Sjećate li se prvih mobilnih igara na vašoj staroj Nokiji? Ili Super Mario Brosa na vašem Game Boyu? Četrnaest je godina prošlo od prve igre za mobitele, a dvadeset i jedna od prvog Nintendo Game Boya, prve prijenosne konzole. Od tada, mnogo se toga promijenilo. „Pametni mobiteli“, kako su kršteni po hrvatski, polagano uzimaju dio kolača u mobilnom gamingu. Zbog čega se smartphonei sve više i više čine kao dobar izbor? Saznat ćete u nastavku.
Za početak, prisjetimo se početaka gaminga u pokretu i njegove primarne namjene. Prvotno, mobilni gaming je imao za cilj zabaviti igrača nekim casual naslovima poput Tetrisa. Što su više godine odmicale, mobilne konzole su dobivale sve više i više hardcore naslova. Popularnost Nintendovih prijenosnih konzola navela je i Sony da se uključi u bitku za tržište. PSP je igračima, osim igara, ponudio i neke multimedijalne mogućnosti, pa su se tako mogli gledati filmovi i slušati glazba u pokretu na toj konzoli. Iste godine je izišao i Nintendov DS, koji je imao dva ekrana, od kojih je jedan bio na dodir. 2011. je još jedna plodna godina za prijenosne konzole. Osim 3DS-a imamo i nedavno izašlu Playstation Vitu. No, bez obzira na sve njihove kvalitete, svejedno ne mogu ostvariti značajnu prodaju. U čemu je stvar? Cijena im je poput cijene smartphonea, koji mogu pokrenuti dobar dio igara koje pokreću i prijenosne konzole. Osim toga, puno je jednostavnije imati all-in-one mobitel nego dva različita uređaja. Usporedimo malo karakteristike PS Vite i Sony Ericsson Xperia Play smartphonea.
Kao što vidimo, neke stavke idu debelo u prilog PS Viti (poput četverojezgrenog procesora i memorije), a ostale su definitivno na strani Xperie. U čemu je kvaka? Realno, Sony je mogao i može napraviti mobitel jednako kvalitetan, ako ne i kvalitetniji od PS Vite, ali nije. Tako vam danas funkcionira kapitalizam. Naravno, ovo nije nikakvo žaljenje Sonya, već čisti primjer tendencije našeg društva za izdavanjem proizvoda koji ne dotiču vrh tehnologije da bi se pola godine kasnije ta tehnologija pojavila. No, zanemarimo sve te kritike te se fokusirajmo na prezentaciju. Najveća boljka smartphonea je nedostatak fizičkih tipki, što je za hardcore gamere ipak prevelik nedostatak. Osim toga, gaming veoma brzo iscrpljuje bateriju mobilnog telefona pa ste onda zakinuti za njegove ostale funkcije, kao npr. pozivi (ne zove se bezveze mobilni telefon :D). Na sljedećim video isječcima vidimo usporedbu iste igre (Chrono Cross) na PSP-u, odnosno, Samsung Galaxy Ace smartphoneu.
Vidljiva je evidentna razlika između gameplaya prijenosne konzole i smartphonea. Kao što sam već spomenuo, ogroman nedostatak smartphonea je nedostatak tipki pa se tipke s konzola moraju stavljati na ekran, što kvari krajnji ugođaj korisnikova igranja. Također, puna snaga procesora konzole je fokusirana na izvođenje igre, dok kod smartphonea, gdje je iskorišten samo dio snage koji mora biti upotrijebljen i za druge zadatke, to nije slučaj. Što se multimedijalnih sposobnosti tiče, tu su smartphonei i prijenosne konzole poprilično podjednako kvalitetni. S jedne strane prijenosne konzole su ipak bolje za gledanje filmova, zbog veličine ekrana, ali s druge strane su poprilično nezgrapne za svakodnevno slušanje glazbe.
Ostavimo se malo čistih tehnikalija i bacimo oko na ponudu igara za ove uređaje. Za smartphone ćemo kao mjerilo uzeti Android Market i AppStore trgovine, a za prijenosne konzole PS Store i Nintendo E-Store. Prosječna cijena igara na Smartphone trgovinama je oko 3$ (16kn), s tim da se cijena većina igara kreće od u potpunosti besplatnih igara do 15-ak dolara (ugrubo 70% trgovine zauzimaju varijante od 99 centi). Na trgovinama prijenosnih konzoli prosječna je cijena mnogo veća, negdje oko 30$ (170kn), ali shodno tome je i sveukupna produkcija igara veća te često traju mnogo duže nego većina naslova za smartphone. Naravno, sva ta produkcija i veća cijena ne mora nužno značiti i bolji naslov, to je više do developera kako će iskoristiti potencijal platforme. Konačni odabir između smartphonea i prijenosne konzole ostaje na vama. No, nemojmo zaboraviti da je smartphone ipak „samo“ mobitel te da nije 100% optimiziran isključivo za igranje. 
Prije konačnog izbora dobro odvagnite vaše prioritete. Ako ste samo za povremeno casual druženje s igrama dok ste u busu ili dok čekate u poduljem redu za ulaznice, onda radije uzmite smartphone. S druge strane, ako želite igrati „k’o čovjek“ s svim fizičkim tipkama za igranje, te ste spremni posvetiti se duljem igranju, prijenosna konzola je za vas. Ali, s obzirom da je financirati gaming na prijenosnim konzolama znatno teže nego kupiti smartphone i igrati besplatne igre ili igre za pokoji dolar, mnogi se odlučuju na prvu soluciju. Bit svega je da uživate u onome što igrate, bez obzira na vaš odabir. Na kraju krajeva, ako vam je kapacitet novčanika približan onome saborskog zastupnika, nemojte dvojiti i uzmite oboje.
Dodatni komentar by Zlatko Bukač
Iako još ta kategorija nije zaživjela, puno se radi na tome da na GoodGameu osvanu i recenzije mobilnih igara, kao i igara sa Facebook, najpopularnije društvene mreže. Bez obzira na ”problem casual igara” i percepciju gamerske javnosti da se na ”pametnim mobitelima” ne nalaze igre vrijedne spomena, tržište govori drugačije. Zynga je s Farmvilleom i sličnim igrama jedno vrijeme zarađivala više od Electronic Artsa, dok su potonji počeli iskorištavati vlasnike ”pametnih telefona” za prodaju klasičnih naslova kao što je Tetris. Razmislite o podatku kako je Tetris za iphone downloadan preko 2 milijuna puta, a igra košta ”skoro pa ništa, jedan dolar”. S obzirom na mali trošak izrade te aplikacije, koja je vjerojatno dana za diplomskim rad nekim stažistima/studentima, na ovom primjeru možemo vidjeti koliko su smartphonei plodno tlo za mnoge male, nezavisne izdavače, kao i za ”velike” izdavače. Upravo i u tome leži možda najveća moć ovih uređaja koji kradu dio kolača handheld konzolama. Angry Birds, Plants vs. Zombies pa i mini verzije velikih hitova kao što je Call of Duty serijal, Final Fantasy ili Grand Theft Auto privlačni su po svojoj cijeni, brzini pristupačnosti, a i kontrole (koliko god nekad bile neprijateljski raspoloženo) mogu biti dobre nakon nekog vremena prilagodbe. PS Vita i ostala ekipa koja dolazi mora stvarati sve veći broj aplikacija koje će biti na jednaki način pristupačne, a i privlačne raznim tipovima igrača i igračica. Ne zaboravimo, svaku bitku konzola i ostalih platformi na kraju odnesu naslovi koji su dostupni za njih, a ne tehničke specifikacije.
Leave a Comment