INFO BOX
- DEVELOPER: Naughty Dog
- PUBLISHER: Sony Interactive Entertainment
- PLATFORME: PS5, PC (izlazi naknadno)
- ŽANR: Akcijska avantura
- DATUM IZLASKA: 2. rujan 2022
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PS5
U posljednje vrijeme, niti jedna gaming franšiza nije podigla toliko gust oblak prašine kao što je to učinila PlayStation ekskluziva The Last of Us. Nakon što je originalna igra sa PlayStationa 3 ujedinila cijelu gaming scenu i nametnula se kao jedna od najboljih igara svih vremena, a zatim postala još bolja sa svojim remaster izdanjem za PlayStation 4, uslijedio je nastavak koji je opasno podijelio mišljenje igrača, unatoč činjenici da je uspio osvojiti dosad rekordni broj nagrada za igru godine. I dok su se još uvijek vodile raznorazne rasprave oko reakcija na The Last of Us Part II, dočekala nas je najava HBO serije, a pojavile su se i glasine o potencijalnom remakeu originalne igre. Prva reakcija na takve glasine bila je „zašto nam je pobogu potreban remake igre koja je izašla prije manje od 10 godina i koja već ima svoj prošlogeneracijski remaster?“.
Naravno, odgovor na takvo pitanje mnogi su vidjeli u logičnoj i smislenoj prilici da se mazne dodatna lova na račun serije koja dolazi i koja će gotovo sigurno privući dobar dio onih koji još nisu zaigrali prvu igru. Koliko će zapravo Naughty Dog izmjeniti igru, budući da se radi o remakeu a ne o novom remasteru? Hoćemo li dobiti nove dijelove priče? Očekuje li nas potpuni redizajn glavnih likova, možda po uzoru na njihove verzije iz nadolazeće serije? Samo su neka od pitanja koja su se nizala jedno za drugim, a odgovor na njih uslijedio je tijekom ovogodišnjeg Summer Game Festa, na kojem nas je dočekala i službena najava navedenog remakea, koji se u prvom traileru nije pretjerano razlikovao od prethodnih izdanja. Onda je uslijedio cijeli niz dodatnih nedoumica sa ogromnim upitnikom iznad glava svih gamera, kojima se sada kroz te iste glave provlačilo još jedno novo pitanje – je li The Last of Us Part I najobičniji cash grab ili ipak nešto više i vrijedi li doista tih 80 eura, koliko je potrebno izdvojiti za njega?
Na dobro poznatom terenu
Prije nego što se pozabavimo ovim teškim pitanjima i razlikama koje The Last of Us Part I donosi u usporedbi sa prethodnim verzijama ovog hita, red je da kažemo par riječi o onome što je ostalo isto – samoj priči igre.
Na tom polju nije se ništa promijenilo, tako da je Part I u potpunosti ostao vjeran svome originalnom prijedlošku. Naravno, s obzirom na to da se radi o jednoj od najboljih i „najljudskijih“ priča ikada ispričanih u povijesti gaminga, neću ništa spoilati zbog novog vala igrača koji će sigurno stići u mjesecima koji su pred nama, jednim dijelom nošeni „hajpom“ predstojeće serije, a drugim dijelom željom da na svojim PC kantama konačno zaigraju najbolje moguće izdanje jedne od najboljih igara svih vremena, koju su možda ranije propustili (da, The Last of Us Part I naknadno stiže i na PC!).
Dakle, kao što je bio slučaj sa remasterom za PlayStation 4, i ovaj remake dolazi sa dva krucijalna dijela – osnovnom igrom i Left Behind prequel ekspanzijom koja se se bavi događajima koji su prethodili nezaboravnoj postapokaliptičnoj avanturi Joela i Ellie, a koja je u međuvremenu postala integralni dio same sage. I originalna igra i spomenuta ekspanzija prošle su kroz veoma intenzivni facelifting tretman koji je u svakom smislu mnogo, mnogo više od klasičnog remastera. Upravo tako, ovo je doista pravi remake koji sa sobom donosi doista impresivnu količinu poboljšanja, a što nam sve donosi, doznat ćete u nastavku.
Eye candy postapokalipsa
Prvo čime ćemo se pozabaviti, jeste ono najočitije – sama audiovizualna prezentacija igre. Naime, kada su iz Naughty Doga otkrili da rade na punokrvnom remakeu, kojeg razvijaju ispočetka, definitivno nisu lagali. The Last of Us Part I izgleda i zvuči doista impresivno i, bez imalo pretjerivanja, bolje od gotovo svega što smo dosad mogli vidjeti i zaigrati na ovoj generaciji.
Ogromna tehnička poboljšanja koja ovaj remake donosi vidljiva su na apsolutno svakom koraku. Prije svega, modeli likova dobili su doista poseban tretman. Pojedini likovi su dobili i potpuno nova, znatno realističnija lica i facijalne animacije koje ih čine znatno življim nego u prethodnim izdanjima igre. Isto važi i za protivnike, osobito Clickere, koji sada izgledaju još detaljnije i strašnije nego u The Last of Us Part II. Hardverska moć PlaStationa 5 omogućila je Naughty Dogovcima da u svaku od lokacija iz igre udahnu novu dozu života i realističnosti, bilo da se radi o prašnjavim ulicama i krovovima crveno-ciglastog Bostona, suncem okupanog Pittsburgha ili pak realističnih i višestruko detaljnijih interijera krcatih najrazličitijih sitnicama koje glasno govore da je netko u tim ruiniranim interijerima ranije živio. Također, cijela je igra “premazana” potpuno novim slojem efekata, kako onih svjetlosnih tako i onih fizičkih koji osobito dolaze do izražaja u obrisima vode ili krošnjama drveća koje vjetar ljulja nekim svojim neuobičajenim tempom. Posebna pažnja je posvećena i uništivosti okoliša, koja je dobila potpuno novu dimenziju, tako da meci sada lakše prolaze kroz pojedine zaklone, a ti isti zakloni se lakše i sukladno zakonima fizike urušavaju, što opet dodatno doprinosi realističnosti same igre.
Kretnje likova su dodatno unaprijeđene i prilagođene današnjim standardima, a iako u samoj igri nema nekih mehanika koje smo vidjeli u The Last of Us Part II, poput na primjer puzanja ili klasičnog skakanja, tvrdnja Naughty Dogovaca i opravdanje da su od dodavanja tih novih pokreta odustali jer ih same lokacije i koncept igre čine suvišnim doista ima smisla. S druge strane, budući da se radilo o iznova rađenom remakeu, ostaje pitanje je li Naughty Dog mogao ipak malo izmjeniti lokacije i u igru ubaciti nekoliko noviteta koji su na neki način bili ključni u nastavku igre.
Veliki novitet koji je ovaj remake donio u usporedbi sa prethodnim izdanjima, odnosi se i na značajno poboljšanu umjetnu inteligenciju svih likova u igri. Zahvaljujući istoj, sporedni likovi (Ellie, Tess, Bill..) ponašaju se znatno prirodnije i neće vam predstavljati smetnju prilikom igranja (iako to nisu činili ni u prethodnim igrama), međutim pravu stvar smo dobili kod ponašanja protivnika, koje više nije skriptirano, već se u potpunosti prilagođava trenutnim događajima i prilikama. Takvo što svaki susret sa tim istim protivnicima čini unikatnim iskustvom, bez obzira radi li se o ljudima ili pak krvožednim mutantima.
Kada je u pitanju zvučna strana igre, tu se ni ranije nije imalo što prigovoriti, a zahvaljujući Sonyjevom novom 3D zvuku, sve postaje još imerzivnije, osobito ukoliko igru igrate sa nekim kvalitetnim headsetom.
Ukratko, svaki od tehničkih elemenata igre dobio je iznimno značajna i doista impresivna poboljšanja, koja i više nego jasno potvrđuju činjenicu da se doista radi o punokrvnom remakeu, a ne samo još jednom remasteru u nizu. Realno, jedina zamjerka koju bih mogao uputiti na račun tehnikalija tiče se haptičke podrške za DualSense kontroler, koja je, iako ima nekoliko doista cool fora, ipak mogla biti pametnije i konkretnije iskorištena. Tko zna, možda neka od idućih nadogradnji za igru donese promjene i na tom polju.
Nikad pristupačniji The Last of Us
Sony je u posljednje vrijeme sa svojim ekskluzivama uveo trend dodavanja cijelog niza accessibility opcija, zahvaljujući kojima u igri sada mogu uživati i igrači koji zbog svojih pojedinih zdravstvenih problema ili nedostataka ranije nisu bili u mogućnosti da je igraju. Tu prije svega mislim na audio deskripcije cinematika ili na primjer haptički feedback DualSense kontrolera kod dijaloga, zahvaljujući kojem primjerice gluhi igrači mogu osjetiti kada je koja linija dijaloga izgovorena. Igra dolazi sa doista impresivnom količinom raznoraznih preseta posebno skrojenih za igrače koji imaju problema sa vidom, sluhom ili motoričkim sposobnostima, bilo da se radi o opcijama koje povećavaju HUD, auto targetiranju meta i asistiraju prilikom kontrole kamere ili pak dodatnih vizualnih notifikacija kod dijaloga i slično. Tu su i alternativne kontrole te mogućnost potpune prilagodbe istih zahvaljujući detaljnim remapping opcijama, što će definitivno olakšati igranje mnogima kojima je dosadašnji pristup i nedostatak tih opcija to onemogućavao.
Bez imalo sumnje, implementacija svih tih accessibility opcija je doista ogroman plus za naslov kakav je The Last of Us Part I, zbog čega se nadam da će ova igra zajedno sa drugim PlayStation ekskluzivama poslužiti kao primjer i drugim developerima da svoje igre pokušaju učiniti pristupačnijim onima koji bi ih željeli igrati, ali ih njihovi zdravstveni problemi u tome spriječavaju.
Cash grab ili remake vrijedan svake pare?
I na kraju naše današnje recenzije, red je da se vratimo na pitanje sa njenog početka. Odgovor na njega jednostavno mora biti politički i to iz više razloga.
Je li ok dati 80 eura za dobro poznatu igru u novom atraktivnom i sjajnom kostimu, koja pri tome stiže bez multiplayera (da, zaboravih spomenuti, ovaj put nema Factionsa niti ranijeg co-op moda, jer Naughty Dog, kao što je poznato, radi na standalone multiplayer naslovu smještenom u TLOU univerzum) koji je bio prisutan u prethodnim verzijama? Paaa i jeste i nije.
Nije, jer će se svi koji su već kupili PS3 i PS4 verziju igre osjećati djelomično pokradeni, jer po treći put daju novce za isti naslov prilagođen novoj platformi. Tu će doista jednim dijelom biti u pravu, jer The Last of Us Part I, ma koliko impresivan bio, za njih definitivno ne vrijedi pune AAA cijene. Nije realno vrijedila niti jedna nova verzija GTA V ili Skyrima, pa ni Uncharted: Legacy of Thieves kolekcija niti Ghost of Tsushima, čija je PS5 verzija dolazila s onim cirkusom oko next-gen nadogradnji. Neki od navedenih naslova koštali su manje, neki su bili dostupni po punoj cijeni, ali niti jedan od njih nije bio toliko superioran u odnosu na svoje prethodne verzije kao što je to The Last of Us Part I.
S druge strane, ukoliko vam je ovo „prvi rodeo“ i sada ćete po prvi put zaigrati ovo Naughty Dogovo remek djelo (u čemu vam doista zavidim), onda će vam i AAA cijena biti u potpunosti opravdana.
Ukratko, bez imalo sumnje, radi se o jednoj od najatraktivnijih i najboljih igara današnjice, punokrvnom remakeu u čiji je razvoj ekipa iz Naughty Doga uložila doista impresivnu količinu ljubavi i talenta, kako bi ionako sjajnu igru učinila boljom. Apsolutna preporuka svima, bez obzira mislite li da se radi o još jednom cash grabu ili ipak nečemu mnogo vrijednijem.