Da je ovo neka obična igra neke obične franšize, bilo bi lako osvrnuti se na samo ono najbitnije što samu igru čini igrom – udarimo neku prosječnu ocjenu i riješimo problem. Međutim, kada ta igra negdje u naslovu ima Star Wars, stvari se malo kompliciraju. Moramo da se osvrnemo na kompletan lore, pretvorimo se u pravog fana, izvažemo očekivanja, kažemo kako Disney ne radi ništa dobro i da mašemo lightsaberom 25+ sati. Neke od ovih stvari su lake za napraviti, ali za neke treba biti ozbiljan nindža, da ne kažemo Jedi. Idemo mi redom, a kada kažemo redom mislim kronološki da pokušamo shvatiti gdje je zapravo mjesto ovom preživjelom momku zvanom Cal Kestis.

Fallen Order, koji je prethodio ovom nastavku, uradio je dosta stvari dobro i negdje, mislimo, da se sa Survivorom praktično zalutalo. Priča se nastavlja na onu iz prethodnog dijela i tu vrlo brzo skontamo što se dogodilo sa ostatkom ekipe, zašto više nisu sa Calom i slično. Cal sa druge strane posjeduje znanje o svim onim Jedi akrobacijama koje je naučio u prošlom dijelu. Tako npr. ne moramo nanovo učiti trčati po zidu, doublejumpati, ugrađivati neke dijelove u BD-ja i slično. Sasvim je normalno da, ako se priča nastavlja, onda podrazumijevamo da ovo nećemo učiti ponovo. Međutim, to ima dalje posljedice koje ćemo, po mom slobodnom mišljenju, vidjeti ponajviše u trećem dijelu ove trilogije koji je gotovo siguran. Cal na prvu izgleda kao da nema više što da nauči. Međutim, na samom početku igre dobiva i kuku za kačenje i već tu vam je jasno da nas čekaju neke nove đinđuve za savladavanje raznih prepreka.

Iako na samom početku igre nemamo svoje suputnike, vrlo brzo dolazimo u kontakt sa svima i opet imamo staru ekipu tu sa sobom.

U samom startu vidimo da se radi o daleko većoj igri nego što je to bio Fallen Order. Iako je planeta brojčano manje, svaki od njih je dosta veći. Sam Koboh je otprilike veličine kao cijela prethodna igra. Same mape su lijepe, ali to smo već vidjeli i u prošloj igri tako da nema nekih iznenađenja na tom polju. Ono što zabrinjava, jeste dizajn istih u smislu ograničene otvorenosti. Tamo gdje su developeri zamislili da možete doći je zacrtano i nema odstupanja. Tako da opet imamo neke litice i kamenje na koje bi se trebali moći popeti, ali neki nevidljivi zid nam ne dozvoljava i slično. Nije to neki gamebreaking nedostatak, ali radi se o Respawnu i Electronic Artsu, i ovo je AAA naslov, i to Star Wars. Moralo je bolje.

Što se tiče daljih tehnikalija, moramo priznati da smo mi dobili PS5 kopiju igre i tih tehničkih nedostataka je bilo malo, ali kad ih je bilo onda su baš nervirali, poput infinite propadanja, NPC-jeva koji zablokiraju pa vam ne otvore put i slično. I kada se dese, bukvalno moramo restartovati konzolu da bi se sve posložilo kako treba. FPS dropovi su evidentni na dosta cut scena. Kroz cijelu igru imao sam osjećaj da se konzola muči da sažvaće sve što treba a ne vidimo razlog da se to događa jer ništa u igri nije toliko napucano da ostavlja bez daha pa da imamo razumijevanja za stuttere i bagove. Prosto je development odradio katastrofalnu optimizaciju, a po onom što smo vidjeli na netu za PC izdanja, tu se tek može knjiga napisati. Ništa u igri nije pretjerano poboljšano. Borbena mehanika je ostala ista. I dalje se čini da vas protivnici mogu zgromiti kad god to hoće da urade jer se zacrvene i bubaju po vama nemilice dok vi morate odbijati napade 5-6 protivnika istovremeno. Taman kad skontate neki put po kojem možete savladavati protivnike, oni odluče da će biti još randomiziraniji i onda sve to do sada pada u vodu. Od bosseva je meni lično i dalje najgora ona žabetina iz prvog dijela u čiju jamu sam jednom upao i odlučio da ne idem više tim putem jer bi ova recenzija kasnila još više.

Kada pričam o veličini igre, ona se ne ogleda samo u veličini svijeta nego i u sadržaju unutar tog svijeta. Stvarno ga je puno. Dosta se dobilo sa raznoraznim dodatnim misijama, bounty hunterima koje ganjate ako to želite, mini igrama i slično. Ovog dodatnog sadržaja koji nije main quest, po slobodnoj procjeni, ima čak i duplo više nego main questa tako da vam igra daje dosta gameplaya za pare koje platite. Međutim i tu imamo jedan problem.

Jedna od dodatnih stvari su kozmetički dodaci za Cal Kestisa i BD-ja. Ovaj put se nije stalo samo na par ponchoa, nego kod Cala možemo mjenjati sve i te kozmetike ima jako puno, uključujući i različite brade, brkove i frizure. Isto tako možemo mijenjati sve na dršci lightsabera, a količina boja je zaista ogromna. Kao što sam gore već rekao, Cal tokom igre otključava i dosta novih abilitya koji sada već graniče sa glupošću.

Red bi bio da se pohvali jedna sitnica koja svakako i jeste za pohvalu. Cal napokon saberom odsijeca pojedine komade tijela. Nije to baš prečesto i nije baš prebrutalno, ali fino je vidjeti da se odustalo od sistema u kojem se ni jedan protivnik ne raspadne kada ga presječemo na pola jer bi trebali da se raspadaju. I to je otprilike jedino unaprijeđenje borbenog sistema i jedina stvar kojoj se može pristupiti nevezano za bilo šta drugo i reći je li dobro ili loše.

I da se sada vratimo na onu kronologiju stvari i shvatimo zašto ništa od elemenata ubačenih u igru nema smisla. Kao prvo, imamo jedija Cal Kestisa koji ima svoju životnu priču i izgled i način odrastanja i sazrijevanja koji je takav kakav jeste i nema odstupanja. U Fallen Orderu smo imali neke opcije customizacije njegovog izgleda i sabera, ali bile su minimalne.

Cal sada može mijenjati sve što nosi na sebi plus može mjenjati osobni izgled, tako da u jednom momentu možemo biti ćelavi bradonja obučen kao scraper, a u drugom neuredno čupavi lik u jedijskom pončou. I to apsolutno nema nikakvog smisla. Postoje dvije opcije, ili igramo sa customizacijskim likom kojem određujemo sve, od imena do boje čarapa, ili igramo sa likom koji ima identitet koji je, kakav god bio, ipak neki identitet tog lika. Kad k tome dodamo nove borbene stilove, dobijemo jedan potpuno nelogični kuršlus. Mace Windu je imao ljubičasti saber, bio je poznat po tome. Darth Maul je imao double sided saber, isto tako poveznica koja određuje njegov identitet. Kylo Ren je imao crossguard saber i isto tako je bio dio njegovog identiteta.

Na kraju krajeva, Obi Wan je imao bradu koja je bila dio njegovog identiteta. Cal Kestis, koji bi trebao da ima identitet, u stvari isti ne posjeduje, nego je ostavljen na volju igračima. Prvi veliki problem ove igre. Očigledno je da ste htjeli da imate lika sa kojim će se ljudi povezati jer je specifičan, ali tek smo na drugoj igri a Cal već sada nema definiran izgled, boju sabera, način borbe….ništa. U trećem dijelu nećemo znati ni koje je rase ni spola ni je li uopće humanoid ili je droid, jer očigledno da će se morati ugurati još sadržaja.

Što se tiče abilityja koje dobivamo,i tu je stvar kompliciranija. U prvom dijelu smo se prisjećali svog treninga i pokušavali da ovladamo sposobnostima, što je sasvim ok priča. Ovde nam Merrin prosto da neki uređaj kad skonta da smo smotani jer ne možemo proći kroz zelene kapije. Ili nam naravno double jump više nije dovoljan pa uvedemo dash samo eto zato što krug na joypadu nema drugu funkciju. Nemamo ništa protiv da Cal dobije neke nove sposobnosti, ali bi morale biti malo potkrepljenije pričom i načinom na koji ih dobija. Na primjer, pojedini novi načini korištenja sile su ok, treba da ih ima ali i to je moglo da ima malo bolju pozadinsku priču. Iz Fallen Ordera smo zapamtili sve one treninge sa Jaro Tapalom koji su nam dali određene sposobnosti. U Survivoru nemamo pojma kako smo ih dobili. Opet ponavljamo, treći dio će tek da bude kaos jer će ovim tempom u trećem dijelu početi da ide sa planete na planetu koristeći silu. Neće mu ni trebati Mantis.

Da se malo osvrnem i na ostale likove. Bode je ok, ali nekako previše flat i točno se vidi da će biti dio nekog prevrata.

A kad smo kod flata, šta tek reći za Dagana Geru? Mislim da nikad do sada nisam vidio bezličnijeg negativca. Da nema odsječenu ruku, bukvalno nam ne bi ostao u sjećanju ni na koji način. Second sister Trilla je daleko ozbiljniji i pamtljiviji negativac. Merrin je možda najzanimljiviji lik u kompletnom serijalu, ali čak i ona ima svoje probleme. Kao prvo, njen način borbe je takav da Cal Kestis nije ni potreban galaksiji. Ženska je prosto daleko sposobnija na sve načine. Ali i tu postoji problem. Koristi silu i manipulira njom na dosad neviđen način, a neviđen je zato što ne bi trebao da je moguć.

Star Wars univerzum ima neka pravila koja se moraju poštovati i kada se odstupa od njih sve se urušava. To je jako lijepo Han Solo sročio mladom Finnu kada su napadali bazu First Ordera u sedmom dijelu filma: “Ne funkcionira sila tako!” Mislimo da bi tu rečenicu trebali sebi uokviriti negdje svi scenaristi koji rade na novim Star Wars pričama. Ostatak postave likova je manje-više ok, i nema nekih posebnih pozitivnih i negativnih strana. Greez solidno odrađuje posao sa svojim doskočicama ali ništa specijalno. Cere i Cordova su zaduženi za tumačenje spisa i pomaganje prilikom questova.

Priča je glavni adut ove igre i trebala bi da bude njen najbolji dio. I, što je najgore, i jeste njen najbolji dio. Dosta je mračnija i vodi Cala u neku vrstu odluka čiji ćemo epilog vrlo vjerovatno vidjeti u trećem nastavku. Ali i takva priča ima svoje probleme a najveći od svih njih je naravno problem postojanja filma New Hope.

Darth Vader se tamo i među pripadnicima Imperija predstavlja kao vještac koji barata nekom davno zaboravljenom crnom magijom. Ali kako se to desi ako ovamo samo par godina prije širom galaksije mlataraju kojekakvi Cal Kestisi, Ashoke i Obi Wanovi i slični pripadnici jedi odreda koji bi trebalo da je davno zaboravljen. Da ne objašnjavamo priču inquisitora i njihovog korištenja sile. Pa onda tu imamo čitavu plejadu najnapornijih borbenih droida koji u New Hopeu nekako nestanu i kompletni Imperij se svede na stormtroopere upitnog nišanjenja. A da ne pričamo o činjenici da jedan Luke Skywalker koji treba da je The One u stvari ispada običan šonja u usporedbi sa bilo kojim ozbiljnijim jedijem od prije par godina.

Nekada imam osjećaj da su se u jednom momentu desili Will Smith i Tommy Lee Jones i lagano kao hodočasnici cijeloj galaksiji izbrisali pamćenje kako bi četvrta epizoda ponovo imala smisla. Da se razumijemo, sve to je počelo davno, ubacivanjem dodatnog sadržaja u Skywalker sagu, ali sa Kestisom bi moglo da kulminira i da se napokon sruši. Znači kada je riječ o priči, iako nas vodi u neke nove krajeve, malo je nategnuta, kao i sve ostalo ugurano između epizoda 3 i 4, i samo čeka da bude proglašena za tešku glupost.

Suma sumarum cijele igre bi bila otprilike ovakva. Tehnikalije jedva prolazne i to ako imate sreće. Noviteti praktično nikakvi i na momente jako upitni, a customizacijske opcije kontraproduktivne. Novi likovi solidno bezlični. Priča nategnuta u pokušaju da bude dobar filler Star Wars svijeta.

U biti, igra je ok i ništa više, i to ako bismo progledali kroz prste pa rekli kako ne utjele toliko na lore i ima smisla sve u njoj. Survivor je definitivno zalutao i otišao u pogrešnu stranu u odnosu na Fallen Order. Postoji realna šansa da se u nastavku vrati i sa trećim dijelom popravi sve nelogičnosti i zaokruži neku fantastičnu priču. Iskreno sumnjam u to i bit ću skeptičan dok god ne vidim poboljšanje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.