Živimo u jednom zanimljivom razdoblju za video igre. Marketing za igru vodi svoje bitke, developeri popuštaju nad pravilima koja nalažu oni ”jači od njih”, datumi izlaska se odgađaju ili se pokušavaju dostići, a gameri i gamerice dobivaju nedovršene, savršene, nepotpune ili kompletne proizvode koji nekako uvijek imaju određenu prazninu koja se upotpunjuje DLC paketima koji se dodatno naplaćuju. Mobilne aplikacije su otvorile oči  mnogim izdavačima sa svojim dnevnim zadacima, kupovinama unutar igre, mogućnostima za dobivanje bržeg i boljeg sadržaja i opreme ako imate dovoljno novca. Neke stvari su postojale i prije sa MMORPG igrama, neke su se tek pojavile sa mobilnim igrama, a mnoge su neka uvrnuta mješavina raznih ideja čiji krajnji cilj jest (i uvijek će biti) zarada. Koliko god mnogi poricali sa savršenim ocjenama i dojmovima, Metal Gear Solid V jest jedna od manifestacija ovog razdoblja – nedovršena igra sa čudnim konceptom, propuštenim glavnim kreatorom i zbunjenim fanovima. U trenutku kada u fighting svijetu zaradu tvore dva tabora – jedan koji troši zajedno s fanovima koji obožavaju priču, likove i veliku količinu sadržaja u Mortal Kombatu X , a drugi, orijentiran na puno profesionalnije tendencije koji poštuju i vole gameplay, tehniku borbe, e-sports natjecanja, slojevitost učenja, poraza i pobjeda u Street Fighter serijalu.  Street Fighter V je zbog toga, iznimno zanimljivi proizvod koji je, najavljivajući se, obećavao ujedinjavanje ova dva tabora, nudeći savršeni proizvod koji neće doći potpun u početku, ali koji će pokušati pružiti ”sve svakome”. Možda ovo razdoblje i zahtjeva nekakve druge recenzije i tekstove, koji se neće šokirati količinom nedovršenosti kojom nas Street Fighter V obuzme, no možda još nije vrijeme za takve stvari. Kako god pristupili stvarima, Street Fighter V se našao na policama dućana 16.veljače 2016. sa nekoliko beta testiranja iza sebe, velikog broja trailera, 8 godina nakon izlaska prošle igre i punom cijenom zbog koje ipak zahtjeva jedan tradicionalan pristup ocjenjivanju. S takvom premisom se ulazi i u ovu recenziju, ne obećavajući da će tako ista i završiti- no, svakako s njom trebamo započeti. Pa, krenimo.

Obvezni tutorial na početku igre je simpatično izveden, no objašnjava samo najosnovije

Nije teško priznati da je Capcom sa Street Fighterom IV zadužio mnoge druge kreatore fighting igara. Popularnost u spoju s kvalitetom se vratila u gaming svijet, ohrabrivši i Mortal Kombat, a i Tekken i mnoge druge igre i developere tih igara da pokrenu neke svoje nove vizije, rade na boljim mehanikama borbe te da stvaraju svoju e-sports fan bazu koju uživa Capcomovo remek-djelo. Do današnjeg dana Capcom je i dalje ostao na polju profesionalnog e-sports natjecanja, kao i praćenja samih tih mečeva na vrhu. Zbog toga nije ni nelogično da je novi nastavak, objavljen 8 godidna nakon prve verzije Street Fightera IV, nešto na što su prvenstveno ”nabrijani” oni koji imaju puno ozbiljniji pristup online igranju, natjecanju i uopće usavršavanju samoga sebe u raznim strategijama i načinima borbe. Jer, vjerovao netko ili ne, slojevitost borbe u fighting igrama može biti jako zanimljivi, naporan i nagrađujući element koji na kraju pruža prvenstveno odličnu zabavu. Capcom ne skriva da je i ”četvorka”, a pogotovo ”petica” tu zbog te baze igrača/ica koji traže nešto više i dublje u samom gameplayu, ali i koji se žele natjecati i igrati sa što više protivnika online. No, je li moguće imati ”i ovce i novce”? Može li se ponuditi kvalitetan single player i uz to dobar i duži story mode za sve one koji su emocionalno vezani za ove likove od svog djetinjstva i naivno vjeruju da sva njihova stereotipna pojava i izgled imaju neku logiku unutar veće slike Street Figher kanona, donoseći gameplay koji pruža i opuštenijim potencijalnim igračima/icama dovoljno zabave kao i onima koji ozbiljnije i profesionalnije pristupaju svakom meču i liku te raspravljaju o novim updateovima, tier ljestvicama, natjecanjima, kontrolerima itd.? Capcom sigurno pokušava ponuditi odgovor na to pitanje, no zasada je stao na pola rečenice.

”Renovirani” Charlie i novi lik Laura dio su početnog rostera

No, početni dio plana izgleda sasvim dobro, ako ne i odlično. Mehanika borbe i inovacije (promjene) u samom načinu borbe, osjećaju kontroliranja likova i njihovoj personalizaciji (kako vizualnoj tako i što se tiče poteza) dosegla je novu razinu. Svi koji su bili zainteresirani za igru, već znaju sve o svim promjenama koje donosi ovaj nastavak – ultra comboi i focus napadi više nisu dio strategije, a najveća novost ustaljenim super potezima i EX potezima jest V-sustav ( rimska petica, get it?) koji omogućuje razne poteze specifične za svakog lika. V gauge se puni primanjem štete (blokirane ili ne) a ovisno o liku, V gauge koji punite može se sastojati od tri ili dvije linije, a kad je V gauge pun možete aktivirati V reversal (potez koji prvenstveno služe za određenu vrstu protunapada) i V skill koji dodaje dodatne sposobnosti vašem liku (jača udarce rukom, ubrzavaju lika i slično). Svi ovi potezi se razlikuju od lika do lika i omogućavaju razne strategije ovisno o tome s kime igrate protiv koga igrate i u kakvoj ste poziciji u tom trenutku. Igra, kao i sami likovi, dobivaju na dodatnoj raznovrsnosti s ovakvim raznim načinima napadanja, branjenja i kontranapada, a samo vrijeme će pokazati koliko će se to svidjeti SF naciji.

Gdje je arcade modeeeeeee????!!!!

Iako igra počinje sa kratkim tutorialom koji zapravo ne objašnjava puno ni previše, sve tajne, potezi i umjetnost combo poteza ostaju na vama i vašem vježbanju kao i na gledanju tuđih youtube klipova, lurkanje i čitanje po forumima ili traženje nekog od iskusnijih igrača/ica u susjedstvu da vas nauče vještini SF-a. Ukoliko nemate nekog s kim uživo ili online možete neobavezno igrati i zajedno učiti vještine svih (ili nekoliko likova) lako je moguće da vam igra zapravo ni neće biti zabavna, a niti da ćete joj dati priliku za više. Za ostale profesionalnije igrače/ice i fanove serijala, vjerujem da će biti poprilično zadovoljni ovim promjenama i da će se jako brzo uklopiti u novi V sustav i sve dodatne mogućnosti, power-upove i zamke koje SF bitke donose. Moram još napomenuti da se vratilo legendarno pariranje iz Street Fightera III no samo kod Ryuovog V skill poteza, kao i to da je Vegin stil igre poprilično promijenjen s obzirom na prijašnje verzije. Dhalshim je ostario i postao još opasniji, Zangief je zbog nekog razloga i dalje tu i nije baš ostario kao ni većina drugih likova, a ”rookieji” poput F.A.N.G-a, Rashida i Laure vizualno su i konceptualno solidni dodaci i dobra osvježenja koja će im, nadajmo se jednog dana, donijeti dužu karijeru u budućim inačicama. prava šteta je ustrajanje na konstantnim stereotipizacijama, kako novih tako i starih likova, o čemu nema smisla više pretjerano trošiti riječi. R Mika, iz perspektive prezentiranja ženskih likova je dobila nerealne konture i pomalo groteskno objektivizirana (iako ima elemenata sarkazma u tom liku, no zasada – i nikad –  taj element nije bio dovoljno izražen pa ne mogu baš to interpretirati kao određenu subverziju). No, nekako se to odavno oprostilo Street Fighteru i ušlo u dio legacya, iako je bilo prostora da se napravi spin na sve to i naprave malo respektabilniji likovi. Teško je kad su svi likovi u serijalu poprilično over the top što se tiče svega, no bar bi se vidio određeni Capcomov trud i na tom polju i malo više riskiranja koje ne utječe ni na gameplay kao ni na samu igru na ikoji način.

Poznate lokacije popraćene su remixima nekih prepoznatljivih SF skladbi..šteta što ih je malo

Ponašanje likova se za sada čini dosta dobro jer se jako dobro ponašaju, brži su i fluidniji nego što ih se ja osobno sjećam u ”četvorci” no i dalje, ukoliko se ne vježba, svaki lik u igri može izgledati poprilično jadno. A vježbati se može puno toga, jer kada otkrijete da određeni potezi vašeg omiljenog lika ne funkcioniraju isto kod svakih likova, a da su neki praktički ”imuni” na vaše određene poteze, ili ne možete spriječiti neke određene poteze tom liku kao što možete drugima, dobivate sasvim novu vrstu glavobolje. To je, svakako, nešto što su oni zagriženiji igrači/ice i očekivali i nadali se, no igre u žanru uvijek trebaju ostaviti prostora da i onim manje iskusni i koji nemaju želje da ulaze toliko ozbiljno u igru, dobiju nešto za svoj novac. To nešto za sebe i mogu dobiti, no za sada je prvenstveno u obliku multiplayera i to ako igrate zajedno s nekim tko na isti način ne zna ili nema iskustva sa Street Fighter načinom igranja. Upravo zbog toga je možda i Capcom trebao što prije ubaciti što više sadržaja za takve igrače/ice, kako bi dobio što veći broj različitih korisnika, no za to su ipak odlučili uzeti si malo više vremena. Čak i oni koji bi tada mislili lijeno pristupiti igri i likovima, određeni modeovi i izazovi bi ih natjerali na usavršavanje, što je opet jedan od najzabavnijih dijelova SF igara. Ako rigidni multiplayer nije bio vaš forte u prošlom Street Fighteru, onda ste vjerojatno i tada primijetili mnoge probleme sa single playerom koje je igra imala. Nije bilo dodatnih likova za otključavanje, story mode je apsolutno nepostojeći, a Arcade mode i ostali izazovi bili su često samo privremena distrakcija i zabava. Capcom je odlučio sa novom igrom promijeniti to i učiti na Mortal Kombatu X i drugim igrama koje su uspjele ponuditi ogroman sadržaj u single player kampanji, pa i u online dijelu za sve one koji ne žele biti profesionalci u igranju. Za malo truda i uz puno znanja, fighting igra može za svakoga imati ponešto, pogotovo ako je sama mehanika igre dobra. Capcom je obećao story mode, dnevne zadatke, a čak je i riješio stari problem novih likova koji dolaze u obliku DLC paketa i koštaju dodatan novac, što je jedini pravi problem zadnjem Mortal Kombatu koji im stalno predbacujemo skoro godinu dana sada. Capcom je, naime, najavio, da će se sav DLC sadržaj, prvenstveno misleći na likove, moći dobiti bez trošenja pravog novca. Igra će vas kroz kompletiranje određenih modeova i igranje online nagrađivati vlastitom in-game valutom kojom ćete moći kupovati likove. Inovacija koja je doživjela hvalospjeve još ove jeseni, ideja koja je pokazala NetherRealmu kako se trebaju ponašati prema svojim fanovima i kako se treba poštovati koliko su već potrošili za igru i na jedan način prekinuti DLC pomamu – nije došla, pa joj ne možemo posvetiti više od ovoga u recenziji, niti dati svoje dojmove.

Pustoš

Story mode, također, u Street Fighteru V nije zaživio. Kupnjom igre ćete dobiti svojevrstan prolog story modeu koji vam daje određenu pozadinu svakog od malog broja likova koji su vam na raspolaganju dovodeći vas u dvije ili tri bitke s drugim SF likovima nakon čega kompletirate ovaj mode. Da postoji glavni story mode, ovo bi čak bila i simpatična i lijepa ideja koja produljuje single player pustolovine izuzev vježbanja i survivala, no budući da je story mode obećan za srpanj, to je sve što vam ostaje do tada. Priča se prezentira kroz crteže i glasovnu komunikaciju uz tekst, što ne mora nužno biti loše, no ipak je toliko statično u nekim trenucima da graniči s komedijom. Usto, i priča zasada nije nešto. Capcom tu nema preveliku ljestvicu za preskočiti, zna se da u fighting igrama nema literarnih remek-djela toliko često, no ovdje je trud, pogotovo za neke likove bio izuzetno maleni. Ne shvaćam ni kako ovaj način prezentacije priče sa statičnim slikama može funckionirati u jednoj fighting igri punoj tučnjave, eskplozija i napetih dijaloga na raznim lokacijama, no eto – Capcom je pokušao. Obećani story mode će imati cinematic sekvence pa će svakako izgledati puno bolje. No, na obećanjima se ne mogu graditi dojmovi onoga što dobijete kada potrošite na igru 500 kuna usred veljače.

Prequel story modea možete završiti za vrijeme poluvremena utakmice Lige Prvaka

Već sam naveo, donekle suptilno u zagradama, da je broj likova malen. U ovom trenutku ih ima 16, a obećano ih je još najmanje njih šest. To ne odskače od prošlog dijela, koji je kasnije sa svojim Ultra Super izdanjima skupio dosta veći broj likova, a vjerojatno se planira isto i za ovu igru. Mortal Kombat X je pri izlasku imao puno više, kao i mnogi drugi fighting serijali, no Street Fighteru to očito nije toliko potrebno. Konačna prosudba, kao i za mnoge druge stvari ovdje ostaje na vama, no kada se ipak primjetno maleni izbor likova (unatoč unikatnosti svakoga od njih) spoji sa izuzetno malim brojem arena onda igra dobiva određeni dojam nedovršenosti (ili možda bolje rečeno osiromašenosti) i na tom polju. Dijelovi izbornika su osjenčani i nedostupni, čineći jasnim čak i onima koji nisu pratili najavu ove igre, da Capcom sprema još puno toga, no i taj element dobiva na neozbiljnosti kada se doda sve ostalo.

Teško je odoljeti novom Street Fighteru, no možda je pametnije pričekati koji mjesec

Već sam nekoliko puta spomenuo stvari u igri koje su obećane i da je Capcom nešto obećao, pa je red i da se recenzija barem malo na to fokusira. Ovdje svakako ne planiram hvaliti stvari koje će jednog dana doći i koje će činiti Street Figher V puno boljom igrom i velikim predstavnikom žanra nego što sada jest. Naime, trenutačno je važnija rasprava o prodaji igre čija većina featurea (izuzev samog gameplaya koji čini kostur) nije još dostupna. Story mode tek treba doći na ljeto, Arcade mode nedostaje i nakon žalbe velikog broja ljudi Capcom obećava dolazak i tog modea, survival je zanimljiv na par sati (pod uvjetom da inače volite takve modeove), a broj likova bi se trebao sustavno povećavati kako mjeseci i godine idu. Sve je to lijepo i krasno, no zbog svega navedenog još je manje jasno zašto je ova igra izašla sada ovako nepotpuna. Bez obzira na Pro Tour i izdavanje igre po Capcomovim ili Sonyevim željama prije kraja fiskalne godine ili prije nekog SF eventa, izdanje ovako ogoljene igre iziskuje par problema. Prvi je taj da sve počiva na obećanjima. Što god Capcom obećao, ukoliko zbog razočaravjučih fanova koji su već potrošili na ovu igru, mnogi drugi odluče kupiti igru tek kasnije kada se sve te stvari dodaju, hoće li u konačnici to pokvariti financijski uspjeh igre. Neki bi rekli da će fanovi sve shvatiti i već sad uživati u ovoj igri zbog odličnog gameplaya i online multiplayera no i tu toj online komponenti leži problem. Ne osvrćući se na onaj prvi problem u kojem je u nekoliko dana nakon izlaska igre bilo velikih problema sa serverima i netcodom, dodatno čuđenje izaziva nedostatak postupka kažnjavanja bezrazložnog odlaska igrača iz bitaka.

Također, stvaranje soba je malo naivno napravljeno, budući da u svaku može ući samo jedna osoba zajedno s onom osobom koja je stvorila sobu. Postupak gledanja nekih online mečeva također je nepostojeći, i unatoč svim najavama i trudu, peti nastavak ima lošije online sučelje i uopće sustav online multiplayera nego što je to imao prošli nastavak, unatoč tome što naočigled ima više opcija i što ljepše i preglednije izgleda. Možda mi je tu nešto promaklo budući da sam igrao online svega nekoliko sati (ne krivicom svojom nego samog lošeg sustava) no to je dojam koji je na mene ostavila igra u tom polju, a šokira me dodatno činjenice da je prošlo nekoliko beta verzija upravo ta komponenta igre. Kada se svemu tome doda da igra nudi opciju stvaranja svog zasebnog fighter IDa (koji može biti drugačijeg imena od vašeg PSN accounta) i da mi je prvi ID zajedno sa ostvarenom zaradom kroz story mode otišao u nepovrat tj. samo nestao, sve očitije postaje da je u promet izašla jedna užurbana i nedovršena igra koja se naplaćuje po najvišoj mogućoj cijeni i drži mnoge fanove mirnima na temelju obećanja. Capcom, Nintendo, Sony, Activision, EA..u ovom trenutku nije mi bitno tko stoji iza toga niti količina povjerenja koju imam u nekog od njih da će ispuniti svoja obećanja. I s toga se ne mogu osloniti na njih prilikom pristupanja procjene svojih dojmova o igri. Jednostavan razlog je i taj što ne pišemo recenzije na temelju najava i E3 trailera..teorija i obećanja su jedno, istina i praksa su sasvim nešto drugo. Dok se Capcom ne dokaže na tom polju, sve predivne stvari koje su najavljene ostaju nepostojeće.

Najbolja usporedba koja mi dolazi na pamet je restoran. Street Fighter V je restoran odličnog izgleda, na odličnoj lokaciji, s odličnim imenom, lijepom atmosferom što se tiče dizajna i stolicama koje liječe leđa praktički. No, od ponude imaju samo jedan meni, pola osoblja im nedostaje pa se u gužvi čeka na narudžbu i do sat vremena, a gori WC ste jedino vidjeli na kolodvoru. Kažu šefovi da će sve biti dobro i popravljeno i bolje za par mjeseci. Bi li i dalje trošili novac tamo? Istina, neki bi i dalje tamo išli zbog tog jednog menija koji je fantastičan i ostali mirni. Drugi će se ipak vratiti kad sve bude u redu, a i tada vjerojatno samo kad im drugi jave da je sad sve OK. Treći su toliko ljuti koliko su čekali na otvaranje tog restorana, i užasnuti onim što ih je dočekalo da više ni neće pomisliti na ovaj restoran i naći neko drugo mjesto za utažiti glad. U kojoj ste vi grupaciji ne znam, no ja sam trenutačno na drugoj. Jer taj prvi meni jest bio dosta dobar i želio bih vidjeti kakav će restoran biti nakon što bude dovršen.

Ovaj potez simbolizira neispunjena obećanja. Iako Capcom još nije zakazao, skepsa mnogih je razumljiva.

Street Fighter V je nedovršena igra. Užasno nedovršena, siromašna igra koja prikazuje nevjerojatan potencijal. Ako ga Capcom bude odlučio iskoristiti za nešto više od ozbiljnog online multiplayera, mogla bi postati i jedna od najboljih igara ove godine. Bilo tko sa imalo iskustva u ovakvim ili bilo kakvim igrama jasno vidi da je Street Fighter V pomno napravljena platforma koja bi trebala izdržati nekoliko godina sve potrebe svojih fanova, dodavati sadržaj, likove, dnevne zadatke, pa možda i mini-igre u jednom trenutku. Sve je otvoreno, opcije su tu, tučnjava je dobra (ako ne i najbolja, no takve stvari ipak moraju ”slegnuti” mnogima) samo je šteta što zapravo nismo dobili skoro ništa. Online je i dalje pun bugova, Fighter IDovi se gube, nedostatak modeova, dodatnih online opcija, nedostatak kažnjavanja igrača koji pobjegnu iz bitke  predviđaju veliki broj patcheva, inovacija i poboljšanja kojih ćemo se nagledati u idućih nekoliko mjeseci.

Kostimi su i ovoga puta poseban dio vizuala igre

Capcom misli da ima taj luksuz da može raditi ovakve stvari, a nisu ni prodavani ni poznati kao neki FPSovi, sportske igre i pucačine. Hoće li im to upaliti, ostaje da vidimo. S jedne strane, potrebno je navijati za njih jer su obećali da će većina toga biti dostupno i svima koji ne žele trošiti dodatan novac. S druge strane, ako sve ispadne OK, popularno i odlično šalje se jasna poruka da će ovakvih pristupa u kojima se prodaju izrazito nedovršene igre, biti još više. Street Fighter V je imao odlične i plemenite namjere, no postao je jedno od najneugodnijih iznenađenja u zadnjih nekoliko godina u gaming industriji, prvenstveno jer je uspio pogoditi živac zbog kombiniranja nekoliko loših praksi (koje smo viđali prije kod drugih igara) u jednom paketu

Loš glas se već proširio o igri i prije ove recenzije upravo zbog toga pristupa, bez obzira na to što je mehanika borbe (koja je jezgra ovakvoj i mnogim igrama) jako važan adut i obavljen dosta kvalitetno. No, kada sad sve ovisi o ispunjavanju obećanja tvrtke koja je nakon nekoliko beta testiranja online komponente kao konačan proizvod pružila i online komponentu punu grešaka, morate shvatiti da neki ne vjeruju u ispunjavanje svih obećanja. Igra se mora ocijeniti na temelju onoga što smo dobili svi mi kao igrači/ice, recenzenti, fanovi, hardcore igrači/ice ili profesionalci. I sukladno tome si ostavljamo luksuz da, kada se pojavi ostatak obećanih stvari i učine igru barem donekle kompletnijom, onda će se određeni novi dio recenzije dodati u već postojeću i možda podići (ili dodatno smanjiti?!) ocjenu. Za sada je Street Fighter V igra koja je samo za fanove, i to jedne posebne fanove koji su, istina, možda i najzaslužniji što igra postoji i zbog kojih se to sve i radi – ali zbog toga i dobiva ovakav konačan sud. No, tko god vi bili i u koji tip igrača/ice ulazili, savjet je isti – možda je najmudrije malo pričekati prije kupovine.

Go home and be a family man

P.S. Podnaslovi u recenziji će biti dodani naknadno. Jednom. Možda.