Nošen na zmajevskim krilima nostalgije uz dašak svježine Dragonborn novo je proširenje The Elder Scrolls svijeta. Taj nam svijet donosi Bethesda. Unatoč tomu što se prema samom nazivu javlja pretpostavka da se vraćamo u Skyrim i da nastavljamo glavni questline iz originalne igre, to ovdje nije slučaj.

Jednog lijepog popodneva krenuo sam u nabavu iz svoje šumovite Lakeview vile do Whiteruna. Uđem u grad očekujući da prodam višak smeća i kupim nešto korisnog materijala kad ono – javljaju se neki kultisti s uber kul oblekom te bizarnim maskama i napadaju van svakog razuma. Što se dešava? Pitaj Boga (bar nekog od njih budući da se ovdje „štuju“ brojna divlja Deadra božanstva). No, našli smo putnu kartu pa idemo vidjeti kuda će nas odvesti. Upravo se ovdje javlja ona glavna prekretnica i više nego lijepo iznenađenje za sve fanove serijala (jer znamo koliko njih ponajviše štuje TES III Morrowind). Brod plovi van Skyrima te se iskrcava ni više ni manje nego na zemlji Morrowinda! Nema više pretpostavki i preklapanja oko „vrata do Morrowinda u Skyrimu“. Doista smo stupili nogom na zemlju mračnih vilenjaka. Puno je vremena prošlo, puno se toga  dogodilo i promijenilo u međuvremenu, no dijelovi otoka Solstheima gdje obitavaju Dunmeri (Dark Elves) i dalje odišu prepoznatljivom atmosferom te arhitekturom, kulturom, detaljima samo njima sličnim. Čak je i zvučna podloga stvorena kao novi soundtrack koji doista stvara pravu staru atmosferu Morrowinda te proširuje onu iz Skyrima. Već na samome iskrcavanju oslovljavaju vas rječju „Outlander“ i time znate da ste na pravom mjestu. Ovaj DLC  više djeluje kao ekspanzija. Imamo čitavi jedan otok za istraživanje i to je podosta velika stvar s obzirom da smo za istu cijenu prije nekoliko mjeseci imali Dawnguard koji je donio tek nekoliko novih lokacija i to unutar samog Skyrima. Dok je Dawnguard bio fokusiran na glavnom questlineu, Dragonborn je paket koji se fokusira na širu sliku.

Priča je ovdje glavna stvar i ono je što pokreće zbivanja i čitavi DLC. U razgovoru s mještanima saznat ćemo puno detalja kao i većih vijesti  koje utječu na povezivanje čitavog svijeta The Elder Scrolls igara. No, ono što je tu najvažnije jest ono što se zapravo dešavalo s Morrowindom dok smo se mi igrali po Cyrodiilu (Oblivion) i sada Skyrimu. Vrata su se Obliviona otvorila također po cijelom Morrowindu koji je ostao bez ikakve podrške no najjače kuće uspjele su odbiti tu prijetnju. Međutim, kako je glavni vulkan eruptirao veliki dio toga postao je uništen i zapušten dok se na samomu otoku Solstheimu još može hodati po pepelu, boriti se s vatrom i udisati pepeo. Morrowind je nakon svega toga još  zadesila i invazija gušterolike rase Argoniana i sama budućnost tog čitavog kontinenta postaje upitna. No, naša nam priča ipak ne dozvoljava da imalo utječemo na to, već nas vodi drugim putovima jer Dragonborn jednostavno mora pratiti svoju sudbinu. Glavni questline priča o misterioznom liku zvanom Miraak koji je navodno prvi pravi Dragonborn te nije nimalo sretan što postoji jedan koji se uzdigao iz Skyrima. Miraak kontrolira umove ljudi diljem cijelog otoka i na igraču je da razotkrije misteriju, zaustavi tu kontrolu nad mještanima i dozna što se zapravo događa. Na putu do istine proći ćemo sukobe i spletke te sudbine mještana, nove vrste bandita i ubojica, selo drevnog nordijskog naroda, raštrkana plemena malih bića zvanih Rieklings (koji bi se dali opisati kao Ewoksi bez krzna ili Gremlinsi s bradom, imaju kulturu za sebe, neki čak i govore), živuće kamene tvorevine s vatrom u očima zvane AshSpawn, nemirne i moćne Dragon Priest bossove, zmijolike zmajeve (nalik Nazgulima), duhove gusara s jezivom i tragičnom prošlošću no hrpetinama raznoraznog blaga… i više od toga. No, to je dakako sve više-manje opcionalno. Ono što ćete svakako posjetiti ukoliko želite Miraaku stati na kraj jest Apocrypha – jezivo, mudro, mistično, ljigavo, impresivno – mnogo je riječi kojima bi se moglo opisati to mjesto. Iako mnoge knjige u Skyrimu sadrže jako dobre priče i mogu „igrača usisati u sebe“, nijedna od njih dosada to nije činila doslovno, ali prije ili kasnije naš Dragonborn će naići na tu famoznu crnu knjigu i napraviti  glupi, nepromišljeni potez (kojeg ja mudar tokom školovanja nisam činio), znači otvoriti ju i doslovce time usisati se u vanzemaljsku dimenziju deadra princa znanja i memorije zvanog Hermaeus Mora, mjesto je upravo ta – Apocrypha. Posvuda je zabranjeno znanje, iz crne tekućine love vas krakovi, čudovišta zvana Seekeri rokaju do besvijesti magijom dok Lurkeri stvaraju još ljigavih krakova  dok vas se vlastitim krakovima / kandžama/ rukama, čime god već… ne dočepaju. Nije baš planirano mjesto za godišnji, no može proći jer je u svakom slučaju interesantno 🙂 Glavni quest iako je sveukupno gledajući u manjini, te je neke zbog nedostatka pojašnjenja razočarao i dalje ostaje preporuka za prijeći, prvenstveno zato jer ne traje dugo, ima odličnih momenata, te doslovce hrpu vrijednih nagrada, a ona je na kraju ultimativna i trebala bi se svidjeti svakomu tko je uložio puno vremena u igru.

Daljnjim istraživanjem igra nagrađuje sa 20-ak novih oružja. Zapisanih lokacija je čak preko 70, questova 37, 11 novih alkemičnih sastojaka te preko 70 novih knjiga, oružja i Bonemold, Chitin, Nordic i Stalhrim opreme za craftanje te nove mogućnosti, Dragon Shout-ovi, magije… Tu su također i jedinstveni itemi poput velikog mača koji svakim zamahom baca power spell nalik crvenom laseru, ukletog armora, okrutnog kapetana gusara sastavljenog od posebnog leda s hrpom enchantmenta kada se kompletira, čizme pomoću kojih se može hodati po vodi… Uglavnom stvarno je puno toga dobrog donešeno u Dragonbornu, no mora se priznati da su najupečatljivije upravo one stvari vezane uz kulturu Dunmera i značajke Vvanderfella te Morrowinda. Primjerice kuće izgrađene u ogromnim gljivama u koje se ne može ući bez upotrebe magije. Tu su još i kuće u kojima obitavaju mještani Raven Rocka, a se zovu  Bulwark te su svojom konstrukcijom  dizajnirane tako da se mogu držati pod najgorim uvjetima, čak i apokaliptičnim. Upravo je to jedan od razloga zašto se Dunmeri tako dobro drže unatoč svim nevoljama koje se konstantno na njih slijevaju. Takvu jednu kuću igrač može nazvati svojim domom ukoliko stekne pravi status građana u Raven Rocku, što je definitivno vrijedna nagrada jer kuća je jedna od najljepših i najboljih općenito viđenih u Skyrimu, s DLC-ovima ili bez. Tu su i razne egzotične biljke, a nešto najupadljivije su Ash Yam voćke koje će sa zadovoljstvom izglancati i pojesti svatko tko je dio mladosti trošio u prostranstvima Morrowinda. Sjećate se onih svjetlećih, letećih meduza koje se kreću uz obalu? – I one su tu. Sadrže vrijednu kožu i sok koji ima značajnu prodajnu vrijednost. Također poznata bića iz Morrowinda i Tribunal te Bloodmoon ekspanzija su Silt Strider, te se jedna nalazi na obali Tel Mithryna, služi kao prijevozno sredstvo (što je inače sasvim normalno iako izgleda kao križanac meduze i slona), a odaziva se na ime Dusty. Tu su i WereBears što znači Medvjedodlaci i bit će neprijatelji prema igraču čak i ako je on Vukodlak.

Kao što možete vidjeti Solstheim predstavlja pravu zlatnu sredinu između Morrowinda i Skyrima te barem što se vizuala tiče oba svijeta spaja u jedno odlično iskustvo gdje su vrhunski detaljno dizajnirani kako značaji Morrowinda tako i (ponegdje mada u manjini) značaji Skyrima, odnosno nordijske kulture u novim sadržajima te novome ruhu. Glavni questline stvarno je odličan i nisam pričao puno o njemu samo zato da nebi spoilao budući da se ionako radi o vrlo kratkom serijalu questova.  Taj questline nije niti 30% ovog DLC-a, te mi se nekako čini da se ovaj DLC zove Dragonborn samo zato jer mora imati neko ime, ne zato jer ga obuhvaća glavni questline (kao što je to bio slučaj s Dawnguardom). Međutim, glavni questline dijelom je i razočarao zbog manjka priče te je ostavio neke najveće misterije i po završetku bez odgovora što je dobar minus s obzirom koliko nas je vuklo i interesiralo pitanje nekih bitnih djelova priče. Na svu sreću priča općenito nije previše patila, budući da tu jednu od glavnih uloga igra bog znanja i memorije – Hermaeus Mora. Stoga, knjiga za čitanje ima doslovno na bacanje, tako da sveukupno pitanje priče nije toliko ozbiljno, međutim, moralo se uzeti u obzir. Istini za volju ne bismo se bunili i da smo dobili kakav zaplet nalik onome u Thieves Guild questlineu, ali što je tu je. Također treba biti oprezan i često snimati pozicije jer igra sadrži nekoliko game-breaking bugova koji se znaju spriječiti i onemogućiti nastavljanje questova. Još jedan od minusa jest i bezobrazno i bezrazložno odgađanje PC i PS3 verzija koje su čekale čak tri mjeseca da ugledaju svjetlo dana, a sve samo zbog neke kapitalističke politike. Međutim, najgora stvar u ovome DLC-u tek slijedi, a to je vjerovali ili ne – jahanje zmajeva. Jednom riječju – katastrofa. Najgori dio je ovoga DLC-a budući da se radi o vožnji uzbudljivoj poput onoga vječito sporog vrtuljka s konjima u lunaparku kojemu nikada dočekati kraja – upravo toliko je uzbudljivo i ovo jer zmajeve NE možete stvarno jahati, budući da se oni kreću po svojoj volji (bugovito i sporo), a k tome ubijaju neprijatelje efektno kao štakor iz podruma. Dođe čovjeku samo da sjaše i ponovno preuzme stvar u svoje ruke, stoga ovo nije imalo nikakvog smisla i bolje da su općenito isključili tu opciju nego stavili direktno iz Alpha Prototype verzije samo zato jer su mislili da moraju. Kako sada stvari stoje, to je uništena prilika. Hoće li se kasnije dodatno raditi na tome ili ne, to ne znamo. Jedino što znamo jest da nam ovo nije trebalo.

Sve u svemu, unatoč tih par minusa Dragonborn je i dalje odličan paket roleplaying uživancije jer previše toga dobrog donosi da bi mu čovjek mogao zamjeriti. Sve što sam dosad naveo je samo djelić toga jer nisam htio spoilati onima koji će ga željeti odigrati. Definitivno stoji kao najbolji Skyrim DLC dosad te stvarno djeluje kao ekspanzija, ne doduše kao Shivering Isles, ali ne i puno dalje od toga. Najbolje će odgovarati igračima koji su većeg levela i koji su prošli puno toga dosad i koji ne znaju što bi više jer njima će donijeti novu dozu izazova. No, iako ispada malo teži, zapravo  nije (nažalost niti će možda ikad biti s ovom „RPG za sve“ politikom) baš kao Morrowind. Postoji i više zamki, ali i jačih neprijatelja koji se nagrađuju i jačim jedinstvenim itemima – a to je uvijek primamljivo, zar ne? Kad pogledamo kakvim sadržajem i za kolike cijene nas ostali developeri danas „časte“, Bethesda se i dalje drži na vrhu po vrijednosti dodatnog sadržaja. Ukoliko vas zanima priča u najkasnijim danima Tamriela te ukoliko ste ljubitelj Skyrima ili Morrowinda ovaj DLC ne biste smjeli propustiti. Možda nismo u potpunosti uspjeli razotkriti misteriju, no na kraju znamo da  može biti samo jedan – Dragonborn.

[nggallery id=235]