Od skromnog indie tima Sumo Digital (koji se doduše sastoji od bivših zaposlenika Infogrames Studiosa koji su radili na mnogim igrama u zadnjih deset godina) dolazi jedan hrabri, te pomalo eksperimentalni platformer. Ideja upravljanja simpatičnom zmijom Noodle, koja je potpomognuta ptičicom Doodle, na način koji odstupa od klasičnih antropomorfnih životinja protagonista raznih sličnih igara u povijesti dočekana je sa velikim oduševljenjem i zanimanje od strane mnogih. Ovoga tjedna napokon smo došli u priliku da zaigramo završnu verziju igre i otkrijemo koliko novih mogućnost, frustracija, izazova i zabave može ponuditi žanr koji češće počiva na starim junacima nego što se usuđuje imati nešto novo.

Problem, plan, motivacija i premisa zarobljeni u jednoj rečenici

Ne mogu se oteti dojmu kako je, s jedne strane, igra savršeno tehnički potkovana (čak i neočekivano dovedena od vrhunca u nekim aspektima), a s druge strane, nedostaje joj onaj dodatni korak koji bi je učinio većim, dubljim i ozbiljnijim pretendentom za jednu od najboljih igara prve polovice ove godine. Kao što smo i inače navikli od indie igara, i ova igra na neku kombinaciju nostalgije i klasičnog gameplaya, ovoga puta u sferi platformera. No, tu staje ta premisa, budući da se sve nakon toga dosta mijenja i odstupa od nekih 2D ludih indie poskočica ili jednostavnog kopiranja Croca, Crasha, Sonica, Marija i ostalih junaka unutar žanra. Za početak, igra je napravljena Unreal 4 engineu i izgleda iznimno dobro. Prostranstva u kojima se giba zmija koju vodite, izgledaju šareno, lijepo i ”široko” iako im u nekim situacijama ipak nedostaje većih detalja. Usto, zmija (glavni junak) kojeg vodite u ovu avanturu nije antropomorfna životinja, nego zaista dolazite (možda i po prvi put nakon Snakea na Nokiji 3310) u ulogu zmije i svih njezinih sposobnosti – od kretnje, gipkosti, snage i dužine. Igra jasno daje do znanja da vas čeka puno puzanja, zapetljavanja i (ne) spretnog penjanja po ogradama, stablima, kamenju i od toga predstavlja veliki izazov. Za ovako nešto dosta su bitne kontrole, a tu je igra dosta jednostavna. Sa R2 pokrećete Noodlea, držanjem L2 tipke radite grip u najbitnijim trenucima pri penjanju (kako ne bi pali s određene visine ili kako bi se pomjerili ili, kasnije, na taj način otvarali određena vrata i savladavali prepreke), a sa ”x-om” se uzdižete. To su praktički tri glavne komande vezane za upravljanje, a njihovo savladavanje je osnova za uspjeh i privlačnost gameplaya. S obzirom da se radi o platformeru, stvarno je čudno što nema skakanja, ali i što nema neprijatelja. Sve što vam je prepreka u ovoj igri su razni visine, zamke, pa i dubine (budući da sa Noodleom možete i roniti) kako bi sakupili određene ”keystonese” različitih boja i otključali novu lokaciju. Uloga Doodlea je ona klasična, pojašnjava vam igru i daje savjete sa svakim idućim levelom, a usto ga/ju možete pozvati da vas podigne u određenim ključnim trenucima. Kao što možete zaključiti, fizika igra ogromnu ulogu, a kada je fizika uključena u ovakve stvari, tanka je granica između živciranja / frustriranosti i zabave.

Skupljanje ovih ”gemova” je glavni cilj levela

Nakon prvih par lakših levela i objašnjavanja osnova, ubrzo ćete naletjeti na razne teže dijelove i sve veće izazove koji će vas lako uvjeriti da ste nesposobni. Jedan od razloga je kamera koja se u trenucima kada se Noodle obavija oko određenih ograda ili roni vodenim prostranstvima ne ponaša previše intuitivno i od vas zahtjeva reakciju u obliku manevriranja istom s desnim analogom. No, kad se to događa u trenucima kada pazite na stiskanje ostalih tipki, dizanje, spuštanje, zahvaćanje, motanje, često će se dogoditi veliki pad sa određene platforme, što će vam se ozbiljno igrati sa živcima. Budući da je ostatak igre napravljen lijepo i popraćen fantastičnom muzikom ( kompozitora David Wisea, najpoznatijeg po legendarnoj  Donkey Kong glazbi) i općenito casual i relaxing atmosferom, nekako mi se čini da ovaj dio sa živciranjem nije bio toliko namjeran, bez obzira što se igralo na to da se napravi old school platformer. Iako ima naočigled malo, svega 15 levela u 4 različita svijeta, određeni dijelovi vam mogu dosta zakomplicirali igranje i čak vas odbiti do konačnog igranja. No, ukoliko si posvetite dovoljno vremena i usavršite upravljanjem Noodleom, vjerojatno će vam i dodatan time trail mode u kojem svoje rezultate uspoređujete s ostalim igračima/icama biti do velike privlačnosti. Ja se ipak nisam usudio u veće igranje tog dijela igre, no svakako je ”plus” što su developeri mislili i na dugotrajnost igre sa ovim dodatnim modeom koji joj svakako može produljiti vijek trajanja.

Budući da u igri nema neprijatelja i nasilja, sami sebi ste najveći neprijatelj

Ono što bi svakako pomoglo igri da bude još šarmantnija je veća karakterizacija glavnih protagonista. Tu prvenstveno mislim na glasovnu glumu koja vraški nedostaje u određenim dijelovima, ali i neka razumnija i kvalitetnija priča, a ne toliko jednostavna premisa koja služi samo kao izlika za skupljanje keystonesa i spašavanja svoga svijeta kojem sam već zaboravio ime jer uopće nije bitno. Možda sam (smo) navikli na neku jednostavnost, bolje razrađene likove, veću dinamiku i manje frustracija, no ne mogu se oteti dojmu da je igra mogla biti puno zabavnija da se pobrinula da bude šarolikija. Istina, kasnije ima novih zamki, zagonetki, pokretnih platformi i ludih načina iskorištavanja svih posebnosti koje zmija ima. No, kada svaki taj novi dio bude popraćen mojim uzdahom i kasnijim znojenjem i puhanjem, onda element zabave brzo ispari.

Uz gemove skupljate i posebne pebblese ( kristale? balončiće?) što vam omogućuje bolje rezultate i ocjene nakon dovršavanja levela.

Velike pohvale za ideju i oprezna hvala implementaciji i konačnom proizvodu, koji je pokazao potencijal, no nedostaje mu malo poliranja, više osobnosti i rješavanje kontrola i kamere, koliko god inovativni ti neki dijelovi bili. Vizuale, šarm i zvukove ne moraju mijenjati, to je sasvim sigurno. Sumo Digital je pokazao da ima ideje, da ima hrabrosti i nadam se da će se ta hrabrost isplatiti. Ako za ništa drugo, onda za njihove buduće ideje, jer nam ovakvi eksperimenti, bez obzira na konačan rezultat, svakako trebaju.