Nakon što je Call of Duty odavno otišao u moderne vode, ne sjećam se dobrog naslova smještenog u razdoblje Drugog svjetskog rata, ali Sniper Elite je tu da na neki način popravi stvar i zadovolji zaljubljenike u ovo mračno doba ljudske povijesti. Moj prvi kontakt sa serijalom dugujem upravo Goodgameu i nagradnoj igri u kojoj su nekada davno dijelili igru Sniper Elite 3. Igra je bila ugodno iznenađenje, što zbog vremena u kojem je smještena, što zbog samog gameplaya tako da je četvrti naslov čekan s nestrpljenjem.

Sir, yes sir!

Radnja igre se odvija nakon trećeg dijela (tko bi rekao) i s afričkog fronta se vraćamo na stari kontinent u Italiju, 1943. godine. Nacisti ponovno pripremaju neko super tajno oružje koje ukoliko se razvije do kraja će pobjedu Saveznicima učiniti nemogućom. Priča je sasvim sigurno jedna od slabijih točki ovog serijala, ali koliko toliko drži vodu. Iako igra spominje neke povijesne ličnosti, lokacije i događaje, definitivno nije tu da nas uči povijesti, već događaje prilagođava da bi uposlila glavnog protagonista i vrhunskog OSS-ovog snajperista Karla Fairburnea. Karl je solidno okarakteriziran kao ozbiljan tip, stereotip vojničine – malo priča, puno puca i rijetko nabaci smješak. Iako je meni kao lik zbilja fora, nema on ni približnu karizmu kao što imaju Lara Croft, Marcus Fenix, Nathan Drake i slične legende.

Naš glavni protagonist nije Batman, no jednako će vremena provesti skrivajući se po krovovima

Smještajem radnje u Italiju, developeri su pogodili jackpot jer zbilja su imali na raspolaganju životopisne lokacije. Igra je podijeljena u 8 misija koje će trajati ovisno o stilu igranja. Ukoliko se odlučite za potpuni stealth, lako se izgubi i više od 2 sata po misiji. Svaka misija nas odvede na novu lokaciju, tako da ćemo uživati u predivnim talijanskim gradićima prepunim šarenih krovova i vinograda, gustim šumama, mračnim tvornicama, dobro čuvanim i utvrđenim bunkerima u planinama, itd.

Prekrasne sunčane lokacije, no zbog broja protivnika i konstantnog opreza, vremena za turističko razgledanje baš i nemamo

S obzirom da igra nije besmisleni shooter, te lokacije osim što su lijepe i detaljne, u službi su gameplaya. Mape su velike, a do cilja se dolazi na razne načine i raznim putevima. Radar je u igri poprilično korisna stvar jer vam pokazuje lokacije neprijatelja koje je pak potrebno „označiti“ dalekozorom kako bi znali u kojem smjeru gledaju, koja je ruta njihovog patroliranja te kako bi ih pratili i kad vam nisu u vidokrugu (u slučaju da uđu u neki objekt ili se sakriju iza zaklona) kroz sivi obris. Osim glavnog zadatka ili zadataka, svaka će misija imati i nekolicinu sporednih stvari za obaviti. I glavni i sporedni zadaci su poprilično zanimljivi i prava je šteta držati se striktno glavnih kako bi se čim prije završila misija. Igra nudi i multiplayer s kojim se nisam gotovo uopće bavio jer je on tu reda radi i vjerujem da će ga većina igrača tek isprobati ili potpuno zaobići. Ponuđeno je nekoliko modova, koji se lako svedu na „kempanje“ sa snajperom u ćošku mape s nadom da ćete vi uočiti nekoga prije nego on vas.

Tu su i noćne misije

Aim, take breath, shoot

Već je jasno da je Sniper elite 4 taktički stealth shooter koji nudi otvoreni pristup misijama koje se odvijaju na velikim kartama. Kako bi bili što uspješniji snajperist, osim što se moramo pametno sakriti, trebamo i razmišljati kad i kako pucati, a da ne otkrijemo svoju prisutnost. Nije dovoljno samo biti sakriven u grmlju ili na vrhu brda kada naš pucanj može čuti desetak krajnje netolerantnih i neugodnih talijanskih odnosno njemačkih vojnika. Osim što sami možemo prouzročiti buku ukoliko odlučimo npr. pokvariti agregat i na taj način prikiriti svoju djelatnost na manjem dijelu mape, a ovisno o misiji i drugi faktori koji proizvode glasne zvukove nam mogu pomoći – u jednoj misiji prelijeću avioni, u drugoj nacisti bombardiraju položaj pobunjenika. Takve stvari prikirvaju vašu djelatnost na čitavoj mapi. U odnosu na prethondika, u četvorci je takvih stvari manje i rjeđe se ponavljaju, ali smo zato na raspolaganje dobili prigušene metke kojih se kroz misiju naiđe na desetak komada i zaista ih je potrebno pametno iskoristiti. Osim raznih snajpera kojima varira domet, zoom, damage i sl., na raspolaganju su i brojne jurišne puške i pištolji iz tog razdoblja poput MP thompsona, MP-40 ili lugera. Uz vatreno oružje, koristit ćemo i bombe, mine i ostala eksplozivna sredstva. Kako su snajperisti poprilično mobilni, samim time su i lakše „obučeni“ te količina metaka koju naš Karl može primiti je vrlo mala. Ukoliko se već dogodi da ga pokoji metak okrzne, health se obnavlja korištenjem zavoja i medkitova.

Brutalne x-ray scene ponovo su tu i jednako su mučne za gledanje

Postoje i razni objekti na mapi s kojima se možemo riješiti protivnika poput eksplozivnih barela ili predmeta na visini koje preciznim pogotokom oslabađmo užadi, a gravitacija učini ostatak. Dobro odmjerenim pogotkom u spremnik goriva običnog kamiona lako ga dižemo u zrak, a nastalu situaciju možemo iskoristiti za skretanje pozornosti ili sijanje daljnjeg kaosa u protivničkim redovima. I teža oklopna vozila možemo zaustaviti, bilo postavljanjem mina ili eksploziva na njihovu putanju koje kasnije dignemo u zrak pogotokom iz snajpera ili pak pogotkom vozača, odnosno topnika kroz zaista minimalne otvore na vozilu. Neprijatelja se možemo zaista riješiti na razne načine i ukoliko se pusti mašti na volju, opcija je bezbroj. Ja sam osobno više od pola igre bio klasičar i sve rješavao precizno odmjerenim headshotom, da bih kasnije se opustio i radio svakakve zamke. Potiho iz blizine ubijete vojnika u patroli i pustite ga na vidljivom mjestu, ali i postavite eksplozivnu zamku. Zatim, bacite kamen kako bi privukli pažnju obližnje patrole koja će otrčat provjerit što se dogodilo kolegi i odletiti u zrak. Neprijateljske snajperiste ćete primjetiti svjetlucanjem scopea, ali ako se odlučite na blisku eliminaciju, pripazite da se nisu osigurali eksplozivnim zamkama. Iako je AI protivnika generalno u redu i kuži što se događa te ako vas otkrije, lako i nemilosrdno eliminira, primjetio sam „grešku“ u ponašanju. Ukoliko se sakrijete u grm i bacate kamenje kako biste prizvali vojnike da dođu bliže istražiti, moći ćete ih gotovo sve poskidati dok čučite u grmu i pucate pištoljem s prigušivačem. Hrpa leševa oko jednog grma zbilja smiješno izgleda. Igra nudi i tzv. authentic težinu igranja koja gasi svaki assist te je potrebno procjeniti gdje pucati da bi metak pogodio što želimo pogoditi. Meci ne lete ravno već skreću zbog vjetra i putanja im pada zbog gravitacije, a i manualno možemo na snajperu podešavati neke postavke. Uglavnom, radi se o tome da imate odličnu poziciju za pucanj, naciljate glavu, a  vojnika pogodite ispod lijevog koljena. Ne trebam ni govoriti koliko je potrebno na ovoj težini neprijateljima da vas lociraju i pošalju u vječna lovišta.

Hide, aim, shoot, repeat

Audio – vizualno

Igra vrlo vjerno i korektno prenosi zvukove razne mašinerije i naoružanja iz Drugog svjetskog rata, a atmosferi pridonose i otkucaji srca koji se povećavaju prilikom sprinta, a moraju smiriti prije paljbe iz snajpera. Soundtrack je ok i solidno podiže atmosferu, iako je sve skupa lako zaboravljivo. Karl je dobro napravljen sa solidnim voice actingom dok je ostatak ekipe koja se tu i tamo pojavi u igri, poput talijanskih partizana, mafije i ostale prateće postave poprilično plastičan, a glasaju se tragikomično. To čak nije ni pokušaj Talijana da priča engleski, to je jednostavno… nešto. Neprijatelji koji viču njemački su puno vjernije ispali.

Priznajemo, Sniper Elite 4 na momente izgleda zaista prekrasno

S tehničkog aspekta igra nije spektakularna, ali izgleda vrlo dobro. Lokacije su overall zbilja predivne pa se poneki neispolirani detalj ni ne vidi, a ne baš impresivna voda u daljini lako oprosti. Igra ima i „woow“ momenata kao kada se sunce probija kroz visoke krošnje ili kada se probijamo kroz slabo osvijetljenu luku ili promatramo protivnike s krovova pitoresknog gradića. X – ray finisheri su poznati već iz trojke, ali su i dalje jednako brutalni i zadovoljavajući iako nakon 50tog postanu i dosadni. Doduše ne mogu reći da ne pridonose guštu kada gledamo kidanje genitalija, probadanje unutarnjih organa i pucanje kostiju i lubanje nacista. Igri se mora pohvaliti i odlična optimiziranost. Niti u jednom trenutku nisam primjetio iskakanje tekstura, pucanje zvuka, a ne sjećam se kad je negdje bio toliko kratak loading. Kako se radi o igri koja zove na stealth igranje jasno je da će se dogoditi pogreška koja će se ispraviti učitavanjem prethodno snimljene pozicije. Potrebne su pune tri sekunde da krenete s novim pokušajem. Kada se sjetim iste stvari u Dishonoredu 2 koji se čekao po par minuta da bi vam dao novu priliku dođe mi muka.

Osim suncem okupanih, tu su i one, malo “hladnije” lokacije

Target Fuhrer DLC

Već sam u prijašnjim recenzijama spomenuo koliko sam protiv DLC sadržaja kojim se muze dodatna lova igračima, ali ovdje sam odlučio spomenuti DLC isključivo radi njegovog sadržaja. Ne samo da ćemo moći eliminirati jednog od najvećih zločinaca ikada Adolfa Hitlera, nego ćemo to moći napraviti na razne načine. Misija se odvija u nekakvom bunkeru odnosno bazi za podmornice u koju je Hitler ili njegov dvojnik došao u inspekciju. Misija je prilagođena (čak i s achievementima, odnosno trofejima) na raznorazne načine eliminacije Hitlera. Na raspolaganju imamo već klasične metode poput bliske eliminacije ili preciznog pogotka pa sve do miniranja juhe ili manipuliranja raznih objekata kao što su podmornice, torpeda, nacistički orao, itd. pa do mogućnosti dizanja kompletne baze u zrak.

Zaključak

Sniper Elite 4 je u svakom pogledu dobar nastavak solidnog trećeg dijela koji je prethodnika nadmašio u svim poljima. Priča je najslabiji dio igre, ali fantasičan i specifičan gameplay bez problema spašava stvar. Radi se i dalje o najautentičnijem snajperskom iskustvu trenutno dostupnom. Igra također izgleda i zvuči vrlo privlačno s naglaskom na dosta loš voice acting kojeg je srećom vrlo malo. Velike pohvale idu glatkom izvođenju i kratkom loadingu koji zaista utječu na to da ćete određene situacije pokušati popraviti i odraditi čim bolje jer vam je potrebno par sekundi za novi pokušaj. Igra je s lakoćom ispunila moja iščekivanja te pružila 20ak sati zabave što je nadprosječno za single player igre i shootere općenito.