Na ovoj generaciji, složit ćete se, očajnički nedostaju zimske sportske igre. Štoviše, gotovo da ih nismo ni vidjeli a one koje su i izašle manje-više nisu ni vrijedne pomena. Fascinantno je to da su svi oni koji su posljednjih nekoliko godina htjeli zaigrati dobru igru koja je posvećena ekstremnim zimskim sportovima morali otpuhati prašinu sa svojih prošlogeneracijskih PS3 i Xbox 360 konzola kako bi ponovo zaigrali sjajni SSX, koji je i dalje, pola desetljeća nakon svoga izlaska, suvereni vladar žanra. Konkurencija kao da se bojala uopće suprostaviti se ovom EA-ovom hitu, no krajem prošle godine napokon je stigao konkretniji odgovor u vidu novog izazivača za sam vrh trona. Taj isti izazivač stigao nam je u režiji Ubisofta, točnije francuskog Ubisoft Annecyja, koji se sa svojim sportskim prvijencem po imenu Steep smjelo odlučio uključiti u borbu za najbolju igru u žanru zimskih ekstremnih sportova. Je li Steep slalomom uspio prvi proći kroz cilj i oduzeti SSX-u „zlatnu medalju“ ili se poput preostale dosadašnje konkurencije strmoglavio niz padinu, pogledajmo zajedno u nastavku ove recenzije.

Zimska rapsodija za adrenalin junkieje

Odmah da se razumijemo, Steep i SSX su potpuno dva različita svijeta, stoga ćemo se truditi da u cjelosti izbjegnemo bilo kakvu usporedbu između njih. SSX je klasična arkada kakva je od samih svojih početaka, dok je Steep znatno veća i složenija igra. U pitanju je open world simulacija (nazovimo je tako jer je ipak mnogo bliža simulaciji nego arkadi) zimskih ekstremnih sportova koja nam pruža potpuno drukčiju koncepciju. Naime, Steep nas od samog početka, bez nekog posebnog predstavljanja, baca na ogromno alpsko okružje površine preko 250 km2, nudeći nam potpunu slobodu odabira zimske zabave u kojoj ćemo uživati kroz četiri ponuđene četiri discipline (skijanje, snowboard, wingsuit i paragliding), a što će nam pojesti minimum 30ak sati slobodnog vremena ili znatno više, ovisno od toga koliko se navučemo na igru.

Svaki početak je težak, pa i onaj u Steepu – očekuje vas bezbroj padova prije nego što naučite letjeti

Budući da igra gotovo da ne nudi neko posebno upoznavanje s navedenim disciplinama i mehanikom igre, na vama je od starta da se u potpunoj open world maniri izgubite u snježnim planinskim bespućima te se bacite u istraživanje planinskih vrhova s ciljem pronalaska lokacije pogodne za neku od vaših aktivnosti.

Steep nudi pravo malo bogatstvo sadržaja, počevši od modova, preko hrpe misija i izazova, pa do svojevrsnog story moda

Steep je igra koju igrate upravo onako kako vi želite. U pitanju je igra u kojoj se konstantno „igrate sami sa sobom“, pokušavajući nadmašiti svoja prethodna dostignuća budući da vas ona stalno tjera na dalje igranje (bezbroj puta ćete sami sebe zateći kako već pola sata ponavljate neku dionicu, jer želite biti još bolji). Naravno, kako bi igra ipak imala smisla, Ubisoftovci su osmislili hrpu modova, misija i izazova koje ćete moći pronaći na planini. Tu su klasične checkpoint, freestyle i endurance utrke kao i high-score natjecanja, a na repertoaru je i nekoliko različitih modova kao što su Extreme Rider, Freestyle Challenge (miks stilova), Bone Collector Challenge (izvođenje suludih vratolomija koje često rezultiraju opakim prelomima) i Explorer (potraga za novim lokacijama), a tu je i Mountain Stories, svojevrsni story mode igre u kojem vam planine doslovno pričaju priče postavljajući pred vas zanimljive i zabavne izazove koje morati kompletirati.

Mountain Stories…

Kao što možete vidjeti, iako ste sami na planini, zabave i sadržaja svakako vam neće nedostajati, no ono što bi moglo zasmetati većini jeste to što je većina zadataka koje igra postavlja pred vas dosta slična, tako da je osjećaj repetitivnosti ipak u dobroj mjeri prisutan tokom igranja. Također, za igranje Steepa potrebna je konstantna internet konekcija a to je nešto što igrači baš i ne vole, zar ne?

Lords of the Boards

Kao što smo već spomenuli, Steep je znatno manje arkadan od SSX-a, no ipak nije klasična simulacija iako smo ga kao takvu klasificirali. Ekipa iz Ubisoft Annecyja uspjela je postići svojevrstan balans između arkade i simulacije, tako da smo u neku ruku i od jedne i druge dobili ponešto. Iako poprilično kompleksna, igra ne nudi neki ozbiljniji tutorial, tako da nije naklonjena onima koji sve žele „na gotovs“, bez imalo truda. U igri je potrebno svladati tehnike svake od disciplina što samo po sebi iziskuje određenu dozu strpljenja i upornosti, kao da učite prave discipline – morate paziti na zalet, na doskok, na kretnje, a sve se to uči klasičnom praksom i vježbanjem (vježbom do savršenstva, zar ne?). Recimo, trikovi u igri izvode se kombinacijom triggera i analognih stickova, što nudi dobru dozu slobode prilikom izvođenja istih. Snowboard i skijanje su dosta slični, zabavni i adrenalinom nabijeni wingsuit zahtjeva također privikavanje, kao i paragliding koji, iako pomalo monoton i dosadan, pruža igračima priliku da vide neke od zaista prekrasno dočaranih panoramskih prizora prilikom lebdjenja. U svakom slučaju, za uspjeh u svakoj disciplini potrebna je dobra količina vremena utrošenog za usavršavanje, a igra sama po sebi postaje bolja što je igrač uspješniji i bolji (zlatne medalje donose posebne nagrade, no za osvajanje istih potrebno je mnogo truda).

Vježbom do savršenstva – budite spremni na zabijanje u stijene i drveće barem stotinu puta

Budući da je Steep, kao što smo već naveli, u potpunosti slobodna igra, u svakom trenutku možemo odabrati neku od disciplina (jednostavnim pritiskom na R1 otvara se kotačić pomoću kojeg biramo ponuđene discipline), a iako nudi potpunu slobodu prilikom odabira discipline i igranja brojnih modova, misija i izazova, za napredovanje kroz igru, prije ili kasnije ipak je potrebno igrati sve četiri discipline.

Jednostavnim pritiskom na R1 birate neku od četiri ponuđene discipline

Naime, Steep također nudi svojevrsni XP sustav napredovanja, međutim svi iskustveni bodovi koje skupljamo tokom igranja služe isključivo za otključavanje novih lokacija i staza (standardnih i skrivenih) na mapi, a ne za nabrijavanje lika i opreme, budući da se u igri nema nikakvih konkretnijih customizacijskih opcija. Igranjem otključavamo i priličnu količinu dodatne opreme i velikog broja dodataka koji su nažalost čisto kozmetičke prirode, što se zasigurno neće svidjeti velikom broju onih igrača koji uvijek vole eksperimentirati s likovima i opremom.

Mulitplayer u Steepu veoma je zabavan i potpuno drukčiji

Zbog svoga open world koncepta i fokusa na social gaming komponentu, Steep nudi i prilično interesantan i nekonvencionalan multiplayer. U svojevrsnoj sandbox MMO maniri moguće je kreiranje sadržaja i dijeljenje s  drugima, koje možete pozvati i na „druženje“ i nadmetanje u raznoraznim događajima (maksimalno do tri igrača). Doslovno svaku stazu u igri možete ponuditi i svojim suigračima u vidu novog izazova, što pruža zaista nebrojene mogućnosti prilikom igranja (fora je kada uspjeti završiti neku suludu dionicu i onda tu istu dionicu postavite kao izazov drugim igračima i onda ih gledate kako vas bespomoćno i beznadežno pokušavaju nadmašiti). Naravno, tu je i opuštajući i veoma atmosferični freeride s prijateljima kojem možete pribjeći kada vam natjecanje dosadi. Mogućnosti je, kao što možete vidjeti, zaista mnogo i samo je pitanje koliko duboko ćete zaglaviti u igri.

Atraktivan izgled i reklame koje iskaču iz paštete

Snijeg u igrama oduvijek je predstavljao izazov za developere (između ostalog, to je jedan od razloga zašto i nema previše zimskih igara), no Ubisoft je i ovaj izazov prilično uspješno uspio prevazići. Steep krasi i više nego dobra grafička podloga. Planine i lokacije u igri izgledaju veoma dobro, a uvijek prekrasna panorama uz izmjenu dana i noći, potpomognuta veoma dobrim svjetlosnim efektima i efektima snijega, jedan je od razloga zašto bismo Steep mogli smatrati dosad najljepšom igrom na snijegu. Naravno, budući da se nalazimo na planini, neralno je u igri očekivati nešto više od igrivih likova i neba, snijega, drveća i kamenja, no sve je to skockano u jednu lijepu i oku ugodnu cjelinu. Kada još k tome dodamo da se cijela igra odvija bez učitavanja unutar iste, tehnički rezultati igre prilično su impresivni. Zvuk u igri veoma je dobar, osobito soundtrack koji se sastoji od originalne i licencirane glazbe (nove i stare), koja u potpunosti odgovara atmoferi i ugođaju u igri (recimo, Bomfunk MC’s i njihov Freestyler me je u trenutku vratio u zimske dane zlatnog perioda VIVA channela).

GoPro na glavi, Red Bull u ruci, i tako tokom cijele igre..

Naravno, gotovo da ne postoji open world igra koja ne pati od nekih problema, pa ni Steep nije iznimka. Recimo, iako prilično dobre, kontrole u igri su ipak mogle biti malo bolje i intuitivnije, fizički model baš i nije na razini ostatka igre, a isto tako česta su izbacivanja iz igre budući da ista zahtjeva stalnu internet konekciju, a da serveri nekad znaju biti prilično neposlušni. Također, iako se ne radi o nekom tehničkom propustu, pomalo „bode oči“ tokom igranja konstantno forsiranje Red Bull i GoPro reklama u igri, budući da su spomenute tvrtke partneri s Ubisoftom u ovoj igri, no kada se ufurate u igru, ovo će vam biti potpuno nebitno.

Priznajemo, Steep izleda prekrasno

Dobra „zimska“ igra, potpuno drukčija od SSX-a

Da rezimiramo, budući da se radi o potpuno novom IP-ju i njegovom sportskom prvijencu, Ubisoft je svoj preliminiarni ispit uspio položiti s prilično visokom ocjenom. Steep je tehnički veoma dobar komad softvera koji nudi dugotrajnu zabavu svima koji „zagrizu“. Nekima će zasmetati to što igra nije prijateljski nastrojena prema casualcima, no opet nisu ni Demon/Dark Souls igre pa ih mnogi ipak rado igraju. Ukoliko ste spremni na konstantno učenje, vježbanje i usavršavanje, Steep je igra s kojom ćete se dobro zabaviti i družiti još dugo. S druge strane, ukoliko spadate među one nestrpljive koji sve žele bez imalo truda, brzo ćete odustati od igre, tako je bolje da se zadržite na SSX-u.