Kao što je bilo obećano prošle godine od strane Capcoma, nismo dugo čekali na dolazak šestog nastavka jednoga od najpoznatijih fighting serijala. Nedugo nakon ”zatvaranja” petice, najavljena je budućnost franšize sa novim likom Lukeom kojeg smo upoznali u zadnjim mjesecima te igre, da bi kroz njega sada ušli u puno slojevitiji i bogatiji svijet ”uličnih boraca”. Street Fighter 6 je po mnogočemu drugačiji od svog prethodnika. Iako nam donosi mnoge klasične i poznate likove, za razliku od izlaska SF 5, SF 6 je izašao kompletniji, bogatiji i ambiciozniji. Čak i u usporedbi sa drugim nastavcima, čini se kao najbolje lansiranje igre do sada. Vrijeme je da raspakiramo ovaj zanimljivi paket i otkrijemo neke od njegovih tajni.

Bez imalo okolišanja, Street Fighter 6 možemo podijeliti u tri posebne cjeline. Prva, ona koja je poprilično dugo nedostajala u prošlom nastavku (i zbog koje su se našli pod ogromnim rafalom negativnih kritika) jest osebujni single player story mode, ovdje odgovarajuće nazvan World Tour. Pomalo se zaboravilo da naziv same igre, ”ulični borac” znači nešto, pa je Capcom smjestio ovaj mode upravo na ulice, raznovrsne lokacije u kojima je svaki drugi prolaznik/ica spreman za prijateljsku borbu, gdje je rafiniranje vlastitih borilačkim vještina jedan od glavnih životnih poziva, a dodatne motivacije (osveta, osvajanje određenih turnira, novac, ljubav) samo dodatan začin za likove koje znamo već toliko godina, a i za likove koje ćemo tek upoznati. Jedan od tih likova je vaš novi lik/avatar kojeg sami stvarate i dizajnirate do trepavica (doslovno). Kroz vašeg lika se zapravo upoznajete sa širom slikom Street Fighter svijeta, likovima koji su dio priče od samih početaka, pa gdje se i sad nalaze i što rade. Tako će neki od tih likova vam biti privremeno mentori, te ćete od svih njih moći usvajati njihove poteze, stil borbe i estetske dodatke s čime ćete unaprjeđivati svoga lika. Ti naočigled RPG elementi daju dodatnu draž polu – open world iskustvu kroz koji igrate mini-igre (uistinu igrive i zabavne, neke klasične, neke nove), borite se sa većinom nebitnih likova s kojima možete popričati, dobiti neke informacije, ali i level-upati kad ih pobijedite te vidjeti nove Street Fighter lokacije.

Priča sama po sebi nije pretjerano nepredvidljiva ni zanimljiva, no svakako je simpatična i dostatna kao primjeren ulaz u SF svijet, ali i puna fora i novih detalja o poznatim likovima za sve dugogodišnje fanove franšize. Street Fighter 6 se događa nakon Street Fightera 3 i zadnja je igra u službenom timelinu serijala, poznati likovi su ostarjeli, pojavili se novi, a kroz World Tour (pa i Arcade mode) saznati ćemo dosta o tome što se dogodilo sa mnogima od njih i što rade danas, zašto je Ken depresivan, koga Chun-Li uči i je li Ryu ispunio svaku sudbinu koju je smatrao svojom. Iako ne donosi puno revolucionarnog, priča je još jedan dokaz koliko se ljubavi, pažnje i vremena uložilo u izradu ove igre. O posebnim mini igrama, mogućnosti igranja originalnoga Final Fighta kada naiđete na arkadni stroj s njim, susretanje manje poznatih likova, sve je dio nevjerojatno dobro odrađenog posla koji, budimo iskreni, nitko nije očekivao od Capcoma. World Tour je dosta dug single play, pun nekad zamornijih, a nekad zabavnijih zadataka, no svakako ima smisla, kao učenje borbene mehanike, kao dodatan sadržaj, kao upoznavanje s likovima, ali i kao zarađivanje novca (Zennya, kako se zove službena valuta igre) koji vam može služiti za druge stvari u igri.

Druga sekcija igre, Fighting Ground, je najbolje napisati kao dio fighitng igre koji bi očekivali za vidjeti kao jedini prije 10tak godina. Tu se nalaze Arcade mode, Versus mode, razne dodatne multiplayer opcije (kao što je Team battle ili posebne bitke sa određenim power-upovima, debuffovima itd.) te online igranje. Arcade mode, kao single play opcija, također je dosta više od onoga što smo očekivali od Capcoma. Imamo opciju igranja sa kraće i duže verzije, kao i bonus staze. Svaki lik tu vodi jednu svoju zasebnu priču, nema puno animacija, više je napravljeno kao kratke vinjete, ali koje slijede neku logiku i dobijemo neki (često komični) ending. Finalni boss nije neki veliki i neigrivi lik (nažalost) već se radi o nekom od drugih likova s kojim je vaš na određeni način povezan. Tretman cijeloga Fighting Grounda i World Toura neodoljivo podsjeća na Street Fighter Alpha 3, daleko najbogatiju Street Fighter igru, a vjerojatno i najzabavniju i najdugotrajniju, punu sadržaja koji ponosno održava svoju trajnost i zanimljivost bez multiplayera koji je uvijek najveća snaga mnogih igara u fighting žanru. A to je, znati će mnogi stariji SF fanovi, jedna od najboljih pohvala koja se igri može dati. Vjerujem da će se i s godinama, broj igrivih likova povećati i premašiti broj iz spomenute Alphe jer, ova igra, tek počinje.

A njen životni vijek počinje prvenstveno zbog treće sekcije igre – Battle Hub. Oni koji prate moje recenzije fighting igara znaju da nisam preveliki obožavatelj ovoga koncepta, no kako ga je Capcom napravio ovdje ispao je iznimno podnošljiv i smisleniji od bilo kojih prijašnjih verzija. Sa svojim avatarom lutate po prostorima gdje se nalaze drugi avatari, možete komunicirati s njima, izazvati ih na bitke, sudjelovati u posebnim tjednim i mjesečnim eventima, obavljati razne manje misije i zadatke kakve i očekujete od online multiplayer igre, a sve se svodi na dosta dobro uparivanje sa protivnicima sličnoga iskustva i sposobnosti kao i vašeg i jako dobrim rollback netcodeom i stabilnim serverima. Koliko će to sve stabilno biti cijelo vrijeme i koliko nekome laga ostaje za vidjeti, no zasada su reakcije, pogotovo od onih ljudi koji su to igrali puno više od mene, iznimno dobre. Još je značajniji to pothvat kad uzmemo u obzir da je omogućen cross play sa PC igračima/icama. Battle Hub će, pretpostavljam, biti najaktivnije mjesto nakon idućih nekoliko mjeseci, kada se World Tour i Arcade mode završi i kada ostanu samo online izazovi, i tu ostaje da vidimo što je sve Capcom pripremio. Podloga za dobar posao je već tu, odličan gameplay, likovi, eventi, dobre performanse online mečeva, i veliki broj fanova koji su spremni igru igrati koliko su igrali i prošlu. I čini se da nema prepreka da svima njima ovo iskustvo sa ”šesticom” bude još bolje. Veliki je plus što Capcom nije bacio ”sva jaja u jednu košaru” i pokazao je da im je stalo do svih tipova igrača/ica, novih i starih, casual i profesionalnih.

A to se i najviše vidi u borbenoj mehanici. Takozvani tradicionalni način borbe sve je ono na što su SF fanovi navikli sa prijašnjim igrama, neke stvari su slične kao u ”petici” neke se vraćaju iz starijih nastavaka, neke su sasvim nove. O detaljima bi se moglo pisati naširoko, a opet ne bi obuhvatio sve aspekte i precizno ih predstavio, što je još jedna pohvala za SF6. To će ionako ovi profesionalniji od mene secirati kroz naredne mjesece, a i hvatati sa svakim updateom i fixevima promjene, nove najjače likove, nove comboe itd. Sjajna stvar je dolazak takozvanog modernog načina borbe koji oduševljava neke ozbiljnije igrače/ice, ali svakako i veliki broj onih koji ne žele danonoćno vježbati razne posebne poteze i comboe i lomiti prste i ”raditi” na taj način da se zabave. Omogućivanjem ovih jednostavnijih kontrola, gdje se special skill potezi obavljaju sa trokutom, a drugi specijalniji sa pritiskom dvije tipke omogućili su svima da rade sjajne poteze i da njihov lik izgleda kul, a da se ne osjećaju glupo sa pojednostavljenim kontrolama. Jer, opet, na ovaj način s modernim kontrolama nećete moći raditi razne finese do kojima je ozbiljnijim igračima stalo, a opet si omogućujete dosta lijepog taktiziranja, za što će vam se mogućnosti otvarati organski kroz duže igranje. Strategiziranje je održano, ali na jedan malo drugačiji način, i dosta je zabavno i opet izazovno, što je nevjerojatno teška sredina za pogoditi u ovakvoj jednoj igri, a koju je, barem se meni čini, Capcom obavio blizu savršenstva.

Audio-vizualni dio igre je obavljen isto na razini AAA igre, što Street Fighter jest i što zaslužuje biti. Modeli likova su detaljni, unutar bitke njihove reakcije i grimase su izvedene solidno kako bi i očekivali, neke staze su manje živopisne od drugih, a bilo bi sjajno da imamo više klasičnih pjesama kako bi ”nabrijanost” (barem kod starijih fanova bila malo jača. No, većinom finese o kojima se da razgovarati ostaju u domeni ukusa, kao i hip hop stil koji se prelijeva kroz cijelu igru zajedno sa grafitti fontovima što će možda nekima biti malo pretjerana estetika. Komentatori koje možete uključivati su dosta nepotreban dio igre. Istina, možete mijenjati poznate komentatore sa pravih Street Fighter turnira, što je svakako lijepi detalj za sve koji prate tu scenu, pa tako i jezik komentiranja, no svejedno je zbunjujuće za vrijeme igranja. Ja sam to u lokalnim versus bitkama odmah ugasio, na zadovoljstvo i osoba koje sam pozvao u stan da samnom testiraju igru, a vi kako želite. Dijalozi u World Tour modu nisu napravljeni sa potpunim voice overom, često je tu samo tekst i neki izraz koji taj lik s kojim pričate govori, a komunikacija vašeg avatara kojem birate izgled i ime je aktivna u tim dijalozima kao i u drugim igrama – ostaje osjećaj da nema jače komunikacije ni karakterizacije vašega lika, i nema, no World Tour je toliko zatrpan sa svakom lokacijom sa likovima sa kojima možete pričati protiv koji se borite i jasno je da je kroz priču i mini priče naglasak na svima drugima osim na vama da se na kraju ta sterilnost vašeg avatara poklapa sa narativom. Sve u svemu, RE engine izgleda prekrasno u SF okruženju i bitan je dio skoro pa savršene sveukupne prezentacije igre.

Street Fighter 5 je imao užasnih prvih pola godine nakon izlaska, pun nepostojećih obećanih modeova, kontroverzi sa DLC likovima, a na kraju je ipak izrastao u jednu od najpopularnijih fighting igara prošloga desetljeća čiji je vijek trajao sedam godina. Street Fighter 6 je krenuo puno bolje, dijametralno suprotno čak, sa svjetlom budućnosti i trajanjem koje bi moglo prevazići tih sedam godina. Što je s obzirom na današnje cijene igara, bili fan žanra ili samo usputni simpatizer, dosta dobar ulog. Pa čak i da se ”zakačite” prvenstveno na single player modeove i povremena lokalna i online multiplayer nadmetavanja. A uspješnost cijeloga ovoga modela i battle huba, tek moramo vidjeti.

Zasad je Street Fighter 6 najbolja fighting igra nove generacije konzola, a i najbolja fighting igra ove godine. Dobra vijest je što dostojna konkurencija tek dolazi.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.