Ukoliko ste malo stariji, i Bomberman igre su vam obilježile prve dane vaše gaming mladosti, onda taj serijal (pretpostavljam) i dalje bezuvjetno volite. Jednostavna premisa igre koja postavlja likove u labirint u kojem smještanjem bombi koje pucaju u raznim smjerovima uništavate svoje protivnike uživala je veliku popularnost u 90tima dok je to isto pokušala održati i kasnije. Ako zanemarimo prve verzije igre, još krajem 80ih i početkom 90ih, možda i najbolji Bomberman naslov je bio PlayStation One igra Bomberman World iz 1998e. Nakon toga, kako obično biva sa mnogim klasicima, prolazili su turbulentna razdoblja tijekom 2000tih, sa čak jednom ”realnijom” interpretacijom na Xboxu 360 (yuck). Sve je to dovelo do velikog pada popularnosti serijala koji je opstajao kasnije, trudom Konamija, na japanskom tržištu.

Malo je za reći da je najavom Nintendo Switch konzole bilo nekako i očekivano da će se Bomberman probati vratiti na stare staze slave upravo preko Nintenda. Prvotni podsmjesi mnogih ipak su bili nadjačani od stranemnogih starijih fanova (pa uključujući i mene) koji su se nadali da će igra polučiti određeni uspjeh, te da će nagnati Konami da i drugima da svoju novu viziju old-school serijala. Taj dan je napokon i došao tijekom lipnja ove godine, kada je Super Bomberman R došao za Xbox One, PC, i PlayStation 4 konzolu na kojoj je i testirana ova igra. Ostaje nam samo da vidimo što čeka sve fanove Bomberman serijala danas, a i kakva se budućnost da razaznati iz ove avanture.

Nekad je tako malo dovoljno da se bude sretan

Pravo je zadovoljstvo opet igrati Bombermana. OK, morate imati na umu da mi je zadnje igranje Bombermana bilo u eri PlayStation ”jedinice” te da je ostalo u jako lijepom sjećanju, kako u single playeru tako i u multiplayeru. Ovdje su se pojavili slični sentimenti na oba polja. Doduše, neke stvari su ipak izmijenjene, što na bolje, što na gore. Počinjemo sa single playom, te i dalje postojećim story modeom koji vam, kroz određenu ”naivnu” premisu (a kakva druga i može biti u igri o robotima koji bacaju bombe jedni na druge), daje zadatke u poznatom labirintu gdje uništavate neprijatelje bombama, ali i usto si otvarate nove puteve. To je, ujedno, i glavno objašnjenje igre, za slučaj da vam je ipak potrebna. Zadana jednostavna arena, tj. svojevrsni labirint, ograđen je raznim ”zidovima”, od kojih većinu možete srušiti bombama te doći do cilja. Ako ne postoji određeni prostor do kojeg morate doći i koji je cilj misije, onda je najbitnije ostale neprijatelje uništiti bombama – bili to drugi igrači sa svojim Bombermanima (u lokalnom ili online multiplayeru) ili roboti, ostala čudna bića i strojevi koji vam mogu nauditi. Naravno, vrhunac popularnosti je sam multiplayer gdje se do 4 igrača/ica, svaki u svom kutu labirinta, nalaze i pokušavaju ostati jedini preživjeli. No, single play za ovu igru je potreban jer vam daje mogućnost da zavolite Bombermana, naučite osnove te iskušate sve što arene i sama igra mogu, preko power- upova za vašega Bombermana (mogućnosti istovremenog ispuštanja većeg broja bombi, bacanja bombi u dalje, brzina itd.) ili tijekom zabavnih boss bitki koje prikazuju svu raskoš dizajna, ideja i mogućnosti koje igra pruža izvan same borbe između 4 igrača/ice. Ono što me ipak razočaralo je sami ”djetinjastiji” vizuali animacija i stil priče. Doduše, on nije trebao biti ozbiljan, no franšiza je u prošlosti imala jednu veću oštrinu i samim time bolje i zanimljivije misije, dok je ovdje sve popraćeno zvrckastim dijalozima i kompletnom grupom Bombermana predvođenih originalnim, bijelim Bombermanom. U suštini, to nije ništa loše, igra je a priori namijenjena djeci, a i bila je primarno rađena za Nintendo Switch, i to joj ne umanjuje kvalitetu gameplaya, no svejedno je bilo malo začuđujuće. Kada se uzme u obzir da su i neke arene nepotrebno šarene zbog takvog stila, vidimo da su time stvoreni određeni problemi oko preglednosti labirinta. Neke kombinacije boja jednostavno su pregrube za oči, a teško je procijeniti i dubinu i dužinu nekih dijelova labirinta, sve dok se oči malo bolje ne naviknu nakon nekoliko minuta.

Dizajn nekad zna biti dosta zbunjujući, kao da nam namjerno developeri otežavaju igranje i igraju se s nama

S druge strane, neke druge arene/labirinti, su napravljeni poprilično dobro. Tehnološki napredak je morao biti evidentan u jednoj ovako staroj igri, gdje je 2D, zapravo, dio prošlosti te se kroz 2.5 D dodaju određene nove dimenzije, pa čak i katovi na nekim labirintima. Kao što sam već istaknuo, kroz single play imate i misije gdje određene osobe morate dovesti do spasa i štititi ih od neprijatelja, skakati do višeg kata, bacati bombe na neprijatelje sa te više lokacije, a i neke arene su podijeljene na dva ili više labirinta, čineći okruženje puno veće nego što su neki stariji fanovi navikli. Te inovacije u načelu dobro funkcioniraju, a ionako su većinom rezervirane za single play i dodavaju neku šarolikost u mode koji je dosta predvidljiv – nekoliko planeta, na svakom planetu po 5 levela, pa boss bitka u dva djela pa novi planet. Neki bossevi, nravano, su veći izazov od drugih, pa i neki leveli postaju teži, ali to se događa prvenstveno jer se neprijatelji respawnaju ili povećavaju brojem kako vrijeme ide, pa težina zapravo ovisi o količini neprijatelja koji vas u trenutki napadaju.

Boss bitke svakako imaju svoje čari

U multiplayeru je sve puno jednostavnije, standardno ligaško napredovanje kroz zasebne bitke donosi upravo to – level upaš, dobivaš achievmente, tiutule i značke što više napreduješ u ligama u kojima se napreduje sa što više pobjeda. Tu uparivanje u online igranju ide glađe nego u drugom, puno interesantnijem modeu imena Grand Prix, gdje na izbor nemate samo Bomberman škvadru koja je dostupna u story modeu, nego puno gostujućih likova, kao što Ratchet i Clank ili Solid Snake, a i mnogi drugi likovi iz Bomberman serijala koji su dobrodošlo pojačanje i šarolikost. Grand Prix donosi i puno drugih pravila i načina igranja, no nažalost, na PlayStation 4 verziji u trenutku testiranja ove igre nije bilo moguće započeti nijednu bitku. Očigledno aktivnih igrača/ica nema toliko puno, ili sam nešto propustio napraviti, no svakako je šteta što se nije moglo isprobati sve što je bilo dio vizije developera za ovaj mode.

Novčići osvojeni u single playu mogu vam poslužiti za kupovanje drugih likova, odijela i power-upova

Super Bomberman R je, u konačnici, ono što i očekujete. Ništa manje, ništa više. Poneka nepregledna arena zna frustrirati, no od single playa, a i multiplaya dobivate što i očekujete od jedne standardne Bomberman igre koja se više drži korijena koji su ih proslavili nego što pokušava nešto novo. Ono što je krenulo putem noviteta (barem ono što se moglo isprobati) jesu arene na više katova, koje su ponekad bile jako dobrodošla novost, ukoliko bi labirint bio ”ugodan za očit”. Čak i novih stvari ni ne treba toliko, ako nije siguran taj novitet i ako ne garantira novu dimenziju Bomberman zabave, onda (barem zasada) ne treba ni mijenjati većinu dijelova.  A je li se to isplatilo ukazati će vrijeme i (nadamo se) veći broj online igrača/ica nakon čega bi mogli vidjeti koliko zapravo online igranje ima potencijala.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.