Sega je ove godine odlučila što bolje iskoristiti svoju legendarnu maskotu, Sonica, i napokon učiniti mnoge starije i mlađe fanove njegovih igara zadovoljnim. Nakon puno uspona i padova sa mnogim novim Sonic igrama koje su rijetko doživjele popularnost kao i prva tri platformera sa Sega Genesisa, pojavila se Sonic Mania. Klasični gameplay i vidljivo ulaganje ljubavi i razumijevanja od strane developera donijela je veliki hit Segi ove godine. No, ruku na srce, koliko god lijepa i zabavna Mania bila, i koliko god svi bili nostalgični, ipak se radilo o, u suštini starom proizvodu, izgledu i gameplayu. Volimo ga, no Sega i Sonic Team bi kod svakog većeg iskoraka u 3D ili druge žanrove izrazito polarizirali svoju ciljanu publiku. Možda se to promijeni sa Sonic Forces igrom, najnovijim Seginim projektom koji kombinira najbolje i najkvalitetnije iz franšize – lude 3D levele, 2.5 D platformer, nostalgiju, veliki broj likova, dva različita Sonica koje volimo i znamo, te jednu posebnu inovaciju u vidu izrade vlastitoga lika. Pogledajmo zajedno koliko je uspješan bio taj projekt.

Uređivanje lika, kao i korištenja novih oružja, najveća su novost

Vječni Sonicov protivnik Dr. Robotnik (ilitiga, Eggman) ovoga puta je pripremio veliki broj prijetnji za Sonica i društvo ( Shadow the Hedgehog, Metal Sonic, Chaos, Zavok)među kojima je najopasniji Infinite, potpuno novi lik koji će poraziti Sonica u samom početku igre i tako omogućiti Robotniku da zavlada cijelim svijetom. Točnije, jednim od njih, onim ”glavnim”, no u pomoć će uskočiti Sonic iz druge dimenzije (Sonic za prvotnih 2D igara je Sonic iz druge dimenzije, dok je ”noviji” Sonic iz 3D igara dio dimenzije u kojoj se događa većina radnje), Knuckles, mnogi drugi znani likovi iz Sonic igara. No, ono što čini posebnim ”dobru” stranu ovoga sukoba, jeste vi. Točnije, radi se o potpuno novom liku (dalje u tekstu zvanom, kao i na drugim portalima, Avataru) kojeg kreiraju upravo igrači/ice ove igre i koji će imati svoje posebne dijelove u igri. Tako se igra ispresijeca sa levelima u kojima upravljate novim likom, klasičnim Sonicom i novijim Sonicom, sve kako bi porazili Robotnika i Infinita.

Bitke s Infiniteom će vas pratiti kroz igru

Sonic Forces je sa kombinacijom 2.5 D i 3D staza, kao i sa igranjem nekoliko vrsta likova (među kojima su prvenstveno Sonicove varijacije) donio je dosta raznolik način igranja. Avatar nije toliko brz kao Sonic, no ima svoje eksplozivne napade koji mu omogućuju oružja kojim ga opremite. Također, prilikom same izrade lika možete birati zapravo koja je antropomorfna životinja, što sa sobom donosi određene posebnosti, kao manje ispadanje ringsa (koji i u ovoj Sonic igri život znače) ili jaču otpornost na neke neprijatelje, privlačenje ringsa u okolici i slično. Nije prezabavno igrati sa Avatarom, ali jest određeno osvježenje koje se uspješno prilagođava brzim stazama i situacijama koje od vas zahtijevaju brzo reagiranje, skakanje i napadanje.

Nakon takvih levela, Sonic dolazi kao pravo osvježenje, ali ponajviše u svom ”klasičnom” 2 D (2.5 D) gameplayu koji najviše igra na nostalgiju. Razine su dovoljno različite od onih u Sonic Maniji da daju dojam luksuznih retro levela koji služe kao pravi odmor nakon određenih 3D ludorija i bjesomučnog trčanja. Što se tiče tog trčanja, sve je kako i možemo očekivati u ovakvoj Sonic igri – više se ide prema naprijed i skače nego što se pomno planiraju skokovi i gube živci na teške platformske prepreke i neprijatelje. U trenucima kada takve dionice uistinu postoje, igra iskazuje svoje slabosti u kontrolama. Jednostavno, komande i ponašanje likova kojima upravljate nisu dovoljno delikatni, a i u nekim drugim situacijama ćete naletjeti na dijelove koje ni sami ne znate kako ste prošli ili kako ste točno propali u provaliju ili dobili po njuški. Ringsi su tu uvijek da spašavaju stvar i daju vam dodatne pokušaje, a i checkpointi s kojih nastavljate nakon izgubljenog života dosta su česti. Bez obzira na sve navedeno, Sonic Forces pruža izazove kao pravi Sonicov platformer, no i donosi puno raznovrsnosti i ludnice koju ”samo prođete trčanjem” da ostane zabavno do kraja story modea. Nažalost, sve ostalo izvan osnovnog igranja levela i praćenja priče ne pruža dovoljno razloga za oduševljenje.

Originalni Sonic i poznate stare staze, najbolji su dio igre

Nakon tog glavnog dijela igre (kojeg ćete proći za pet do šest sati ako ste iskusni u Sonic igrama, nekima će trebati malo više) ostaje veliki broj dodatnih izazova na tim stazama. Skoro svaka ostavlja neke tajne prostore i prečace koje sa usavršavanjem vaših sposobnosti ili pomnim ponavljanjem možete doseći i tako ugrabiti još neki item za vašeg lika. Većina toga je estetske prirode ili u svrhu ostvarivanja što boljeg rezultata koji se pojavljuje na svjetskoj top listi, no svejedno je dobar pokušaj dodatnog sadržaja. Nažalost, nimalo me nije privukao. Budući da je, barem u mom slučaju, kompletna privlačnost igre počela i stala sa osnovnim misijama i story modeom, sav ovaj dodatni dio igre i izazovi nisu nešto što bi me moglo zadržati na duže vrijeme. Vrijedi napomenuti da se igra trudi isa dnevnim misijama koje su onakve kakve vjerojatno i očekujete u ovakvim igrama i također ne pružaju preveliku zadovoljštinu.

SOS misije se brzo utapaju u beznačajan novitet koji ima potencijala za razradu u budućim nastavcima. Možda.

Ono što donosi ipak poseban dodatan sadržaj su takozvane SOS misije. Pojavljuju se na glavnoj mapi sa glavnim misijama, ali nasumično i nude tri načina igranja – prvi od njih je igranje kao avatar (drugi igrač/ica) koji je postavio SOS znak na nivou tijekom igranja. Na taj način dobivate priliku da igrate sa kompletno drugim stvorenim likom i možda nekom drugom životinjom na kojoj je temeljen njihov lik. Tu je i način odigravanja staze sa mogućnošću zvanja tuđeg avatara u pomoć, te tip SOS misije u kojoj morate sa svojim likom spasiti tuđeg avatara koji je zarobljen negdje u levelu. U početku nije baš ni jasno kako sve to odvija i kako se točno događaju ove misije, no očiti je pokušaj uključivanja drugih online igrača/ica u vaše misije. Što je samo po sebi zanimljivi pokušaj, no nagrade su praktički beznačajne, a izazovi nisu toliko zanimljivi. Na kraju se svodi da vas ovaj tip misija samo odvaja od glavnih misija,  a ne pruža previše beneficija, tako da sumnjam da će biti neka jača komponenta, bar ne u ovoj igri koja je prva s takvim novitetom.

Osim zadovoljštine i par beznačajnih itema, nema preznačajnih nagrada za dobre rezultate u igri.

Sonic Forces izgleda najbolje što može izgledati u ovom trenutku. I pod velikim brzinama, Sonic ne zastajkuje, nivoi su raznoliki i iznimno lijepi, boss bitke su raznovrsne i izazovne, a cijela igra je popraćena odličnom glazbom, zvučnim efektima i atmosferom Sonicovog univerzuma. Izniman je užitak igrati sa sva tri lika u igri, iako je meni izuzetno najbolje iskustvo bilo igranje sa 2D Sonicom i levelima u kojima je gameplay jednostavan i zarazan u svojoj šarenosti.

Ukratko rečeno, nijedan nivo nije dosadan

Iskreno, smatram da je ovo najbolje Sonic iskustvo danas dostupno na tržištu, izuzev pravog old school ugođaja koji donosi Sonic Mania. Sonic Forces, s druge strane, donosi za svakoga ponešto, za one koji vole samo najbolje Sonicove 3D avanture, za one koji nemaju puno vremena i za one koji žele dinamičnu i raznoliku platformsku igru. Zarazan gameplay i prelijepa i kvalitetna prezentacija, popraćena jasnom pričom i simpatičnim likovima te sjajnim boss bitkama glavne su odlike inače prekratke igre koja ”kaska” u dobro provedenim inovacijama i nedovoljno iskorištava ideje online igranja i customiziranja novoga lika. Drugi mediji su dosta podijeljeni oko igre, prebacujući joj praktički slične stvari kao i u ovoj recenziji, no moja visoka ocjena se temelji prvenstveno na zaraznom gameplayu i kvalitetnoj prezentaciji napravljenoj sa očitim razumijevanjem što Sonic je, iako je još nejasno što bi Sonic mogao biti. A to je možda i najvažniji aspekt jednog platformera koji počiva na popularnosti legendarnog lika, kako bi dobio visoku ocjenu, bez obzira što sve daje osjećaj ”već viđenog”.  Za fanove Sonica je obavezno štivo, a za fanove žanra nešto što se svakako isplati probati.

Za mene, čista pobjeda