fantasy svijeta Canopy Kingdoma, iako je ovo što je pred nama samo omaleni djelić kompletne priče.

GAMEPLAY

Ginem, ginem, ginem… Tako bih opisao svojih prvih sat vremena uz Skullgirls. Ali, to nije bilo frustrirajuće, već zapanjujuće iskustvo. Od igre sam očekivao nekoliko jednostavnih napada, a dobio sam izuzetno kompleksan sustav borbe koji satima trebate vježbati kako biste imali pojma kako pristupiti neprijatelju, što je svakako dvosjekli mač u ovoj igri. Zato nam je u igri pripremljen opsežan tutorial kojim se prelazi kroz sve poteze i načine comboanja koje možemo izvšiti, a za potpunu listu comboa koji su specifični za svakog lika morat ćemo se poslužiti službenom stranicom Skullgirlsa.  Gameplay element je napravljen tako da se prilagođava pojedinačno svakom igraču. Naime, u igranju Skullgirlsa možete odabrati i do tri lika u vaš tim. No, fora je u tome što vas igranje isključivo s jednim likom ne čini vas slabijim u odnosu na vašega protivnika s npr. tri lika. Jedan lik u vašem timu će imati mnogo razornije napade i mnogo veće zdravlje nego što bi imao da je tu još jedan ili dva lika. No s druge strane, neće imati priliku regenerirati zdravlje, kao i izvoditi assist poteze, što je omogućeno u tag igri. Osim character assistova, tu su i super moves koji se mogu izvoditi tek kada je tzv. special meter napunjen do kraja, a puni se izvršavanjem napada. Također, ono što bi možda moglo smetati mnogima je činjenica da možete slomiti combo u svakom trenutku, što nismo imali prilike viđati u dosadašnjim tabačinama.

U troje je najljepše

Modova u igri nema mnogo, a to su: Story mod, Arcade mod i Multiplayer mod. Multiplayer je posebno zanimljiv,  s obzirom da je pogonjen GGPO (Good Game Peace Out), koji i sada daje igračima tabačina gotovo besprijekorno multiplayer iskustvo. Skullgirls također nudi mogućnost biranja igrača prema latencyu, što je još jedan dodatak koji omogućuje da meč bude između što ravnopravnijih protivnika. No neke stvari u igri su izostale, poput spectator modova ili mogućnosti replaya, što svakako je dio mnogih naslova, bez obzira na njihovu cijenu ili kvalitetu.

PREZENTACIJA

Skullgirls je, što se audiovizualnog dijela tiče, među najboljim indie naslovima, ali i tabačinama. Grafički, igra se ne trudi ni najmanje biti ozbiljna i mračna, već je sve obojano u šarolikom anime tonu uz jasan uzor u Guilty Gearu i Darksstalkersu, koji je Capcomov uradak iz ’90-ih. Dizajn likova je fenomenalan, pri čemu se osjeti snažna razlika između likova ne samo u grafičkom izgledu, već i u totalno različitom stilu borbe. Osim toga, i same animacije u igri itekako prevazilaze sve ostale 2D iza PSN/XBLA platforme. Zvuk u igri je također izvrstan, a kako i ne bi bio kada ga radi jedna od najpoznatijih kompozitorica za igre Michiru Yamane, koja je radila soundtrack za sve Castlevanie, a većina soundtracka je napravljena u fuziji jazza i elektroničke glazbe.

Mini-kamikaza

Zamont, Ahad i ostala ekipa su uradili lavlji posao s ovom igrom i neočekivano, ali sasvim zasluženo su originalnošću i uz mnogo truda doveli ovaj naslov uz bok nekih najbolih tabačina. Naravno, nije sve tako besprijekorno odrađeno. Najveće zamjerke su , kao što sam naveo, siromašnost igre kad su u pitanju likovi i modovi igranja.  No s druge strane, ne može se ništa prigovoriti ovim stvarima koje su, iako u svojem najjednostavnijem obliku, dovedene do savršenstva. Iskreno, volio bih da je Skullgirls proveo još jednu godinu u razvoju jer bi tek onda igra bila upravo onakva kakvom bismo ju svi željeli.

Zahvaljujemo Autumn Gamesu na ustupljenoj igri.