Od postanka svijeta, čovječanstva, a pogotovo nogometa, ljudski rod je uvijek u nekakvoj dvojbi (poglavito muški dio populacije). Zemlja je ravna ploča ili okrugla, postoje li izvanzemaljci ili ne, Pele ili Maradona, Messi ili Cristina Ronaldo (:D), parizer ili mortadela, Barcelona ili Real, FIFA ili PES?

U ovom tekstu pokušat ćemo vam približiti i objasniti povijesni put, sličnosti i različitosti te prednosti i nedostatke obje igre na što objektivniji način. Da bi u tome uspjeli i riješili ovu ultimativnu enigmu, prvo ćemo ih ukratko secirati.

Proizvođač: Konami Computer Entertainment Tokyo

Izdavač: Konami

Platforme: Playstation 3, XBOX 360, PC

Žanr: Nogometna simulacija

Datum izdavanja: 14. listopad 2011.

Nakon PES-a 2011 (zapravo samo unaprijeđeni engine iz PES-a 2010) koji je otkrio jako puno pukotina u oklopu ove franšize, Konami je izradi PES-a 2012 pristupio puno ozbiljnije, najavljujući revoluciju nogometne simulacije. Bilo je tu obećanja kako će ovaj put zaista uvažiti kritike igrača, kako su svjesni pogrešaka koje su napravili te svakakvih najava na koje smo već navikli i od Konamija i od Electronic Artsa, kao uostalom i od svih developera. Također, nakon dvije godine je razvijen novi engine koji je trebao ponovno osigurati apsolutnu vladavinu na području nogometnih igara.

Demo je obećavao. Činilo se da postoji napredak u fizici lopte i igrača, dodavanja su podignuta na novu razinu, a ta ograničena demo verzija je davala nadu igračima PES-a kako se Konami konačno „trgnuo“ iz letargije koja ih je držala zadnjih godina. Velik broj reprezentacija u igri, te ponovljene licence za Europsku Ligu prvaka, Ligu Europa i Copa Libertadores zvučale su odlično.

Konačna verzija ipak nije donijela sve što se očekivalo. Iako je PES 2012 u dosta segmenata dobar, čak i odličan, Konami se spotaknuo na nekim osnovnim stvarima kao što su prebacivanje igrača kojeg kontrolirate (iznimno frustrirajuće u obrani), detekcija objekata (igrača), neobjašnjivo nizak AI golmana koji ovu igru obilježava zadnjih godina te apsolutno NEuvažavanje kritika igrača. Ispostavilo se da PES 2012 nije puno drugačiji od PES-a 2011. Novi gameplay engine nije se istinski previše poboljšao, grafika je na malo većoj razini od godine prije i dok su neki bugovi ispravljeni, pojavili su se novi.

Sam gameplay je solidan te dosta realno prikazuje nogometnu igru, no zaista je previše situacija gdje vaša obrana odluči kolektivno stati i gledati kako protivničke lopte u prostor prolaze… i prolaze i prolaze. Također, koliko god dodavanja bila dobro izvedena, svako malo se dogodi da lopta pogodi (ili prođe milimetar od) igrača kojem je upućena, odbije se, protivnik je pokupi, a taj vaš igrač u međuvremenu niti ne pokaže znakove života. Nerazumljivo.

Još jedna stvar koju Konami nije uspio riješiti svih ovih godina je nadmoćnost određenih igrača. Naprimjer, uzmite loptu s Messijem, C.Ronaldom, Rooneyem (itd.) i zaletite se među trojicu obrambenih. 7 od 10 puta doći će do nevjerojatno glupih odbijanja lopte, padanja igrača, prodora „kroz meso“, a na kraju će dotični igrači izići kao pobjednici s loptom sigurno u nogama spremni da razvale golmana. Takvi igrači moraju biti bolji, brži, snalažljiviji, ali ovo nije način za iskazivanje te premoći.

Naravno, sve ovo rezultira kidanjem živaca, lomom gamepada i popriličnom količinom izrečenih prostota, spominjanjem majke i slično.

Sama činjenica da ovakvih situacija ima nije toliko strašna, bilo ih je uvijek u PES-u, ali njihova frekvencija pojavljivanja ne može se tolerirati. Nerijetko se dogodi da jedna ili dvije takve gluposti odluče pobjednika u utakmici te samim time ponište svako znanje, vještinu i mogućnosti igrača. Zbog ovakvih stvari se gubi volja za igrom.

Suci u igri su u najmanju ruku čudni. Dok je svaki drugi bezazleni kontakt okarakteriziran kao prekršaj, jako puno pogibeljnih startova koji doslovno „vrište“ i morali bi biti crveni karton, prolaze bez opomena. Naravno, sudačke pogreške su sasvim prirodna stvar, ali na ovaj način dolazi do nepotrebnih i stalnih prekida igre, a situacije kada mora doći do isključenja često se ne dogode.

Da ne bih u startu ispao previše kritičan, dogodi se i da odigrate „čistu“ utakmicu, bez svih ovih (valjda) bugova, a tada je PES zaista dobar i možete uživati u ovoj igri. Tada imate „onaj“ osjećaj koji ste imali svih ovih godina. Tada je PES The King.

Grafički, igra je pristojna, ali puna suprotnosti. Na prvu loptu izgleda prekrasno, sve je vrlo šareno i lijepo. Na drugu, primijetit ćete da su lica igrača napravljena realno i prepoznatljivo samo kod onih boljih igrača, a stadioni i publika nisu toliko kvalitetno izrađeni koliko vam se činilo.

Zvukovi navijanja i buka sa stadiona zvuče dosta dobro, ali komentatori su izrazito loše izvedeni. Dobri stari John Champion i Jim Beglin zvuče točno onako kako igrači na terenu izgledaju, kao da imaju metlu nabijenu u anus. Suvišno je reći da ćete nakon 10 odigranih utakmica naučiti napamet sve što ova dvojica govore.

Igraćih modova ima i više nego dovoljno, online i offline. Situacija s licencama je, kao i u svakom PES-u do sada, zanimljiva. Uz iznimku španjolske, francuske i nizozemske lige, licencirano je samo još nekoliko najvećih klubova (među kojima i Tottenham?!).

Jedina prava inovacija koju je Konami unio u PES 2012 je kontrola igrača koji nema loptu. Iako je sama procedura dosta komplicirana, rezultat koji može donijeti zna biti spektakularan. Ukratko, ako imate nešto prostora i vremena, moguće je kontrolu prebaciti na drugog igrača i s njim krenuti u prazninu između obrambenih igrača, te tako otvoriti prostor za dodavanje koje često može postati i asistencija. Ovo je zaista zgodan dodatak koji uvelike proširuje ofenzivne mogućnosti i omogućava razvijanje napada bez da ovisite o kompjuterskoj inteligenciji vaših igrača.

Na kraju, riječ koja najbolje opisuje PES 2012 je nedosljedan. Postoji širok raspon utakmica i situacija koje se nekontrolirano događaju u ovoj igri, od dobrog prema izrazito lošem. Igrajući PES 2012, sve ćete ih doživjeti. Kritike koje su navedene ne znače da je igra totalno loša, nikako. Neki patchevi koji su naknadno izašli bili su prilično korisni, te smanjili broj bugova, no ipak ne dovoljno.

Možda sam i ja previše kritičan, ali kao dugogodišnji igrač PES-a, zaista sam očekivao mnogo, mnogo više, naivno vjerujući da će Konami sva svoja obećanja i ispuniti. Unatoč tome, PES 2012 je još uvijek dosta dobra i zabavna nogometna igra čiji možda najveći problem leži u tome što nije niti čista arkada niti simulacija, dok pravi balans nije utvrđen ni u jednom segmentu.

OCJENA 7.3

Grafika – 8/10

Gameplay – 7/10

Realnost – 7/10

 

Proizvođač: Electronic Arts Canada

Izdavač: Electronic Arts

Platforme: Playstation 3, XBOX 360, PC

Žanr: Nogometna simulacija

Datum izdavanja: 29. kolovoz 2011.

Bez neke prevelike pompe, inače uobičajene za Electronic Arts, nakon FIFA-e 11 koja se sasvim približila PES-u, kanadski ogranak EA Sportsa izdao je svoju viziju nogometa za 2012. godinu. Po prvi puta s istim engineom na sve 3 vladajuće platforme, FIFA 12 krenula je po trostruku krunu.

Prva stvar koja upada u oči, a na koju vas igra i upozorava na samom startu putem mini-tutoriala, je novi sustav obrane, takozvani „Tactical defending“. Način na koji ste igrali obranu unazad desetak godina bio je taj da držite određeni gumb koji je vašeg obrambenog igrača usmjeravao na protivnika vršeći presing i pritom pokušavajući doći do lopte. Eventualno ste mu mogli pridružiti i kolegu iz obrane, no takav način branjenja bi gotovo uvijek otvorio previše prostora za suparničke napadače. U FIFA-i 12 takva taktika više ne postoji. Sada vaš igrač samo gradi prostor, ne dopuštajući napadaču prolaz, ali u isto vrijeme niti ne pokušava doći do lopte. Za oduzimanje lopte potrebno je upotrijebiti komandu za „tackle“, ali točno u pravom trenutku, inače će vaš obrambeni biti prekratak, neprecizan ili preagresivan, uglavnom, ispast će glup. Ako protivnik i prođe, imate mogućnost povlačiti ga s leđa ili ući u „remplanje“ s njim, no oprezno jer su suci dosta oštri po tom pitanju. Ova novina ne čini se kao nešto bitno, no potrebno je dosta prilagodbe na ovakav način branjenja, a sam sustav čini se puno realniji od bezumnog držanja samo jednog gumba. Nije ni potrebno napomenuti da je igranje obrane mnogo teže te je potrebna stalna koncentracija.

Čim se upoznate i naviknete na ovakav način igre, vaša obrana postaje čvrsta i kompaktna. Obrambeni igrači su moćni u skoku i fizički izuzetno čvrsti, te se ne morate brinuti da će propustiti loptu koja prolazi u njihovoj blizini. Ako i prođe, golmani su dosta dobri, pravovremeni i pokazuju visok stupanj inteligencije u većini situacija. Jedna zamjerka svemu tome su bočni obrambeni igrači koji malo prečesto uspiju odzujati u nepoznatom smjeru, samoinicijativno otići po ćevape ili sabotirati namještenu offside zamku. No, to je nekim bekovima valjda u krvi. („Dobar dan, moje ime je Danijel Pranjić. Nisam sasvim siguran koja je moja pozicija na terenu, ali ništa zato, izvolite se prošetati i zabiti gol, ja vam neću smetati…“)

Druga kardinalna inovacija je „Player Impact Engine“, fizički sustav koji simulira kontakt između igrača tijekom duela ili drugih sudara. Na osnovu brzine, veličine ili „strenghta“ igrača dolazi do realne reakcije gdje jedan ili oba igrača padaju, posrću ili odguravaju svoje protivnike. U 90% slučajeva ovaj sustav funkcionira dosta dobro iako je ponekad moguće vidjeti komične padove i animacije gdje igrači više izgledaju kao krpene lutke savijajući se po terenu. Na stranu tih 10% slučajeva, fizika igrača, njihovi pokreti, promjene pravca i kretanja su vrhunski odrađeni.

„Precision dribbling“ je još jedan sasvim novi dodatak koji pospješuje mogućnosti upravljanja igračem i loptom. Primjerice, kad ste blizu aut linije, vaš igrač automatski loptu privlači sebi kako bi imao bolju kontrolu. Naravno, ovo možete koristiti na bilo kojem dijelu terena, kako bi se uspješno ogradili i izvukli iz pritiska obrambenih igrača čuvajući loptu.

Gledano s grafičke strane, FIFA je, također, pristojna. Lica igrača su prepoznatljiva i dobro napravljena samo kod (naj)boljih igrača, dok su ostali … srednja žalost. Treba napomenuti odličan soundtrack (što je inače svojstveno ovoj franšizi) i dosta dobre zvučne efekte. Komentatori su, zato, fantastični. Martin Tyler i Alan Smith kao jedan komentatorski par, te Clive Tyldesley i Andy Townsend kao drugi dosad su daleko najbolji komentatori u bilo kojoj nogometnoj igri. Iako ponekad znaju odlutati u previše povijesnih činjenica i susreta, doza atmosfere i realizma koju donose te statistike i podaci kojima barataju podižu sam doživljaj nogometne utakmice na višu razinu.

Kao i kod PES-a, igraćih modova ima na pregršt i gotovo su isti u obje igre. No, u FIFA-i je prisutan naglasak na online igru, što je primjetno na samom startu gdje birate svoju omiljenu momčad, a sustav prati vaš napredak, napredak vaše omiljene ekipe globalno putem tjednih rankinga i svrstava vas u odgovarajući rang protiv online igrača.

Licence su u FIFA-i već uobičajena stvar, pa tako imamo licencirane sve ili gotovo sve bitne (i neke nebitne) lige, kao i 56 pravih stadiona. No, u ovom segmentu PES je konačno pokazao zube, te u FIFA-i ponovno nema europske Lige prvaka niti Lige Europa. One postoje, ali ne pod pravim imenom i nisu dostupne u startu, već najranije u drugoj sezoni manager moda, ako se kvalificirate, naravno. Također, broj reprezentacija u FIFA-i je osjetno manji nego u PES-u. Ovo neće previše utjecati na išta, kako se ta razlika u broju repki odnosi većinom na ekipe s kojima ne igra nitko osim eventualno stanovnika tih zemalja (npr. Qatar, Kuwait ili Mali). Od relevantnijih ekipa treba reći da FIFA-i nedostaju reprezentacije Ukrajine, Paragvaja, Walesa i Srbije, kao i ukrajinska nogometna liga, dakle nema Dynama Kyev, Shakhtara ili Dnipra.

Jasno, uz sve ove pohvale i inovacije, FIFA 12 nikako nije savršena. Treba spomenuti poneke nejasne najstrože kazne, gdje ćete u puno situacija ostati zbunjeni zašto i kako se to upravo dogodilo. Fizika lopte također u nekim situacijama nije najsretnije riješena. Ovo zapravo dolazi do izražaja samo kod centaršuteva koji dosta puta izgledaju nerealno te imate osjećaj da se igra s balonom, a ne loptom. Situacije koje vjerojatno najviše iritiraju za vrijeme igranja utakmica su te da prilikom izvođenja lopte s golmanom u većini slučajeva nećete moći dodati loptu obrambenom igraču, već je morate ispucavati. Naime, pri „goal kickovima“ suparnički napadači stoje preblizu vaših obrambenih igrača, pa gotovo svaki pokušaj dodavanja lopte završava popularno zvanim „kuhanjem“ i gotovo sigurno loptom u vašoj mreži. Ovo je jedna banalna i glupa, ali dosta bitna „greška u koracima“ EA Sportsa.

PC igrači ne mogu biti najsretniji s najnovijom FIFA-om budući da je igra pokazala nezavidnu mogućnost „crashanja“ i nekoliko, u najmanju ruku, čudnih bugova. Isto tako, nije kompatibilna s određenim brojem (ipak manje poznatih i kvalitetnih) gamepada. Naravno, sve ovo je moguće popraviti putem određenih patcheva i fixova dostupnih na internetu. Google is your friend!

Da završimo ovu mini-recenziju, i za ocjenu FIFA-e 12 poslužit ćemo se jednom riječi. U ovom slučaju ta riječ je simulacija. EA Sports i njihova nogometna uzdanica prošli su dalek put unatrag desetak godina. Od smiješne igre koja se igrala praktički samo s kontrolama za kretanje i dva dodatna gumba, FIFA je napravila zaokret ka boljem i postala prava, čistokrvna nogometna simulacija. U isto vrijeme, FIFA 12 ne postaje zamorna niti preteška (kao što simulacije znaju biti), već pruža i ogromnu količinu dobre zabave. Ne, ovo nije najsuper-ultra realnost gdje je svaka sitnica riješena na najbolji način i po kojoj možete simulirati tekme, pa se onda otići kladiti na njih. Naravno da nije, ali pravac u kojem FIFA ide zadnjih godina je definitivno pravi i u ovom trenutku je najrealnija nogometna igra na tržištu. Publika to prepoznaje i cijeni, a dobar dokaz tome je i nedavno objavljena lista najprodavanijih igara na našem portalu.

OCJENA 9

Grafika – 8/10

Gameplay – 9/10

Realnost – 9/10

 …nastavak >