Bliži nam se posljednje poglavlje StarCraft II trilogije. Počelo je sa snalažljivim Terranima, nastavilo sa divljim Zergovima, a sada je konačno došao red na mistične i moćne Protosse da upotpune priču.

Oni koji su bili dovoljno sretni mogli su okusiti dio Legacy of the Void beta multiplayera i Prologue singleplayer kampanje prije vremena. Kao jedan od navedenih, te kao fan StarCraft serijala sa zadovoljstvom pišem ovaj kratak osvrt u to kako stoji igra, što smo vidjeli dosad te što nas čeka u najnovijem nastavku.

Od samog početka StarCraft II priče, mračni Protoss Zeratul traga za rješenjem i nadom za spas Protoss rase koja je, unatoč moći i napretku, dovedena na sam rub egzistencije pored agresije Terrana i Zerga. Tu je i sukob u vlastitim redovima i razdvajanje mnogih klanova te sasvim nove vrste Mračnih Protossa koji su u progonstvu dok, ironično, upravo jedan od njih može napraviti promjene i pokazati novi način života koji rasa mora prihvatiti ne želi li pasti u zaborav. Rodni planet Aiur još je pod ljigom, prekriven hordama Zerga naizgled nepovratno, te se galaksija bliži apokaliptičnom stanju kako se mračni bog Xel-Nage (tvorci Protossa i Zerga, davno nestale više rase) budi i kreće ostvarivati mračno proročanstvo o uništenju postojećih te kreiranju novih civilizacija u galaksiji. Međutim, iskra nade se javlja kada Zeratul nađe Artanisa, jednog od junaka prvog StarCrafta koji je sada na čelu te leti posljednjom Arkom (zapovjedničkim brodom Protossa) na misiju da ujedini razdvojene klanove, učvrsti Protoss rasu i vrati ih na rodni planet. On će razumjeti što ostali nisu i on je taj koji će poduzeti što treba kada je najpotrebnije. Ovdje priča Legacy of the Void počinje. Upoznati ćemo nove te vidjeti stare Protoss likove kao i nikada zaboravljene jedinice iz originalne igre u novome svjetlu, istraživati galaksiju te potencijale snage samih Protossa na velebnom brodu Spear of Adun, vidjeti detalje prošlosti te utjecati na budućnost same rase, kao i galaksije.

Dotada, u međuvremenu, ovdje su tri Prologue misije u kojima Zeratul, na putu do Artanisa, samostalno oslobađa zarobljene Protosse, te razotkriva ključna saznanja posljednje misterije mračnog proročanstva (cijela kampanja je u priloženom videu koji je napravljen od strane moje malenkosti samo za GoodGame čitatelje i čitateljice). Prva misija nalazi se u Terranskoj bazi za istraživanje koju istovremeno Kerrigan probija sa hordama Zerga te je cilj osloboditi Protosse prije nego li Zergovi unište reaktor energije. Druga misija otkriva stare Protoss rivale Tal’Darim čija se prava slika upravo prikazuje kako opsjednuti provode volju mračnog boga Amona. Ista se bazira na prikupljanju plinovitih resursa što vremenom eruptiraju na mapi ne bi li se skupilo dovoljno snage da se probiju vrata hrama i zaustavi ih u destruktivnim nakanama koliko je moguće. To se upravo radi u trećoj misiji koja je poput “dungeon misija” iz WarCrafta, bazirana na mikro-menadžmentu. Dobra je to paleta raznovrsnosti misija, jedna je mikro, jedna makro, jedna oboje. Jedna je u svemirskoj stanici, jedna na površini planeta i jedna u mističnom starom hramu.

Misije su zabavne i interesantne, međutim samo to. Ništa posebno novo (mada nove mogućnosti na postojećim jedinicama su svakako  dobrodošle), te ćemo za bilo kakav širi spektar mogućnosti (kao što su već prikazane selidbe baza ka novim resursima, nova lica i oblici starih jedinica, nadogradnje, podešavanje tehnologije i sl.) očito morati pričekati punu igru. Ono što kampanji uistinu zamjeram su neoptimiziranost, razni bugovi koji variraju od misije do misije (što će reći da su Blizz-ovci bili površni ili da čak ni Prologue nije dovršen do kraja) i ograničenost u samim misijama po pitanju gameplaya. One se mogu preći samo na jedan određen način sa određenim, unaprijed postavljenim, jedinicama. Nema mjesta za alternativne strategije i bitno drukčije kompozicije, svaki put je uglavnom isto. Također, priča je bolno pojednostavljena što bi veće fanove moglo iznervirati, kao i ne previše zahtjevna “Brutal” težina. Istina, jesam osrednji kompetitivni StarCraft igrač, međutim ako i ja potpuno van forme bez problema pregazim kampanju na najvećoj težini onda znači da nije dovoljno teška. Nadajmo se da ćemo u nastavku dobiti bolju priču, više mogućnosti i više izazova, jer ovo je posljednja kampanja i zato bi trebalo da traje.

Uz sve pluseve i minuse Prologue je u svakom slučaju dobrodošao. Blizzard je komotno mogao preskočiti taj dio produkcije i izdati samo multiplayer Betu (kao u HOTS), dok u ovom slučaju imamo nešto kao Demo izdanje singleplayera što je itekako dobro. Istina, očito se nije moglo odoljeti da pristup bude ekskluzivan onima koji su unaprijed naručili igru, međutim rečeno je da će Prologue biti svima dostupan prije izlaska same igre, kao i sama Beta kada se širom otvore vrata.