Čekalo se, čekalo, i napokon dočekalo. Nakon sedam godina i Top Spina 4, dvanaest godina nakon Everybody’s Tennisa i dvadeset godina nakon Anna Kournikova’s Smash Court Tennisa, dobili smo novu tenisku igru. U Tennis World Tour su svi ulagali puno nade. Toliko da su, nakon potvrde izlaska ove igre, mnogi zanemarili izlazak još jedne teniske igre, AO Tennisa (koji još mnogima nije jasan je li igra ili promidžbena roba za Australian Open), ali su ujedno spremili svoje novčanike, internet vezu i veselili se napokon jednoj teniskoj igri sa licenciranim igračima, terenima i online multiplayeru. Igra je samo trebala biti solidna, ako već ne može biti odlična, imati dobru online podršku i povremene nove igrače i igračice, sitne sadržaje, nove terene, i mogla bi trajati mjesecima, čak i godinama. Sva ta nadanja i sve projekcije koje smo usadili u projekt Breakpoint Studia kojeg je vodio Pierre André, dizajner i producent Top Spina 4, samo su činile naše razočaranje još jačima kada smo se napokon dočepali igre.

Povratak tenisa na konzole

SVE ŠTO SMO HTJELI JE ONLINE

Nedostatak teniskih igara je svakako jedna od najvećih misterija novije povijesti gaming industrije. S obzirom da godišnje imamo minimalno dvije košarkaške igre, dvije nogometne igre, nogometne menadžer igre, Madden, i svako malo neke druge eksperimente koji, naočigled, ne ciljaju na veliku publiku, poprilično je čudno da jedan popularan sport kao što je tenis nema ništa za ponuditi u gaming svijetu. Razlozi za to su razni. Od toga da je tenisku simulaciju teško napraviti, da su licence užasno skupe, pa do toga da te igre uopće nisu dovoljno popularne da se ulaže u njih,  ali ”suma sumarum svega” može biti jedino da se teniske igre ”ne isplate”. To svakako može biti razlog zašto i ova igra nema potpune licence i zašto ne vidimo često igre sa pravim igračima i igračicama, no ne i zašto nam nedostaju neke ”arkadnije” verzije koje su bile popularne u prošlosti, a vjeruje se da bi sad bile još popularnije sa online igranjem i sustavom DLC sadržaja. Jedino kako to možemo provjeriti napokon jest Tennis World Tour. Barem smo tako mislili. No, prilikom izlaska igre, a i na dan izlaska ove recenzije, igra nema online multiplayer. On jest dio glavnog izbornika (kojeg možete vidjeti na priloženom screenshotu), no i dalje jedno dosta važno obećanje Breakpoint Studia nije ispunjeno. Kad se uzme u obzir da su s tim izašli u javnost na dan izlaska igre, onda možete shvatiti bijes svih onih entuzijasta koji su prednaručili i/ili kupili igru samo da bi ih snašla pustoš što se tiče online komponente igre. Ono što je ova igra trebala testirati, tj. pokazati, jest potencijal jedne tvrdokorne teniske simulacije u današnjoj gaming industriji, no za to ćemo ipak morati još pričekati i okrenuti se ostalome što igra nudi.

Najveći dio izbornika zauzima opcija koja nije opcija, nego poruka dobrodošlice. Online igranje ”dolazi uskoro”

AVANTURE U CAREER MODEU

A ono što nudi igra je Career mode, razne treninge i tutoriale te egzibicijske mečeve protiv AI-a ili lokalni multiplayer. Career mode je dosta razumno i očekivano napravljen. Početkom istoga kreirate svoga/svoju tenisača/icu te nakon toga sudjelujete u raznim mečevima, birate trenere, planirate si kalendar u smislu laganijih i jačih treninga te razdoblja za odmaranje što se sve odražava na vašeg lika i kvalitete koje razvija kroz sezonu. Doduše, to isto kreiranje je dosta ograničeno što se tiče kategorija, dodataka i izgleda, a i neki treninzi (iako korisni) nisu toliko zabavni i predugo traju i traže od vas dosta repetitivne udarce i radnje. Tereni i turniri, nažalost, nisu licencirani, a i veliki broj tenisača i tenisačica koje susrećete za vrijeme vaše karijere su izmišljeni što isto može dovesti do osjećaja nevažnosti određenih mečeva i turnira. No, sve to ulazi u obzir kod napredovanja vašega lika, jer svaka pobjeda donosi poboljšanje statistika i samim time vaše igre, a osvojeni turniri privlače nove trenere, sponzorstva i slično. Neke stvari unutar tog modea i nisu baš jasno objašnjenje, pa ćete se tako nerijetko naći da će u počecima vaše karijere mjesec dana ”’progutati” izbor novoga trenera ili odmaranje što uvodi kaos u samo igranje i planove, no nakon vremena lako ćete se uigrati u cijeli sustav igre. Lik kojeg razvijate možete koristiti i u drugim modeovima, tj. egzibicijama, dok za online multiplayer takav način igranja ne možemo još potvrditi jer ga nema. A nema ni igranja u parovima, što je isto porpiličan šok za mnoge. Možda i način igranja koji bi mogao biti najveći element zabave ove igre, kako offline u lokalnom multiplayeru tako i online, još nije zaživio. Za njega nema ni najave da dolazi, iako su developeri jasno dali do znanja da će i igranje u parovima biti dio igre u budućnosti.

Osim McEnroea (kao dosadnog komentatora), Eurosportova prisutnost je neprimjetna

GDJE SU SVI, GDJE SU SVE?

Iako, parovi bi mogli biti često problem kad se pojave, prvenstveno jer je mali broj tenisačica s kojima možete igrati. OK, nije ih samo troje, ali svakako ih nije ni približno onoliko koliko je tenisača. Točnije, taman ih je za igru parova (i jedna rezerva). I dok se nedostatak Nadala, Čilića, Đokovića, Serene Williams, Johanne Konte može prepisati određenim problemima s licencama ili nedostatkom financija (iako nema takve službene izlike), nije jasno zašto je tenisačica toliko malo. Pogotovo kada se uzme u obzir da na ”muškoj strani” imamo svakakve profesionalce koje nismo očekivali i koji su još uvijek dio relativno nepoznate ekipe i dosta nisko na ATP ljestvici kao na primjer Elias Ymer i Michael Mmoh. Nitko ništa nema protiv njih, dapače, ali kada među tenisačicama imamo samo Wozniacki, Muguruzu, Kerber, Keys i Bouchard pitanje koje se samo nameće je ”zašto? kako?”. Nikakav odgovor, mene osobno, ne može zadovoljiti niti promijeniti moju odluku o još jednom velikom ”minusu” za ovaj naslov.

Where is everybody?

Izuzev svih problema sa neispunjenim obećanjima, nedostacima igrača/ica, terena, ostaje nam da raspravimo o, ipak, najvažnijoj stvari, samoj mehanici igre i igrivosti. Kada se sve zbroji i oduzme, upravo sam element igrivosti je donio veliki uspjeh i Everybody’s Tennisu i drugima, bez obzira što nisu bili dio ”stvarnosti” i imali licence. Ono što teniskoj igri u današnje vrijeme jest najbitnije jest da nakon utrošenog novca i vremena imaju igrivu podlogu koju mogu razrađivati u idućih godinu-dvije kroz online igranje i razne DLC sadržaje i dodatke za single player i multiplayer. Pa i nedostatak tenisača i tenisačica se kasnije može popraviti sa nekim od updatea. Pa ako se i ostvare prava na neke turnire, i to se može dodati. I svi će biti još sretniji. Samo ako igra ”kao takva” donosi sve što želimo. A na tom području je ovaj naslov zasada solidan. Nažalost, ne podsjeća u potpunosti na Top Spin niti je toliko dobar, igrači su često tromi, i neke komande koje ”ukucate” jednostavno nisu dovoljno brze, nekad se neobjašnjivo dogodi sasvim krivi potez, a ni usmjeravanje analoga za putanju lopte nekad ne sluša. Naravno, tu se mora uzeti u obzir poloćžaj vašeg tenisača/ice, brzina loptice, vrsta terena i u tom kontekstu igra dosta često prati glavna načela fizike i teniske igre. Serviranje je dosta dobro riješeno, sa jasnim načinima kako riskirate bolju i jaču servu i koko možete igrati ”na sigurno” sa drugom servom. Jako je dobro što u oba slučaja se od vas zahtjeva određena koncentracija i pravovremeni pritisak određene tipke, što daje na značaju cijelom tom postupke, više nego u nekim drugim igrama. Ono što bi moglo biti kraće je svakako priprema serviranja, koja (ovisno o igraču/ici) i koji način serve stancea ste izabrali, može izluditi kroz tih desetak sekundi pripreme dok se nabija loptica o reket i prije nego što se krene u sam postupak serviranja. Često će se i dogoditi da upravo zbog toga što ste dugo čekali da postupak serviranja uopće započne prerano stisnete određene komande i zbunite se prilikom serviranja i izgubite poen, što je svakako frustrirajuće. Ostali potezi (i kako se izvode) nisu se promijenili s obzirom na druge teniske igre koje smo igrali. I dalje je tu normalan udarac, jači udarac, lobiranje, skraćena lopta, voleji i slično, dok je komanda za trčanje čudna. Nekada R2 koji morate držati ne sluša, tj. ne reagira na vrijeme, a izgled trčanja ponekad izgleda dosta čudno. Drugi udarci koje izvode tenisači i tenisačice zapravo dosta dobro i vjerno izgledaju, a za neke (poput Federera) je dosta stvari vjerno dorađeno, od kretnji do servisa. No, upravo što su neki dorađeni detaljnije a neki ne, igra opet daje dojam zapravo nedovršenog proizvoda.

Detalji i kretnje su dosta dobro izvedeni, iako nedostaje osjećaj ”jedinstvenosti” ikojeg od terena.

BITI ĆE BOLJE…MOŽDA

Tennis World Tour zasada nije pretjerano zabavna igra. Gameplay je solidan, ali nema puno stvari koje ga mogu održati takvim ili boljim. Career mode je solidan, ali beživotan, John McEnroe kao komentator već nakon dva poena ponavlja fraze, tereni i turniri su svi jednaki, bez ikakve doze osobnosti ili uživanja u atmosferi ili izgledu okoline, a igranje u parovima i online multiplayer, zbog kojih je uzbuđenje oko ove igre bile puno veće, nedostaju. Čudan je i izbor tenisača i tenisačica koji su dostupni, kao i vedrija i dinamičnija prezentacija cijele igre. Kao i prilikom izlaska Street Fightera V, ostaje dojam dolaska izuzetno nedovršenog proizvoda. No, ovdje, za razliku od Capcomovog fighting hita, nije nedostajala online komponenta niti su ljudi ostali zbunjeni sa rosterom ili igrivošću i audiovizualnom prezentacijom. od početka do kraja, Tennis World Tour je nedovršena i zbunjujuća igra, koja nije trebala ni izaći u ovakvom obliku. I to je velika šteta, jer svima nama koji volimo igrati tenis na našim konzolama i računalima, jeste potrebna jedna ovakva igra. Koja će na tjednoj i mjesečnoj bazi donositi nove izazove, online turnire, nove teniske nade i možda poneku mini-igru. Kako stvari stoje, čak i kad (i ako) developeri ispune obećanja sa dolaskom dodatnog sadržaja, nekako nemam vjeru da će iskoristiti sve što se moglo iskoristiti sa ovakvim jednim naslovom i da će donijeti ono što su mnogi čekali. Na svu sreću, Everybody’s Tennis je dostupan na PSN-u i dalje, a za Nintendovce je došao Mario Tennis Aces, koji će stajati kao bolje preporuke za sve koji vole igrati tenis.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.