Dead Space fanovi su godinama priželjkivali povratak jednog od najboljih survival horror serijala ikada, koji je nasilno i pomalo neočekivano pao u zaborav nakon što je EA „ubio“ studio Visceral Games. Unatoč molbama i peticijama fanova, EA je sve do nedavno odbijao da se uopće pozabavi ovom franšizom. To je iskoristio jedan od autora Dead Spacea, Glen Schofield, koji je sa svojim Striking Distance Studiosom odlučio da fanovima ovog survival horror serijala ponudi adekvatnu zamjenu u vidu svoje nove igre po imenu The Callisto Protocol.

Još od njegove najave, The Callisto Protocol je pratio doista ogromni hype, a svaki novi prikaz spomenute igre predstavljao je novi nagovještaj da nas u svakom smislu očekuje spiritualni nasljednik Dead Spacea. No, sada kada je ovaj horror konačno ugledao svjetlost dana, je li sve onako sjajno kao što smo očekivali?  Odgovor na to pitanje čeka vas u nastavku recenzije.

Od autora Dead Spacea…

Ukoliko posljednje dvije godine niste proveli na nekom drugom planetu, a pri tome gejmate, šansa da niste barem jednom negdje naletjeli na The Callisto Protocol ravna je nuli. Ovaj SF horrorac je pratila i više nego aktivna i viralna kampanja koju su Striking Distance Studios i KRAFTON započeli na doista zanimljiv način – atmosferičnim i zastrašujućim trailerom i tvrdnjom da je The Callisto Protocol smješten u PUBG univerzum.  No, naknadno, kada su shvatili da u rukama imaju nešto mnogo veće, ipak su odlučili da ovaj naslov pretvore u nešto potpuno novo. Nakon toga, o The Callisto Protocolu se najčešće govorilo kao o igri autora Dead Spacea koja neodoljivo podsjeća na Dead Space. I tu su svi bili u pravu.

The Callisto Protocol je klasični SF horrorac prepun žanrovskih stereotipa, kojih se pri tome nimalo ne stidi. Njegova radnja smještena je na udaljeni Jupiterov mjesec Callisto 300-injak godina u budućnosti, a prati glavnog protagonista Jacoba Leeja (Josh Duhamel), inače pilota koji često zna prevoziti teret sumnjivog porijekla, koji se nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme. Kako nećemo spoilati ionako prilično jednostavnu i predviljivu priču, otkrićemo samo kako Jacob, uslijed cijelog spleta okolnosti, završava u Callistovom strogo čuvanom zatvoru Black Iron, koji ubrzo potom postaje krcat zastrašujućim mutiranim kreaturama poznatim kao Biophages. Naravno, osim što mora izvući živu glavu, Jacob će morati i da otkrije ponešto o misterioznoj zarazi koja zatvorenike i čuvare pretvara u krvožedna čudovišta te, naravno, pokušati razotkriti tko ili što se krije iza cijele smrtonosne pandemije. Naravno, tu je i nekoliko stereotipnih sporednih likova, tako da vam neće trebati više od sekundice ili dvije da shvatite tko je tu dobar, a tko nije.

Kada već spominjemo likove, moramo naglasiti kako je Josh Duhamel odradio zaista sjajan posao, pretvorivši Jacoba Leeja u sjajnog glavnog protagonista sa vrlinama i manama. Ništa lošiji nisu ni Karen Fukuhara (The Boys) u ulozi izvjesne Dani Nakamure te Sam Witwer (Days Gone) koji je svoj glas i stas posudio kapetanu Leonu Ferrisu.

Na polju priče nećete pronaći apsolutno ništa novo niti originalno. Do njenog kraja doći ćete za nekih 10-ak sati i shvatiti da taj kraj baš i ne izgleda kao kraj. Štoviše, dok je sporedna priča koja prati Dani znatno intrigantnija i zanimljivija, Jacobova se ipak ne završava već nam suptilno daje nagovještaj da ćemo njen kraj vidjeti ili u već najavljenom DLC-u ili mogućem nastavku.

Iako je Striking Distance Studios sa svojom igrom igrao na sigurno, moram naglasiti kako je na polju atmosfere i samog settinga napravljen zaista sjajan posao. Jeziva i neugodna atmosfera ovog ostvarenja nam konstantno pruža onaj dobri stari osjećaj straha i napetosti, čineći ga u svakom smislu znatno napetijim iskustvom u odnosu na Dead Space.

… neki novi Dead Space

The Callisto Protocol je u svakom smislu klasični survival horror sa SF elementima, a kako nam ga donosi jedan od autora Dead Spacea,  logično je da ćemo u njemu pronaći i dosta toga posuđenog od ovog EA-ovog klasika.

Dakle, radi se o standardnom SF horrorcu iz perspektive trećeg lica sa „over the shoulder“ kamerom koja je, ako ćemo biti iskreni, ovaj put možda ipak preblizu pozicionirana. Sama igra je koncipirana također na klasičan survival horror fazon, a to znači da nas očekuje miks bauljanja po uglavnom uskim koridorima uz minimalnu dozu istraživanja i maksimalnu dozu makljaže sa hordama odvratnih čudovišta koja će pred vas iskakati doslovno sa svih strana. Naravno, ima tu i poneki boss fajt, ali idemo redom..

The Callisto Protocol nam donosi prlilično linearno igraće iskustvo, što je u ovom slučaju dobro. To znači da ćemo se kretati uglavnom predefiniranim uskim rutama u vidu hodnika ili recimo ventilacijskih sustava, istražujući naokolo (iako nema previše toga za istražiti), neprestano osluškujući okolinu i napeto čekajući kada će pred nas iskočiti neka od karakondžula. A kad se to dogodi, počinje borba za goli život.

Dobar dio igre provest ćemo boreći se sa jednim ili više Biophage kreatura koje neprestano mutiraju, čineći svaki fajt veoma neizvjesnim. Iako Jacob na raspolaganju ima nekoliko različitih vrsta vatrenog oružja, najveći dio vremena ćete provesti boreći se prsa u prsa.

Naime, za razliku od Dead Spacea, The Callisto Protocol potencira melee borbu, To opet znači da su developeri poseban fokus stavili na stvaranje dovoljno  kompleksnog borbenog sustava koji je koncipiran na udaranju protivnika i izbjegavanju njegovih napada. To činimo tako što se pomoću analoga izmičemo lijevo ili desno konstantno „plešući“ pred protivnikom. Sve to lijepo funkcionira kada se mlatite sa jednim protivnikom, ali kada vas zaskoči više čudovišta istovremeno, e onda stvari postaju čupave.

Prije svega, problem nastaje u tome što je kamera često preblizu, pa je naš glavni heroj u prvom planu, zbog čega jako malo vidimo oko sebe, a to protivnici i te kako znaju iskoristiti. Uz sve to, fajt u uskim hodnicima, koji je ujedno i vrlo čest, ne daje nam previše prostora za manevriranje, pa je i povratak na posljednji checkpoint uz jednu od tko zna koliko ekstremno brutalnih scena Jacobove smrti vrlo česta pojava.

Nisu samo čudovišta ta koja Jacoba doslovno mogu skratiti za glavu, ruku, nogu ili tko zna što još. U ovoj igri, smrt je na svakom koraku, pa nas tako mogu usisati turbine ili kojekakvi propeleri, a svaka od scena smrti je na svoj način odvratna. Okolinu možemo iskoristiti u svoju korist, a u tome nam često pomaže GRP rukavica koja ima gravitacijska svojstva, pa pomoću nje protivnike možemo bacati na šiljke, strujnu mrežu pod visokim naponom i slično.

Jacob na raspolaganju ima solidnu količinu hladnog i vatrenog oružja, no budući da igra potencira melee fajt, nekako je uz spomenutu GRP rukavicu najkorisnija palica koju također možete nadograđivati i činiti je ubojitijom.

Iako biste iz svega ovoga mogli zaključiti da je The Callisto Protocol klasična hack and slash igra sa horror elementima, to je samo donekle točno. Istina je da nas očekuje nešto sporiji početak, koji se svodi na bauljanje hodnicima i borbu sa par vrsti proitivnika i to sam samo dvije vrste oružja. No, tokom druge polovine igre, situacija se drastično mijenja,  tako da nas uz nastavak akcije očekuju i svojevrsni stealth elementi zahvaljujući kojima igra postaje sličnija ostvarenjima kao što je, recimo, The Last of Us.

The Callisto Protocol, nažalost, nije bez problema kada je u pitanju njegova gameplay komponenta. Jedan od najvećih problema ovog ostvarenja svakako je jako loše postavljen checkpoint sistem koji baš i ne funkcionira. Naime, iako igra ima mogućnost manualnog sejvanja pozicije u bilo kojem trenutku,  uvijek će vas vratiti na posljednji checkpoint, odnosno loadat će posljednji autosave. Kada k tome dodamo činjenicu da su sami checkpointi postavljeni na totalno pogrešnim mjestima te da je sama igra prilično teška, sve to zna biti i više nego frustrirajuće.

Drugi ozbiljniji problem tiče se jako loše riješenog inventoryja i korištenja istog. Naime, budući da se liječenje ili mijenjanje oružja obavlja u stvarnom vremenu, to zna biti veoma problematično, jer je samo šaltanje po meniju jako sporo, što u kombinaciji sa veoma brzim i agresivnim protivnicima opet vodi do neke od ekstremno brutalnih smrti glavnog lika i povratka na zadnji checkpoint.  Drugi problem koji se odnosi na inventory, jeste to što ima premalo prostora čak i nakon nadogradnji, zbog čega ćete se često naći u situaciji da morate kalkulirati što ćete pokupiti a što ostaviti. Iako smo takvo što imali još u prvim Resident Evil igrama, ovdje to nema previše smisla, budući da ćemo često samo nekoliko prostorija naprijed naletjeti na stanice za prodaju, kupovinu i nadogradnju oružja i opreme, a zbog automatskog zaključavanja vrata nećemo moći da se vratimo i pokupimo sve što smo ranije ostavili.

Treći problem u ovoj igri predstavljaju boss fajtovi, koji su generični i repetitivni. Rijetki su, a svode se na to da se protiv jednog te istog protivnika borimo u više navrata, samo na različitim lokacijama. Da su se autori na ovom polju dodatno potrudili, dobili bismo znatno pamtljiviji naslov, ali što je tu je.

Ipak, uprkos svim tim problemima, The Callisto Protocol predstavlja kvalitetan i veoma igriv naslov, koji će se posebno svidjeti ljubiteljima žanra.

AAA

Jedna od najjačih strana ove igre definitivno je njena prezentacija. Bez imalo sumnje, The Callisto Protocol je jedan od najatraktivnijih, u svakom smislu tehnički najsuperiornijih naslova koja trenutno možete zaigrati.

Visoka produkcija ovog ostvarenja jednostavno pršti na sve strane, bilo da se radi o impresivnim vizualima i moćnoj zvučnoj komponenti ili pak sjajnoj režiji i dizajnu lokacija koje ovu igru dodatno čine bližom filmu.

Grafika u igri u svakom smislu ostavlja bez daha. Modeli likova su gotovo fotorealistični, a njihove animacije su veoma žive (bravo za veoma dobro odrađen MoCap!), a svemu tome dodatno doprinosi činjenica da su glumci poput Josha Duhamela, Karen Fukuhare ili Sama Witwera odradili izvrstan posao, udahnuvši svojim likovima dodatnu dozu života. Pohvale idu i na račun dizajna kreatura u igri, koje su zaista odvratne i zastrašujuće. Također, moram pohvaliti i dizajn lokacija koji je, ako ćemo biti realni, u svakom smislu klasičan za ovaj tip igara. To znači da nas tokom cijele igre očekuju klasični mračni i klaustrofobični hodnici, zatvorske ćelije ili pak laboratoriji, međutim ima u igri i nekoliko originalnih lokacija poput, primjerice, snijegom prekrivenih vanjskih dionica koje su ujedno i neke od najljepših i najcool u cijeloj igri. Uz sve to, ide i cijeli niz kvalitetnih efekata, posebno onih koji se odnose na osvjetljenje i čestice u zraku, a zahvaljujući kojima prilično sterilne lokacije djeluju živo i prije svega neugodno, što je autorima igre i bio cilj.

Za kraj, kada je u pitanju vizualna strana igre, jednostavno moram još jednom spomenuti brutalne scene smrti glavnog protagonista, kojih ima i previše za svačiji stomak. Ma koliko izgledale u isto vrijeme i odvratno i impresivno, ove scene bi pojedinim igračima, prije svega zbog težine igre i nemogućnosti njihovog skippanja, vremenom mogle postati naporne.

Osim vrhunske vizualne komponente, The Callisto Protocol se može pohvaliti i jednako vrhunskim i veoma atmosferičnim zvukom, koji posebno briljira ukoliko igru igrate na nekom kvalitetnom ozvučenju. Svako malo ćete se osvrtati oko sebe i reagrati na svaki krik ili sumnjivo i zastrašujuće lupetanje koje dolazi iz ventilacije, napeto iščekujući da pred vas iskoči neka od karakondžula, što će se često i događati.

Za kraj, vrijedi naglasiti i to da The Callisto Protocol stiže sa dva grafička moda – Quality mod koji nam pruža višu rezoluciju uz 30 fps te Performance mod na kojem sve lijepo ide u 60 fps. Svakako je preporuka da se odlučite za Performance mod, budući da u tom režimu  sama borba, inače jedan od ključnih segmenata igre, definitivno djeluje fluidnije i bez manje problema.

Iako se radi o tehnički impresivnom naslovu, The Callisto Protocol ipak ima i poneki problem takve prirode. Povremeno se zna dogoditi pad frameratea, ali takvo što doista traje kratko. Prateći komentare drugih igrača koji su imali primjedbe na samu izvedbu igre i more bugova, moram priznati da je moje igranje PS5 verzije prošlo gotovo bez problema (izuzev tih rijetkih padova frameratea), tako da ne mogu podržati niti potvrditi tvrdnje tih igrača budući da probleme koje oni navode ipak nisam iskusio.

Je li The Callisto Protocol na kraju dostojan nasljednik Dead Spacea?

Na ovo pitanje, usudit ću se reći sljedeće: „ i jeste i nije“. Prije svega, radi se o više nego solidnom survival horrorcu čiji su glavni aduti vrhunska produkcija i atmosfera te prilično dobar borbeni sistem koji, ako ćemo biti iskreni, ipak ima svojih mušica. Uz nekoliko čudnih dizajnerskih odluka, koje se prije svega odnose na problematični inventory te loše koncipirani ckeckpoint sustav, najveća mana ovog ostvarenja ipak leži u činjenici da nam je na kraju isporučilo klasičnu „Deja Vu“ priču koju smo na sličan pa čak i na gotovo identičan način dosad prežvakali mali milijun puta.

Ukratko, u pitanju je solidna igra od koje su mnogi znatno više očekivali, ali koju, bez obzira na sve, svakako preporučujemo da odigrate – ako ne odmah, jer možda čuvate lovu za Dead Space remake koji stiže krajem siječnja, onda definitivno ako na nju naletite na nekom sniženju.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.