Jedan od najboljih RPG-a prošle godine i jedna od najboljih igara otkad je gaminga dobila je napeto očekivani dodatak u obliku DLC-a. Koliko vrijedi uloženog novca, može li poslužiti i kao ekspanzija, kako se uklapa s ionako već ogromnim i bogatim svijetom Skyrima, te ono najvažnije uspjeva li se Skyrim držati pored svih tih građanskih ratova, najezdi trollova, falmera, vukodlaka i vampira pa time biti jednako ako ne i još više zanimljiviji, saznajte u ovoj detaljnoj recenziji.

Nakon mnogih avantura i spašavanja svijeta od zmajeva, nordijski heroj zmajske krvi zvan Dragonborn popeo se na vrh planine kako bi odahnuo i našao zasluženi mir s pogledom na mirnu zemlju. Međutim, topli, kobni vjetar sa sjeveroistoka stiže, nebo se tamni, a zemlja crveni. Nova prijetnja je zadesila Skyrim, krvopije su na pohodu. Međutim, naslućuje se ono najgore, da se ne radi o običnom izbijanju divljaštva već velikim planovima kojima bi se izvrnulo proročanstvo i svijet zavelo u tamu. Dragonborn vremena za odmor više nema, poziv u službu od Dawnguarda se sprema…

Više od pola godine je prošlo otkad je Bethesda izdala jednu od najvećih igara današnjice, te nam je ovoga ljeta dala još jedan razlog za zimovanje u Skyrimu. Ja kao jedan od recezenata sa sjevera kojeg ni ovoga ljeta nisu zaobišle silne vrućine, rado sam se vratio u hladnu zemlju Skyrima. Tu snježnu zemlju opasnih avantura, velikih rizika, raznih klanova i kraljevstava, magije i proročanstava, nevjerojatnih zvjeri i nevjerojatnih pejsaža, spletki, epskih borbi za opće (ili vlastito) dobro i mnogih drugih osobina koji čine cijelo to zahtjevno iskustvo isplativim. Uostalom kad se umoriš trk u krčmu na domaću medicu ili sjesti na vrh planine i opustiti se gledajući prirodu.

Epic? Dalo bi se reći.

Međutim, sada vremena za odmor nije bilo jer nova prijetnja se nadvila nad već ionako dinamičnom i borbenom no čvrstom zemljom Skyrima. Stari red lovaca na vampire zvani Dawnguard počeo je tražiti nove članove u pokušaju da se ponovno osnuje iz pepela i zaustavi plan kojime jedan od drevnih gospodara vampira želi uvrnuti proročanstvo i zatamniti svijet. U tome trenu poziv dolazi do igrača, odnosno Dragonborna koji će odabrati čijoj strani će pridonijeti. Kao pravi gamer i ljubitelj serijala za ovu priliku sam pripremio tri različita lika iz različite perspektive igranja. Jedan kao pravi stereotip Dragonborna iz trailera koji je odabrao viteški „plemeniti“ poziv da se učlani u redove Dawnguarda, jedan između dobra i zla, te jedan demonski koji je onaj tipični „the one you love to hate“ i kao stvoren je da priliku u svojoj divljoj pohlepi za moći vidi u savezu s gospodarima vampira.

THAT BEAUTIFULL SKYRIM WHEATER I´VE ALWAYS HEARD ABOUT…

Skyrim je još uvijek vizualno jedna od najljepših igara današnjice i Dawnguard stavlja još eye candy lokacija na mapu. Iako dizajnom ne baca sa stolice kao Shivering Isles, daleko je bolje i bogatije nego recimo Knights of the Nine. Možda bi i sud o cijelom Dawnguardu mogao stati tu negdje između, no to ostavljamo na vama da prosudite dok vam ovdje donosimo detaljniju analizu igre. Priloženi screenshotovi nadam se dovoljno dobro dočaravaju izgled igre te su efekti još uvijek jednako privlačni i efektni, animacije su definitivno poboljšane i gotovo svatko će se trznuti kad mu po prvi put u mraku na samo par metara udaljenosti pored stepenica iz čvrstog kamena ožive dva Gargoylea te baš kao bjesne zvjeri s lanca krenu u juriš za vašim životom. Svaka čast Bethesdi na tome i ovom prilikom bih spomenuo da su zmajevi u Skyrimu po mojem skromnom mišljenju najbolji zmajevi napravljeni dosada. Jesu malo tipični, ali su zato uvijek „badass“ i u Dawnguardu se trude to dokazati, te ćete imati tako prilike upoznati i neke nove.

Središnji lik u priči te mnogima već jedan od najdražih followera (btw. Spoiler u pozadini). Eh, kad bi Lydia imala svoju ekspanziju…

Nove snježne doline preko kojih ti zmajevi lete su i dalje jedni od najljepših pejsaža viđenih u igri, a na putu se može preći i preko mnogih novih pećina, tvrđava, jedne nove alternativne dimenzije koja je nešto kao duhovni svijet prokletih, te čak i skrivenih gradova s kulturom i ostavštinom Snow Elvesa što na prvi pogled djeluje zapanjujuće. Sve je to vrlo opširno i samim time potencijalno zamorno za prosječnog igrača, no nekad se stvarno isplati istražiti. Primjerice, taj „duhovni svijet prokletih“ kako sam ga nazvao (ili pravim nazivom Soul Carin) uspio se kompletirati s 9 Deadra srca, 20-ak punih Grand soul gemova te ostalo dalje da ne spominjem. Iskusni igrači znaju koliko su te stvari inače rijetke, te Dawnguard odlično nagrađuje vrijedne igrače koji ulažu u igru. Dakle svakako se isplati ukoliko želite maksimalno jačati level svojeg lika. Samo treba imati volje i strpljenja.

BITKE: OD VITEZA ZORE, VUKODLAKA I ZMAJEVA DO GOSPODARA VAMPIRA, UKLETIH DUŠA, GARGOYLEA I SNJEŽNIH VILENJAKA

Govoreći o volji i strpljenju isto je potrebno i za ulogu vampira, jer ako se igrač odluči postati jednim, ima nekoliko iritantnih uvjeta na koje se mora naviknuti, no s druge strane zato i puno više moći koje može iskoristiti. Kao prvo, preobrazbom se ne postaje više tipičan vampir kakav se moglo biti u prethodnom Oblivionu ili također tu u Skyrimu, već se radi o Vampire Lord vrsti koja ima dva oblika. Prvi ljudsko-vampriski, te drugi koji je novitet, a to je ta Lord mogućnost pomoću koje se postaje krvopijska zvijer u punom smislu te riječi. Recimo nešto kao moćnija verzija Gargoylea. Upravlja se isključivo iz trećeg lica kao i vukodlak, no ima razne moći, može „preletjeti“ u obliku šišmiša s jedne strane na drugu u trenu, sisati energiju na daljinu, telekinezom privući i skršiti protivnika (kao Darth Vader recimo) ili se vratiti u ljudski oblik pa koristiti nove moći poput zlosutnog zavođenja, noćnog vida, potpune nevidljivosti u čak 2 i pol minute itd. Dakle puno je toga korisnog samo kad bi bilo fluidnije i lakše izvedivo, no sada to su uvjeti na koje morate pristati što čak i nije tako loše jer opet je puno bolje nego što je bilo u originalnom Vamp obliku u Skyrimu kad je izašao.

Unikat!

Također tu je čitavi novi niz mogućnosti (perk tree) koje možete otključati za Vampire Lorda. No nije krvopija jedini s novim moćima jer svoj perk tree dobio je i stari čupavac iz Companions questa. Da, to je vukodlak i ako ste ga još otprije odabrali, no smatrali ga plitkim i ograničenim sada je vrijeme da se iskoristi njegov potencijal. Naravno, vukodlak se ne može biti na strani vampira, no za neko čudo može na strani Dawnguarda i njima to neće smetati. Uostalom zašto i bi kada već imaju naoružane Trollove u svojim redovima kao podršku (da, Trollove! I možete ih uzeti kao followere.)… Jesam li spomenuo već kako su i oni pomalo čudni? Hmm, da… Nevermind, bitno da je kul, jelda? A kul su i nova oružja. Crossbow iliti samostrijel odličan je dodatak arsenalu. Osjetno sporije puca od luka i strijele, ali zato dijeli više štete i moćniji je na manje udaljenosti te ispaljuje brže što je primjerice došlo kao naručeno Mrkiju (nordijski-barbarskom Dragonbornu) koji se nema volje natezati s lukom i strijelom, a ponekad jednostavno poželi nešto upucati. Tu su i posebna oružja s moćima (Enchantments) koji dosad nisu postojali u igri, no za većinu njih morat će se istraživati mapa i prelaziti sporedni questovi. Pa ako želite krunu koja omogućava dvije božanske moći (Stone power) umjesto jedne, luk i strijelu koja zaklanja ili poziva sunce na paljbu (da, Sunce!) ili pak štit koji upija štetu pa potom njome razvali protivnika, nema vam druge nego baciti se na istraživanje. No ne fali zmajeva ni tu, a od njih smo ovoga puta dobili Dragonbone oružja koja se mogu skovati u vatri te su neka od njih najjača u igri (što se standardnih tiče).

Da, to je to! Lov na zmajeve i dalje se nastavlja.

DAWNGUARD VS VAMPIRES

Od ovog jednostavnog naslova jednostavno se u ovoj recenziji ne može pobjeći, no drago mi je da je Bethesda dodatno začinila priču tako da to ne može biti i djelovati samo tako jednostavno. Budući da se ovaj DLC isprepliće s čitavom igrom tako i priča te njeni segmenti djeluju kao novi dijelovi cjeline i ne radi se samo o sukobu Dawnguarda i Vampira. Prelaženje igre sa strane Dawnguarda je zapravo glavni krivac za taj stereotip jer oni prvenstveno jesu fokusirani samo da srede vampire i ne zamaraju se time što divlji domoroci teroriziraju The Reach, što zmajevi žele zavladati svijetom, što razni kultovi izvode gadosti štovajući Deadric božanstva, što je pitanje kako će završiti građanski rat, što u Riftenu i Dawnstaru vlada mito i korupcija, što 70% gradskih čuvara pate sa strijelom u koljenu i PTSP-om, niti što je kolega koji ih tapša po ramenu ohrabrujući za borbu, zapravo vukodlak. Oni samo žele srediti vampire i to je to. Stoga ako želite poznati vam stil igre, jednostavne i izravne ciljeve te ste možda već na putu dlakavosti da se preobrazite u vukodlaka – Dawnguard je strana za vas.

Gargoyles; Angels of Darkness – Jedino što nam je pored trollova, vukodlaka, divova, zmajeva, i vampira još falilo

S druge strane savez s vampirima daje mnogo više slojevitosti priče, a usudio bih se reći i interesantnije questove. Čak i o samoj priči se saznaje više dok je igrač na ovoj strani jer ona se uglavnom i fokusira na same vampire, njihove mračne (ali doslovno, mračne) planove u kojima ih Dawnguard svim silama trudi zaustaviti. Tu su također interne spletke, cijela jedna sapunica (ne, ništa slično Sumraku, pobogu!) razni sukobi te ono što mijenja gore čitavi navedeni naslov – Vampiri nisu u sukobu s Dawnguardom nego i s cijelim Skyrimom, te sam Dawnguard vide tek kao potencijalnu prijetnju sa strane. To je zapravo sasvim logično za očekivati budući da posjeduju moći među najjačima u svijetu. A gdje je velika moć, tamo su i problemi, pogotovo kada se još neke strane nađu pozvane. Tako se u igri saznaje puno više o samim Snow Elvesima i kreaturama zvanim Falmer u koje su ih misteriozni te očito čudovišno okrutni Dwemeri pretvorili. Čak se ima prilike i vidjeti, informirati te koristiti nešto njihove ostavštine te kakve oni veze uopće imaju s vampirskom prijetnjom koja sve više nazire. Dovoljno je reći da vampiri koji se pojavljuju u Dawnguardu su drevne vrste. Te su kao takvi stari, divlji, zli, neutaživo žedni te samim time daju priliku da se sazna priča samog njihovog nastanka te se spontano povlači paralela sa Snow Elvesima koji su također davni mit za današnju zemlju Skyrima. Kako i zašto, saznajte u igri. Priča je vrlo dobro povezana, story-telling je odličan te tko god želi detalje ima priliku kao i dosada primiti se čitanja raznih knjiga koje kriju velike priče iz kojih bi se mogao možda izroditi i novi nastavak ili The Elder Scrollsa. I to je ono što volimo u ovoj igri, a u Skyrimu je (uz dobru pomoć i Dawnguarda, naravno) dovedeno do vrhunca. Da ne bismo išli dalje te spontano krenuli sa spoilerima ovdje naša priča završava, a vaša (nadamo se) počinje.

Također, kao iskusnom igraču koji je poprilično visoko stigao s levelima svojih likova čini se da se ništa bitnog nije dodalo za upravo taj visoki stadij igre. Sva noseća oprema u igri iako je mnogobrojna i odlično izgleda nije dovoljno jaka i neće se dati navući na lika koji dosad već posjeduje primjerice Ebony, Deadric ili Dragon armor, što djeluje demotivirajuće. Nova oružja su pristojna jer imaju veći potencijal da se pojačaju, te je tako jedan Dragonbone Sword postao stalni dio mog arsenala, no pitam se zašto nisu napravili i Dragonscale oružja da se ta priča kompletira… No odgovor mi se namjestio u samom dizajnu Dragonbone oružja koji je mogao biti puno bolji i maštovitiji pa jednostavno – očito nisu imali vremena ili potrebe.

DARKEST BEFORE THE DAWN

Nije Dawnguard savršen dodatak, budući da uvijek ima mjesta za napredak, a još je i jedna stara boljka označila svoj povratak. Nažalost ispada da se unatoč novom patchu (koji je ovdje uključen) otvorilo još mjesta za neke bugove u igri. Nasreću ništa što bi činilo igru neigrivom i većina se može srediti ponovnim učitavanjem igre ili raznim tehnikama objašnjenima na wikipediji, no definitivno škodi jer ponovno zapinjanje likova, nekontrolirane izmjene svjetlosti u igri (i ne, ne radi se o nagloj pomrčini sunca jer to bi se još i dalo kontrolirati… Definitivno nisu stvari koje bi netko želio imati u svojoj igri te im svjedočiti u svojim avanturama. Pomalo je narušen i balans što se jako osjeti ukoliko se kreće kao nisko razvijeni karakter (level 10-25) jer dešava se da sredim nekog bossa kao od šale, odbijem zasjedu na cesti sa strane vampira ili bandita, i onda dođe medvjed baci dva šamara i game over. Ili neki kostur s lukom i strijelom koji ubija u dva hica. Nevjerojatno. Također, vidljivo je kako se priča maksimalno fokusira na vampire i tu zamjeram što Dawnguardu nije dodano više slojevitosti i upoznavanja s likovima dok od onih blijedolikih saznajemo podosta pozadinske priče, kao i o „sporednim“ rasama poput Falmera i Snow Elvesa. To je šteta za Dawnguard jer ovo je bila jedinstvena prilika da se to iskoristi do kraja. Vampire Lord oblik je također dobio svoje kritike kao „trom, nespretan i naporan“ i slažem se da je moglo biti malo fluidnije, ali Bethesda sigurno nije htjela da bude kao „god mode“ kakvog bi neki očekivali.

Sunce mu kalajsano! Ne, ovo nije photoshop, već običan pogled iz perspektive vampira kada izađe na sunce.

KING OF THE NORDIC TWILIGHT

Kada bi govorili o uobičajenoj, prosječnoj igri koja je dobila DLC, onda bi mogli pričati: „Imamo 4-5 novih misija i 3-5 novih oružja“. No kod Skyrima takve priče padaju u vodu jer novi DLC količinom novog sadržaja djeluje više kao ekspanzija nego običan dodatak koji skineš jer nemaš šta raditi sljedećih nekoliko sati. Dawnguard nam tako daje nekoliko serija questova; Glavni (main storyline) questovi s razlikama ovisno o strani koju se izabere, Dawnguard questovi, Vampire questovi i još dodatni side questovi unutar glavnih te novi „random“ questovi koji se iznova generiraju. Mnogi „recezenti“ su preletjeli DLC-om u namjeri da dostave ekskluzivnu recenziju pa pritom prigovorili kako se isti može preći u nekoliko sati… Pa naravno, ako želite biti maksimalno površni i ne iskustiti ni pola onoga što se nudi. To je kao da pređete glavni quest originalnog Skyrima (koji po mnogima čak i nije najbolji u igri) i kažete da je igra kratka. Pih… Skyrim je kao što je i dosada bio cijeli The Elder Scrolls serijal – konceptni prototip savršenog akcijsko-avanturističkog roleplayinga, stoga zaslužuje da ga se kao takvog i tretira. Ima tu gotovo uvijek više toga nego što se čini, zato i zahtjeva podosta vremena da se sve uspije istražiti. Sama količina sadržaja dosad je tvorila jednu odlično uklopljenu cijelinu s gomilama sadržaja i različitih priča.

Onaj tren kada Gargoyle juriša na mene, a ja stanem prčkati po izborniku.

Pitanje koje se prvo postavlja jest: Uklapa li se Dawnguard u tu cjelinu čineći je još većom i boljom ili se izdvaja kao jedan Shivering Isles zbivanjima i mjestom na nekom udaljenom otoku koji stoji sam za sebe? Odgovor je ono prvo. Što je najbolje, novi sadržaj ne samo da se uklapa u kompletnu igru, nego se još isprepliće s postojećim sadržajem, dodavajući novu svrhu starim lokacijama, pa čak i nekim questovima. Što bi vas moglo navući da im se vratite i nastavite dalje igrati i istraživati Skyrim, što je svakako odlično, jer velika većina ljudi ionako nisu kompletirali i vidjeli baš sve što igra sadrži. I dalje se mogu provoditi, sati, dani i mjeseci otkrivajući nove questove, iteme, moći, mogućnosti u igri, wikipediji, youtube videima itd. Dakle kao što sam rekao već na početku teksta, da biste posjetili Skyrim stvarno vam je potrebna neka vrsta godišnjeg odmora, jer je to jedna je od najvećih i najboljih igara otkad je gaminga, a uz Dawnguard upravo je postala još bolja. Vrijedi li kupnje? Naravno!

THE DAWN COMES

Kao što je bio slučaj s originalnim Skyrimom, teško je ocijeniti igru koja nudi toliko puno dobroga i ponešto lošega što bi doduše u nekim igrama predstavljalo veliki problem, međutim Skyrim je toliko velik i toliko toga nudi da se i te mane jednostavno čine manjima i tolerantnima i vjerujem da tu leži odgovor. Stoga nakon malo prešetavanja sobom u stilu profesora Baltazara odlučio sam si dati devetku koja bi naginjala osmici da je ovo prosječna igra, no ona to definitivno nije te kao takva nudi još i još… Stoga uz zvukove greybeardsa koji pozivaju da se vratim u Skyrim (jer iako DLC možda je gotov, i dalje ima mnogih sukoba za rješiti da bi se vratio mir i blagostanje u zemlju) lijepo vas pozdravljam do sljedeće ekspanzije, jer bilo bi grijeh da je ne bude.. Ma zapravo, umoran sam. Odoh u krčmu uz slatku medicu i topli kamin dosađivati konobarici pričama o pothvatima i junaštvu dok netko od nas ne zaspi za šankom. Živjeli. Talos guide you!

[nggallery id=148]