The Evil Within, survival horror iz 2014. godine nastao u kooperaciji Bethesde i razvojnog tima Tango Gameworks na čelu s ocem Resident Evila Shinjiem Mikamijem, označio je veliki povratak ovog legendarnog japanskog kreativca u žanr koji je on svojim ranijim ostvarenjima manje-više osobno i utemeljio. Iako je prethodni Mikamijev survival horror bio sjajni ali akcijski nastrojeni Resident Evil 4 koji je ovaj Capcomov dugoročni serijal i odveo u nekom drugom smjeru, on je s The Evil Withinom svima pokazao da nije zaboravio kako napraviti kvalitetnu i atmosferičnu survival horror igru, budući da je njegova nova kreacija svakako predstavljala jedno od najvećih osvježenja u žanru i da sve do danas vrijedi za jedan od najboljih horroraca proteklih desetak godina, a zahvaljujući velikom uspjehu koji je postigla, znali smo da je i nastavak neizbježan…

Na nastavak The Evil Withina 2 morali smo čekati pune tri godine. Tango Gameworks je na igri marljivo radio u potpunoj tajnosti (iako smo svi znali da je igra definitivno u razvoju..) vješto skrivajući detalje sve do ovogodišnjeg E3 sajma, gdje je tijekom Bethesdine pressice The Evil Within 2 i službeno najavljen. Samo nekoliko mjeseci kasnije, The Evil Within 2 je stigao i u prodaju, uz jednu malu izmjenu u odnosu na original – izostanak Shinjija Mikamija na samom njegovom kormilu.

Je li Mikamijev izostanak u konačnici utjecao na samu igru i njezinu kvalitetu? Baš i ne, jer je Mikami – San sve promatrao iz prikrajka i davao kreativne sugestije ostatku razvojnog tima koji je svoj zadatak završio i više nego uspješno, stvorivši ostvarenje koje je u svakom svome aspektu bolje od originala.

Psychobreak vol. 2

The Evil Within 2 nam stiže točno tri godine nakon originala, a upravo se i njegova radnja odvija tri godine nakon one iz prve igre. Još jednom u glavnoj ulozi imamo našeg starog znanca detektiva Sebastiana Castellanosa, na kojem su događaji iz originala ipak bili ostavili prilično vidljiv i neizbrisiv trag.

Zahvaljujući ovom multipraktičnom uređaju, komunikacija Union – Stvarni svijet odvija se neometano

Naime, događaji iz Beacon Hill umobolnice i psihičke nuspojave koje su uslijedile nakon Sebastianovog izleta u STEM svijet psiholoških terora, i dalje ga proganjaju zajedno sa smrću njegove supruge i kćerke koje su nastradale u požaru prije događaja iz originalne igre. Noseći se s velikim psihološkim teretom i osjećajući krivnju zbog smrti svojih najdražih, Sebastian se odaje alkoholu i postaje stereotipni bivši pandur-pijanac, koji svoje dane provodi u obližnjem baru tražeći spas na dnu čaše, sve dok njegovu alkoholnu “idilu” jednog dana ne prekine Julie Kidman, njegova bivša partnerica i agentica misteriozne organizacije Mobius (da ne spoilamo previše – da, to je ona ista Julie Kidman iz originala, a Mobius je ista organizacija koja je i originalu sprovodila jezive eksperimente pomoću “matrixoidnog” STEM stroja..), koja pijanom Sebastianu otkriva da njegova kćerka Lily zapravo nije mrtva, već da se nalazi zarobljena unutar najnovije verzije Mobiusovog STEM-a, usput tražeći od Sebastiana da se ponovo “priključi” na STEM i pokuša pronaći Lily uz primarni zadatak da otkrije što se dogodilo s Mobiusovim petočlanim timom kojem se gubi svaki trag otkako su se spojili na STEM. Doznavši da je Lily živa, Sebastian prihvaća zadatak i spaja se na STEM, nakon čega biva bačen u “silenthillovski” gradić Union prepun najrazličitijih strahota, koji je iz trenutka u trenutak sve nestabilniji. Je li Lily uistinu živa i hoće li Sebastian još jednom uspjeti izboriti se sa svim jezivim psihološkim manifestacijama, doznat ćemo kroz nekih 15ak sati, koliko je potrebno da završimo ovaj interesantni miks Inceptiona, Nightmare on Elm Streeta i Silent Hilla, čija je priča ovaj put ipak mnogo jasnija i direktnija nego u originalnoj igri.

Zatvaraj vrata nesrećo, izađe sva toplota!

Dobrodošli u Silent.. pardon Union City

Definitivno najveća  promjena koju The Evil Within 2 donosi u odnosu na originalnu igru, tiče se samog koncepta igre, čija je radnja iz uskih i relativno malih lokacija preseljena u znatno veći poluotvoreni svijet gradića Uniona,  kroz koji se možemo slobodno kretati uz konstantno prisutnu Silent Hill vibru (igra i sam grad Union neodovljivo podsjećaju na Silent Hill: Downpour), proizvoljno istražujući lokacije napredujući prema unaprijed zacrtanom cilju.

Direktne borbe svakako neće nedostajati…

Znatno veći poluotvoreni svijet sastoji se od znatno većih lokacija, prepunih dodatnih podlokacija koje kriju brojne tajne i bonus iteme do kojih možemo doći uspješnih skretanjem s glavne priče i investiranjem u detaljnije istraživanje istih, što nam nadalje nudi mogućnost znatno većeg eksperimentiranja nego što je to bio slučaj u originalu. Ovaj put, lokacije Uniona znatno su bogatije kako sadržajem, tako i dodatnim prijateljski (Kidman i pojedini članovi njenog tima) i neprijateljski nastrojenim NPC-ima (Stefano Valentini će vam definitivno ostati u sjećanju) te regularnim protivnicima i fantastično dizajniranim grotesknim kreaturama koje će vam zbog iznimne težine igre (za prvo igranje, sam Mikami preporučuje najniži, Casual, stupanj težine, no za one uporne hardcore igrače tu su i dvije dodatne težine i New Game + dodatak..) u više navrata zasigurno doći glave (veoma dobre boss fajtove  ne moramo ni spominjati). Naime, protivnici su kao i u originalnoj igri poprilično pametni i otporni na metke, zbog čega se veoma dobro riješen stealth segment još jednom sam po sebi nameće kao obavezan dio igre, u kojem ćemo provesti najveći njen dio, jer gotovo svaki ozbiljniji direktni susret s većim brojem protivnika znači sigurnu smrt, što zbog izazovnosti protivnika, što zbog i dalje ne toliko pametno riješenih problema direktne borbe kojih se sjećamo i iz originalne igre.

Neće nedostajati ni susreta s kreaturama iz najgorih noćnih mora..

Činjenica je da u igri imamo pozamašan arsenal kojeg se ni Rambo ne bi posramio (samostrijel je opet najveći i najkorisniji hit cijelog arsenala), no stealthu ćemo ipak češće morati pribjegavati želimo li napredovati kroz igru.  Tu su ponovno i „sigurne sobe“ (u kojima se baš i nećemo osjećati sigurno obzirom na sve što nas prije i poslije istih čeka), u kojima sejvamo igru, nadograđujemo svoje sposobnosti i oružje pomoću zelenog i crvenog gela kojeg skupljamo iza ubijeniih protivnika te obnavljamo municiju i healing iteme pomoću sjajno riješenog crafting sustava. Još jedna novost koju imamo u nastavku, jeste komunikacijski uređaj pomoću kojeg komuniciramo s Kidman koja se nalazi u stvarnom svijetu te ga koristimo za raznorazne dodatne stvari.

.. no, većinu situacija najbolje je riješiti što tiše i diskretnije

U biti sve je manje-više isto kao i u originalu, s tim da se ekipa iz Tango Gameworksa potrudila svaki segment odvesti na znatno veću razinu, a jedina veća zamjerka još jednom ide na nešto lošije izbalansiranu direktnu borbu koja je ipak mogla biti bolje riješena, no ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da su autori igre istu ipak osmislili da se primarno igra u stealth modu, zbog ovog propusta ipak im možemo progledati kroz prste, jer cjelokupna igrivost The Evil Withina 2 je na iznimno visokoj razini i vjerujem da mnogima baš i neće zasmetati činjenica što se ne možemo okrenuti žestokoj akciji i frontalnom tamanjenju svega što je pred nama, što bi igru pretvorilo u još samo jedan Resident Evil 4,5,6 klon, osobito jer upravo zbog tihog šuljanja i skrivanja od protivnika ova igra značajno dobiva na atmosferi i neizvjesnosti.

Nadogradnja oružja i sposobnosti dodatno je ispolirana i igra još veću ulogu

Sve je bolje, sve je ljepše, sve je grotesknije..

Već smo spomenuli kako je gotovo svaki gameplay segment The Evil Withina 2 dodatno poboljšan i ispoliran u odnosu na originalnu igru. Takva je situacija i s cjelokupnim tehničko – prezentacijskim aspektom igre.

Stefano Valentini – njega nećete tako brzo zaboraviti, unatoč možda i najlošijem boss fajtu u cijeloj igri

Naime, The Evil Within 2 izgleda veoma dobro, prvenstveno zahvaljujući dodatno optimiziranom i ušminkanom id Tech 5 grafičkom pokretaču, koji je zaslužan za atraktivni, znatno šareniji izgled cijele igre, koji u kombinaciji s odlično odrađenim svjetlosnim efektima i vrhunskim ali prilično grotesknim dizajnom te dobroj optimiziranosti pri stabilnom framerateu od stalnih 30 sličica u sekundi, stvara zaista primamljiv i istovremeno jeziv vizualni dojam. Jedini problem koji se tiče vizualnog segmenta igre eventualno predstavlja povremeni pop-up, koji je manje-više uobičajen za igre otvorenog tipa, no budući da svijet The Evil Withina 2 nije toliko velik (iako lokacije po kojima se slobodno krećemo poprilično jesu), vjerujem da se uz još malo truda i ovaj problem mogao zaobići, tako da nam ostaje nada da će ga developer riješiti pomoću neke od budućih nadogradnji za igru.

Da, The Evil Within 2 izgleda veoma lijepo i tu se zaista nema što prigovoriti

Zvuk i zvučni efekti u igri za svaku su pohvalu i u cjelosti odgovaraju setting i sjajnoj atmosferi igre.  To nažalost ne važi i za voice overe, koji i dalje vuku probleme koji prostiču iz uobičajene japanske isforsiranosti i pretjerane prenaglašenosti prilikom svakog dijaloga, zbog čega pomalo negativno utječu na intrigantnu priču, koja je ovaj put znatno konkretnija i jasnija.

U igri su prisutni i manji bugovi, no radi se tek o zaista rijetkom pucanju tekstura, dok jedini veći i ozbiljniji problem koji ponekad zna narušiti samo igranje ide na račun kamere, koja je ponekad zaista neukrotiva (obično kad nam je najpotrebnija) te se često zna pozicionirati preblizu glavnom protagonistu onemogućujući nam jasnu perspektivu osobito prilikom borbe s većim i ozbiljnijim protivnicima, no i unatoč tim problemima, radi se o ugodno skockanoj audiovizualnoj poslastici koja predstavlja ukusnu glazuru na slatkastoj unutrašnjosti.

Pravi nastavak u svakom smislu

Da rezimiramo, originalni The Evil Within bio je poprilično osvježenje u svijetu survival horrora, a njegov nastavak uspio je otići dobrih nekoliko koraka dalje. Radi se o pravom punokrvnom nastavku koji u usporedbi s originalom donosi poboljšanja na svim frontovima, isporučujući nam kompaktno survival horror iskustvo koje se nalazi u samom vrhu ovogodišnje ponude. Odličan u gotovo svakoj svojoj komponenti, The Evil Within 2 je uz Resident Evil 7: Biohazard definitivno najbolje od ovog žanra što smo mogli zaigrati ove godine i ujedno jedna od najboljih igara godine. Preporuka za sve ljubitelje žanra, ali i za sve one koji vole zaigrati dobru igru.