SUPERHOT! SUPERHOT! SUPERHOT! Chantanje koje učestalo prati ovu igru i čest odgovor koji ste mogli dobiti od igrača koji je igraju. Iako je izašla krajem veljače ove godine za PC, ipak smo dužni podijeliti s vama naše mišljenje o ovom zanimljivom indie naslovu. Ukoliko ste ga već odigrali onda ste upoznati s time kako je ovo najinovativniji shooter nakon nekoliko godina i kako nam je obveza preporučiti igru svima. Vrlo vjerojatno ste naišli na tu tvrdnju ako ste se raspitivali o Superhotu među Steam kuratorima i komentarima. Doduše ta je tvrdnja igrina interna fora koja je povezana s pričom kampanje. No, da li je uistinu najinovativniji shooter koji je izašao u posljednje vrijeme, pogledajmo.

Kako će netko dobiti katanu u glavu…

Superhot bi se mogao okarakterizirati kao puzzle FPS s mehanikom manipulacije vremena. Dakle, kad se mi krećemo, kreće se i vrijeme, kad se ne krećemo vrijeme se uspori. Jednostavno zamislite da se konstantno krećemo kroz bullet time. Tu dolazimo do puzzle elementa jer kroz takvu kretnju moramo eliminirati protivnike kako bi završili stazu što znači dobro promišljanje i određivanje taktike. Naoružani hladnim ili vatrenim oružjem te si pomažući predmetima iz okoliša (kao što su pepeljare, biljarske kugle ili boce) stvaramo akcijski scenarij u maniri John Woo filmova, ili pak novopečenog Hardcore Henrya. Pravilo je da ne budemo pogođeni jer na snazi je instant kill. Također, vatrena oružja imaju ograničen broj metaka pa ćemo ih često morati bacati, po mogućnosti u lice protivnika, kako bi preuzeli novo oružje. Isto vrijedi i za hladna oružja, tj. njihovu izdržljivost koja traje dva-tri udarca. Osim za katanu koje je najučinkovitije melee oružje. Iako je akcija postavljena u takvoj “usporenoj“ mehanici, ne nedostaje joj napetosti i intenziteta. Donekle podsjeća na Hotline Miami, gdje na isti način moramo isplanirati poteze i proći okršaje bez olova u našem tijelu. Izbjegavanje metaka, bacanje katane u glavu protivnika, hvatanje pištolja koji je nesretnik bacio u zrak, ispaljivanje metka u pravcu kojim se kreće sljedeći protivnik, nagli okret i razoružavanje trećeg neprijatelja bacanjem pištolja u glavu, kako bi ga finiširali sačmaricom koju je ispustio. Uzbudljiva akcija koja zvuči još uzbudljivije kad je prepričavate prijateljima.

Krivo susjedstvo štraco…

Superhot kampanja jako je kratka. I to se može uzeti kao ozbiljnija kritika. Ne toliko što je kratka, već se doima kao tutorial kroz koji nas se upoznaje sa različitim situacijama, progresivno ustupajući oružja i pri kraju hotswitch mehanikom (prebacivanje iz tijela u tijelo, naravno s cooldownom). Prolazak iz arene u arenu prati igrina meta priča. Nećemo spojlati ništa, ali igra ima dozu samosvijesti i samoreferenciranja kakve smo nalazili u Stanley Parableu ili Portalu. Doduše vrlo jednostavna i lišena dubljeg smisla. Igramo video igru unutar igre i neočekivane se stvari počinju događati. Naracija dobije tamniji sloj i pokušavamo odgonetnuti situaciju u kojoj smo se pronašli. Priznanje ide u smjeru različitosti staza i nema repetativnosti kod njihovog dizajna. Tako ćemo se boriti u baru, stražnjoj ulici, hodniku muzeja, stepeništu gradilišta, podzemnoj željeznici itd. Kreativna okruženja, ali naposljetku kroz single player kampanju vrlo kratko boravimo u njima. Nakon svakog prolaza staze možemo pregledati replay (uz hipnotičko chantanje SUPER-HOT SUPER-HOT SUPER-HOT) i sačuvati akciju koju smo iscenirali. A ako je replay stvarno hvalevrijedan, možete ga uploadati na KILLSTAGRAM. Mora im se priznati, uložili su i dozu humora.

Ne, nećemo ponavljati tu foru…

Kampanja se može proći za 2-3 sata i ne nudi nikakvu replayability vrijednost. Ali prolaskom kampanje otključavaju nam se dva moda u kojima ipak leži snaga i dugotrajnost igre. Prvi od ta dva moda je Endless mode. Naziv dovoljno opisuje o čemu se radi. Uđemo u stazu i nastojim eliminirati što više protivnika. S boljim rezultatima otključavamo ostale staze (njih ukupno 8) i njihove nivoe (na svaku stazu 4) koji dodatno mogu začiniti stvari, primjerice koliko možemo eliminirati protivnika u 60 sekundi, ili u što bržem vremenu eliminirati određen broj protivnika. Drugi mode je Challenge mode. Praktički to je modificirana kampanja. Dakle, prolazimo sve nivoe iz kampanje, njih ukupno 25, ali sa zadanom modifikacijom, tj. izazovom. Ukupno je 13 modifikacija i također ih otključavamo ispunjavajući postavljene preduvjete u već otključanim modovima. Primjeri tih izazova u ovom modu su KATANAONLY modifikacija koja traži od nas prolaz svih staza samo sa katanom, GHOST gdje se služimo samo s hotswitch mehanikom ili AD2013 gdje nam na raspolaganju stoji samo vatreno oružje i one punch kill. Oba moda igri stvaraju kežualno iskustvo koje možemo prakticirati svakodnevno ganjajući zadatke i izazove unutar modova. Nadomještaju kratko iskustvo koje nudi kampanja. Ali i s tim modovima Superhot leži na sadržaju sa mnogo više potencijala. Isprva, mehanika je zadovoljavajuća, ali nakon više sati igranja sasvim se ovlada njom i izgubi draž. AI postane čitljiv, poznavanje staza učini svoje i osim ako ste fanatik za zvukom razbijanja stakla kojeg proizvode ubijeni protivnici, ubrzo ćete napustiti igru. Stoga, kritika ide na odnos sadržaja i cijene po kojoj se igra trenutno prodaje.

Ponio baseball palicu na obračun pištoljima, nice move…

Tako na kraju možemo reći kako je Superhot vrijedan isprobavanja i iskustva, naročito zbog svoje mehanike gunplaya. Odlična estetika i stilizacija također su aduti igre. Može ponuditi jednu popodnevnu zabavu, ili pak nekoliko ukoliko vas zanima kompletiranje svih modeova. Ako i njih iscrpite (što nije sasvim jednostavno), Superhot uvijek dobro dođe kao razbibriga na poslu ili kao zamjena za pisanje seminarskih radova. Solidna igra koja nudi kreativnost i inovaciju, ali ipak ne u toj mjeri s kojom se igra sama želi propagirati. Preporuka je, ali ipak pričekati neko bolje sniženje ili bundle… ili možda kao budući VR naslov.