Nakon odlično primljenog Teenage Mutant Ninja Turtles: Shredder’s Revengea, Konami se vratio igrama zbog kojih je i taj naslov upalio. Doza nostalgije i jednostavan beat’em up gameplay počiva na velikom legacyju prijašnjih igara s Nindža kornjačama koji datira još iz kasnih 80ih/početka 90ih s kojima se susreo skoro svaki pripadnik/ica gaming zajednica koji su danas u svojim kasnim 30ima (ili stariji). The Cowabunga Collection svakako nije prvo reizdanje nekih od ovih klasika sa Super Nintenda i Sega Genesisa ili Game Boya, no svakako je najkompletnije izdanje, sa još puno detalja i sadržaja koji će oduševiti sve fanove kako TMNT franšize, tako i samih tih igara.

The Cowabunga Collection donosi impresivan broj klasičnih TMNT igara. Najstarije dvije nam dolaze iz davne 1989.godine, Teenage Mutant Ninja Turtles sa NES-a, ali i arkadna verzija, koja se dovoljno razlikuje od konzolaške verzije da zaslužuje zaseban unos. Jedna od važnijih razlika je da je za nju dostupan online multiplayer, jedna od većih novosti u kolekciji koja nam omogućuje kooperativno beat’em igranje sa drugim entuzijastima online. Teenage Mutant Ninja Turtles II: The Arcade Game sa NES-a, te Teenage Mutant Ninja Turtles: Fall of the Foot Clan sa Game Boya su dvije iduće igre iz 1990. godine, a Game Boy igra (logično) nema potporu za ikakvu vrstu multiplayer igranja, kao i sve ostale Game Boy igre u ovoj ponudi. Kolekcija sadrži dvije igre iz 1991. godine, arkadna Teenage Mutant Ninja Turtles: Turtles in Time (sa online multiplayerom) te nastavak prve Game Boy igre Teenage Mutant Ninja Turtles II: Back from the Sewers. Razdoblje od 1992. godine do 1994. godine svakako je bilo najbogatije sa TMNT igrama, počevši od 1992. godine sa NES igrom Teenage Mutant Ninja Turtles III: The Manhattan Project te prvom igrom za Super Nintendo, jednim od najpoznatijih naslova Teenage Mutant Ninja Turtles IV: Turtles in Time te Teenage Mutant Ninja Turtles: The Hyperstone Heist sa Sege Genesisa. 1993. godina donosi zadnji nastavak game Boy serijala sa Teenage Mutant Ninja Turtles III: Radical Rescue, a zadnje tri igre su bile fighting igre, pomalo (ne)uspjeli pokušaji hvatanja popularnosti Street Fightera i Mortal Kombata sa Super Nintendo igrom Teenage Mutant Ninja Turtles: Tournament Fighters i drugačijom verzijom za Sega Genesis, te SNES verzijom koja je izašla 1994. godine. Od sve te tri verzije, samo Super Nintendo verzija ima online multiplayer. Svaka od ovih igara ima i svoju japansku verziju koja se razlikuje po nazivu, ali i po nekim detaljima u izvođenju igre, ali su i one dostupne u kolekciji. Zvuči pomalo zbunjujuće, no dosta lijepo napravljeni izbornici, pa i knjižice koje su bile u pakiranju ovih igara, a koje možemo pregledati, objašnjavaju cijelu kolekciju.

Od novosti u samom gameplayu dodana je mogućnost neograničenih života, rewind funkcija te mogućnost saveanja kada god poželimo. Sve ove mogućnosti koje nam kolekcija nudi olakšavaju dosta ove igre koje su, bar kako se sjećam, bile dosta teške i izazovne. Gomilanje života je svakako neodoljivo, kao i rewind i save funkcija i omogućuju dosta lakšu šetnju kroz povijest TMNT igara koje su nedvojbeno ostavile traga na žanr, i mnoge današnje gamer/ke. Stoga, osim ako si ne namjestite tako, i sami sebe ograničite korištenjem ovih novih mogućnosti, Cowabunga kolekcija upravo pruža jednu lijepu šetnju i razgledavanje tih igara. Kao što su napravili i sa muzejom, posebnim dijelom igre gdje možete pregledavati sve covere, priručnike, dosad neviđene skice igara i likova, concept artove i svakakve slične zanimljivosti. Tu su čak i naslovnice stripova, kao i sva glazba u ovim igrama dostupna na slušanje. Budući da nije ulickano i tehnički napredno u svom pikselastom izdanju kao Shredder’s Revenge, a nije ni izazovno, ova kolekcija prvenstveno služi za podsjećanje, pokoji smiješak i izuzetno i dalje zabavane Turtles in Time nastavke koji donekle i prolaze test vremena. Druge, pogotovo Gameboy igre, pomalo su čak i neigrive na trenutke, kao i fighting naslovi u koje se nije interveniralo pa ih imamo samo kao ”one čudnije TMNT igre” koje ćemo provjeriti na pola sata i, vjerojatno, ugasiti. Iako Tournament Fighter ima puno veću popularnost i legacy u SAD-u nego, kod nas, pa je svakako za mnoge vrijedan unos u kojem će mnogi koji su je igrali prije skoro 30 godina sigurno igrati duže.

No, da ne bude zabune, ako radiš kolekciju, svakako je trebaš raditi ovako. Donijeti sve igre u svom izvornom obliku, ubaciti online komponentu gdje se može, prilagoditi prezentaciju novim 4K monitorima i televizijama, olakšati malo gameplay i možda prikazati neke igre za koje ipak mnogi nisu znali da uopće postoji ili nikad nisu imali priliku probati. Ipak nismo svi imali Game Boy i sve te konzole, pa je vrijeme da isprobamo što smo propustili.

Online kooperativno igranje je svakako najveća novost u ovoj kolekciji, iako bi ja svakako istaknuo i sve memorabilije u muzeju koje sam spomenuo. Nekome će čak to biti vrijednije od kooperativnog igranja sa jednim do troje nepoznatih ljudi od kojih bar jedan uvijek lega i manje više svi inputi kasne ili se nakon nekog vremena veza s drugima jednostavno sruši. S obzirom da je rollback netcode ugrađen za online igranje, jest pomalo čudno. Nije baš najvještije napravljen taj online dio, a, u konačnici, ostaje da se zapitamo da li je za jednu ovakvu igru uopće to bitna komponenta. Najzabavnije je bilo igrati zajedno s ukućanima, svađati se i smijati se i raspravljati o strategijama kako baš tog bossa koji vas muči već pola sata napokon srediti. To je možda samo do mene, no, bez obzira, u online igranju nema puno ljudi niti je stabilno online igranje, dosta inputa kasni, i samim time ispada kao neki lijepi dodatak, ali ne baš previše dobar, stabilan i koristan.

Bez ikakve konkurencije, ovo je najbolji način za zaigrati sve stare igre s Nindža kornjačama. I odličan je primjer kako raditi ove kolekcije. Ne može se puno zamjeriti Cowabunga Collectionu, a fizičko izdanje je svakako nešto što je još dodatno vrijedno i lijepo za imati u očima mnogih fanova koji imaju dovoljno duboki novčanik za to. Za ostale, lijepi je to povratak u prošlost koji će, iskreno sumnjam, mnoge držati predugo.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.