Da pitamo ljude koji vrijeme vole provoditi za kompom znaju li što je to „matroška“, mnogi bi vjerojatno odgovorili da je to popularan container za enkodiranje visokokvalitetnih video zapisa na računalu. No, matroška ili „Matryoshka“ je u originalu ono što mi svi znamo kao – babuške. Ruske lutkice koje se slažu jedna u drugu pa po nekoliko komada. I upravo te lutkice su upotrijebljene kao protagonisti ove intrigantne puzzle igre. Puzzle igre inače ne spadaju u moj rajon, ali šarm ove igre (i naredba od redakcije) vas nekako uvuče i zadrži na slatkoj i dirljivoj priči malog – ma što malog, najmanjeg – junaka, Charlieja Blackmorea. Charlie je najmanja babuškica u svojoj siromašnoj babuškastoj obitelji. Nakon misterioznog nestanka njegovog oca, njegovu brojnu braću i sestre odvode na prisilni rad u rudniku, a mališan preuzima na sebe odgovornost da spasi svoju braću od zlog industrijskog big bossa – Baruna i nađe svog oca. Vremenski je priča smještena u doba Velike depresije, oko dvadesetih godina i prepričava se na način sličan tadašnjoj kinematografiji, poput nijemih filmova Bustera Keatona i Charlieja Chaplina. Cijeli svijet je napravljen poput pozornice, s kulisama i specijalnim efektima, a u cutscenama su titlovi na crnim pozadinama s dramatičnom glazbom koja imitira emocije i događaje na sceni.

Upravljanje malim Charliejem vrši se iz trećeg lica i Charlie se kreće po „pozornici“ punoj babuška koje se gegaju na svom okruglom dnu spremne za interakciju s mališanom. Charlie može sa svakom babuškom pričati, štoviše, treba pričati sa što više babuška da bi imao što više informacija na raspolaganju. Na svakom nivou postoji određen broj zadataka koje Charlie mora obaviti da bi došao do sljedećeg nivoa i oslobodio kojeg člana svoje obitelji ili napredovao u potrazi za ocem. Evo primjer iz prvog nivoa: dolazimo na željeznički kolodvor gdje moramo putovati vlakom do brodskog pristaništa, ali ne možemo jer su željezničari u štrajku. Da bi željezničare izvukli iz štrajka trebamo dovesti 4 predstavnika željeznice da se sporazume. Da bi doveli 4 predstavnika moramo ih prvo naći – u fensi restoranu su – ali ne možemo ući. A ako uđemo, njima je tamo dobro i ne žele ići… i kako će naš mališa to sve izvesti? Naime, u svijetu babuška moguće je uskakivati u druge babuške i koristiti njihove „specijalne“ moći. Neke su korisne, neke su unikatne, a neke su samo simpatične ili smiješne. Korisne moći su, primjerice, galamljenje koje raštrka gomilu kroz koju inače ne možete proći Unikatne moći imaju posebne babuške koje mogu biti dio glavne puzzle ili sporedne puzzle za istraživače ovog posebnog svijeta, kao što je seksi zavodnica koja muškarce oko sebe zavede na par minuta pa je prate dok se vi možete neopaženo provući u čuvani prostor. Smiješne moći su šamaranje, boksanje ili skakanje preko konopca, a i njih možete koristiti na drugim babuškama za achievmente: ošamari 10 ženskih babuški ili istuci 10 velikih muških babuški. Babuške variraju u veličinama (“Bozhe moi…”) što je bitno za gameplay jer da bi došli do kontrole najveće babuške morate ući prvo u malu, pa malo veću, pa veću, pa još veću, pa tek onda u najveću. Ulazak u babuške se odvija ovako: stanete iza babuške i klik – unutra ste. Možete iskakati iz i uskakati u babuške u bilo kojem trenu, pod uvjetom da ste iza babuške prave veličine koja vam tada bude blago osvijetljena.

Dakle, da bi znali o čemu se radi morate pričati s babuškama, ali ako mislite da ste zapeli, jednostavan pritisak na tipku indicira vam smjer u kojem se morate kretati da bi došli do mjesta/lika koji vas vodi dalje u puzzli. Igra je time dosta olakšana, možda i previše, jer nema nikakvih kazni u sistemu, manjkanja achievmenta i slično. Ali, takvim pristupom se u ovoj igri i ne može uživati kao što je osmišljeno. Neki igrači smatraju da je igra prekratka i neisplativa jer su ju prošli u kratkom vremenu prateći direktno glavne misije. Igra zapravo pruža puno više od toga.  Misao vodilja developera je, zapravo, upoznavanje svijeta i priče kroz side-questove. I to nije neki zelembać u industriji igara. Igru je osmislio Tim Schafer, osnivač Double Fine Productios studija, poznat po dizajnu igara Grim Fandango i Psychonauts, a surađivao je i na The Monkey Island serijalu. Osobno govoreći, meni su to jedne od rijetkih igara ovog žanra koje su oduševljavale pričom i humorom. Još jedan plus ove igre je što puzzle imaju više rješenja, dajući igri veliku dozu te tako potrebne nelinearnosti, tako da se možete vratiti korak natrag i potražiti drugo rješenje istog problema, s drugim babuškama na drugim lokacijama. Jer ovako simpatičan (da ne kažem sladak) svijet se uistinu vrijedi istražiti, dati mu više od jedne šanse i upoznati njegove šarmantne stanovnike, makar im preuzimali valjkasta tijela i započinjali masovnu tučnjavu čisto iz zabave.

Igra je za Xbox i PS3 izašla u veljači 2011., a portana je na PC tek u ožujku 2012. Neki tragovi portanja vide se prilikom kontrole babuški, a zna se dogoditi i lom grafike. Imao sam situaciju gdje je cijeli svijet oko mene bio proziran, a sobe u daljini su solidne pa sam morao naslijepo pipkati put do tamo. Ne dešava se često, ali bolje bi bilo da se ne dešava uopće. Kamera nema zoom in/out funkciju, a ponekad ju je potrebno odmaknuti jer ne vidimo dobro u skučenim interijerima. Ali, to me neće spriječiti da preporučim Stacking svima koji vole puzzle igre, Charlieja Chaplina, melodramatičnu priču, neodoljiv humor i nezaobilazan šarm. Plus, na kompu dobivate besplatno DLC sadržaj s ekstra pričom The Lost Hobo King gdje morate skitnici Leviju pomoći naći krunu skitnica da okruni svog ujaka za kralja skitnica. Ma šou, kažem vam!