Britanski Supermassive Games, koji je svoje prve prave korake napravio radeći na igrama kao što su Doctor Who i LittleBigPlanet 2, proslavio se svojim survival horrorom Until Dawn. Svi koji su igrali ovaj hit, složit će se kako se radi o jednom od najboljih i najzabavnijih naslova generacije. Iako ta tvrdnja doista stoji, Until Dawn ipak bio rezerviran samo za određenu skupinu igrača – one koji se igaju isključivo na PlayStationu 4. Činjenica da je Until Dawn bio i ostao ekskluzivan za PS4, razočarala je mnoge, no kako se Supermassive specijalizirao za razvoj sinematičnih avantura, bilo je samo pitanje vremena kada će se odlučiti na razvoj nove igre slične pomenutoj PS4 ekskluzivi. To se doista dogodilo, pa smo prije godinu dana, nekad točno u ovo vrijeme, vidjeli najavu The Dark Pictures Anthologyja, posebne horror antologije inspirirane sjevernoameričkim urbanim legendama, koja će se sastojati od čak osam takvih naslova. Prvi od njih, čiju smo najavu tom prilikom i vidjeli, zove se Man of Medan.

Welcome to SS Ourang Medan!

Kao što sam već pomenuo, The Dark Pictures Anthology na poseban način će pokušati da igračima ispriča i dočara osam urbanih legendi, a prva od njih inspirirana je stvarnim brodom duhova po imenu SS Ourang Medan, čija je cijela posada krajem 40-ih prošlog stoljeća pronađena mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima. Ono što je posebno naglašeno tom prilikom, jeste da su sve preminule članove posade  zatekli s užasnutim licima, iz čega se da zaključiti da su svi umrli poprilično isprepadani nečim. Ovdje ćemo se zaustaviti s bilo kakvim detaljima iz ove urbane legende (više o ovom brodu može doznati klikom na ovaj link, ali uz napomenu da to učinite tek nakon što završite igru), te ćemo se vratiti na našu igru.

Nigdje nikoga, krv teče iz fontana, čuju se spooky zvukovi – pa ovdje sigurno nešto nije u redu..

Man of Medan nam donosi klasičnu horror priču o ekipi četvero mladih amerikanaca, koji svoj odmor odlučuju provesti na južnom Pacifiku, istražujući misterioznu olupinu zrakoplova iz drugog svjetskog rata, za koju pri tome nitko ne zna. Njima se pridružuje skipperica brodića po imenu The Duke of Milan, međutim stvari kreću po zlu nakon što nalete na skupinu pirata, koji odluče da ih opljačkaju. Naravno, kao i u svakom horrorcu koji drži do sebe, uslijed cijele situacije dogodit će se i velika oluja i cijela posada, uključujući i pirate, biva primorana da utočište traži u ogromnom brodu koji se iznenada pojavio ispred njih. Međutim, umjesto sigurnog utočišta i spasa od oluje, oni na misterioznom brodu pronalaze užas o kakvom nisu ni sanjali. Vrlo brzo shvaćaju da na brodu nema žive duše (ili možda ima?), te usput pronalaze mumificirana tijela posade koja tu leži već više od 50 godina. Kakve tajne krije ovaj napušteni brod i tko će s njega na kraju otići živ, u potpunosti ovisi od igrača i njihovih odluka.

Nastavak uspješne formule

Baš kao što je bio slučaj s Until Dawn i Hidden Agenda igrama, i u Man of Medan igrači sami  kroje svoju sudbinu, odnosno sudbinu igrivih likova. Po izvođenju, ovaj naslov ne razlikuje se pretjerano od pomenutih hitova, pa tako još jednom imamo iznimno filmičan survival horror iz perspektive trećeg lica, uz kojem tijekom igranja donosimo brojne moralne odluke, koje potom vode do različitih ishoda brojnih situacija. Svi likovi mogu da prežive do kraja igre, a svi isto tako mogu da skončaju na bezbroj načina. Dovoljna je jedna pogrešna odluka pa da vas košta gubitka lika, stoga igra nudi doista impresivan broj različitih grananja priče, što nadalje značajno utječe na sam njen replay value.  Tu su i brojni quick time eventi, koji vam ne dozvoljavaju ni trenutak odmora, jer samo jedna sekundica nepažnje može dovesti do kobnog ishoda. To u neku ruku dodatno doprinosi napetosti i neizvjesnosti, jer će vas tjerati da stalno budete na oprezu, no opet, vremenom može da postane pomalo zamorno.

Skočiti ili suočiti se s opasnošću, pitanje je sad

Slično kao i u Until Dawnu, i ovdje tijekom igranja pronalazimo određene predmete, koji služe kao nagovještaj pojedinih situacija. Jedina razlika je što smo u pomenutoj PS4 ekskluzivi skupljali toteme, a u ovom slučaju radi se o slikama koje se nalaze po zidovima napuštenog broda.

Svaka slika krije potencijalni hint za neku od nadolazećih situacija – pratite li tragove, možda i preživite

Također, tijekom istraživanja nailazimo na priličan broj tragova, koji nam otkrivaju pozadinsku priču onoga što se zapravo dogodilo s posadom broda. Sve to protkano je veoma dobrom horror atmosferom i nizom učinkovitih jump scare scena, koje će vas u par slučajeva lijepo trznuti, osobito ako igru igrate s nekim kvalitetnim sluškama.

Lutanje mračnih hodnicima napuštenog broda predstavlja najbolji segment Man of Medana

I dok je sve navedeno već viđeno u Until Dawnu, tu su i dvije značajne stvari koje ovom ostvarenju daju dodatnu vrijednost. Prva je mogućnost kooperativnog igranja, koje je izvedeno na zaista sjajan način te predstavlja fantastičan dodatak ovom ostvarenju. Ipak, mala napomena, prvi prolazak kroz igru ipak obavite sami, pa tek onda upustite se u zajedničko igranje, jer na taj način ugođaj je potpun.

Co-op mod predstavlja doista pravo malo osvježenje

Druga stvarčica koja će postati konstanta The Dark Pictures Anthologyja je izvjesni Curator, misteriozni srednjovječni čovjek koji je ujedno kolekcionar i narator urbanih legendi koje će kroz još sedam naslova biti pretočene u virtualne horror priče. Njegova uloga slična je onoj kojoj je Peter Stormare imao u Until Dawnu, pa ćemo tako uz poneko dodatno objašnjenje onoga što smo upravo proživjeli, dobiti i pokoji savjet za dalje igranje.

Izvjesni Curator ipak predstavlja glavnu zvijezdu ove, ali i budućih igara iz The Dark Pictures Anthology kolekcije

Survival horror brod u moru tehničkih problema

Until Dawn je svojevremeno bio veoma ispoliran naslov, koji je već pri launchu bilo toliko utegnut da mu je gotovo nemoguće bilo pronaći neku ozbiljniju tehničku manu. To se, nažalost, ne može reći i za Man of Medan.

Ovo ostvarenje, od početka pa do kraja, prati niz tehničkih problema. Tu prije svega mislim na (pre)često pucanje zvuka i predugačka učitavanja koja prekidaju veliki broj scena iz igre, na čemu se gubi ona lijepa fluidnost koju je pomenuta PS4 ekskluziva Supermassive Gamesa imala. Isto važi i za vizualni aspekt igre koji varira od fantastičnog do plastično lošeg. Ta grafička nekonzistentnost najvidljivija je na licima likova i njihovim emocijama, koje su ponekad doista vjerno prikazane, dok u drugim slučajevima izgledaju predrvene, kao da nisu iz iste igre. Isto tako, za ostvarenje, čiji  se dobar dio odvija na vodi, ta ista voda trebalo je da bude bolje dočarana, jer u pojedinim trenucima izgleda veoma zastrajelo i tehnički loše.

Modeli likova i animacije na momente izgledaju prilično drveno..

Slična situacija je i s igrivim protagonistima i glumcima koji su im posudili stas i glas. Uz izuzetak Curatora, kojeg je utjelotvorio britanski glumac Pip Torrens, te Conrada kojeg glumi Shawn Ashmore (X-Men, Quantum Break), ostatak likova i glumačke postave doista nije vrijedan pomena. Štoviše, prilično je iritantan, pa vas njihova smrt tijekom igre previše i ne pogađa, budući da je doista teško povezati se s njima. Dijalozi u igri na momente znaju biti prilično bezvezni, a za neku posebnu pohvalu nije ni gluma ostalih glumaca. Zbog toga, finalni prezentacijski dojam koji na igrača ostavlja Man of Medan jednostavno odiše „toplo-hladnim“ i niti jednog trenutka ne prelazi tu granicu. Je li u pitanju gotovo sigurno manji budžet koji je uložen u ovo ostvarenje ili je možda posrijedi problematična optimizacija, budući da je Man of Medan multiplatformsko ostvarenje, doista ne znam, no nadam se da će barem neki tehnički segmenti (prije svega predugačka učitavanja) biti popravljeni s nekom od idućih nadogradnji.

S druge strane, dobar dio igre ipak pred sobom imamo jako dobre modele likova

Nije Until Dawn, ali..

.. Man of Medan definitivno predstavlja i više nego solidan početak The Dark Pictures antologije. Supermassive Games je još jednom uspio da stvori jednostavan i pitak, a u isto vrijeme intrigantan i napet naslov, kojem je možda najveća mana to što se ovaj  britanski razvojni tim nije usudio na neko ozbiljnije eksperimentiranje. Tako smo dobili ostvarenje, koje se gotovo ni po čemu ne razlikuje od Until Dawna, ali kod kojeg  je prisutna ta prezentacijska nekonzistantnost. Ima ona ružna izreka da se „prvi mačići bacaju u vodu“, no Man of Medanu definitivno nije mjesto u vreći na dnu rijeke, a s obzirom na to da će The Dark Pictures Anthology imati čak osam naslova, složit ćete se da se ipak radi o više nego solidnom početku ove velike antologije, koja će se već početkom iduće godine nastaviti igrom Little Hope.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.