Bankrotirani Atlus i Sega

Prije same recenzije, evo nekoliko rečenica o izdavaču. Atlus je nastao prije 36 godina. U samim počecima izdaje igre za druge tvrtke, nakon čega davne 1989. godine postaje samostalni izdavač. Prvu igru, Digital Devil Story: Megami Tensei, izdali su 1987. godine i to za FM-7 (Fujitsu) sistem tj. kompjutor . Devedesetih godina ulaze u Arcade biznis sa igrom BlaZeon, koja ih kasnije dovodi do partnerstva sa Segom. U tom prvom zamahu rade Purikura odnosno Print Club – kabinu za foto naljepnice koja proizvodi selfie fotografije. Purikura je postala popularana po cijeloj Aziji, koristila se po automat klubovima, kuglanama, fast food restoranima pa čak i na stanicama za vlakove. U to su vrijeme izdali i masu igara na različitim konzolama, od Gameboya, Nintenda do Sege Saturn.

2010. Index Corporation preuzima Atlus, nakon čega postoji samo kao brand koji koriste za izdavanje video igara. 2013. godine Sega ga otkupljuje i oživljava pod imenom Sega Dream Corporation, a nakon par rekonstrukcija vraća staro ime Atlus. Može se reći da je to ljubav koja dugo traje, jer bez Sege, Atlus danas ne bi bio to što je.

Do danas su izdali mnoštvo igara od kojih su najpoznatije Shin Megami Tensei (s puno nastavaka), Persona (isto s brdom nastavaka i spinoffa), Disagea, Tactics Ogre, Catherine: Full Body i još preko 400 igara za sve konzole, mobitele, PC i arkade. Od FM-7 do Ps5. Maskota Atlusa je „Jack Frost“, demon koji se prvi put pojavljuje u Shin Megami Tensei franšizi i poštapalica mu je “Hee-Ho“.

Da ne spominjemo stvarno kompletnu povijest, vratimo se na ono što nam je bitno – Soul Hackers.
Prva Soul Hackers igra (Shin Megami Tensei: Devil Summoner: Soul Hackers) izašla je 1997. god u Japanu za Sega Saturn i globalno 2013. god za Nintendo 3DS. Soul Hackers je nastavak, spin-off RPG serijala Shin Megami Tensei, od kojeg je nastao i Persona serijal. Dakle, prvi dio je izašao prije 26 godina i napokon smo dočekali nastavak. No, dosta povijesti, idemo na igru!

Zar sam ja prizivač demona??

Igra počinje pojavom svemogućeg bića – Aiona, koje je u principu neka vrsta super – kompjutera i koje je predvidjelo uništenje svijeta. Da bi to spriječilo, ono stvara dva ženska lika, Ringo i Figue, hibride čovjeka i umjetne inteligencije, androide u ljudskom liku.

Razvojem priče sakupljamo našu veselu družinu. Tim od petero ljudi, dvoje ženskih androida i troje demon summonera. Uz već navedene Ringo i Fique, dobivamo Arrowa, Milady i Saiza. Fique ima svrhu „nadzornika“ i pomagača te ne sudjeluje aktivno u borbi, dok je ostatak ekipe standardna postava. Svi oni imaju svoje razloge da se pridruže, a te razloge otkrivamo kroz igru.

Cilj igre je skupiti pet moći u obliku dugih svjetlećih zmija (Covenants) prije nego ih glavni negativac skupi i uništi svijet. Moći se prenose kroz duše ljudi od davnih vremena. Glavni negativac, Iron Mask (Raven) odlično je napravljen, čak su mu i namjere dobre, ali ima krivu izvedbu. Na kraju ipak dobiva priliku za otkupljenje. U kratkim stavkama to je premisa igre.

Kakva je to igra?

Soul Hackers 2 je klasični JRPG dungeon crawler skroz linearnog iskustva, a borba je turn based, dakle na poteze.

Na početku igre možemo birati razne postavke za olakšani gameplay. Tri su razine težine i dva moda – Graphic i Performance. U oba moda igra je fluidna i izvodi se perfektno. Nema nikakvog „štucanja“ ni bilo kakvog zapinjanja. Jedna od stvari koja je mene ometala bila je over the shoulder kamera smještena u lijevi kut, tipa RE kamera. Nadogradnjom je taj problem riješen pa dobivamo mogućnost pomicanja lika u sredinu i pozicioniranja kamere na centar što znatno poboljšava vidljivost. Za službenu muziku zaslužan je Keiichi Okabe iz studija Monaca, poznat po muzici za Tekken, Drakengard, Nier itd. Dakle, soundtrack je odličan i dobro paše uz ton igre.

Naracija i gluma

Naracija je važan dio igre koja nas vodi kroz cijelo iskustvo. Jako je dialogue heavy orijentirana, ali i odlično napisana i odglumljena pa sam čak čitao one dijelove koje inače preskačem. Kroz storytelling otkrivamo dijelove prošlosti svakog lika i njihovu povezanost. Znate kako se ponekad u JRPG igrama teško povezati sa likovima? To ovdje nikako nije slučaj.

Voice acting je dostupan na engleskom i japanskom i apsolutno je savršen na oba. Makar preferiram japanski jer mi to doprinosi doživljaju JRPG-a.

Leveliranje i borba

Naši su likovi prizivači demona , a demoni su nam osnovni alat u borbama i istraživanju okoline jer nam poboljšavaju statistiku i daju svoje moći. Kroz igru sakupljamo, kupujemo ili fuzioniramo demone. Oni daju različite napade i sposobnosti. U borbi koristimo oružje s COMP sistemom za prizivanje demona. Isti sistem moguće je nadograđivati raznim sposobnostima kojih ima stvarno puno. Najviše vremena troši se na fuzioniranje sve jačih i jačih demona, jer su oni potrebni kako igra napreduje. Naravno, kao i u svakom JRPG-u, imate dodatke za pojačavanje obrane i napada, te augmente koji se tu zovu Mistique. Mistique su kristali koji pojačavaju sve vrste elementarnih afiniteta što je značajno za razvoj napada i obrane likova.

Za lakše leveliranje tražimo Risky ljubičaste neprijatelje, koje je najlakše pronaći u Matrix tamnicama i zlatne za blago koje poslije možete prodati. Ljubičasti neprijatelji znaju biti 10-15 levela jači od naših likova tako da je potrebno biti spreman kada krećemo na njih.

Ono gdje se igra posebno ističe su HUD na izborniku i HUD u borbi, koji su napravljeni nevjerojatno pregledno i u svakom trenu nam je jasno što vidimo i trebamo. Soul Hack je jako user friendly pa tako je tako u borbenom izborniku dostupna opcija Auto Attack koji omogućuje da likovi igraju sami. Doduše, koriste samo obične napade, ali ako smo Over Powered korisno je da samo preletimo kroz protivnike. Postoji i opcija Assist koja sama bira najbolji potez.

Super stvar u borbi su i Commander Skills – posebne vrste skillova koje se pojačavaju na više načina, kupnjom ili prolaženjem kroz Soul Matrix tamnice.

Karakucho ili Kamurucho?

U samoj igri dostupno je puno lokacija i nekoliko gradova između kojih se prebacujemo rješavajući „questove“ ili samo istražujući.

Dolaskom u grad Karakucho ostajemo malo zatečeni. Možda se pitate zašto? E, zato jer je Karakucho mini replika grada Kamurucho iz druge velike Segine franšize. Lijep je to homage Yakuza serijalu. Divno je kad igrate igru i vidite poznati dio iz druge igre, baš mi je dalo strašan utisak.

Axis i Soul Matrix?

Najviše vremena provodimo u Soul Matrix tamnicama u Axisu. Axis je mjesto smješteno ispod grada, gdje se nalazi digitalna baza koju je potrebno povremeno posjećivati zbog progresa priče, a i ako želimo biti jači i osvojiti Platinum (obavezno). Svaki lik ima svoju Soul Matrix tamnicu, koja ima pet razina. Da bismo prošli bilo koju razinu, moramo skupiti određeni broj Soul Pointsa. Njih dobivamo prolaskom kroz priču, rješavanjem requesta (side questova), questovima u Soul Matrixu i Hangout eventima u birtiji. Veći broj Soul bodova omogućava rješavanje većeg broja tamnica i otkriva više detalja priče. Rješavanjem tamnica otvaramo „vještine“ (eng. Skills), za svakoga lika posebno i ujedno otkrivamo dijelove svojih sjećanja.

Zašto otkrivati sjećanja? Da vam kažem, ajde dobro. Svi likovi su na početku mrtvi i Ringo ih pronalazi jednog po jednog te koristi Soul Hack – posebnu sposobnost kojom vraća dušu u tijelo i time ga oživljava. Vraćene duše nisu potpune, a njihovi fragmenti su razbacani po Soul Matrix tamnicama u Axisu.

Uz sve ostale dijelove u igri, postoje i Hangout eventi u birtiji i kuhanje u stanu. Hangout evente dobivamo kroz istraživanje okoline s demonima i rješavanjem questova te jedenjem u skrovištu. Sve to pridonosi odnosu među likovima i koheziji priče. Ja sam se najviše zaljubio u glavnu junakinju Ringo (šta ćeš, očito sam sucker na Cyber/Androide), ali kako sam već rekao, svi su odlični i imaju jake motive koji ih tjeraju dalje.

Zaključak

A sad u srž problema… Generalno gledajući, do sad sam pisao praktički samo pozitivne dijelove, a sad treba malo i negativne stvari dotaknuti.

U iznimno linearnom iskustvu s konstantnim vraćanjem u iste tamnice, nedostatak default sprinta je frustrirajući. Postoji skill za sprint koji se dobije kasnije u igri, ali do njega najprije treba doći kroz Soul Matrix određenog lika, što može dugo trajati.

Drugi problem je da se apsolutno sve „vještine“ koje smo kroz igru prikupili pobrišu, ako pokrenemo new game+ (potrebno za platinum trofej) pa sa skupljanjem „vještina“ krećemo potpuno iznova. Isto tako gubimo i sve demone, ali postoji opcija da ih prenesemo na način da zapamti postotak koliko ih je pronađeno, pa ih kasnije možemo kupiti na new game+.

Mene je i karta malo živcirala, jer mi je stalno bježala na sredinu ekrana. Mislim, postoji mogućnost da se makne skroz, poveća ili miče lijevo, desno. Problem je što se uvijek nađe gdje ne treba, a treba stalno jer je dizajn tamnica takav da se lako izgubiti. Svaka karta također sadrži teleport mjesta gdje možemo ići i automatski spremi tu poziciju. Problem je što na new game+ ostane vidljivost karte i prošle teleport lokacije, ali teleport ne radi dok ga opet ne otvorimo, što nam samo produžuje gameplay.

Za kraj meni najgora stvar je dizajn Soul Matrix tamnica. Sve su iste, da su bar boje tamnica drugačije, ali ne. Također od levela 3 pa nadalje su iznimno naporne i lako je sate potrošiti na njih. Osim ako netko ne napravi kompletni guide.

Ovaj zadnji dio je samo za Platinum lovce. Za Platinum trofej potrebna su dva prolaza, jer u prvom nije moguće skupiti dosta Soulsa za lv 5 tamnicu.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.