Vrijeme super junaka nije iza nas. Ni blizu. Dapače, nakon izlaska prvog Spider-Man filma davne 2000. godine veliki dio popularne kulture se okrenuo velikim (i manje velikim) superjunacima na kojima se planiralo zaraditi. U tom procesu, čije posljedice osjećamo i vidimo i danas, dobili smo neke ogavne nusprodukte kao što je Daredevil film, treći nastavak X-Men filma, Superman 64 igra, Superman film, Superman akcijske figurice, Superman sokovi, Aquamen serija (i … tako … dalje), no  s druge strane smo dobili odličnu Nolanovu trilogiju temeljenu na Vitezu Tame, odlične Rocksteadyjeve Batman igre, par jako lijepih Spider-Man igara, Avengerse, prva dva X-Men filma…Unutar tih dvanaest čudnih i uzbudljivih godina punih uspona i padova, Spider-Man je jedan od rijetkih super junaka koji je uvijek „tu negdje“, a s novim rebootom pojavio se ponovno u kino dvoranama. Sa novim stilom, scenaristima, redateljem i pristupom oduševio je kritiku i publiku (barem u većoj mjeri nego što je razočarao), a kako to obično biva – svaki superhero film mora imati i svoju gaming protutežu. No, tu nije bilo novog početka, već se igra temeljena na najnovijem Spider-Man filmu oslanjala na najbolje i najgore stvari iz prijašnje dvije Spider-Man igre developerske ekipe Beenox, koja je radila i ovu treću igru. Svakako uzbudljiva premisa za recenziju, zar ne? Hoće li se isprati gorak okus Edge of Time igre, hoće li se unaprijediti dobre stvari, a loše popraviti, da li je ovo kraj Beenoxove izrade Spider-Man igara i koliko dosadna i predvidljiva može biti igra temeljena na filmu? Sva pitanja će vam biti odgovorena dalje u tekstu! OK, ne baš sva, no, ipak pročitajte.

ONCE UPON A TIME…AND AFTER

Odmah možemo započeti sa jednom velikom stvari koja se tiče cijelog koncepta priče u igri. U velikom broju slučajeva, igraće adaptacije filmova samo šugavo preslikavaju radnju iz filma, dovodeći igrače u neke apsurdne situacije i dosadne radnje o kojima se već sve zna ako se gledao film. Ne mogu biti hrabar i reći da je ovo prva takva igra, no iskreno se ne sjećam nijedne igre ovakvog tipa da svoju priču započinje nakon događaja u filmu. Oh da, istina je, u igri nećete proživljavati origin story, prva skakanja po zgradama, dijaloge koje ste vidjeli u filmu (a ovdje bi vam bili lošije izvedeni) nego krećete u igru nakon svih događanja u filmu. (Slijede mali spoileri, pa ako vam se ne čita preskočite do idućeg odlomka). Spiderman i Gwen unatoč Peterovim obećanjima i dalje koketiraju, Lizard je u umobolnici, a znanstveni odjel Oscorpa je preuzeo Alistair Smythe koji je odlučio iskoristiti znanstvena saznanja iz filma, tj. Connorsova dostignuća, u neke druge svrhe. Odlična inkorporacija i logičan nastavak priče reboot filma poprilično oduševljava na početku, te drži jako dobru vodu kao zasebna priča koja neće previše utjecati na radnju filmskog nastavka, no može uvjerljivo bi dio tog univerzuma u kojem će imati priliku uživati najveći fanovi. Da ne odemo u neke dodatne geek vode koje su neprimjerene za GoodGame sajt, ostavljamo priču po strani i krećemo dalje.

Njihanje diljem Manhattana je jednostavno predivno iskustvo u pravoj Spider-Man maniri

Ako ste igrali zadnja dva Spider-Man naslova dosta toga u mehanici igre će vam biti poznato. I dalje imamo Spider-Manov čudan gard dok hoda a kamera se zumira, šuljanje po kanalizacijama i web-slinganje koje je ovoga puta dovedeno na novu razinu. Kontrola omiljenog nam pauka je sada dobila novu mehaniku, njihanje iznad NewYorkških zgrada izgleda predobro, a novi Web Rush potez vam omogućuje slow motion lociranje određene površine na koju se možete „priljepiti“ jednim klikom u velikoj brzini, bez obzira na udaljenost. Inovacija ima taman da ne bude sve previše strano ni novim igračima ni onim iskusnijima. No, svejedno, kontroliranje Spidermana, prvenstveno penjanjem po zidovima, ima i dalje mnogo zbunjujućih situacija koje prate ovaj serijal od Shattered Dimensionsa – kamera se ponekad ponaša izrazito šizofreno, a kontrole jednostavno ne slušaju (ili su prekomplicirane da se brzo i normalno izvedu). Ti nedostaci bi trebali biti minorni, no u nekim napetijim trenucima znaju isfrustrirati taman toliko da budete živčani idućih pola sata i zapamtite taj nedostatak.

Osim tog slobodnog kretanja koje je popraćeno prelijepim vizualima, open-world koncept koji igra predstavlja je dosta sličan nekim starijim Spider-Man igrama. Uz obvezne lokacije, vlastiti stan gdje se nalaze svi bonusi, odijela i slične stvari, u igri postoji veliki broj popratnih misija koje, kao i u prijašnjim Spider-Man igrama, ubrzo dosade jer postanu jednolične. Sve se svodi ili na tučnjavu sa razbojnicima, spašavanje civila ili potjere automobila i ubrzo i oni najuporniji dođu do granice dosade i napuste taj dio. Skupljanje svih stripova, trofeja i potpuno dovršavanje igre svakako će biti izazov mnogima, no sumnjam da će previše uživati u tim jednoličnim zadacima do kraja igre.

Misije sa automobilskim potjerama su dolično izvedene, no potrebno im je malo poliranja i dubine

Ono što igru ponajviše čini zabavnom je odigravanje glavnog dijela igre, priča (koju je napisao scenarist Battlestar Galactice Seamus Kevin Fahey), akcijski elementi, stealth dionice i poneka zagonetka. No, i tu ima poneka „fora“ koja zasmeta…

NO ONE COMES TO SEE ME WITHOUT A DEAL IN MIND

Naravno, ne treba se posebno mudar i pronicljiv biti da ovaj Spider-Man igra preuzima dosta toga iz zadnje dvije Batman igre (Arkham Asylum i Arkham City). Dovraga, pa i developeri su sami priznali da su uživali u tim igrama, i da su im uzor. No, Spider-Man ipak nije isti junak sa istim sposobnostima kao i Batman, pa su neke od unesenih razlika prihvaćene sa zadrškom od mnogih recenzenata. Odigravši sve navedene igre, smatram da je taj dio u Spider-Manu obavljen izrazito respektabilno te zahtjeva jednaku količinu button-mashanja kao i Batmanove igre. Ne znam što je ljudima koji previše pričaju o dubini koju Arkham igre imaju što se tiče sustava borbe, budući da je i tamo isto izrazito važno tapkanje određenih sekvenci dugmeta kao i ovdje, a upgrade sustav postoji u obje igre. Jednostavno, kod Spider-Mana možda to ne izgleda toliko prirodno, a Beenox nije uspio napraviti te dionice vizualno dovoljno efektivno kao Rocksteady Studios, no svakako ne razočarava.

Eh da, možete igrati i sa Stanom Leejem…Bolje ne spominjati

Open-world način igre je također sličan Batmanovim igrama, no svi dobro znamo da ni Batman nije prvijenac tog načina igranja. Što se tiče stealth dijelova, Spider-Man tu opada dosta u kvaliteti jer iako znaju biti simpatični, većina tih dijelova je nekako uvedena „nasilno“, kamera izvodi dosta problema, AI protivnika je dosta naivniji nego u uzoru zvanom Batman i kompletna izvedba tih misija(ili dijelova misija) ostavlja iza sebe najveće nedostatke koje igra ima. U duhu ovog „pljucanja“ vrijedi napomenuti i kratkoću igre kojoj ne pomaže skupljanje Spider-Man stripova po gradu (iako su odlično čitljivi i pomno odabrani) niti repetitivne misije.

Zar vam se ne čini da su negativci u ovom rebootu previše zeleno-sivi?

YOU’RE A HERO. YOU CAN’T RUN

Unatoč navedenim nedostacima, The Amazing Spider-Man unosi razne intertekstualne sitnice sa velikim stilom. Mnogi dijalozi referiraju na Batmana, Nindža Kornjače, razne druge proizvode popularne kulture, Spider-Man likove i slično, što će prave poznavatelje stripova oduševiti. Usto, ima dosta i fora iz filma, jedan od najupečatljivijih je stvaranje paukove mreže u kanalizaciji kako bi se detektirale kretnje neprijatelja što vam je jako bitna stavka u misijama koje su predodređene za to da se pogubite i iživcirate.

Sve u svemu, Beenoxov treći Spider-Man uvjerljivo napreduje i nastavlja se za onim što je upalilo u prijašnje dvije igre i miče stvari koje su bile, u najmanju ruku, neugodne. Shattered Dimensions je i dalje najbolji od navedena tri, no Amazing Spider-Man stvara odlične temelje za jednu kvalitetniju, veću i dužu igru koja bi se referirala prvenstveno na stripove. Koliko god ovo bilo dobro, jednostavno novi Rhino, Scorpion i Smythe mi nikako ne drže vodu niti su mi zanimljivi kao njihove izvorne verzije iz stripa (ili animiranog serijala), kamera i dodatne misije nisu dobro izvedene, a i sama dužina glavnog dijela igre nije dovoljna da se približi najvećima u žanru. Bez obzira na navedeno, The Amazing Spider-Man je solidna igra koja će fanove više zadovoljiti nego razočarati. Na kraju ipak ostaje „onaj osjećaj“ da se moglo puno više.

Igru ustupio Videotop d.o.o.