Kaže stara kineska poslovica: “Pazi što želiš!” Spominjem ju jer sam nedavno suze ronio i jecajući govorio kako nema više kvalitetnih klasičnih avantura, a ovo je treća igra tog žanra koju recenziram ove godine. I da situacija bude još bolja, ova je klasična point and click avantura, u maniri svih onih klasika na kojima sam odrastao. Nedavno recenzirani Grim Fandango možemo i zanemariti jer je reizdanje, a Telltaleovi naslovi ipak malo odmiču od klasične forme ovog meni jako dragog žanra.

Nakon uspjeha maštovitog i duhovitog The Book of Unwritten Talesa i spinoff naslova Critter Chronicles, KING Art Games je logično krenuo u izradu nastavka. Dvojka je svoj život započela na Kickstarteru, a svoju ranu mladost provela na Steam Early Accessu. Pošto je prvi naslov iz serijala proglašen avanturom godine i najboljom njemačkom point and click avanturom, od nastavka se puno očekivalo, a jesmo li s ovim uvodom samo zaplovili prema razočaranju ili krenuli prema ispunjenju očekivanja, saznat ćemo do kraja ove recenzije.

Nije to prava avantura, ako se ne prčka po egipatskim grobnicama

Knjiška družina

Kao i prošli naslov, ovaj se također odvija u Aventasiji, magičnoj zemlji prepunoj fantazijskih stereotipa i referenci pop kulture. Pratimo istu skupinu bedaka kao i orginalu, tako da ćemo se opet družiti sa gnomom Wilburom, koji sanja o tome da postane veliki čarobnjak, iako su gnomovi poznati po svojoj netaletiranosti za magiju. Nate, blago retardirana verzija Han Soloa je opet tu u pratnji Crittera, neartikulirane spodobe koja kao da je pobjegla iz Muppet Showa, a tu je i Ivo, elfska princeza, željna avantura i putovanja.

Šta ima ljepše od pričanja nenapisanih priča uz logorsku vatru

Priča počinje tako da svakog od njih nalazimo u svojim specifičnim problemima. Tako će Wilbur, iako sad čarobnjak, kao što je i sanjao, biti u problemima na svom novom poslu učitelja u školi magije. Nate i Critter će biti zauzeti  neugodnim interakcijama sa ljudima koji nisu zgodni, ali zato su krajnje nezgodni. Ivo će ispod staklenog zvona svoje majke, saznati da je trudna, što će biti popriličan šok ako uzmemo u obzir da se držala podalje pčela i cvijeća.

Mačevi i napici – omiljeni dućan svakog putnika namjernika

Glavna priča nije ništa spektakularno i uglavnom predvidiva, ali to nije ono u čemu The Book of Unwritten Tales 2 briljira, jer kao što izreka kaže: “Đavo je u detaljima!”. A ova igra je prepuna tih simpatičnih i duhovitih detalja. Tako će medicinska knjiga za elfove dijagnosticirati lupus, u maniri Dr. Housea, a ćuti ćete i priču o kralju koji je gradio prijestolje od mačeva poraženih neprijatelja, da bi sjeo na prvi i umro od krvarenja. Kad Wilbur bude tražio pomoć od velikog čarobnjaka, ovaj će mu saopčiti da mu je dosta tog života i da ide igrati RPG igre, točnije LARP, te mu uzbuđenim glasom ispriča kako će igrati kamiondžiju kojem se pokvario kamion, pa će morati prenoćiti u motelu. Posvuda su šale i reference na račun filmova, videoigara, knjiga i stripova, pa se daje naslutiti da su KING Art Games skupina duhovitih štrebera.

Od Gospodara prstenova elfovi vole kuće na stijenama i vodopade

Klikanjem do boljeg sutra

Uvodna špica, osim što nabraja ljude koji su zaslužni za ovu igru služi i kao tutorial. Tako ćete u ulozi simpatičnog steampunk robota, koji je očita vizualna Wall-E posveta, popravljati mehanički dvorac. Moram priznati da je ovo prilično elegantno rješenje, je usput rješava edukaciju igrača o igranju, tako da jednom kad igra počne imersivnost neće biti prekinuta sa na silu ubačenim tutorialom.

Raznolikost lokacija nadmašuje jedino količina detalja na svakoj

Početni dio igre je podijeljen između likova, tako da se malo upoznate s njima, kao i da se informirate o njihovoj trenutnoj situaciji. Kasnije ćete moći manualno prebacivati između likova, što će dovesti do nekih zanimljivih zagonetki koje iskorištavaju ovu mehaniku.

Kretanje u igri je klasično za žanr point and click avantura, sa inventorijem sa strane, u kojem držite potencijalne alate za rješavanje aktualnih zagonetki. Same zagonetke su maštovine i nerijetko duhovite, a ima i onih koje iako nisu nužne za napredovanje kroz igru, no ipak posluže za nabaciti koju dodatnu šalu ili kulturnu referencu. Sam sustav kretanja nekad se zna malo zblesirati, ali ništa šta bi pokvarilo užitak igranja.

S entom vrtlarom ćete raspravljati o depresivnoj biljci. Dan ko i svaki drugi

Boja magije

Prezentacija je dio igre koji je možda najviše napredovao u odnosu na svog prethodnika. Orginal se bazirao na predrenderiranim pozadinama po kojima su se kretali trodimenzionalni likovi, što je standard za avanture još od kultnog Grim Fandanga. The Book of Unwritten Tales 2 ide korak dalje, pa su pozadine jednostavni trodimenzionalni modeli na koje su projicirani detalji i prije izračunato svjetlo, tako da dobivamo i impresivan izgled i brzinu izvođenja. Sam ovaj sustav omogućuje i manje pokrete kamere, tako da je krajnji produkt dinamičniji od ostalih naslova ovog tipa. Modeli protagonista su odlično stilizirani i optimalno izmodelirani, te da nije pojednostavljene kose, lako bi vas se moglo prevariti da gledate neki crtić iz DreamWorksove radionice.

Nate i Critter u nevolji su na poznatom terenu

Osim šta impresivno izgledaju, lokacije su također nešto gdje se KING Art Games igrao sa ubacivanjem svakojakih općepoznatih i općepriznatih tričarija. Tako će biti tu mačeva iz Final Fantasya, Minecrafta i sličnih detalja koji osim što popunjavaju scenu s detaljima, često znaju da razvesele male štrebere koji čuče u svima nama.

Iako je igra ipak porijeklom švabo, ona ipak priča na savršenom engleskom. Za ovo je zaslužan OMUK London, studio za snimanje odgovoran za original, kao i za Broken Sword 5. Glasovi su odlično odabrani, a to u kombinaciji sa šajivim dijalozima pruža odličan doživljaj. Ovdje su prisutni manji bugovi pa će dijalog s vremena na vrieme znati malo štucati, ali ništa kritično. Glazba je također kvalitetno odrađena i nadasve prikladna, tako da nije ovdje nema nikakvih bitnih zamjerki.

Ne preporučamo konzumaciju svijetlećih gljiva

Čudesno svijetlo

The Book of Unwritten Tales 2 je korak naprijed u odnosu na svog prethodnika. Iako je potonji puno ispoliranije iskustvo, bugovi koji se povremeno manifestiraju nisu takvi da bi narušili imerziju i krajnje igraće iskustvo. Pokoja preskočena linija dijaloga i ponekad zblesirano kretanje lika po sceni, stvari su koje lako možemo zanemariti.

Iako su gnomovi netalentirani za magiju, Wilbura to nije spriječilo da ostvari svoj san

Humor je na razini orginala, a najbolje se može opisati usporedbom sa djelima Terry Pratchetta, meni jako dragog pisca, koji me uspio nasmijati nebrojeno puta. A ako ste ljubitelj referenci na sve stvari koje vole mladi, ako su ti mladi štreberi u duši i vični pop kulturi, ova igra toga ima u neograničenim količinama. Osim hrpe detalja koje posuđuje iz popularnih filmova, knjiga, videoigara i stripova, postoji ček i segment igre koji je odrađen u piksel grafici kao posveta klasicima ovog žanra koji dolaze iz tehološki inferiornijih vremena.

Ako ste ljubitelj avantura, pogotovo onih klasičnih point and click, ovaj naslov se ne propušta. Izazovne zagonetke, vrstan vizualni izričaj, odlični glasovi, sve su to odlike ovog naslova, koji je prije svega zafrkant u duši. Ja držim spreman novčanik, da mogu bacati pare na ekran kad započne Kickstarter kampanja za treći dio ovo franšize.