GoodGame vam donosi serijal tekstova o hrvatskim gaming časopisima. Vjerovali ili ne, ta lista je poprilično duga, puna uspona, padova, zanimljivih i zaboravljenih ličnosti, projekata i priča koje će vas začuditi, zabaviti ili podsjetiti na nešto što ste zaboravili. Prošli četvrtak smo vas uveli u svijet hrvatskog gaming novinarstva s preglednom nekih od prvih gamerskih časopisa kao što su Hacker i Pilot Video. Sada krećemo dalje s pregledom.

Osim legendarnog Hackera bilo je još pokušaja pokretanja gamerskih časopisa 1990ih. Prvi pokušaj se zvao Master. Zvuči vam poznato? Da, radi se o Bug Games Masteru. Bug je u prosincu 1994. izdao Master kao časopis. Iako je izgledao odlično i radila ga ekipa Bugovca (Miroslav Rosandić, Drago Galić) prosinački broj je jedini broj koji je izašao. U čemu je fora? Prije nego što je časopis izašao na kioske odlučeno je da će nastaviti s izlaženjem ukoliko prvi broj zadovolji određenu zadanu brojku prodanih primjeraka. Nažalost, to se nije ostvarilo, iako je malo nedostajalo i Master je integriran u Bug. Srećom, Master je moguće pronaći na svemrežju.

Master download

Sljedeći pokušaj konkuriranja Hackeru dogodio se 1996. Tada izlazi časopis Chaos. Chaos?? Ako se pitate zašto nikada niste čuli za navedeni časopis evo razloga: zamišljen je kao luksuzniji i kvalitetniji časopis (čitaj: mrvicu skuplji) nego što je Hacker bio u to vrijeme i ugašen je nakon samo 2 broja. U drugome broju osim najave za 3. postojala je mogućnost pretplate. Prvi broj je izašao u ožujku 1996., a drugi u travnju. Šteta što nije opstao.

Nakon mnogo godina dominacije Hackera, 1998. u arenu ulazi novi konkurent. Njegovo ime bješe PC Play. Zanimljivo je što je logo sličan logu PC Gamera. Pilot broj PC Playa izlazi u siječnju 1998., ima manji broj stranica, ali i promotivnu cijenu od 14.90 kn. Navedeni broj odmah se rasprodao, ali zbog nedostatka suradnika časopis je stavljen na čekanje. Prvi broj izlazi u travnju 1998. i prvi glavni urednik je bio Silvano Bucić. On 2001. odlazi i zamjenjuje ga Igor Sečen (w1k1n6). U početku je časopis pisao o PC igrama i igrama za konzole (PSX, N64), ali se slično kao i Hacker nakon nekoliko godina transformirao u PC games only časopis. Prvih nekoliko godina izlaska kvaliteta časopisa je rasla i čitanost se povećala. Slično kao i Hacker, PC Play se odlično prodavao u BiH i SR Jugoslaviji (kasnije Srbiji i Crnoj Gori). Jedno vrijeme se čak prodavao u dvije varijante (bez CDa i izdanje s CDom). Poslije 2000. PCP je kvalitetom bio bolji od Hackera. Sve je bilo dobro do 2005. godine kada slijedi jako veliki pad kvalitete i konačna smrt u prosincu 2010. Jedan od nedostataka PC Playa bilo je relativno kasno (2004. godine) pokretanje neatraktivne web stranice.

Što se dogodilo tada? Prvo su 3 broja izašla u mini formatu. A nakon toga od broja 81. Vidi je odlučio da će PC Play imati 68 stranica (kasnije smanjeno na 64) + DVD (gdje se osim uobičajenog sadržaja nalazi i Digital PC Play), a cijena je ostala na istoj razini prije smanjenja broja stranica. Svakim novim brojem kvaliteta tekstova je drastično opadala. Uslijedilo je razdoblje stalne smjene i mijenjanja suradnika (poslije 2007.) od kojih su većina bili polupismeni forumaši koji su, eto tako pukom srećom, dobili honorarni posao piskaranja za neku siću. Padom kvalitete uslijedio je pad čitanosti. Kako bi nekako zaradili na PC Playu, posebni brojevi tj. dvobroji imali su cijenu od 44 kn za 100 stranica! Brojevi poslije 2008. i 2009. su nečitljivi. Unatoč tome, PC Play je doživio broj 100 (točnije dvobroj 100./101. i na kraju dogurao do 137./138. broja). Ovi posljednji brojevi iz 2010. su pravi primjer amaterizma i neprofesionalnosti na djelu.

Kako je 2010. PC Play bio na najnižim granama ikada odlučeno je da će izlaziti novi časopis PlayZone. PlayZone je ukratko bio PC Play bez DVDa i pratio je sve platforme. Jednom riječju, ovo je najgori časopis koji je ikada izlazio u Hrvatskoj. Jad i bijeda. Fanzini i amaterski e-magovi su X puta bolji od smeća koje se zvalo PlayZone. Iskreno, ovaj časopis je jedino dobar za potpalu ili za brisanje guzice poslije sranja! Ukoliko ga planirate nabaviti, kupite broj 1 za kolekciju, a ostale brojeve izbjegavajte! Iako je bio očajan, dogurao je do broj 4 (prosinac 2010.). Krajem prosinca umjesto PlayZonea izlazi posljednji broj PC Playa. Navedeni broj je bio mix PC Playa i PlayZonea i jednostavno je bio loše kvalitete. Tužan je to kraj jednoga odličnoga časopisa.

Od suradnika koji su pisali u časopisu valja izdvojiti Silvana Bucića, Igora Sečena, Gorana Zeca, Igora Iggija Gajića, Tea Valića, Igora Čorkala, Zorana Žmirića Ganda (imao je kolumnu prvo u PC Playu pa se kasnije prebacio u Hacker).

PC Play je bio legendaran časopis (drugi najbolji poslije Hackera), ali je nažalost lošom uređivačkom politikom propao. Ukoliko planirate nabaviti starije brojeve obvezno nabavite brojeve prije prosinca 2005. a nikako novije brojeve, jedino broj 100. i zadnji broj 137./138. Ostalo poslije 2005., a pogotovo iz 2009. i 2010. nije vrijedno čitanja.

PSX – mnogima je navedeni časopis ostao u lijepome sjećanju. Prvi časopis koji je bio fokusiran na samo jednu konzolu i to PlayStation polučio je veliki uspjeh. U ožujku 1999. izlazi prvi broj koji je odmah razgrabljen. Glavni urednik je bio Kristijana Žibreg  nakon kojeg uredničku fotelju na nekoliko brojeva preuzima Berislav Jozić. Kasnije na to mjesto dolazi Dario Zrno ( i tu poziciju čuva i dan danas). Postavlja se pitanje zašto je PSX pokrenut 1999., a ne ranije? 1995. rijetki su kupili PS i to velikim cijenama (oko 700 DEM!). Početak službene prodaje PlayStationa u Hrvatskoj dogodio se 1997. i to po cijeni od 1400 kn. 1998. je bio pokušaj pokretanja takvoga časopisa Hacker Plus, ali nije uspio. Prvi brojevi PSXa su imali manji broj stranica, tek 60ak i kvaliteta papira je bila na razini Hackera prije redizajna 1998. godine. Od broja 10 PSX je imao 100 stranica. Također, u prvih nekoliko brojeva formirala se ekipa suradnika koja većinom i danas piše (Danijel Reškovac, Amar Rešić, Dario Zrno, Tomislav Tomašić, Igor Ixa Milanović, Tanja Vitas, Nevenka Šalat, Berislav Jozić, Krešimir Jozić ). Slično kao i Hacker, svaki broj PSX je bio uspješniji, kvalitetniji i prodavaniji. Osim u Hrvatskoj PSX se čitao na području cijele bivše Juge. Kraj 2000. donosi višemjesečno kašnjenje PSXa zbog krize u Janus Pressu.

Kada su svi mislili da je PSX propao, u veljači 2001. on se diže iz pepela. Tada izlazi broj 20 s kvalitetnijim koricama, kvalitetnijim papirom, posterom ( MGS 2 i GT 3 ) i PSX Extra knjižicom kao dodatkom. Umjesto da naprave novi broj s aktualnim informacijama, redakcija je odlučila izdati dovršeni broj iz studenog 2000. Od toga broja PSX je doživio redizajn. PlayStation i PlayStation 2 su koegzistirali u časopisu i sve je bilo savršeno; bajno i sjajno. Ožujak 2002. donosi treću godišnjicu PSXa i konfuzan redizajn. Iako je i dalje bio kvalitetan, nešto je bilo drugačije.

Kao zanimljivost, u jednome PSXu se kao tema broja pojavljuje Hentai! Autor navedene teme je Božidar Đurović. Manjina čitatelja prestala je kupovati PSX nakon što je izašao PS2 (naime PSX se tada više bavio PS2 igrama, a manjina je imala navedenu konzolu). Ljetni dvobroj 37./38. iz 2002. je bio posljednji broj PSXa. U tom je broju je čak najavljen izlazak broja 39., u rujnu 2002. Koji se nikada nije dogodio. Svi smo tada pomislili najgore… Srećom dogodilo se čudo…

Uspjeh PSXa je na tržište doveo razne  ”klonove”, a o njima ćemo više idući tjedan. Pripremite se na još mnogo zanimljivih stvari, dosad nepoznatih informacija i dokumenata za skidanje. Kombinirajte nostalgiju i smijeh. Čitamo se uskoro.