Svaki put kada se upustite u igranje jedne strategije ili igre na poteze, potrebno je neko vrijeme da je savladate i shvatite kako funkcionira. Solium Infernum, s druge strane, nastoji pojednostaviti stvari što je više moguće, ali i dalje sadrži određenu dozu kompleksnosti i političke intrige, što ga čini vrlo jedinstvenim i jednim od najboljih strateških naslova ove godine. Unatoč nastojanjima da pruži iskustvo za samostalno igranje, to jednostavno nije njegova snaga. S lošom umjetnom inteligencijom koja s vremenom postane vrlo naporna, multiplayer je jedini način da u potpunosti doživite ovu igru. Zašto? Zato što je diplomacija u ovoj igri izuzetno kompleksna i zahtijeva temeljitu strategiju i razmišljanje.

Prije nego što krenete u detalje analizirati ovu igru, prvo ćete morati proći kroz tutorial koji solidno objašnjava osnovne mehanike i kako igrati ovo ostvarenje. Nakon toga, možete isprobati skrimish mod, gdje testirate svoje vještine protiv umjetne inteligencije na tri različite mape različitih veličina – male, srednje i velike, uz mogućnost igranja do šest igrača. Sve to nadopunjuje Chronicles, serija od osam posebnih scenarija u kojima igrate kao određeni Archfiend, čiji ciljevi osvajanja prijestolja postaju sve složeniji i izazovniji kako budete napredovali s početnih misija na one teže.

Mape su uglavnom dosta prazne i ne možete tek toliko napasti druge igrače

Nakon što prođete kroz sve to, kad već uvelike iskoristite mogućnosti singleplayera (osim ako ne odlučite započeti ispočetka igrati samo protiv umjetne inteligencije u skrimish modu), što će vjerojatno trajati ne duže od 10-15 sati, trebali biste imati solidno razumijevanje igre. Tada možete bezbrižno krenuti u multiplayer jer ćete imati potrebno znanje da preživite nekoliko poteza. Multiplayer se može igrati na dva načina do šest igrača; najbolji je asinkroni način rada u kojem se potezi odvijaju danima i tjednima, ovisno o tome kako konfigurirate mjerač vremena trajanja poteza, dok cjelokupne igre mogu trajati nekoliko mjeseci ako se odlučite za maksimalnih 70 poteza.

No, krenimo ispočetka. Svaki igrač odabire jednog Archfienda s jedinstvenim sposobnostima, te mu može dodijeliti relikviju koja ostaje skrivena dok se ne iskoristi ili otkrije, pružajući mu tajni adut koji se može upotrijebiti u kritičnom trenutku. Primjerice, možete označiti osobu za koju vjerujete da će pobijediti, te na kraju igre preuzimate njegovo prijestolje i tako slavite vlastitu pobjedu umjesto njega. Svaki od ovih demonskih entiteta koji žele zavladati paklom dolazi sa svojim stilom igre, pri čemu su svi jednako održivi.

Svaki Archfiend ima svoj stil igranja – nema slabih i jakih, svi se mogu igrati

Većinu vremena proveo sam igrajući s Belialom, poznatim kao Princ laži, jer je izuzetno vješt u korištenju rituala, odnosno magije, te u otkrivanju aktivnosti drugih igrača. Također posjeduje posebnu diplomatsku opciju koja mu omogućuje poticanje drugih Archfiendova na međusobne borbe. Možda je najmudrije početi s jednim likom, temeljito ga proučiti, a zatim eksperimentirati s ostalim likovima.

Raznolikost je jedna od najzanimljivijih karakteristika Solium Infernuma, budući da pobjeda na izborima zahtijeva prikupljanje resursa poznatih kao Prestige. Prestiž se dodjeljuje za različite aktivnosti, primjerice osvajanje i zadržavanje važnih znamenitosti (Places of Powers), uspješno izricanje prijetnji (Vendetta) drugim Archfiendima da izvrše vaše naloge, generiranje i ispunjavanje zadataka i tako dalje. Sve u svemu, stil igre svakog Archfienda omogućuje im definiran put stjecanja prestiža bez osjećaja ograničenja jer je svaki poseban na svoj način.

Nakon nekog vremena, shvatit ćete da ovo nije tipična strateška igra u smislu izgradnje i širokih mogućnosti poteza. U većini vaših igara u Solium Infernumu, zapovijedat ćete s dvije, možda tri vojne jedinice. Ako ih kojim slučajem izgubite, imate mogućnost licitiranja za zamjenu u Hell’s Bazaaru. Također možete pojačati svoje postojeće trupe putem plaćeničkih pretora ili korištenjem artefakata, manuskripta i rituala za poboljšanje osnovnih statistika. Sve u Solium Infernumu ima svoju cijenu u resursima, koje se prikupljaju kao danak od vaših sljedbenika, odnosno nema tradicionalne proizvodnje ili ekonomije. Svaki potez možete dati upute svojim podređenima da prikupe određene resurse koje zatim sami odabirete. Ova strateška igra ističe se po tome da svaka pojedinačna legija, komad valute, diplomatska akcija, bod prestiža ili ponuda koja se odbije ima značajne posljedice.

Sve se na kraju svede na diplomaciju, a svaki “odbijanac” mora se riješiti osvetom (Vendettom)

Da biste postigli pobjedu, najjednostavniji i najefikasniji način je možda osvajanje što više mjesta moći na mapi, iako ni to nije najbolji način da osigurate pobjedu. Međutim, to je jedini stvarni razlog zašto biste željeli proširiti i zadržati svoj teritorij u Solium Infernumu (osim kako bi si olakšali put do Pandemoniuma, glavne kule), jer u osnovi nema ničega drugog na što biste se mogli usredotočiti. Nema resursa za pljačkanje niti bilo koje druge točke interesa koje bi privukle pozornost vaših protivnika. Na početku imate samo Abyss Stridere koji su sposobni osvajati mjesta moći, odnosno oduzeti ih od vas, dok se kasnije pojavljuju veliki titani koji mogu uništiti cijelu vojsku. Upravo je to veliki nedostatak koji ima ova igra, jer ne podržava eksperimentiranje.

Kasniji dijelovi igre postaju izuzetno čudni i zbunjujući, često ćete preskakati poteze jer nemate mnogo aktivnosti osim fokusiranja na diplomaciju i prikupljanje resursa. Diplomacija postaje ograničavajući faktor i jednostavno zna uništiti određen dio zabave. Svaki aspekt igre ima svoje posljedice, a igra vas prisiljava na sudjelovanje u diplomaciji. Imate mogućnost slanja uvrede drugom igraču, tražiti resurse od njega, postaviti pitanje o vazalskom odnosu ili izazvati ga na dvoboj. Ako odluči udovoljiti vašim zahtjevima, izgubit će prestiž i resurse. Međutim, odbijanje vaših prijedloga prisiljava vas da proglasite osvetu, gdje morate odabrati kako ćete reagirati: napasti njegovu vojsku, osvojiti mjesto moći ili teritorij. Možda najiritantnija mehanika je borba pretora u areni, gdje nemate jasno razumijevanje onoga što se događa, morate odabrati napad i uvijek će jači od vas pobijediti.

Animacije i grafika općenito izgledaju jako dobro, ponekad jednostavno ne želite preskočiti borbe

Možda najbolji aspekt ove igre je da izgleda prokleto dobro. Igranje Solium Infernuma dodatno je obogaćeno nevjerojatnom umjetnošću i ugrađenim zvukom, čineći ga izuzetno ugodnim iskustvom. Art koji obuhvaća vojske, pretore, artefakte, događaje je jako dobro napravljen. Zvučni zapis je također briljantno izveden, te zvučni efekti koji se pojavljuju prilikom obavljanja različitih radnji stvarno vas uranjaju u dubine pakla na najbolji mogući način. Impresivan dojam ne stvara se samo vizualno, već i animacije pridonose dinamičnosti strateške igre, pogotovo način na koji se odvijaju borbe.

Naravno, igra sadrži još jako puno toga, vrlo je kompleksna i trebat će vam određeno vrijeme da ju svladate. Nemojte očekivati običnu strategiju, Solium Infernum nije za ležerne igrače i singleplayer igranje nikako ne bi preporučio jer je AI često nedosljedan, donosi nejasne odluke i preplavljuje vas diplomatskim zahtjevima. Većina igrača možda će pohvaliti ovu igru, ali ocijeniti ovaj naslov zaista je pravi izazov, jer nijedan broj ne može dočarati svačije iskustvo. Bez multiplayera, igranje ove igre jednostavno nema smisla. Pa sudeći prema tome, onda Solium Infernum doista zaslužuje visoke ocjene.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.