Uvijek je postojalo razdoblje u gaming povijesti kada bi jedan žanr (ne)očekivano skočio u središte pozornosti sa sve većim brojem naslova koji bi postojali dostupni na raznim platformama. Ne misleći naravno na one najuspješnije i najpopularnije, kao što je sadašnji trend s battle royale igrama, već žanr koji jednostavno u jednom trenutku postane bolje zastupljen, postane popularniji i donosi određenu zaradu, interes i dobiva dobre kritike, glatko se nalazeći na blagoj periferiji centra kojim vladaju, recimo, first person shooteri, MMO igre i slično. Karting igre su svakako jedan od tih žanrova, ponekad zaboravljen i po nekoliko godina, pa čak i generacija, da bi se onda naglo vratio i donio izbora i raznolikosti, izvan (naravno) Mario Karta koji je i dalje serijal kojeg je jako teško ikad ”oboriti sa trona”. Uskoro nam dolazi Crash Team Racing Remake i čini se da će ozbiljno zaprijetiti Mario Kartu. Do tada, vrijeme će skratiti nova Sonic Racing igra koja je, sa prijašnja dva nastavka svojim inovacijama unosila neku raznolikost i solidnu zabavu za sve koji nisu vlasnici Nintendovih konzola. Iako, Sega i Sonic ne žele donositi samo igre s kojima ćete skratiti vrijeme. Pa pogledajmo svi skupa kako se misli postaviti kao jedan od boljih naslova u žanru u zadnjih nekoliko godina.

Hm….OK

Najveća posebnost ove nove Sonicove racing igre navedena je u samom imenu. Tim je ono što je najbitnije, pa nas tako način utrkivanja u ovoj igri dovodi u situaciju da nismo samo mi bitni, nego i ostala dva člana/ice tima kojima je potrebno da se što bolje plasiraju u utrci, zajedno s vama, kako bi izvukli pobjedu. Takva premisa donosi još puno novosti u igri, a Sumo Digital su pripremili puno toga po tom pitanju kako bi gameplay svakako imao dosta novosti čak i za one najiskusnije igrače/ice u žanru.

Timsko igranje donosi svježinu serijalu, ali i nekoliko ograničenja

Najvažniji aspekt funkcioniranja ovakvog načina timskog igranja vidljiv je u samim power-upovima. Simpatični power-upovi su i dalje bitan dio svake utrke, a novitet u Team Sonic Racingu je da power-up koji dobijete možete poslati jednom od svojih suigrača/ica iz tima. Ako ste u vodstvu i dobili ste, recimo, raketu, to će svakako pomoći kolegi/ici koji su na začelju kako bi se probili do boljega plasmana. Također, ako ste zaključili da vama treba određeni (ili bilo kakvi, najčešće bilo kakvi ako ste na začelju) power-up stiskom na ”krug” možete zatražiti od drugih. Uz to, tu su i potezi i pojačanja koje dobivate suradnjom vaših vozila za vrijeme utrke.  Naime, prateći linije vašeg suigrača/ice ispred vas možete dobiti speed boost, ili sa kontaktom možete aktivirati slingshot, jednokratno odbacivanje unaprijed. Naglasak na tim i zapravo, jedino legitimno igranje ove igre sa troje članova u timu, čini Team Sonic Racing hrabrim naslovom sa nekoliko inovacija koje bi mogle biti dobro dočekane od mnogih, no praktički potpuno brisanje individualnog igranja moglo bi neke dugoročno odbiti od ozbiljnijeg igranja. Iako nesumnjivo ovakav način pruža puno zabave u multiplayeru, single player, pogotovo kampanja, jako brzo dosadi. Čak i kad povećate težinu igranja, igra donosi donekle predvidljivi sustav napredovanja – svaka mapa donosi 5 do 6 utrka koje su sve praktički slične što se tiče ciljeva, samo se odvijaju na novim stazama i pojavljuju se novi ”timovi” koje trebate pobijediti i samim time ih dobiti na korištenje do kraja kampanje. Nema pretjerano duhovitih dijaloga između likova, niti se puno radilo na samoj premisi, a očekivani je i vrhunac priče na samome kraju. Ono što može biti izazovno su dodatni leveli koji od vas traže skupljanje ringsa u jako malo vremena ili skupljanje bodova koje dobivate što boljim driftanjem.

Neke staze su čak i previše šarene, pa samim time i zbunjujuće

Jedan dio koji nikad Sonicovim trkalicama ne ide u prilog su većina likova koje donosi sa sobom. Mnogi od njih, iako su već dugo tu, nisu pretjerano popularni (osim zagriženim fanovima), a niti im se daje neka prevelika dodatna osobnost kroz igru. Nekako su SEGA i developeri koji rade na tim igrama, često bliže odustajanju od iskorištavanja tih likova i njihovog potencijala koji imaju u animiranim serijama i drugim proizvodima što u konačnici čini da jedan dio rostera lako može biti zanemaren. Doduše, svi oni imaju svoje prednosti i mane te posebne Ultimate poteze koji ih uistinu razlikuju. Naime, kada svi članovi/ice tima za vrijeme utrke dobro surađuju i na već navedene načine pomažu jedni drugima, aktivira se Ultimate potez kojeg onda sa ”trokutom” možete aktivirati i praktički ste neko vrijeme nepobjedivi, iznimno brzi i opasni za sve druge.

Vizuali ne obaraju s nogu, no zajedno sa zvukom i glazbom lijepo se uklapaju u dinamične utrke s puno projektila i brzine

I uistinu, sve ove novosti donose svježinu, i jako puno zabave ako uistinu igrate sa ljudima koje znate, pa ponekad i sa drugima online (iako nisam puno mogao isprobati taj aspekt jer jednostavno nije bilo raspoloživih ljudi ni utrka). Također pomaže ako ste fan franšize, jer će vam dosta stvari biti poznato iz prijašnjih nastavaka, pogotovo kontrole. No, tu nema velikih problema -kontrole su dosta solidne, iako se ponekad čini da su vozila više kutije koje se kreću u raznim smjerovima nego što ih se ”osjeća” kao da su pravi automobili. To ponešto uništava ugođaj i lišava igru dodatnog šarma, no opet, veselje i šarenilo, kao i glazba koja vas prati u utrkama zna prebaciti pažnju na pozitivne aspekte svake utrke. Izjave likova, doduše, mogle su biti malo raznovrsnije, jer jako brzo se počnu ponavljati i donekle postaju dosadne.

Nažalost, igra pati od određenog nedostatka dodatnoga sadržaja. Izuzev glavne kampanje, tu su standarni time trial te online igranje (koje se, doduše, odvaja u par modeova, no sve se vrti oko tipičnih načina natjecanja) te je stvarno šteta što izuzev pokušavanja da na nekoj stazi budete brži i ostvarite bolje vrijeme Team Sonic Racing ne donosi previše toga da vas zadrži na duže staze. Tu je customizacija vozila koje unapređuje njihove sposobnosti, a otključavate ih preko Mod podsa koje dobivate kroz igru i koje vam nasumično dodjeljuje određene dijelove za određena vozila. Intrigantnost ovoga spekta opet ovisi o online igranju gdje vas, ukoliko nema dovoljno igrača, igra uparuje sa AI suigračima/icama koji vam mogu zagorčati konačni plasman svojim slabim igranjem, što iznimno zna frustrirati. No, u konačnici, svi navedeni ”minusi” jesu sitnice, i mogu se ignorirati, pogotovo na konzolama gdje nema puno drugih opcija u ovom žanru. Barem zasada.

Ako vaša ekipa nije iza vas, na kraju unatoč prvom mjestu nekada nećete odnijeti pobjedu

Team Sonic Racing zadovoljava, ali ne oduševljava. Šarenilo ( neke staze su i malo prešarene pa time čak i otežavaju vidljivost staze) i lijepo ponašanje vozila, dobre kontrole sudarile su se sa siromašnim sadržajem, prisilnim timskim igranjem (možete samostalno neke stvari igrati, no to svakako nije na nikoji način naglašeno kao bitan dio igre kao što je igranje u timu) i nedostatkom šarma (koji bi jedna igra koja se sastoji od raznih likova poznatog developera možda trebala imati) snižen je sveukupni doživljaj, pa i sama konačna ocjena. Kada uzmemo u obzir da na Nintendo Switchu postoji Mario Kart te da nam uskoro dolazi Crash Team Racing (koji već sada najavljuje velike prodajne rezultate i kvalitetnu igru punu sadržaja), nekako se čini da će Team Sonic Racing ipak biti nešto što će skratiti mnogima čekanje do CTR Remakea, ali ne puno više od toga. Sumo Digital se nema čega sramiti, i vjerojatno će završiti opet u plusu sa ovom igrom i raditi na drugim projektima, no da dođe na sami vrh biti će potrebno ”još nešto”.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.