Postavljam svoj Springfield snajper uz sami rub prozora. Čučnuo sam i priljubio svoj očni kapkak uz ciljnik. Uzimam nekoliko sekundi za duboki udah. Držim nišan na prestravljenom mladom momku u nacističkoj uniformi. Povlačim okidač i slušam kako metak ogromnom brzinom leti kroz zrak uz snažan fijuk te pogađa direktno u srce žrtve. One shot. One kill.

Willkomen in Berlin

Ovakvi momenti čine samu bit Sniper Elitea v2 koji je, baš kao i njegov prethodnik, smješten u vrijeme Bitke za Berlin (travanj i svibanj 1945. godine). v2 u nazivu igre označava dvije stvari: činjenicu da je ova igra ustvari remake originalnog Sniper Elitea i glavnu temu igre: V2 rakete. Igru počinjete kao Karl Fairburne, pripadnik američkog OSS-a (Office of Strategic Services), koji ima zadatak ugasiti program pravljenja V2 raketa, kao i ubiti ključne znanstvenike zaslužne za taj projekt.

GAMEPLAY

Sniper Elite v2 je igra koja izuzetno vjerno prikazuje kako je to biti snajperist. Morate se u potpunosti prilagoditi okolini, a i načini igranja na otvorenom i zaklonu su izuzetno kontrastni. Kada ste na otvorenom, možete isključivo koristiti vaš SMG ili pištolj s prigušivačem koji imaju jako malu količinu municije. Tamo će vas dočekati krdo nacističkih trupa koje jedva čekaju da se napiju vaše krvi i zaspu vas paljbom iz svojih MP 40-ki. Ali kada ste u zaklonu, onda ste bog rata. Iz svoga zaklona možete vrebati na vaše žrtve i skidati ih jednu po jednu. Čak i ako promašite svoju metu, ili ju pogodite u dio tijela koji nije vitalan, panika dolje postaje još veća. Tada, čak i ako vas primijete, samo se premjestite i nastavite sijati strah. Jedna od korisnih stvarčica je i „mark“ koji označava mjesto na kojem ste zadnji put bili viđeni, koje vam omogućava dodatnu taktičku prednost.

Gdje si se skrio?

Iako na raspolaganju imate veliku paletu oružja (snajperi, automati i prigušeni pištolji), a razlike između njih su osjetne isključivo kod snajpera, gdje se jasno vidi količina zabačaja koju snajper ima pri pucanju te razlika u putanji metka. S druge strane, granate, mine i ostala „periferija“ vam pružaju iznimnu taktičku raznolikost. Granate su efikasne kao sredstvo eliminiranja mnogo neprijatelja u jednom potezu, a imamo i neke vrste mina (nagazne i trip mine). One prve su više-manje svima jako dobro znane, služe za pokrivanje manjeg prostora u koji bi neprijatelji mogli ući ili pak za stavljanje u obližnjeg palog neprijatelja na kojeg bi patrola mogla naići. Ove druge, trip mine, služe za pokrivanje ulaza u zgrade, gdje se povlačenjem konopa aktiviraju dvije mine koje su stavljene na sami rub vrata. Također, možete koristiti i kamenja kao diverziju za neprijatelje, baš kao što Snake u Metal Gear Solidima korisiti prazne municije.

Za razliku od mnogih modernih FPS-ova, ovdje morate uzeti u obzir sve, pa i najmanje sitnice koje bi potencijalno mogle utjecati na mjesto koje će vaš metak pogoditi. Naravno, sve se to eksponencijalno povećava sa samom težinom igre. Iskreno preporučam najveću težinu, gdje je doista potrebno dobro se namučiti kako bi se uputio hitac u željenu direkciju. Tako ćete morati paziti na udaljenost od mete, vjetar, gravitacijsku silu, kao i vaš tjelesni (ne)mir, odnosno brzina disanja. Sa svim tim na umu, točni pogodci vas čine još ponosnijim na same sebe. No, bez obzira na težinu igre, pogodci koji idu u dijelove tijela koji ne sadrže vitalne organe prave jako malu štetu protivniku, pa će trebati nekoliko takvih pogodaka da se uspješno eliminira neprijatelj.

Enemy Down

PREZENTACIJA

Grafički je Sniper Elite v2 negdje u „višoj srednjoj klasi“ današnje ponude FPS igara. Sami likovi su jako dobro dizajnirani, kao i njihova odjeća, ali ponekad njihove facijalne ekspresije znaju biti podosta loše izražene. Novost u igri je „X-Ray“ kill-cam koji u slow-motionu odlično prikazuje vaš pogodak koji ide u vitalan dio tijela, odnosno je smrtonosan za neprijatelja. Iako je dosta „detaljan“, nije onoliko brutalan kakav bi trebao biti replay takve vrste. Naravno, bez obzira na to, svaki put kada vidite X-Ray kill-cam, biti će vam drago. Jako drago.

Sam AI protivnika je također u najmanju ruku čudno napravljen. Ponekad će neprijatelji trčkarati okolo bez ikakva očitog razloga, a ponekad stoje mirno na mjestu, bez obzira na to što se oko njih pušketa kao ludo. Također, prečesto se zna dogoditi da se neprijatelji spawnaju na mjestima iz kojih zdravorazumski ne bi smjeli izlaziti. Tako će se, na primjer, dogoditi da, nakon što ste (mislili da ste) očistili cijelo područje, iz mračnog zida izletjeti nekoliko nacista kao naručeno i počne pucati po vama. Ovakvi i slični momenti dignu živac svima nama i glavni su razlog zašto je ocjena ovakva kakva jeste. Zvuk u igri je zadovoljavajući, gdje zvučni efekti imaju prednost u kvaliteti nad pomalo mlakim sekvencama dijaloga. A i svakako vam je zvuk probijanja metka kroz tkivo draži od trabunjanja dvaju likova, zar ne? 😀

Nut shot!

Sve u svemu, Sniper Elite v2 je miljama daleko od toga da je loša igra, ali neoprostivo loš AI je definitivno uprskao inače odlično koncipiranu igru. No nasreću, sve te frustracije se brzo zaborave kada osjetite ponos kada ste izveli gotovo nemogući pucanj koji je prostrijelio direktno kroz glavu neprijatelja, a još je i prikazan u X- Ray kill- camu. Također, realnost izvođenja samog pucanja je na veoma zavidnoj razini. Svima onima koji žele dobru pucačinu, koja je drugačija od ostalih i zahtijeva nešto mozga, definitivno preporučujem Sniper Elite v2.