Kada iza sebe imate ekstremno uspješan naslov kao što je Amnesia: The Dark Descent, koji je svrstan među najbolje horror igre svih vremena, a istovremeno dobro kotira i za sam tron, vrlo je teško napraviti novi naslov koji će opravdati svu kvalitetu i genijalnost prvotnog uspjeha. No švedski developerski studio Frictional Games poslije toliko uspiješnih projekata izgleda da ima nekakav prirodan talent za izradu dobrih igara. Ovog puta radi se o novoj survival-horror igri imena SOMA, koja za razliku od prijašnjih naslova ima snažan SF naglasak.

Cogito ergo sum

Kako se naravno radi o nešto manje od deset sati iskustva gdje najveći doživljaj dolazi upravo iz genijalne priče, najbolje je ne otkrivati previše detalja kako ne bismo uništili osobno iskustvo igre. Reći ću samo da vas igra stavlja u ulogu Simona Jarreta, mladog čovjeka iz Toronta koji se igrom slučaja zatekne na PATHOSS-II podvodnoj stanici usred dubina atlantskog oceana. Polako ćete napredovanjem kroz igru otkrivati sve detalje priče koje Frictional Games tako dobro i uspješno dozira stvarajući vanredno iskustvo. Prva stvar koja je apsolutno zastrašujuća, barem meni, shvatit ćete da roboti, odnosno umjetna inteligencija koju susrećete i s kojom intezivno komunicirate, smatraju za sebe da su ljudi i tako se ponašaju.

Još od Bioshocka nismo vidjeli kvalitetan underwater doživljaj

Vrlo brzo shvaćate da se priča nalazi u vašoj glavi, preispitivat ćete vaše postupke i razmišljati o igri i nakon što završite s njom. Igra vrlo dobro postavlja psihološka pitanja o čovječnosti, a sve je izvrsno povezano upravo sa lokacijom u kojoj se nalazite. Osobno sam osjetio itekakvu izoliranost, usamljenost i fobiju od zatvorenog prostora u šporkoj stanici na dnu oceana. Kao kada čitate kakvu dobru knjigu, samo što u ovom slučaju slika okruženja je već stvorena i stavljena pred vas. Uski tamni i vlažni koridori pomiješani sa hrđavim i šporkim aparatima i mašinama je prostor u kojem ćete provesti igru, a pomno birano osvjetljenje te igra svjetla i tame u kombinaciji sa spomenutim okolišem stvara fantastičnu atmosferu koja zbilja utjera nekakvu sjetnu hladnoću u vaše tijelo.

Scena koja neodoljivo podsjeća na drugu atmosferičnu igru, legendarni DOOM3

Iako je već gotovo cijela igra rješena, nije ostavljeno sve na filozofskom polemiziranju. Igra je naravno kao svaki pravi survival-horor prožeta logičkim zagonetkama koje zapravo cjepkaju radnju i daju vremena za razmišljanje na mjestu konstantnog protoka priče. Te zagonetke obično nisu preteške i jako su dobro ukomponirane u samu atmosferu i priču tako da nemam nikakve zamjerke oko njih iako znam da developeri znaju produljivati vrijeme same igre dodavanjem bespotrebnih zagonetki. To svakako nije slučaj sa Frictional Gamesom. Bravo dečki.

Umm, ja ću u ovom smjeru, a ti se dotad sakrij

Nadalje, svaki dobar hororac baziran je na kvalitetnim jump-scareovima, a upravo je Amnesia taj aspekt odnijela na jednu sasvim novu razinu sa svojim sistemom čudovišta koja su vas proganjala i jedini način za prolazak je bilo njihovo izbjegavanje. U SOMI naravno također postoje vrlo uznemirujući monsteri koji će vas na trenutke zbilja dobrano “protresti”, no ovog puta moram biti iskren i reći kako oni nisu na zavidnoj razini. Ne u smislu kvalitete, nego čisto iz razloga što smatram da se ovaj naslov prvenstveno bazira na svojoj fantastičnoj priči i atmosferi tako da su monsteri zapravo mogli biti totalno izbačeni iz igre. Veliku ulogu u tome ima i činjenica da ćete nakon prva dva takva okršaja shvatiti kakav uzorak oni imaju pa će možda sljedeći susret biti obična mlaka “splačina”. Naime, monstere naravno ne možete pobijediti ni na kakav način nego se morate sakriti od njih i čekati da odu. To se izvodi na vrlo jednostavan način, čučanjem u kutu gdje ste sigurni da vas apsolutno nikad neće primjetiti. Ako vas pak uhvati i ozljedi, probudite se iz nekakvog nesvjesnog stanja i morate pobjeći, a ako vas pak ponovno uhvati, tek onda vas igra vraća na prethodni “checkpoint”.

Sva čar djelovanja mora

Još jedna vrlo bitna stvar koju valja spomenuti je i sam zvuk u igri, koji je naravno izveden apsolutno fantastično, a sam voice-acting glumaca se može uvrstiti u konkurenciju za Oscara. Ako mislite da sam lud, probajte igru igrati bez zvuka, bilo koju, shvatit ćete da vrlo velik utjecaj na atmosferu i doživljaj stvara upravo kvalitetan zvuk. Frictional Games je poznat po tome pa ni ovog puta nije podbacio.

Staro pitanje, sanjaju li roboti?

Naposljetku, SOMA je izvrsna igra. Iako je usporedba sa legenradnom Amnesiom naravno neminovna, ovo su definitivno vrlo različite igre u smislu na koji će ih igrač doživjeti. SOMA na vrlo unikatan i zanimljiv način predstavlja pred igrača izazove i zagonetke preko kojih on napreduje kroz igru, a cijelo vrijeme vas dozira sa savršeno točnom količinom fantastične priče. Ovo je najveća snaga naslova i još dugo nakon igre ćete razmišljati o njoj. SOMA je izvanredan survival-horor koji je bez sumnje već sada među najboljima u žanru a svoje mjesto će sigurno pronaći i među GOTY naslovima. Iako okršaji sa čudovištima djeluju nekako isforsirano, vrlo malo mogu poljuljati solidne temelje koje je SOMA postavila i pokvariti njenu zasluženu ocjenu.