Sve je započelo prije 20 godina, točnije sada daleke 1994. godine kada je Bethesda objavila igru imena The Elder Scrolls: Arena. Za razliku od dotadašnjih top-down i tekstualnih RPG naslova, Arena se razlikovala po svojoj slobodi i “širem načinu razmišljanja” za tadašnji standard skriptiranih RPG igara. Igra vas je stavila u pogled iz prvog lica i oslobodila ograničenja kretanja sa random generiranim terenom. Nitko tada toga nije bio svjestan, relativno oštre kritike su pogodile Arenu, ali kada se danas gleda unatrag, svi teoretičari gaminga su složni da je Arena dala svoj obol u RPG svijetu i zauvijek promjenila smijer u kojem se žanr razvijao, što je posebno bilo jasno puno kasnije te je uvjetovalo da danas The Elder Scrolls Arenu, ali i njene nastavke, smatramo RPG-ovima koji su bili daleko ispred svog vremena.

Godine su prolazile i donosile nove nastavke, došao je još bolji The Elder Scrolls Daggerfall. Zatim su usljedile brojne izvedenice The Elder Scrolls igara koje su dijelile zajednički lore ali se ne nalaze u ovom glavnom The Elder Scrolls kanonu, a svoj vrhunac franšiza je doživjela 2002. godine izlaskom The Elder Scrolls: Morrowinda, igre koju mnogi danas smatraju jednim od najboljih RPG naslova svih vremena i igrom koja je zauvijek promjenila “out of the box” razmišljanje RPG igara. Kažem kulminacija, jer nastavci koji su usljedili, iako su bili iznimno vanredni naslovi, što uostalom i vidimo iz odličnih kritika, počeli su se udaljavati od ranijeg The Elder Scrolls sistema, postale su više akcijske, no kako godine prolaze sve se mijenja, pa tako i igre i gaming općenito.

Tijekom svih tih godina, The Elder Scrolls franžiza je razvila enormno bogat i omiljen lore, te su ljudi iz ZeniMaxa, odnosno Bethesde, odlučili proširiti to iznimno single player na masivno multiplayer online iskustvo. Razloge za takvo što je nepotrebno tražiti i ispitivati, no mislim da je više nego jasno o kakvom sudaru dvaju svjetova se ode radi. Napraviti dobar MMO nije nimalo lak posao, a još je teži kada morate razbiti single play igru jako ovisnu o odličnoj priči i ukomponirati ju u isti. Sve se svodi na začarani krug omjera i lako se stvori dvosjekli mač. Dobar i zanimljiv MMO sistem je nešto što ne želite uskratiti bijesnoj MMO masi, a s druge strane uskraćivanje priče i razbijanje lorea dočekat će na zub veliki broj fanova zbog kojih i imate uspješnu igru. Da li je Bethesdi uspijelo poći za rukom tamo gdje su mnogi prije njih podbacili? Ovog puta imamo veliku jednadžbu, sa puno faktora koje moramo uzeti u obzir. Pa pogledajmo redom.

THE RUBY THRONE

Radnja se odvija u drugoj eri, točnije 2E 582 (najstarija TES priča do sada), nakon propasti dinastije Reman i završetka prve ere, kada Imperial City ostaje bez jasnog prestolonasljednika, što je poziv svim narodima Tamriela da krenu u opći rat za tron i širenje svojih kraljevstva. Cyrodil se u centru tako našao na udaru sa svih strana, moćna dinastija Tharn koristi situaciju i potajno se ujedinjuje sa Mannimarcom, vjerojatno najmoćnijim Necromancerom u povijesti Tamriela, kako bi se dočepali prijestolja. No na kraju su uvidjeli da je Mannimarco samo proširena ruka Molag Bala, Deadric princa dominacije, koji je cijelu situaciju zaraćenog Tamriela iskoristio u svojem naumu da proguta cijeli Nirn i fizički ga povuče u Oblivion, točnije Coldharbour.

Kao i u svakoj The Elder Scrolls igri do sada, igru odnosno priču započinjete tako što igrom slučaja vaš heroj izbjegne čvrst stisak pravde i pobjegne iz nekakvog zatvora. U The Elder Scrolls Onlineu, bježite iz Coldharboura. Vaš lik je smrtnik kojem je Molag Bal, kao i mnogima koji se nalaze u Coldharbouru, ukrao dušu, no korištenjem starih čarolija osoba, koja vam se na samom startu predstavi samo kao The Prophet, spasi vas iz vječnog zatvora i vrati u Tamriel kako bi mu pomogli u borbi protiv Molag Bala te spasili Tamriel od propasti. Molag Bal je dakle ovog puta ujedno i glavni negativac glavne priče, odnosno main questa u Elder Scrolls Onlineu. Vaš bijeg iz Coldharboura je u biti tutorial nakon kojeg igra zapravo počinje, a vi postepeno otkrivate tko je Prophet, njegovu i vašu ulogu u cijeloj priči, no radi dobrobiti igre ne smijem više govoriti o tome kako nebih spoilao.

Nakon uvoda, ovisno o frakciji koju ste odabrali pri kreaciji lika, nalazite se u određenom kraljevstvu ili pokrajini u Tamrielu i tu krećete sa rješavanjem questova, zona i svega što obično radite u MMO igrama. The Elder Scrolls Online ima tri različite frakcije koje možete birati i pokazati svoju lojalnost, te ukupno 10 rasa. Po tri rase se nalaze u svakoj frakciji, a deseta rasa je naravno Imperial, s kojom možete pristupiti u bilo koju frakciju. ZeniMax je ovu situaciju marketinški iskoristio za prodaju različitih verzija igre. Naime, kupovinom Explorer’s Pack dodatka pri pre-orderu igre dobili ste mogućnost da sa bilo kojom rasom igrate u bilo kojoj frakciji, a kupovinom Imperial Editiona (koji je btw koštao kao svetog petra kajgana) otključali ste i tu desetu, Imperial rasu te također mogućnost da pristupite bilo kojoj frakciji. Mnogi su smatrali da je ovakva odluka zapravo razbijanje lorea, no to naravno nije istina. Lore niti malo ne pati radi ovakve činjenice, samo je dana sloboda da igrate svog lika kako vama paše, jer ništa vas ne sprječava da si zadate odličan role-play.

SISTEM

No, vratimo se na perspektivu lorea, frakcije su podjeljene na Ebonheart Pact, Daggerfall Covenant te Aldmeri Dominion. Nadalje, Ebonheart Pact je sastavljen od Saxhleela (Argonian), Dunmera (Dark Elfova) te Nordijaca. Daggerfall Covenant od Manmera (Bretonaca), Orsimera (Orkova) i Yokudan (Redguardova). Aldmeri Dominion od Altmer (High Elfova), Bosmer (Wood Elfova) te Khajiita. Jednom kada započnete kreiranje lika spoznat ćete kolika je sloboda dana na izbor. Količina detalja je naprosto zapanjujuća i čak i ako ne prčkate previše po izgledu vašeg lika, mogućnost da vaš lik izgleda gotovo jednako kao nečiji je apsolutno nemoguća. Naravno, fizičke osobine rasa su tu i jako su naglašene, tako će Dunmer izgledati uvijek kao Dunmer, a Nord kao Nord, no i dalje će se lica jasno razlikovati. Ovo je čisto kozmetički detalj koji je odrađen jako kvalitetno, no istraživanja su pokazala kako je ovo jako bitna stavka MMO igračima jer se mnogi od njih vole uživiti i positovjećivati sa svojim virtualnim avatarom tako da je svakako osobina koju ocjenjujem kao dobru.

Na stranu i kozmetika, najvažniji odabir pri kreaciji lika je naravno određivanje klase kojom ćete igrati. Za razliku od mora klasi koje su vam dane na izbor u drugim MMO igrama, The Elder Scrolls vam daje odabir od samo četiri različite klase. Kako uopće odrediti igrin sistem preko samo četiri klase? Nikako. Zato što to zapravo i nisu klase već samo početni smjer odabira. Nakon što odaberete jednu od 4 grane, u svakoj se nalazi još po tri različita smjera koja možete kombinirati. Prva klasa je Dragonknight, generalno karakterizirana kao heavy warriori s preferencijom direktne borbe i tenkanja protivnika uz korištenje fire magic damagea. Podgrane Dragonknight klase su Ardent Flame (intezivno korištenje fire magica), Draconic Power (tenk i sustain) te Earthen Heart (kombinacija support i defense sposobnosti).

Nightblade je generalna klasa dps warriora, a najviše ih možemo okarakterizirati i opisati kao klasične rogueove. Podgrane su Assassination (primarno dual-wield, povećanje attack-speeda te teleportacija napada iz daljine), Shadow (primarno sustain te crowd-control sa fearom) te Siphoning (ponovno support klasa sa de-buff i buff mogućnostima).

Sorcerer ne treba previše prevoditi, odnosi se direktno na mage likove. Podgrane su Dark Magic (Support magije sa fokusom na stun), Daedric Summoning (Conjuration magije, prizivanje raznih attronacha i familiara) te Storm Calling (naglasak na burst dps damage).

I posljednja klasa je Templar. Templari su hibridi mage i melee sistema. Podklase su Aedric Spear (naglasak na melee borbu), Dawn’s Wrath (crowd-control i support) te Restoring Light (magic support i healing grana).

Mogli ste steći dojam da su ove četiri glavne klase poprilično raznoliko razmješane, to je istina. Jednom kada odaberete klasu za svog lika, poslije više nema mjenjanja, ali kao što vidite, bez obzira na glavnu klasu, one su dovoljno fleksibilne da sa bilo kojom možete igrati bilo koju rolu. Naravno, neće ista uloga biti učinkovita u različitoj klasi ali će funkcionirati. Nakon odabira klase, slobodno možete otključavati skillove iz svake od triju pod-klasa i kombinirati ih čime je poprilično raširena mogućnost proizvoljnog slaganja lika, a ako ste mislili da je to sve, pogriješili ste. Ova glavna klasa sa tri podgrane su samo dijelić kojim određujete vašu ulogu. Naime, cijeli set različitih skillova otključavate i za svako različito oružije koje koristite, pa i za rasu, guild te frakciju kojom igrate.

Kladim se da je situacija iz gotovo na oko jednostavne postala upravo komplicirana. No pokušat ću objasniti primjerima. Recimo da ste uzeli sorcerera kao glavnu klasu, iskombinirali ste i skillove iz njegove dvije pod-grane, no sada birate i oružje koje ćete levelirati. Nitko vas ne uvjetuje da vam oružje mora biti staff, iako će vam staff otvoriti još dosta skillova koji jako pašu u kombinaciji mage klase, vaš mage može koristiti heavy armor, heavy two-hand weapon, a svaka stavka se zasebno levelira i daje vam slobodu slaganja. Dobro, dao sam malo nategnut primjer koji je više rezerviran za iskusnije igrače koji poznaju svaki aspekt ovog sistema, no probajmo s druge strane. Odaberete recimo Dragonknight klasu koja je, ajmo reći, određena kao heavy warrior klasa, no kako sam gore naveo, njegova prva-podklasa je Ardent Flame koja vam daje more fire magic skillova. Maknite svom warrioru teške oklope i obucite ga u light armor kojim će dobiti more mane i pozitivnih statova za magic damage, dajte mu destruction staff (inferno – fire damage) u ruke kojim će još više naglasiti svoje početne fire damage skillove i dobit ćete nevjerojatno učinkovitog Pyromancera kojim ćete doslovno gaziti mobove pred sobom. Dobili smo gotovo čistog magea iz heavy warrior klase! Kako sam rekao, klase vas ne ograničavaju u slaganju vaše uloge i načinu igranja

Nadam se da sam vam na jednostavnom primjeru uspio malo približiti i pojasniti sistem, naravno on je još puno dublji. Kako sam rekao, za svaki faktor za koji se odlučite, dobijate različite skillove koje možete koristiti. Oružija u igri su podjeljena na one-hand oružija, two-hand oružija, pa kombinacija dva one-hand oružija (dual wield), one-hand oružije plus štit, pa destruction staffovi (inferno, lighting i ice) i restoration staffovi te naravno bow, što donosi ukupno 6 različitih skill linija samo na račun oružija.

Postoji još skill lineova koje dobijate sa drugim faktorima igre, a to su npr. racial skillovi, ovisno koju rasu igrate na izbor su vam dani i skillovi za tu rasu. Nordovi tako imaju pasivne skillove za bonuse na ice-resist ili dual-wield, Dunmeri (dark elfovi) za fire-resist i fire damage, Altmeri (high elfovi) za magic općenito, Bosmeri (wood elfovi) za korištenje luka i strijele, pa tako redom. Nije uvjetovano da morate sa određenom rasom igrati na određeni način, ali naravno za one koji žele izvući maksimum, čak i mali bonusi znače puno.

Nadalje su tu skillovi koje možete birati ovisno na kojoj od tri različite frakcije igrate, takozvani Alliance skillovi, pa Guild skillovi koje otvarate nakon što uđete u jedan od tri igriva guilda (Mage Guild, Fighters Guild te Undaunted). World skill lineove dobijete ovisno postanete li vampir (vampirism) ili vukodlak (werewolf) ali i Soul magic (čisto progresijom glavnog questa).

Još jedan veliki aspekt je skill line za armor koji koristite, a u igri ih je tri – heavy, medium i light armor. Igra vas ne ograničava da koristite jedan, obično ih kompliciranije klase koriste po dva u isto vrijeme ili čak tri. Npr. heavy chest armor i kaciga, light na rukama i nogama i slično, jer svaki naravno ima svoje pasivne skillove koji vam na neki način pomažu u vašoj umotvorini koju slažete.

Siguran sam da sam vas izbombardirao informacijama o skillovima, no da sam uspio približiti osjećaj sistema koji pogoni ovu igru. Gotovo u ničemu niste ograničeni i sputavani, igra daje slobodu da samovoljno složite klasu prema svojim preferencijama i načinu igranja koji vam paše, što je u krajnju ruku i jako dobra stvar jer može biti zabavno istraživati različite pristupe dok ne pronađete ultimativni setting koji će vam najviše pasati i s kojim ćete moći igrati svoju ulogu i poslije, u recimo pvp aspektu igre.

Valja spomenuti da se svaki od tih aktivnih skillova koje odabirete korištenjem polagano leveliraju i nakon određenog levela skill se transmorfira u jači pri čemu imate odabir između dva nova featura na dotičnom skillu. Svaki skill u igri “plaćate” skill pointovima i to je zapravo jedina stvar oko koje se vrti napredovanje u igri. Jedan skill point = jedan skill (aktivan ili pasivan). Skill pointove ćete dobijati naravno nakon svakog levela koji napredujete ali i kao nagradu nakon nekih većih questova ili quest lineova. Postoji još jedan način na koji ćete skupljati skill pointove, a to je skupljanje takozvanih skyshardova razbacanih po svijetu, oni uglavnom dolaze kao nagrada za istraživanje zona te dungeona gdje se obično nalaze ili zabačenim mjestima po worldu. Za svaka tri skysharda koja pokupite, dobijate jedan skill point. Jedna od malo začuđujućih stvari je to da tih skill pointova u igri zaista neće pofaliti, a vi ih jednom kad ih dobijete nemorate ni potrošiti odmah na svog lika, to možete učiniti kasnije. Redovito će se dogoditi da u nekom trenutku imate čak i po 5-6 ili više ne iskorištenih skill pointova, što ne znači da je vaš princip igranja kriv pošto ne trošite sve na skillove, nego jednostavno mislim da je Zenimax odlučio staviti i previše skill pointova nego što vam je potrebno za napraviti određeni build. No to naravno nije negativna stvar, samo još jedna fleksibilnost s kojom možete istraživati. No, ako i pored toga nekako zaserete build (što zapravo i nije tako teško, skužit ćete kada naletite na dva-tri moba koji će vas prebit ko panta pitu) nebrinite, respect skill pointova je trivijalna stvar, odete na jedan shrine, platite gold i možete slobodno nanovo posložiti skillove. Jedino je što morate platit goldom, i za svaki point posebno, tako što imate više skill pointova tako ćete morati platiti više jer nemožete resetirati jedan ili dva pointa nego sve.

JERE HARAŠ KONJOKRADICA I VUCIBATINA ANTE

Kakav bi to MMO bio bez profesija i craftinga? Stoga i The Elder Scrolls Online u najboljoj maniri prati ovaj MMO aspekt. Svom tumaranju po svijetu, ubijanjem mobova, čišćenjem dungeona i jednostavnom istraživanju poželjet ćete dodati i još malo ovog roleplay iskustva. Zašto osim što spašavate svijet i ultimativni ste ratnik, ne biste u slobodno vrijeme imali i privatni zanat, poput kuhara ili alkemista? U igri je šest različitih profesija, Alchemy (prikupljanje bilja i kreiranje custom potiona), Blacksmithing (rudarenje i pravljenje oružja i heavy armora), Clothing (deranje živinčadi i šivanje light i medium armora), Enchanting (čarobiranje da vaša oprema postane magična), Provisioning (klasično chef iskustvo pripreme hrane i napitaka – buffova) te Woodworking (svaki pravi stolar osim kučne drvenarije, radi i lukove, strijele, štitove te staffove). Naravno, nije nužno da se bavite ičim od ovog, ali itekako dobro dođe vašem liku, pogotovo što se tiče izrade opreme. Jedne od najboljih oprema što ćete imati je upravo iz craftanja iste. Što ćete veći skill imati, to ćete raditi bolje komade ili imati mogućnost da dobru opremu koju pronađete učinite još boljom povećavajući joj kvalitetu i enchantmente. No, jedan od glavnih problema, a poslije ćemo vidjeti i zašto jako uvjetovan, jest upravo vezan za profesije. Kako sam rekao da u igri levelirate svaki aspekt, tako je slučaj i s ovim. Za profesije čak postoji i skill line na koje trošite one skill pointove kojim si dižete level i radite bolje stvari, ali profession je u The Elder Scrolls Onlineu jedno veliko zlo uvjetovano jako sporim napredovanjem. Trebat ćete more i more materijala, a bogami i vremena potrošiti samo na preradu i bavljenje ovim aspektom kako bi napredovali, pa čak i onda će biti teško dogurati do maksimalnog profession levela. Ako od starta počnete skupljati more materijala koje postoje za svaku profesiju, jednostavno je nemoguće da ćete uspješno moći balanirati sa svima. Čak i ako svaki komad opreme smeltate u materijale, problem je čisto fizičke prirode, u trenu vam se napuni inventory i banka gdje možete spremati iteme. Možda se radi samo o lošem balansu, ali profesije su spretno izbjegle do jedan veći patch koji je plasiran od strane Zenimaxa pa ostaje da vidimo oće li se i kad išta mjenjati po tom pitanju.

IDEM ŠOROM, NOSIM TUŠ KABINU…

Pogledajmo malo kako sve to skupa izgleda u praksi. Zapravo se nismo ni makli od početne kreacije lika, a okrenuli smo odma na teške razgovore o sistemu. Smatram da se moralo to izjasniti, jer ipak se radi o MMO igri, i vjerujte mi, željet ćete jako dobro razmisliti o načinu igranja i u kojem smjeru želite ići. Iskoristite neki od skill kalkulatora koji kruže internetom i osmislite dobar plan. Onda kreće prava igra. Jednom kada krenete u Tamriel, očekuje vas more questova koje je potrebno rješiti. Za razliku od klasičnih mmo igara i omraženih quest hubova, The Elder Scrolls Online to uspješno maskira. Na mapi vam apsolutno ništa neće biti označeno, osim aktivnog questa i gdje morate ići da bi ga rješili. Zaboravite klasične upitnike na koje ćete doći u pobrati milijardu questova koje ćete onda redom rješavati, jer u Tamrielu morate istraživati. Dok god se nekom NPC-u ne približite dovoljno blizu, na mapi nećete imati oznaku da se tu radi o questu ili nekom drugom zadatku. Na početku zone, na mapi nema nikakvih oznaka osim nekih osnovnih generalnih uputa. Kako napredujete po zoni, odnosno istražujete okolinu, tako ćete pomalo dobijati nove questove i zadatke, otkrivati dungeone, nalaziti elitne protivnike koje morate ubiti uz pomoć partyja i slično.

Teško je objasniti je li ovakav način igranja dobar i loš, jer može biti oboje istodobno. Znate da vam je išlo na živce u svakom drugom MMO-u to klasično kupljenje i rješavanje questova te besmisleno trčanje po zoni od točke a do točke b. Obično pri tom ne postoji nikakva priča, odnosno ona je poprilično plitka i glupa. U The Elder Scrolls Online je to totalno suprotna stvar. Veliki naglasak je stavljen na samu priču što je genijalna stvar za svakog ljubitelja Elder Scrolls lorea koji će vas jednostavno progutati u svojoj veličini i dubini. Svaki NPC u igri, pa i onaj najnebitniji, će imati par rečenica za reći ukoliko ćete pričati s njim. Zastrašujuća je količina truda i vremena koja je uložena u takvo nešto, jer pazite sad, svaki od njih je odglumljen i netko od glumaca mu je dao glas! Ovo je MMO, a u njemu nema čitanja teksta…nečuveno! Uživat ćete prateći priču tako što zapravo slušate NPC-ove, od onog ozbiljnog, vezanog za questove, pa do onog nebitnog, zabavnog i duhovitog dijela kojeg će poneki živopisni NPC-ovi imati za reći.

Malo je za reći da je svijet Tamriela odlično dizajniran i da je velik. Zone su prostrane, možete provoditi vrijeme istražujući svijet i uživajući u pogledu na prirodu bez da ulazite u konflikte s razbacanim mobovima. Jedna od boljki koja je uvijek krasila sve The Elder Scrolls igre je upravo ta sloboda i veličina svijeta, koja ovom prilikom u MMO-u doseže fantastične razmjere. Sjetite se samo prostranstava u jednom Skyrimu. Ovdje je to dovedeno na jednu još veću sferu, a svaki zaljubljenik i fan The Elder Scrollsa će biti jednostavno oduzet pred onim što vidi. Level dizajn je naprosto fantastičan, a količina detalja je enormno velika. Teško je za povjerovati da jedan MMO može biti toliko detaljan pa bez ikakvog premišljanja slobodno mogu reći da je ovo grafički daleko najbogatiji MMO svijet kojeg smo mogli vidjeti do sada. I što je najbolje od svega, programeri koji su radili na ovom naslovu su odradili pakleni posao. The Elder Scrolls Online uopće nije zahtjevna igra, na vrlo visokim detaljima se može igrati i na prosječnom PC stroju, pa čak i neke starije kante neće imati problema da vrte igru. Lavovski odrađen posao. Na to ćemo nadodati i vanredno dobru, al klasično kvalitetnu Elder Scrolls muziku i atmosferičnu glazbu koja naglašava sam lore tvoreći neupitno kvalitetan audio-vizualan doživljaj.

Sva ta masivna prostranstva treba nekako i proći, a pjehe je to poprilično teško. Problem je rješen wayshrines sistemom. Svugdje po zonama razbacani su takozvani wayshrineovi koji služe za fast travel od jednog do drugog, ali naravno među onima koje ste do tog trenutka otkrili. Putovanje od jednog wayshrinea do drugog ne košta ništa, a količina istih je poprilično visoka pa zbilja ne postoji previše tumaranja svijetom ukoliko želite brzo stići do nekog mjesta. Za one nestrpljive postoji mogućnost i teleportacije sa bilo kojeg mjesta u svijetu na kojem se nalazite do nekog otrkivenog wayshrinea, naravno uz naknadu golda koja i nije baš najisplativija. Osim za prevoz, wayshrineovi služe i kao mjesto na kojem ćete se respawnati nakon što poginete, no jedini je problem što onda morate posjetiti i obližnji grad kako bi popravili opremu jer to nemožete na wayshrineu.

No svaki pravi gospodin koji drži do sebe, ne koristi ta javna sredstva prevoza. U The Elder Scrolls Onlineu postoje klasični MMO mountovi, ali u ovom slučaju isključivo konji. Kupite si konja i jašite sa stilom! Čim prikupite dovoljno golda, otvara se mogućnost kupovine ovog jahala, neki su skuplji, neki su jeftiniji, naravno različitih statova koji se uglavnom odnose na njihovu brzinu. Gospoda koja je kupila Imperial Edition verziju igre, dobila je mogućnost kupovine bijelog imperijskog konja od samog početka igre, za simboličnih 1 gold. No ne budite previše ljubomorni na njih, jer ti gospodski konji trče tek neznatno brže od običnog ljudskog sprinta. Nadalje, niste vi jedini konj koji napreduje u igri, pardon, pored vas napreduju i vaši ljubimci. Svaka 24 sata (stvarna) imate mogućnost posjetiti neku od poznatih seoskih štala u kojima svog konja možete odvesti na timarenje, njegu, hranjenje i leveliranje. Tako mu možete postepeno povećavati brzinu, ali i prostor u inventoryju jer u The Elder Scrolls Onlineu, vaši konji mogu nositi iteme koji vama ne stanu u vaš. Sve u svemu, konj je odličan dodatak bez kojeg nećete moći, pa preporučam nabavku jednog.

Mogli ste steći dojam da je naglasak stavljen na single player iskustvo i tu ste svakako u pravu. Iako sam ljubitelj Elder Scrollsa, teška srca moram sagledati stvar iz druge perspektive. Ipak se radi o MMO igri, ne o Skyrimu 2.0 ili multiplayer Skyrimu kako neki vole gledati na ovu igru. Masivne multiplayer online igre se igraju sa drugim igračima, rješavaju se izazovi koje ne možete sami rješiti, pa makar se i ne radi striktno o dungeonima, raidovima ili PvP-u. Gušt je igrati MMO s nekoliko prijatelja i zajedno prelaziti igru i levelirati lika. U The Elder Scrolls Onlineu je to gotovo nemoguće zbog jedne proklete stvari koja se zove phasing. Naime, pošto je u cijeloj igri stavljen toliki naglasak na priču, sve se vrti oko nje, a vaš lik se nalazi u centru iste. Jednom kada rješite nekakav quest u kojem npr. obranite zapaljeno selo od napada protivnika, u tom selu se nalaze NPC-ovi koji vas sada pozdravljaju kao heroja i tu ponovno vlada prosperitet, no vaš suigrač nije rješio taj dio priče, njemu je selo i dalje zapaljeno, vi ste njemu phasingom maknuti u drugu fazu igre. Iako se obojica nalazite na istoj točci na mapi, vi se ne možete vidjeti, ne postojite u istoj igri. Ukoliko je netko od vas dvojice nekoliko questova naprijed ili iza, neće vas ni Bog više spojiti na isto mjesto u igri i zapravo do end-gamea možete jedino igrati sami. Klasično u MMO igrama, nema priče i questovi nisu instancirani u fazama pa vaš suigrač ako je i 10lvl ispred vas, može igrati s vama, boostati vas, pomagati, možete se zabavljati u igri. Nažalost toga ovdje nema. Kolega je bio 5lvl ispred mene, rješavao neke svoje questove u zoni dalje, pomoći mi nije mogao jer se ne vidimo. Naletjet ćete jedino random na nekog poljaka ili švabu koji je na istom questu i s kojim ubijete malo težeg bossa, nakon toga svak ide svojim putem i vi ste ponovno sami i otuđeni u MMO svijetu koji je, smiješno, pun igrača, jer stvarno ga zasad igra puno ljudi. Veliki minus, no što je tu je, jedan aspekt uvijek mora patiti, a ovog puta je to “multi” dio koji je takav radi izvanredno dobre priče koju drugi mmo-i ne iznose na takav način.

ENDGAME, ILITIGA PAKAO

Sve je lijepo i krasno, ako zažmirimo na gore spomenute minuse, do 50-og levela. To je naime maksimalni level koji je određen u The Elder Scrolls Online sistemu. Većina igrača u ostalim MMO igrama tu pređe na endgame content. Krene PvP, krenu raidovi, epic dungeoni, unaprijeđivanje likova i svašta-nešta. To je naravno i ovdje slučaj. PvP sistem u The Elder Scrollsu zapravo počinje nakon što dođete do 10-og levela, čime vam se otvara pristup centralnoj zoni Tamriel svijeta, Cyrodillu. To je zona u kojoj se tri frakcije međusobno kolju oko prestolja i rješeno je na način da su kroz cijelu zonu razbacane tvrđave, kontrolni punktovi i rudnici kao izvori resursa. Svaka frakcija se može boriti protiv druge za bilo koju od tih točki, ukoliko je borba uspješna, ta frakcija postaje trenutni vladar tog dijela zone. Zapravo je jako zabavno pristupiti nekom od guildova i sudjelovati u organiziranim napadima na tvrđave drugih frakcija, vršiti opsade istih, kako s jedne strane, tako i s druge. Pucanje iz raznih katapultova je tu pa je naglasak na nekakvu masivnu borbu frakcija itekako izražen. U PvP-u naravno skupljate i posebnu PvP valutu kojom možete kupovati PvP opremu te postepeno graditi lika u tom smjeru. Pored toga, postoje i epic i public dungeoni koje možete rješavati skupa sa guildom, ali nekako je sve šturo i zasad ih nema puno. Isto tako i spomenute opsade nakon nekog vremena ne pružaju veliki endgame content jer još nisu dovoljno raznolike.

Vrlo brzo ćete se zapravo naći u praznom prostoru zvanom eng-game content u The Elder Scrolls Onlineu, kojeg mogli bismo reći nema, a problem nastaje upravo kako sam rekao na 50-om levelu kada su genijalci iz Zenimaxa odlučili da vašem liku podare još 10 dodatnih levela koje mora uznapredovati. Takozvani Veteran Rank sistem ili Veteran Rank leveli je daljnje napredovanje vašeg lika. Vjerojatno mislite pa šta sada, ako sam mogao 50, mogu još 10, heh…pakao Veteran Rankova je u tome što vam za jedan rank treba tona xp-a koju jednostavno nemate gdje prikupiti. Jednom kada krenete sa Veteran Rankovima, otvaraju se početne zone drugih frakcija i jedino što možete je ponovno krenuti sa rješavanjem klasičnih questova, no vrlo brzo postaje jasno da vam za svih deset Veteran Rankova treba cijela vječnost, čak više i od početnih 50. Upravo u tom trenu, igra otkriva svoju mračnu, grind stranu. Kroz cijelo napredovanje u igri niste imali nimalu potrebu grindati mobove kako je to običaj u hrpi drugih MMO igara jer napredovanje je moguće kroz onu odličnu story-driven quest line priču, no u endgameu to naprosto nije moguće. Dosadit će vam ponovno rješavanje sličnih questova i morat ćete pribjeći omraženom grindu.

U The Elder Scrolls Onlineu zasada još uvijek fali tog sadržaja nakon što dosegnete maksimalan level. Kažem zasad jer ZeniMax ima tonu toga u pripremi i planira ubaciti pregršt dodatnog sadržaja poput najavljenih Adventure Zona. No ponovno je problem što ćete za pristup tome trebati biti VR 10 i ponovno se nalazimo u začaranom krugu. Hrpa igrača bjesni zbog ovog velikog minusa i mnogi razmišljaju o odustajanju od igre ukoliko ZeniMax hitno ne poduzme nešto.

PRESUDA

Što se tiče same tehničke strane igre, The Elder Scrolls Online ima začuđujuće malo problema sa glitchevima i bugovima. Naravno, oni postoje, nemoguće je da ih nema, ali vrlo brzo se igra patchira i bugovi vezani za questove se otklanjaju po kratkom postupku. Iako sam naletio s vremena na vrijeme kada se na kraju questa trigger jednostavno ne pokrene i quest se ne želi završiti, restartao bi quest i u većini slučajeva bi stvar bila rješena. Neki questovi su bili totalno bugirani, ali u roku jednog ili pola dana stvar bi već bila patchirana. Povrh toga, lagovi na serverima gotovo ne postoje. Jedini je problem što se Europski Megaserver fizički još uvijek nalazi u Americi jer ZeniMax još završava infrastrukturu u Europi, no jednom kada se prebaci problema nebi trebalo biti. Zaista nisam imao negativnih iskustava sa lag spikeovima, server downtimeom i slično, te mogu reći da je The Elder Scrolls Online launch protekao izvanredno dobro, kakav bi mnogi drugi mogli samo poželjeti.

Nepošteno bi bilo reći da The Elder Scrolls nije dobra igra, pogotovo da developeri nisu obavili odličan posao. Igra je ispolirana kao dijamant Koh-i-Noor. Mnogo pažnje je posvećeno detaljima čija količina za jedan MMO naslov jednostavno iskače iz svojih gabarita. Mirna srca mogu reći da je The Elder Scrolls Online jedan od, ako ne i tehnički najispoliraniji MMO naslov sa možda najboljim doživljajem priče, svijeta i lorea. Naravno, ja sam ljubitelj Elder Scrollsa, ali vjerujte mi, što se tiče priče i level dizajna, te samog doživljaja svijeta iz prvog lica, odnosno same atmosfere, The Elder Scrolls Online je pri vrhu pa i u prednosti nad drugim naslovima iz žanra, barem što se tog segmenta tiče. Da se razumijemo, igra potpuno opravdava svoju cijenu i svakome mogu preporučiti ovaj naslov, pogotovo ljubiteljima lorea, pa ako se i ne odluče nakon mjesec ili dva da nastave sa pretplatom, unutar tog vremena će se itekako dobro naigrati i uživati u priči.

No naravno, kako sam opisao, nije sve tako idealno, puno minusa sam spomenuo i to onih koji ne bi smjeli postojati jer, ruku na srce, ovdje se ipak radi o MMO naslovu sa pretplatom i kao takva, ona mora biti besprijekorna. MMO igrači traže dugotrajnu stvar, njih u večini slučajeva ne zanima priča i dio dok leveliraju lika, puno bitniji je sistem te endgame content koji će ih za igru držati prikovanima dugo dugo vremena. Najzanimljivije je da The Elder Scrolls Online ima jako zanimljiv i balansiran core sistem, te je na dobrom putu da se razvije u dobru stvar, no trenutno je stanje takvo kakvo jest, jer neke stvari jednostavno nisu dobro rješene. Volio bih da ZeniMax ovaj dobar launch ne upropasti kao mnogi prije njih, te da će poslušati sve ono što hrpa igrača predlaže kao rješenje problema. Dobro je i to što je ZeniMax jako aktivan i najavljuje dosta stvari, no samo vrijeme će pokazati kako će se dalje stvari razvijati. Suma sumarum, ocjena je takva kakva jest, realna, objektivna i totalno zaslužena.