Sve znamo, kasnimo. No, imamo opravdanje za to. Nakon inicijalnog starta igranja, shvatili smo da je Starfield jedna od onih igara koje nema smisla ocjeniti nakon par dana, pa čak ni nakon 50 sati igranja. Iz tog razloga smo odlučili uzeti si vrijeme i pokušati se otisnuti što dublje u  svemir i provjeriti što je sve ekipa iz Bethesde skuhala u svom prvom originalnom IP-u nakon 25 godina. Nije loše za opravdanje, zar ne? Sada s odmakom od mjesec dana, vrijeme je da podijelimo svoje mišljenje oko jedne od najiščekivanijih (i najomraženijih) igara u zadnjih par godina.

Najavljen prije pet godina, 2018. godine, Starfield je, kako rekosmo, prvi originalni IP za Bethesdu nakon 25 godina. Najpoznatiji po Elder Scrolls franšizi i naravno Fallout remakeu, u Bethesdi su sve ove godine igrali poprilično na kartu sigurnog i provjerenog. Dobro, dobro, Fallout 3 im je bio kocka na koju se nije gledalo blagonaklono kada se objavilo da se ide u potpuno 3D svijet i pogled iz prvog lica. Naravno, sve navedeno je potvrdilo da Bethesda zna procjeniti želje i “potrebe” igrača i godinama je nizala hit za hitom. Kako to uvijek biva, nakon faze medenog mjeseca, uslijedio je i period nemira. Fijasko znan kao Fallout 76 i ono što je doživio (priuštio gamerima) u svom launchu (igra je sada impresivno i sjajno Fallout iskustvo), od lošeg day one stanja i hrpetine bugova, do kostura od igre s jako malo sadržaja u odnosu na obećanja, Bethesda je nakon tog trenutka bila pod povećalom cijele gaming populacije. Dolaskom Microsofta u cijelu priču, negodovanja su se samo pojačala. Od trenutka kada je obzanjeno da će Starfield biti ekskluziva za Xbox konzole i PC, atmosfera oko Starfielda se užarila. Moramo priznati da se ne sjećamo kada je jedna igra uzburkala toliko “strasti” i potrebe za međusobnim napadačkim stavovima iz plavog i zelenog tabora.

Houston, we have a problem!

Starfield su pratili problemi u razvoju, s nekoliko odgoda i promašenih datuma za izlazak. Gaming populacija je Starfield u nekim trenucima otpisala kao igru koja će, kada izađe, vjerojatno biti u gorem stanju nego što je to bio Fallout 76. Treba priznati, za takve stavove i promišljanja su krivi sami developeri iz Bethesde. Godinama su im igre izlazile s velikim brojem bugova, bilo da se radi o igrama iz Elder Scrolls ili Fallout serijala, svaka od njih je imala bugove koji su živcirali. Gaming zajednica je očito odlučila podvući crtu kod Fallouta 76 i namjerila se na loš vibe oko Starfielda. U nekoj mjeri, loša očekivanja su se dodatno pojačala dolaskom Microsofta, no realnost je ipak bila nešto drugačija.

U svibnju prošle godine, Bethesda je objavila da će Starfield biti odgođen za početak 2023. godine i onda još jednom za rujan iste godine. Sama Bethesda je rekla da je za to zaslužno vodstvo Microsofta koje je odlučilo da igru trebaju “kuhati” još neko vrijeme, jer stanje u kojem je trebala izaći nije bilo zadovoljavajuće. Samouvjerenost Microsoftovog marketinga prije izlaska igre je otišla toliko daleko da su razbacivali izjavama poput “Bethesdina igra s najmanje bugova na dan izlaska“. Sad vi čitate i pitate se, hvalili su se da ima namjanje bugova, zar ne bi svima cilj trebao biti da igra nema bugove uopće? S druge strane, oni koji poznaju kakav čušpajz žanrova, gameplay mehanika, povezanih sustava, ideja i kompleksnost gameplaya su Bethesdine igre ovu su Microsoftovu izjavu dočekali kao lijek za dušu. Jel moguće da Bethesda ima igru koja nema klasične porođajne muke? Ostanite s nama u nastavku i doznajte odgovor.

To the stars

Od svog začetka, čovječanstvo je gledalo prema zvijezdama i maštalo što je to tamo gore u tom crnilu punom točkica, kakve li nas misterije tamo čekaju da ih otkrijemo. Postoji li (naprednija) inteligencija izvan naše planete, negdje tamo daleko u dubinama svemira? Nekako smo očekivali da će se Starfield primarno baviti ovom mišlju, da ćemo biti bačeni u nepoznato u pravom smislu riječi. No, na kraju dana Bethesda je ipak imala druge planove. Starfield nas baca u već etablirani svemir, zajedno sa svim društvima, zajednicama, sukobima i u većini slučajeva već definiranih stavova o religiji, uređenju društva i općenito međusobnom ophođenju u budućnosti čovječanstva.

Premisa igre je da smo kao cijenu tehnološkog napretka gurnuli naš matični planet, majku Zemlju, u nepovratno uništenje. Tehnološki napredak nas je silom prilika onda morao i spasiti. Otisnuo nas je u zvijezde uz pomoć revolucionarnog pogona (grav drive) koji nam je omogućio skoro pa trenutno putovanje diljem galaksije i na taj način nam osigurao preživljavanje na raznim planetima i novu priliku za čovječanstvo. Naravno, kako to uvijek biva u povijesti ljudi, stvari ubrzo krenu lošim putem i pokoljemo se u građanskom ratu (ovaj put u svemiru) i društveno uređenje bude bačeno na dvije glavne frakcije, United Colonies i Freestar Collective. Naravno, uz ove dvije najjače, u igri obitavaju razne frakcije, piratske skupine, religijski kultovi i raznorazne manje i veće organizacije. Ono što definitivno nismo naučili u ovoj fiktivnoj budućnosti je da nam društvom vedre i oblače korporacije pa je i Starfield krcat interesnim skupinama.

Nekima od vas se ovo vjerojatno sve čini ultra poznatim, ne brinite se niste ludi. Kad se sve stavi na papir, očigledan uzor za društveno uređenje Starfielda je legendarna i nikad prežaljena TV serija Firefly. Ako ste fanovi Malcoma (“Mal”) Reynoldsa i njegove “neprilagođene” posade, Starfield će vam biti melem na ranu koja peče dugo. Uz Firefly, developerima su očito uzori bili poznati i manje poznati stari SF filmovi iz sedamdesetih/osamdesetih. Upravo će taj “detalj” svima koji su odrasli u tom zlatnom dobu za taj žanr Starfield na svakom koraku izmamiti osmjeh i često suzu radosnicu. Tumarajući po stotinama planeta koje su pred nama, susrest ćemo situacije poput onih iz klasika poput Aliena, The Dig i sličnih (mogli bi nabrajati satima). Sve u svemu, Starfield ima vjerojatno jedan od najuvjerljivjih settinga, sa prošlošću, društvenim uređenjem, problemima i likovima, u kojem smo se imali prilike igrati zadnjih godina. Bethesda je po ovom pitanju odradila vrhunski posao.

From the depths

Ok, ok, svijet je super, jasno nam je. Kakva je priča, što se tu posebnog skuhalo? Na samom početku igre, slučajnost je htjela da se nađemo u situaciji koja će nas odrediti za velike stvari koje bi mogle (a kako drugačije) utjecati na poredak u galaksiji. Kopajući po rudniku na jednom od prljavih planeta, dotaknuli smo misteriozni artefakt koji nam je u mozak natočio nekakvu viziju galaksije. Sve to nas stavlja na radar misterioznoj grupaciji Constellation, koji brže bolje dolazi regrutirati našu jedinstvenost za svoj cilj. Zvuči kao klišej, zar ne ? Pa, iskreno, ne možemo pretjerano puno proturiječiti tu.

Ono što ipak priču čini unikatnom jesu motivi grupacije koja vas regrutira. U svim klišejima, postoje skriveni motivi, ovdje je iskrenost ispred svega i Constellation ima najbolje namjere i samo želi prosperitet za ljudsku rasu u nadi da će ultimativno otkrivanje smisla i svrhe artefakata (jednog od njih pronađemo na samom početku igre) učiniti upravo to. Premda je ova informacija svojevrsni spojler, dijelimo ga s vama bez ustručavanja da nemate tu primisao u glavi. Dodatni plus tezi da nije sve klišej, daje i kvaliteta narativa, odnosno način na koji se priča odmotava tijekom igre. Zaista kvalitetno napisani dijalozi i motivacije svakog pojedinog lika pružaju hrpu načina kako odigrati glavnu priču.

Glavnu priču? Da, jer uz glavnu priču imamo hrpetinu pozadinskih (side) questova koji upotpunjuju motivacije, odvijanje priče i sudbine svakog od likova koji živi u Starfieldovom otvorenom svemiru. Bilo da se radi o vašoj posadi, koja može ali i ne mora biti sačinjena od Constellation grupe ili o potpuno random likovima koje ste skupili na nekom random planetu, vaši postupci utječu na njihove sudbine. Bethesda je svoj prokušani recept da nakrca hrpu sadržaja u svoje igre ovdje odvela na nove razine. Svi vi koji ste igrali Elder Scrolls ili Fallout igre znate o čemu pričamo. Krenete na quest i deset sati kasnije skužite da ste otišli miljama daleko (od questa) istražujući informaciju iz nekog komada papira kojeg ste pročitali lootajući nekog random protivnika. Jedina (bitna) razlika ovdje je ta da ste otišli svjetlosnim godinama daleko i usput skupili još devetnaest questova. No, ono di Starfield u potpunosti odskače od svih igara neovisno o žanru, je redizajn new game plus mehanike. Samo ćemo reći da tek prvim prelaskom Starfielda, priča za vašeg lika tek počinje.

Unto the frontier

Kada se napokon otisnemo u svemir, pred nas se stavlja hrpetina opcija na koji način želimo igrati. Starfield krasi višestruki izbor načina gameplaya. Ako ste recimo fan bratoubilački krvoločnog načina igranja di jednostavno želite vatrenim (može i hladnim) oružjem potaracati sve pred sobom, opcija je pred vama. Ukoliko ste psihopata koji se voli šuljati uokolo da ga nitko ne primjeti i ultimativno vrebati nad tuđim životima iz sjene, opcija je pred vama. No, čak i ako ste umjereni psihopata i krvolok, sve to možete balansirati tijekom igre. Sve navedeno je popraćeno s klasičnim RPG modelima, kao što su uvjeravanje sugovornika, lopovluk i hrpetina atributa odnosno skillova. Starfield je tu poprilično umjeren i ne guši nas stotinama opcija, i s dovoljno dugim razvojem lika možemo otključati doslovno sve. To “sve” i kvaliteta skillova će naravno ovisiti o predispozicijama koje smo ugradili u našeg avatara prije samog starta igre. Kreator likova je kompleksan kao i u svakoj Bethesdinoj igri i u definiranju svog avatara možete ići duboko do zanoktica na malom prstu lijeve noge. Treba spomenuti da na vaše skillove komplementarno utječu članovi posade i pametnim angažmanom možete neke svoje minuse pretvoriti u pluseve.

Ono što je većinu nas brinulo, jeste to hoće li Bethesda poboljšati shooting aspekt koji je, ruku na srce, vrlo vjerojatno najgori dio Bethesdinog Fallout serijala. S olakšanjem moramo reći da je ovaj dio gameplaya po svemu sudeći doživio restrukturiranje i premda nije pitak kao COD ili Halo recimo, puškaranje je jako dobro i kvalitetno odrađeno. Zahtjeva određenu dozu privikavanja, no jednom kad uđete u đir, pucanje po piratima ili svemirskim moruzgvama predstavlja pravi užitak. Uz pucanje, igra vrvi od raznoraznih “stolića”, “laboratorijica” i specifičnih napravica na kojima možemo izučavati nove dodatke (za oružja, brodove…) ili općenito kemijati raznorazne pripravke, sastojke i, pogađate, sve ono što krasi elemente jedne punokrvne RPG igre s crafting elementima.

Uz naravno akcijski dio igre, Starfield u sebi ima pregršt “ostalog” tipa gameplaya. Za sve one koji vole survival tip igranja, skupljanje od igle do svemirskog broda, građenja naselja, kuća, industrijskih postrojenja, Starfield će biti pun pogodak. Možete kreirati međuzvjezdanu industriju proizvodnje različitih dobara koja će vas učiniti multimilijarderom. Oni koji žele samo rudariti i trgovati, opcija je tu. Možda imate dječačku želju biti svemirski Batman (zaista, obratite pozornost na razne notepade u igri), slobodno. Za sve koji bi se željeli baviti šverc-komercom, pogađate, opcija je tu, samo se pazite svemirske murije. Nama najdraža opcija bi definitivno bilo istraživanje bespuća svemira, krađa brodova piratima (prodaja istih) i kartografija svakog planeta zasebno te na kraju dobra zarada u prodaji gotovih karti raznim trgovcima diljem svemira. Ukratko, Starfield sa hrpetinom raznih tipova gameplaya opet odskače od ustaljenog i dosadnog open world štimunga. Eh da, skoro zaboravismo, uz sve navedeno, Starfield posjeduje i iznimno zabavni ship builder u kojem granica kreacija može biti samo vaša mašta. Ukratko, Starfield i njegova dugovječnost općenito ovisi dosta o vašoj mašti i volji da zaronite dublje od glavne priče. Ono što Starfield radi najbolje je upravo činjenica da vas ne forsira da ga igrate na neki predefinirani način, sve je prepušteno vama. Naravno, možete vi i kao poslušni psić, samo pratiti upute i zabaviti se sasvim pristojno, ali vjerujte da ispod “uniformirane” površine leži jedan predivan kaos koji daje pregršt opcija. A kako ne bi sve bilo baš-baš sjajno, imamo jednu veću zamjerku oko gameplaya prilikom istraživanja i bauljanja po planetima. Nikako nam nije jasno kako nekome u Bethesdi nije palo na pamet napraviti nekakvo prokleto vozilo kojim bismo se brže kretali po površini planeta. Ovako smo osuđeni na pješačenje i skakutanje s jet packom, koje premda nije baš jako sporo (osim ako planet ima brutalnu gravitaciju) definitivno ne predstavlja gušt. Nakon dosta kukanja, Bethesda je rekla da će razmotriti dodavanje nekog bržeg oblika prijevoza, dajte nam barem romobil.

Što se tiče bugova u gameplayu, moramo priznati da je Microsoft potpuno opravdano izjavio da je ovo Bethesdina igra s najmanje bugova na dan izlaska. Jel to znači da bugova nema? Naravno da ne, ipak se radi o Bethesdi. Susreli smo se s pokojim iščašenim NPC-om, brodom propalim u tlo, potrganim questom koji je zahtjevao reload savea, ali ništa posebnog što bi potrgalo igru. Ono što možemo potvrditi jest da se radi o igri s uobičajenom količinom bugova kod svakog novog naslova koji ima puno svega natrpanog, od gameplay mehanika do međusobno povezanih sustava ispod površine.

Creation of old

S vizualnog aspekta, Bethesda je svoj Creation Engine procijedila do apsolutnog maksimuma. S jedne strane, engine je definitivno nagrizao zub vremena, ali razlozi za Bethesdino inzistiranje su očigledni od samog početka igre. Toliko međusobno povezanih sustava koji trebaju odreagirati na istu stvar u realnom vremenu sigurno su lakši za odraditi u alatu kojeg poznajete nego migrirati na neki od razvikanijih enginea. Neovisno na zub vremena, Starfield izgleda prekrasno i od fantastičnog ga dijeli jedna dizajnerska odluka ili jednostavno (po našem mišljenju) ograničenje enginea koje nas je ubilo u pojam u nekim trenucima. Radi se o apsolutno najgoroj stvari u ovoj igri, to su loading screenovi. Loading se odvija u nekim slučajevima koji nemaju apsolutno nikakvog smisla. Primjer, ulazak u prostoriju 20m2 zahtjeva loading, dok ulazak u tvornicu od 5000m2 ne. Takve stvari jednostavno nemaju smisla i trgaju imerziju cijelog svijeta u pojedinim segmentima. Ovo je u biti jedina prava velika zamjerka Starfieldu i nekako smo mišljenja da je Bethesda svoj vjerni grafički engine pogurala do njegovog maksimuma. Ono što Bethesda sa svojim engineom ima jeste uzrok-posljedica efekt koji je vidljiv na razini cijelog svemira. Ako ostavite otvorena vrata u jednoj sobi na nekom planetu, ona će zauvijek biti otvorena. U suštini, sve što napravite u svijetu, ostaje zauvijek zapisano, što je još jedna razina uvjerljivosti svijeta u kojem se nalazimo i moramo priznati jedan od impresivnijih featurea i vrlo vjerojatno veliko opterećenje na engine.

Izgled brodova, gradova, planeta, naselja i općeniti ukupni vizualni dojam je nešto što u nekim trenucima ostavlja bez daha, dok u drugim trenucima izgleda od dobro do sjajno. Osvjetljenje u Starfieldu je jedno od boljih i utoliko čini svijet i sve što se u njemu nalazi uvjerljivim, da ne koristimo riječ “stvarnim”. Arhitektura gradova ili naselja na pojedinim planetima je u maniri Bethesde, što bi značilo da je puno truda i smisla (sjajni su) uloženo u iste. Većina likova s kojima komunicirate izgleda opet od dobrog do sjajnog, dok je većina NPC-ova jednostavno odrađena rutinski i bez pretjerano puno angažmana. Poseban trud je posvećen mehanizaciji svega, od brodova, oružja, mechova, i sve izgleda fantastično. Dodatan naglasak bismo stavili na kvalitetu vrata i animaciju istih, radi se o apsolutnom vrhu vrhova i nadamo se da će animator u Bethesdi dobiti povišicu. Sve u svemu, vizualni dojam Starfielda je vrlo blizak nekakvom aspektu realnosti i wow faktor koji će na vas ostaviti pogled u zvijezde s nekog planeta je nešto što će svatko od vas morati iskusiti osobno. Rotirajući planeti (svaki ima svoju rotaciju koja ovisi o pojedinom solarnom sustavu i njegovim uvjetima), zvijezde, izmjene dana-noći, razni vremenski uvjeti, različiti gravitacijski uvjeti dodatno dižu letvicu na vizualnoj uvjerljivosti planeta. Starfieldov svemir je uistinu prepun solarnih sustava i planeta raznolikih uvjeta. Bethesda je prije samog izlaska igre rekla da se radi od više od 1000 planeta koji su nam dostupni za istraživanje. Sve to je istinito, ali treba napomenuti da je velika većina njih kao i u stvarnosti, potpuna pustoš. Nekima će to biti minus, nama osobno je to veliki plus jer daje na težini prethodno spomenutim motivacijama i stavovima određenih frakcija i sukobima oko resursa i uvjeta za život.

Što se tiče zvučne kulise, na nju nemamo nikakvih zamjerki. Soundtrack je epskih proporcija i kako se priča “odmotava” emotivno prati sva događanja i naše odluke. Zvukovi oružja su isto tako jako dobri i svaka pucaljka, bilo da se radi o energetskom ili kinetičkom oružju, sve zvuči dovoljno moćno i teško (ili lagano, ovisi s čime pucate). Voice acting je isto na visokoj razini, pogotovo kad se uzme u obzir da su svi dijalozi zvučni. Neki možda zvuče drveno, ali nećemo zamjeriti to kao preveliki minus obzirom da nismo primorani čitati sve što nam likovi govore i samim time se možemo lakše uživjeti u priču. Radi li se o igri koja gura granice grafike novih GPU-a ili konzola(?), naravno da ne. Neovisno o zubu vremena, prezentacija Starfielda je na vrlo visokim razinama kojeg tamo prvenstveno drže dizajnerske i arhitekturalne odluke developera. Sve u svemu, Starfield izgleda i zvuči super, ali mišljenja smo da Bethesda ozbiljno treba razmotriti prelazak na novi engine ili rekonstrukciju pojedinih stvari unutar svog Creation Enginea.

Skoro smo zaboravili, kao i svaka igra do sada iz redova Bethesde, Starfield podržava modove, koji trenutno nemaju službenu podršku. Bethesda je odgodila izlazak moding alata u samom startu, ali je obećala da alati stižu uskoro te će biti “izvedivi” i na konzolama. Moding scena se pobrinula da PC ekipa ne čeka, pa je tako broj modova pozamašan i ponuda je zaista široka.

From stars, we are born

Koliko je Bethesdin izlet u svemir i kreiranje novog IP-a bio isplativ? Sudeći po broju gamerica i gamera koji su premašili brojku od 10 milijuna preko samo dvije platforme (Steam i Xbox), svi mogu vrlo zadovoljno trljati ruke. Veliki broj je, nećemo se lagati, definitivno tu zaslugom day one izlaska u sklopu Xbox Game Pass pretplate, no neki od dostupnih rezultata prodaje govore da je samo u pre-order periodu preko obe platforme igru kupilo više od 2 milijuna ljudi. Za sve vas koji volite široke igre, krcate sadržajem, raznolik gameplay, Starfield bi mogao biti pun pogodak. Ako ste uz to fan znanstevene fantastike staroga kova, sigurni smo da je, igrajući Starfield, osmjeh kao hamburger neizbježan.

Za onu vojsku fanova Bethesdinih RPG-ova koji uporno kupuju Skyrim iz godine u godinu u svim živim izdanjima, treba spomenuti da Starfield ima prokušani template koji je s new game plus mehanikom dobio dodatni motiv za replay value. Uz očigledno veliki financijski uspjeh, Bethesda može mirno nastaviti razvijati obećani story DLC i proširivati Starfield još dugo u budućnost. Naravno, moderi će sigurno imati što za reći po tom pitanju i ako ćemo suditi po trenutnoj moding sceni, Starfield se ne treba bojati da će mu faliti podrške od strane moding zajednice. Starfield je definitivno jedna od onih igara koja će uvijek biti instalirana na naša računala i konzole, vrlo slično kao i Diablo II: LOD. U konačnici, naš sud je da se radi o fantastičnoj i vrlo vjerojatno najboljoj Bethesdinoj igri još od doba Morrowinda.