Posljednja granica: svemir. Ovo su putovanja zvjezdanog broda  Enterprise. Njegov petogodišnji zadatak  je istraživati čudne nove svjetove, tražiti nove oblike života i nove civilizacije, hrabro ići gdje niti jedan čovjek još nije bio. Svakom  trekkiju ovih nekoliko rečenica predstavljaju filozofiju života. Gene Roddenberry, genijalni tvorac Star Trek univerzuma, nije mogao sanjati koliku će popularnost steći koncept savršenog, utopijskog svijeta bez mržnje, ratova, rasnih i vjerskih razlika. Čini se nemogućim ali mnoge ideje prikazane u futurističkom znanstveno-fantastičnom serijalu dan-danas inspiriraju znanstvenike i naučnike. Za neke konceptualne ideje se pokazalo da i nisu potpuno nezamislive: dokazane su i realizirane u realnom životu. Recimo binarni par  materije i antimaterije, teleporteri, vučne zrake, pa čak bežična komunikacija putem ručnog komunikacijskog uređaja zapravo su plod Roddenberryeve mašte. Čovjek se uistinu može zapitati da li je gospodin Gene znao nešto što mi tek trebamo otkriti? Nažalost, tvorac mnogih revolucionarnih ideja napustio nas je u 70. godini života daleke 1991. godine. Dio njegovih kremiranih posmrtnih ostataka sada leti  svemirom kojeg je toliko volio.

Intrigantna misao o savršenom društvu željnom istraživanja  pustila je korijenje u mnogim modernim umotvorinama pa tako i igrama. Pred nama je posve novi naslov s kojim bi se trebali zabaviti, opustiti i saznati nešto više o svijetu Star Treka.

Igru započinjemo klasičnim odabirom glavnoga lika. Ponuđeni su nam vulkanac Spock i zemljanin James T. Kirk. Ok. Drop the race shit.  Kirk je naravno, kapetan Enterprisea  dok je Spock prvi oficir i znanstveni savjetnik.  Ako ste odgledali barem jedan Star Trek serijal, poznato vam je da se svi kapetani zvjezdanih brodova obožavaju uvaliti u probleme. James T. Kirk je poseban slučaj. Ovaj puta će se uhvatiti u koštac s inteligentnim gušterima iz druge  dimenzije pri čemu će mu nesebično pomagati njegov dobar prijatelj Spock. Vulkan, Spockov matični planet je stradao u sukobu s Romulancima koju godinu ranije. Preživjeli Vulkanci su pronašli novo mjesto za život, Vulkan 2 i sada pokušavaju rekonstruirati ono što su izgubili. Konstruirali su Helios uređaj koji će im pomoći u rekonstrukciji planeta skupljajući energiju iz obližnjeg binarnog sustava zvijezda. U blizini se nalazi i zemaljska orbitalna postaja. Priča započinje  standardnim zapletom: Enterprise naleti na vulkanski znanstveni brod u nevolji, a revna posada željna akcije pokušava svim silama pomoći unesrećenima.

Mo’š mislit’. U realnosti, James T. Kirk ulijeće iz problema u problem pokušavajući biti duhovit i domišljat dok njegovi supatnici, mislim reći članovi posade gube život za životom.  Spock, Kirkov vjerni pratilac i kolega uvijek stoji na raspolaganju. Spock zna uporabiti mind meld i vulkanski stisak no  ne zna u kojem trenutku i na kome mora primijeniti svoje sposobnosti. Kuda se kretati veći mu je misterij od  ljudskoga smisla za humor pa se besciljno vucara za Kirkom. Naravno, ako ste odabrali Kirka kao glavnog lika.  Nažalost niti druga kombinacija nije sretnije izvedena. Sporedni lik, bio to Spock ili Kirk, neizmjerno je glup i potpuno ovisan o odlukama koje vi donosite. Ako je ideja bila gameplay u stilu Portala 2, u kojem usko surađujete s vašim suigračem autori su opako zabrljali. Nemojte očekivati automatsko spašavanje u kriznim trenutcima borbe jer to nije u stilu ove igre: potrebna je inteligencija. Ponekad će vam uspjeti prizvati Spocka ali najčešće završite mrtvi. Ni nezemljaci nisu bolje koncipirani: nevjerojatno tup AI kvari svaki gušt igranja. Gušterolike spodobe u ulozi  smrtnih  neprijatelja imena Gorn toliko su loše napravljene da vam je većinom zlo od gledanja u ekran. Gornovi žele porobiti cijelu galaksiju pretvaranjem svih toplokrvnih primata u svjetleće zombije. Služili bi smo im kao radna snaga. Razveselio sam se korištenju trikordera ali oduševljenje je brzo splasnulo. Praktičnu spravicu veličine mobitela  koristimo poput švicarskog nožića: otkrivamo kuda se moramo kretati, hakiramo brave, konzole, elektroniku, oživljavamo kolegu kad otegne papke, punimo mu životnu energiju, punimo mu štit, kuhamo ručak, peremo čarape, čuvamo djecu, zabavljamo ženu… Sve bi bilo super da nema hrpetine grešaka. Likovi ne odgovaraju na komade, trikorder se zblesavi, ključni elementi za prijelaz staze zapnu među teksturama pa  level moramo prelaziti  otpočetka i slično. Prosječno jednom u 10 minuta naletimo na nekakvu grešku. Nepovratno sam izgubio 10 sati života. Zapravo, cijelo iskustvo igranja je naporno, nategnuto i posve besmisleno. Mantram u sebi: „Ja vjerujem u Star Trek. Ja vjerujem u Star Trek. Ja vjerujem u Star Trek. “ Eto, priznajem, priča nije loša. Sve ostalo je.

Mape nemate. Kuda se  kretati, pojma nemate. Putanja se otkriva u „letu“  kako sam rekao, stiskanjem trikorder dugmeta. Nekoliko puzlica u Tomb Rider stilu ne može sakriti moje razočarenje „problemima“. Rješenja su, lagana:  za razinu inteligencije djeteta predvrtićke dobi.  Generalno, svu elektroniku možete hakirati na ovaj ili onaj način osvajajući iskustvene bodove. Stišćemo trikorder dugme. Sustav poboljšanja opreme/mogućnosti se sastoji od nekoliko besmislenih razina bez praktične uporabne svrhe. Fazor i fazorska puška, povremeno šok granata kombinacije su oružja koja će vam ikada zatrebati. Standardna, Star Fleet oružja su smiješna. Pametno je pokupiti tuđinske pucalice premda ih ne možete obnoviti “municijom”. Moguće je pucati iz gornovskog laserskog pištolja ali kada ispucate energiju, to je to: bacite ga i pronađite novi. Oružja ima k’o salate. Melee borba se svodi na napucavanje s fazorom u stunt modu i brzog lupkanja po X tipki. Dok traje stunt, morate savladati neprijatelja kundakom fazora u čelo (barem tako izgleda no radi se o energetskom udaru koji onesposobi suparnika). Neprijatelji su umrtvljeni, ali živi. Vrlo bitan odabir djelovanja jer kasnije u igri,  jedan dio Star Fleet personala pada pod utjecaj guštera pa nije mudro admiralu flote ispucati metak u čelo, pardon dezintegrirati ga. Čak ni završna borba ne pruža satisfakciju kakvu bi Star Trek tematika morala generirati. Ne osjećate  apsulutno ništa u trenutku smrti glavnog negativca. Tijekom cijele igre nemate jednog poštenog zlikovca kojeg bi istinski mrzili i na kraju mu rasuli zube po palubi. Ulijetanje iz cut scene u cut scenu svakako nije pohvalno, ali animacije su jedina svijetla točka vrijedna spomena: na trenutke podsjećaju na animiranu seriju. Animacije nisu napravljene savršeno, ali dobra audio podloga ključnih momenata stvara pozitivan dojam donoseći djelić originalne atmosfere Star Treka kakvog smo navikli gledati na malim ekranima. Originalna glumačka postava odlično je odradila voice casting.

Posvetim li se podrobnije vizualnom prikazu, počupati ću kosu. Moram povući hračak iz pete kako bih adekvatno popljuvao promašaj zvan grafika. Ne znam od kuda početi. Evolution engine nije mjerljiv današnjim standardima kvalitete. Grafički pokretač star 15 godina nije dorastao izazovu. Neke kultne igre poput Unreala su dobro izgledale 1998. godine  ali 2013. očekujem nešto više od igre koja košta 60$. Pratite li događaje na ekranu samo površno, zamijetiti će te konstantnu fluktuaciju kvalitete vizuala. Na trenutke, prikaz zablista, a na trenutke imate osjećaj kao da ste u devedesetima. One animirane scene od maloprije  izgledaju bajkovito u usporedbi s onim što možemo vidjeti na nekoliko svjetova i palubi Enterprisea. Likovi su drveni, neprecizno slijepljeni, konstantno imaju problema u sudaranju s drugim objektima. Prečesto možemo vidjeti Kirkov jezik, jednjak, zube oči i ostale unutarnje organe. Teksture su očajne kvalitete. Fizičke zakonitosti Evolution engina na razini su Unreala: pogodite li neprijatelja na pravo mjesto, on leti iiiiii. Oprostite, ali jako se suzdržavam od psovanja. Ova katastrofa od igre blati Star Trek ime. Pokušaj kopiranja Mass Effect serijala na najgori mogući način. Autori su najavljivali mogućnost igranja s dva igrača u single palyer modu kao revolucionarnu novotariju. Beskrupulozna laž. Niti možete upravljati drugim likom, niti možete utjecati na njegove reakcije. Igra mi se opako ogadila pa osim offline moda nisam niti pokušavao vidjeti kako izgleda online segment. Probao sam co-op i brzo se pokajao. Morate imati dva gamepada i vrlo strpljivog suigrača. Ako vodite priču, suigrača mogu okarakterizirati kao pomoćno smetalo jer osim povremenog boosta i nasilnog otvaranja zaglavljenih vrata nemate nikakve koristi od igre u tandemu. Razočaravajuće.

Live long and porsper? Think not…

Igranje Star Treka  je kao  hodanje bosim nogama po razbijenom staklu. Cijelim putem obilno krvarite bez svrhe i razloga. Osjećaj nedorečenosti prisutan je u svakoj sceni. Ova igra nije trebala izaći na tržište. Ne u ovakvom obliku. Očajan naslov, često prošaran brzopleto složenim vizurama podjednako generira bijes kako kod igrača, tako i kod obožavatelja ove kultne  SF serije. Kompletno uništen svjetonazor Star Treka jadan je pokušaj ulizivanja COD klincima koje ionako ovakvi naslovi uopće ne zanimaju. Ako ste  sado-mazohistički nastrojeni trekki, uživati će te u mukama! Svi ostali, zaobiđite u širokom luku. Over and out. Sada idem potpaliti lomaču i ritualno spaliti medij jer drugo ne zaslužuje. Qapla!